"Kao da ih nije majka Jelena rodila"
Adventiste naprosto ne možete odvojiti od Ellen White. Oni su kao "prst i nokat", oni su kao majka i dijete pupčanom vrpcom vezani, ali ima nešto što ih bar prividno razdvaja. Naime, fascinantna je šutnja Ellen White o Isusovoj majci Blaženoj Djevici Mariji s jedne strane, i najbezočniji i njprljaviji nasrtaji adventista upravo na Isusovu majku Mariju. Koliko su drski i bezobrazni njihovi nasrtaji neću ni govoriti, evo vam gore primjera kainosa i njegovih "kanalizacijskih izljeva", nego ću se osvrnuti na ovo iz jednog drugog kuta.
Evo jedan neuobičajen pogled na spise Ellen White. Sami adventisti se hvale literarnim opusom Ellen White od 100 000 stranica tipkanog teksta. Svedemo li biblijski tekst na ekvivalent standardno tipkanih stranica, doći ćemo do ≈ 1300 stranica. Dakle, literarni opus Ellen White ravno 77 puta (za 7600%) veći je od onoga što su napisali svi biblijski autori zajedno.
Ništa čudno, žena puno pisala, rekli bismo, međutim, treba napomenuti tvrdnju same Ellen White kako ni jednu rečenicu svojih spisa nije napisala sama, sve joj je Bog otkrio u viđenjima (E. White, Svjedočanstva), a adventisti bez zadrške sve spise Ellen White prihvaćaju i smatraju nadahnutim. Da nije tako zar bi u svojim vjerovanjima (vjerovanje br. 18 – Dar proroštva) deklarirali spise Ellen White „neprekidnim i autoritativnim izvorom istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vodstvo, poučavanje i popravljanje“, a osim toga kako bi se i usudili „kasapiti“ spise Ellen White, kad su oni „Božji govor“ čovjeku.
Preopširno bi bilo analizirati baš sve što je Ellen White napisala, pa ćemo ovdje promotriti jedan dio spisa s jednog, kao što rekoh, neoubičajedog aspekta, i pokušati ih postaviti u odnos sa biblijskim tekstovima. Konkretno, analizirat ćemo „Svjedočanstva za Crkvu“ (Svjedočanstva 1-37) i pokušati ih dovesti u vezu sa četiri Evanđelja. Odnos fizičkog opsega je ≈ 2807: 106 stranica, u korist Svjedočanstava – Svjedočanstva su 26,5 puta opsežnija od svih Evanđelja zajedno.
Pogledajmo jedan citat iz Lukina evanđelja:
Lk 1,46-48: Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Blažena Djevica Marija je ovo izrekla, međutim, nije evanđelist ovo zapisao da bi je prokazao i optužio, nego da bi je počastio a i nas na to pozvao. Tko su naraštaji koji će Isusovu majku Mariju zvati blaženom? Pa to su upravo oni koji će postati Kristovi, koji će se prozvati kršćanima. Nije li onda upravo naš odnos prema Isusovoj majci svojevrsna legitimacija nas i naše pripadnosti Kristu i kršćanima? Naravno da je. Jesmo li Kristovi, kršćani, ako se ne možemo pribrojiti naraštajima koji Isusovu majku Mariju zovu blaženom? Naravno da nismo, jer upravo u Svetom Pismu saznajemo kako će je baš oni koji su Kristovi tako zvati.
Osim Luke i ostala tri evanđelista bilježe događaje vezane uz Isusovu majku Mariju, i tako Isusovu majku Mariju susrećemo ukupno 39 puta u Evanđeljima. Što nalazimo u „Svjedočanstvima za Crkvu“ Ellen White? U 26,5 puta opsežnijim spisima, Isusovu majku Mariju susrećemo 5 (pet) puta. Čisto statistički očekivali bismo da je to 39 x 26,5 = 1033 puta. Od ukupno pet mjesta, na kojima Ellen White spominje Isusovu majku, četiri puta nalazimo „Marija“ (Mary), jedan put „Djevica Marija“ (Virgin Mary) i nula (0) puta „Blažena Djevica Marija“. Pripada li onda Ellen White naraštajima o kojima Luka piše?
Nadoknadit će Ellen White ovaj „podbačaj“ u spominjanju Isusove majke Marije, „prebačajima“ u spominjanju njoj, očito, drugih „važnih likova“. Tako će sva četiri evanđelista zajedno sotonu spomenuti četrnaest (14) puta, a Ellen White u svojim Svjedočanstvima ravno tisuću osamsto i dvanaest (1812) puta. Nije Sotona (Ellen White ga uvijek piše velikim slovom) jedini lik koji ju fascinira, na primjer, u Svjedočanstvima će svoga muža James-a White-a spomenuti četiri stotine i sedamdeset (470) puta. Stvari stoje kako stoje, a stoje upravo ovako.
