Član
- Učlanjen(a)
- 26.02.2011
- Poruka
- 981
Ko je taj sv. Adrijan - sigurno nisam bio tada kad je bio aktivan.
Kršćanin se krsti ispovjedajući vjeru u Trojedinog Boga, a adventisti ispovjedajući vjeru u Ellen White
- Začetnik teme stvarnoslap
- Datum pokretanja
- Učlanjen(a)
- 27.03.2023
- Poruka
- 737
istina je da njihove fanatične vjerske zajednice vole plašiti ljude sa tim tanjim službama i stvarati paranoju, a na kraju se čovjek iznenadi što je istina...
koja je svrha kršćanina promijeniti zajednicu ako vidi da su tamo ljudi još gori nego obični nominalni katolici ili pravoslavci.
Da se kuraže mi smo remnant a što kaže biblijski Bog kakav taj ostatak treba biti?
koja je svrha kršćanina promijeniti zajednicu ako vidi da su tamo ljudi još gori nego obični nominalni katolici ili pravoslavci.
Da se kuraže mi smo remnant a što kaže biblijski Bog kakav taj ostatak treba biti?
- Učlanjen(a)
- 27.03.2023
- Poruka
- 737
Uostalom Bog je taj koji izabire tko je kukolj tko je pšenica, toliko o poznavanju Biblije.
Bitno je da imate svoje učitelje koji vam škakljaju uši da ste vi neka Filadelfija, e pa ne ide tako Bog odabire tko je tko, Bog poznaje svako srce, a polje je svijet a ne neka vjerska zajednica. Malo više čitati Bibliju, a manje slušati razne hohštaplere.
Bitno je da imate svoje učitelje koji vam škakljaju uši da ste vi neka Filadelfija, e pa ne ide tako Bog odabire tko je tko, Bog poznaje svako srce, a polje je svijet a ne neka vjerska zajednica. Malo više čitati Bibliju, a manje slušati razne hohštaplere.
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
Svuda ima i žita i kukolja, i pobožnih, i licemera, i dobrih i loših, i predivnih i hostaplera.
Kada bi pravili selekciju - posebno ima vrlo vrlo loših u Pravoslavlju.
U Katolicizmu ima i dobrih i loših.
U protestantizmu ima dobri i loših.
U Adventizmu ima dobrih, loših, i licemera.
Ovaj izraz "licemer" odrđen je samo za Božju crkvu, koja ima istinu ali je ne sprovodi u delo duhom, već praktikuje verski formalizam.
Ali, ako stavimo po strani ljude u jednoj zajednici, prava Božja crkva se prepoznaje po biblijskom učenju, i Duhu koji u tu istinu osvedočava onoga ko je primi.
Kada bi pravili selekciju - posebno ima vrlo vrlo loših u Pravoslavlju.
U Katolicizmu ima i dobrih i loših.
U protestantizmu ima dobri i loših.
U Adventizmu ima dobrih, loših, i licemera.
Ovaj izraz "licemer" odrđen je samo za Božju crkvu, koja ima istinu ali je ne sprovodi u delo duhom, već praktikuje verski formalizam.
Ali, ako stavimo po strani ljude u jednoj zajednici, prava Božja crkva se prepoznaje po biblijskom učenju, i Duhu koji u tu istinu osvedočava onoga ko je primi.
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
bez_imena
Laodikeja je poslednja crkva ili istorijsko razdoblje u kome crkva deluje pred Hristov drugi dolazak.
( LAOS - sud / DIKEO - narod ).
"Narod suda, ili onaj koji živi u vreme istražnog suda Božjeg koji se sa odigrava na nebu.
Laodikejska crkva ili Laodikejci se nalaze u stanju spavanja, ili duhovne mlakosti.
Oni imaju istinu, ali ne i iskustvo sa Bogom.
Zato im Isus u 3 poglavlju otkrivenja upućuje poruku za probuđenje.
Savetuje da kupe zlata žeženog u ognju, što predstavlja veru koja kroz ljubav deluje.
Mast očinju da progleda, što predstavlja Duha Svetoga.
I bele haljine da pokriju duhovnu golotinju, što predstavlja haljine Hristove pravde.
U biblijskom i istorijskom kontekstu moraju proći svih sedam razdoblja u kojima crkva deluje, i nakon njih Hristos dolazi po svoju nevestu ili crkvu.
Pročitaj 2 i 3 poglavlje otkrivenja.
Tu su opisane svih sedam crkava u istoriji, i njihove karakreristike u različitim istorijskim razdobljima.
Laodikeja je poslednja crkva ili istorijsko razdoblje u kome crkva deluje pred Hristov drugi dolazak.
( LAOS - sud / DIKEO - narod ).
"Narod suda, ili onaj koji živi u vreme istražnog suda Božjeg koji se sa odigrava na nebu.
Laodikejska crkva ili Laodikejci se nalaze u stanju spavanja, ili duhovne mlakosti.
Oni imaju istinu, ali ne i iskustvo sa Bogom.
Zato im Isus u 3 poglavlju otkrivenja upućuje poruku za probuđenje.
Savetuje da kupe zlata žeženog u ognju, što predstavlja veru koja kroz ljubav deluje.
Mast očinju da progleda, što predstavlja Duha Svetoga.
I bele haljine da pokriju duhovnu golotinju, što predstavlja haljine Hristove pravde.
U biblijskom i istorijskom kontekstu moraju proći svih sedam razdoblja u kojima crkva deluje, i nakon njih Hristos dolazi po svoju nevestu ili crkvu.
Pročitaj 2 i 3 poglavlje otkrivenja.
Tu su opisane svih sedam crkava u istoriji, i njihove karakreristike u različitim istorijskim razdobljima.
Poslednja izmena:
- Učlanjen(a)
- 27.03.2023
- Poruka
- 737
Notebook Leaflets, page 99, “Those who claim to believe the truth do not possess that power that God would bestow upon them if they really believed, and were striving for conformity to His image. The church is in the Laodicean state. The presence of God is not in her midst.”
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
Ko je ovo napisao?
Evo šta Ellen White kaže o Laodikejskoj crkvi ( Adventistima ).
Tekst je duži ali vredi ga pročitati.
LAODIKEJSKA CRKVA
(1873, Test. III. 252—258.)
Poruka Laodikeji je teška optužba protiv Božjeg naroda u ovo vrijeme. SZC 224.4
»I anđelu Laodikejske crkve napiši: tako govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak stvorenja Božjega: znam tvoja djela da nisi ni studen ni vruć. O, da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvat ću te iz usta svojih. Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesretan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.« Otkr. 3, 14—17. SZC 224.5
Gospod nam ovdje pokazuje da poruka koju njegove sluge treba da objave narodu nije poruka mira i sigurnosti. To nije samo neka teorija, već je to u svakom pogledu praktična vijest. U poruci Laodikeji Božji narod je prikazan kao onaj koji se nalazi u stanju lažne sigurnosti. Laodikejci se osjećaju zadovoljni i vjeruju da su dostigli viši duhovni stepen. »Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesretan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.« SZC 225.1
Kakve li strašne obmane kad netko vjeruje da je ispravan a nalazi se na krivom putu! Poruka vjernog Svjedoka nalazi Božji narod u žalosnoj obmani, ali koji nije svijestan svoga stanja. Narod ne zna da je njegovo stanje pred Bogom tako bijedno. Dok oni kojima je poruka upućena laskaju sebi da su postigli viši duhovni stepen, vjerni Svjedok narušava ovu nji-hovu sigurnost otkrivajući im njihovo pravo stanje, njihovu duhovnu sljepoću, siromaštvo i nevolju. Ovo svjedočanstvo, tako odlučno i oštro, ne može da bude lažno, jer je to izjava vjernog Svjedoka. SZC 225.2
Onima koji misle da su postigli savršenstvo, koji se smatraju bogatima u duhovnom saznanju, teško je da prihvate poruku koja otkriva njihovu zabludu i pokazuje im njihovo duhovno siromaštvo. Neposvećeno srce »je prijevarno više svega i opako«. Jeremija 17, 9. Pokazano mi je da mnogi sebi laskaju da su dobri kršćani, iako nemaju ni zračka svjetlosti koja dolazi od Krista. Oni nemaju ličnog iskustva u duhovnom životu. Oni treba da se duboko ponize pred Bogom prije nego što osjete hitnu potrebu za usrdnim i istrajnim naporom koji će im omogućiti da izmole od Boga dragocjene milosti Duha. Bog vodi svoj narod korak po korak. Kršćanski život je stalna borba i stalno napredovanje. Nijedan trenutak ne možemo da se uda-ljimo sa bojnog polja. Samo istrajnim naporom možemo izvojevati pobjedu nad sotoninim iskušenjima. Kao narod mi možemo da pobijedimo kroz svjetlost i silu istine. Mi smo utvrđeni u svom položaju mnoštvom jasnih biblijskih svjedočanstava. Ali nama mnogo nedostaje biblijska poniznost, strpljenje, vjera, ljubav, samoodricanje, straženje u molitvi i duh žrtve. Mi treba da gajimo biblijsko posvećenje. Grijeh preovlađuje među Božjim narodom. Jasna poruka ukora upućena Laodikej- cima ne prima se kao što bi trebalo. Mnogi gaje sumnju i omiljene grijehe, a u isto vrijeme se nalaze u tako velikoj obmani da misle i govore kao da im ništa ne treba. Oni misle da se svjedočanstvo ukora ne odnosi na njih. Takvima je najviše potrebna milost Božja i duhovno rasvjetljenje da bi mogli uvidjeti svoje nedostatke. Njima nedostaje gotovo svaka vrlina koja je potrebna pravom kršćanskom karakteru. Njima nedostaje praktično poznanje biblijske istine, poznanje koje vodi poniznosti i potčinjavanju njihove volje Kristovoj volji. Oni ne ispunjavaju sve Božje zahtjeve. SZC 225.3
Nije dovoljno da samo priznajemo istinu. Dužnost je svih Kristovih vojnika da uđu u rat protiv neprijatelja duša, da osude zlo i da podupru pravdu. Ali poruka vjernog Svjedoka pokazuje da Božji narod živi u strašnoj obmani, zato je potrebno da nas opomene i probudi iz našeg duhovnog mrtvila, i potstakne na odlučnu akciju. SZC 226.1
U mojoj posljednjoj viziji bilo mi je pokazano da čak i ova odlučna poruka vjernog Svjedoka nije izvršila Božju namjeru. Narod drijema u svojim grijesima. On i dalje sebe smatra bogatim i kaže da mu ništa ne treba. Mnogi pitaju: »Čemu svi ovi ukori? Zašto nas Svjedočanstva stalno optužuju zbog otpada i teških grijeha? Mi ljubimo istinu; mi napredujemo; nama nisu potrebne opomene i ukori.« Ali neka oni koji gunđaju ispitaju svoja srca i uporede svoj život sa praktičnim učenjem Biblije, neka ponize svoje duše pred Bogom, neka dopuste da Božja milost rasprši njihovu tamu, tada će otpasti krljušt sa njihovih očiju i uvidjet će svoje pravo duhovno siromaštvo i bijedu. Tada će uvidjeti potrebu da kupe zlato, koje je čista vjera i ljubav; bijele haljine, koje pretstavljaju karakter bez mane, očišćen krvlju dragog Otkupitelja; mast očnu, koja znači milost Božju koja će im omogućiti da jasno opažaju duhovne stvari i da otkriju grijeh. Ovo bogatstvo je dragocjenije od zlata ofirskoga.
UZROK DUHOVNE SLEPOCE
Pokazano mi je da glavni razlog duhovne sljepoće Božjeg naroda u ovo vrijeme leži u tome što on ne prima opomene. Mnogi su prezreli ukore i opomene. Vjerni Svjedok osuđuje mlakost Božjeg naroda, koja omogućuje sotoni da zavlada njime u ovo vrijeme kad treba da smo budni i da stražimo. Sebični, oholi i oni koji ljube grijeh uvijek su izloženi sumnjama. Sotona upotrebljava svu vještinu da bi ulio sumnju i izmislio prigovor koji suprotstavlja opomenama koje Bog šalje. Mnogi smatraju nekom vrlinom i osobitim znakom inteligencije ako sumnjaju, postavljaju pitanja i izbjegavaju opomene. Oni koji žele sumnjati imat će dovoljno razloga za to. Božja namjera nije da otkloni svaku mogućnost za sumnju. On govori jasno, i dokaze koje nam on pruža treba brižljivo da ispitamo, sa poniznim srcem i sa duhom koji je spreman da primi pouku; svatko treba da donese odluku na osnovu dokaza koje je sam provjerio. SZC 226.3
Vječni život je od neprocjenjive vrijednosti i stajat će nas svega što imamo. Pokazano mi je da mi ne cijenimo vječne stvari po njihovoj pravoj vrijednosti. Sve što je vrijedno da posjedujemo, čak na ovome svijetu, stiče se naporom i katkada teškim žrtvama. Mi smo spremni na te žrtve makar se radi samo o propadljivom blagu. Hoćemo li biti manje spremni da podnesemo borbu i muku, da uložimo ozbiljan trud i najveće žrtve da bismo stekli blago od neprocjenjive vrijednosti i život koji se može mjeriti sa životom Beskonačnoga? Može li nas nebo odviše stajati? SZC 227.1
Vjera i ljubav su ono zlato koje Božjem narodu mnogo nedostaje. Pokazano mi je da nevjerovanje u Svjedočanstva opomena, ohrabrenja i ukora udaljuje od Božjeg naroda nebesko svijetlo. Nevjerstvo zatvara njihove oči tako da ne mogu uvidjeti svoje pravo stanje. Vjerni Svjedok opisuje ovako njihovu sljepoću: »A ne znaš da si ti nesretan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.« Otkr. 3, 17. SZC 227.2
Vjera u Kristov drugi dolazak blijedi. »Ne će moj gospodar još za dugo doći«, šapuće se ne samo u sebi, već se govori i na glas i izražava djelima. U ovo ozbiljno vrijeme straženja ravnodušnost otupljuje čula Božjeg naroda tako da ne može primijetiti znake vremena. Strašno bezakonje koje poplavljuje zahtijeva najveću budnost i živo svjedočanstvo, da se grijeh udalji od crkve. Vjera je strašno oslabila i može se ojačati samo ličnim iskustvima. SZC 227.3
Oni koji su ušli u Božje djelo u početku objavljivanja vijesti trećeg anđela morali su nešto žrtvovati. Oni su pristali na žrtve. Oni su otpočeli ovo djelo u siromaštvu i podnosili su teška odricanja i sramotu. SZC 227.4
Nailazili su na oštro protivljenje koje ih je privlačilo sve više k Bogu i čuvalo njihovu vjeru da je ostala živa. Naš sadašnji sistem darovanja je dovoljan za izdržavanje propovjednika, tako da u ovom pogledu nije potrebno da se oni oslanjaju na vjeru. Oni koji se danas posvećuju propovjedničkom pozivu ne stavljaju ništa na kocku. Oni se ne izlažu nekoj naročitoj opasnosti, niti moraju da išta naročito žrtvuju. Istine Božje riječi su sistematski objašnjene, i stoje im na raspoloženju knjige i časopisi koji brane istinu koju oni propovijedaju. SZC 228.1
Neki mladi propovjednici počinju propovijedati a nemaju pravi smisao o uzvišenom karakteru djela. Oni nisu podnijeli nikakvo odricanje, nikakvu teškoću, niti su bili izloženi teškim borbama koje bi od njih iziskivale vjeru. Nisu gajili odricanje i duh žrtve. Neki su dopustili da njima zavlada oholost i nisu svijesni odgovornosti koja počiva na njima. Vjerni Svjedok im kaže: »Postaraj se i pokaj se.« Ali neki od njih su toliko ispunjeni ohološću da pretstavljaju pravu smetnju i prokletstvo za Božje djelo. Njihov utjecaj na druge nije spasonosan. Njima je potrebno da se potpuno obrate Gospodu i da budu posvećeni istinom koju drugima propovjedaju.
Evo šta Ellen White kaže o Laodikejskoj crkvi ( Adventistima ).
Tekst je duži ali vredi ga pročitati.
LAODIKEJSKA CRKVA
(1873, Test. III. 252—258.)
Poruka Laodikeji je teška optužba protiv Božjeg naroda u ovo vrijeme. SZC 224.4
»I anđelu Laodikejske crkve napiši: tako govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak stvorenja Božjega: znam tvoja djela da nisi ni studen ni vruć. O, da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvat ću te iz usta svojih. Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesretan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.« Otkr. 3, 14—17. SZC 224.5
Gospod nam ovdje pokazuje da poruka koju njegove sluge treba da objave narodu nije poruka mira i sigurnosti. To nije samo neka teorija, već je to u svakom pogledu praktična vijest. U poruci Laodikeji Božji narod je prikazan kao onaj koji se nalazi u stanju lažne sigurnosti. Laodikejci se osjećaju zadovoljni i vjeruju da su dostigli viši duhovni stepen. »Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesretan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.« SZC 225.1
Kakve li strašne obmane kad netko vjeruje da je ispravan a nalazi se na krivom putu! Poruka vjernog Svjedoka nalazi Božji narod u žalosnoj obmani, ali koji nije svijestan svoga stanja. Narod ne zna da je njegovo stanje pred Bogom tako bijedno. Dok oni kojima je poruka upućena laskaju sebi da su postigli viši duhovni stepen, vjerni Svjedok narušava ovu nji-hovu sigurnost otkrivajući im njihovo pravo stanje, njihovu duhovnu sljepoću, siromaštvo i nevolju. Ovo svjedočanstvo, tako odlučno i oštro, ne može da bude lažno, jer je to izjava vjernog Svjedoka. SZC 225.2
Onima koji misle da su postigli savršenstvo, koji se smatraju bogatima u duhovnom saznanju, teško je da prihvate poruku koja otkriva njihovu zabludu i pokazuje im njihovo duhovno siromaštvo. Neposvećeno srce »je prijevarno više svega i opako«. Jeremija 17, 9. Pokazano mi je da mnogi sebi laskaju da su dobri kršćani, iako nemaju ni zračka svjetlosti koja dolazi od Krista. Oni nemaju ličnog iskustva u duhovnom životu. Oni treba da se duboko ponize pred Bogom prije nego što osjete hitnu potrebu za usrdnim i istrajnim naporom koji će im omogućiti da izmole od Boga dragocjene milosti Duha. Bog vodi svoj narod korak po korak. Kršćanski život je stalna borba i stalno napredovanje. Nijedan trenutak ne možemo da se uda-ljimo sa bojnog polja. Samo istrajnim naporom možemo izvojevati pobjedu nad sotoninim iskušenjima. Kao narod mi možemo da pobijedimo kroz svjetlost i silu istine. Mi smo utvrđeni u svom položaju mnoštvom jasnih biblijskih svjedočanstava. Ali nama mnogo nedostaje biblijska poniznost, strpljenje, vjera, ljubav, samoodricanje, straženje u molitvi i duh žrtve. Mi treba da gajimo biblijsko posvećenje. Grijeh preovlađuje među Božjim narodom. Jasna poruka ukora upućena Laodikej- cima ne prima se kao što bi trebalo. Mnogi gaje sumnju i omiljene grijehe, a u isto vrijeme se nalaze u tako velikoj obmani da misle i govore kao da im ništa ne treba. Oni misle da se svjedočanstvo ukora ne odnosi na njih. Takvima je najviše potrebna milost Božja i duhovno rasvjetljenje da bi mogli uvidjeti svoje nedostatke. Njima nedostaje gotovo svaka vrlina koja je potrebna pravom kršćanskom karakteru. Njima nedostaje praktično poznanje biblijske istine, poznanje koje vodi poniznosti i potčinjavanju njihove volje Kristovoj volji. Oni ne ispunjavaju sve Božje zahtjeve. SZC 225.3
Nije dovoljno da samo priznajemo istinu. Dužnost je svih Kristovih vojnika da uđu u rat protiv neprijatelja duša, da osude zlo i da podupru pravdu. Ali poruka vjernog Svjedoka pokazuje da Božji narod živi u strašnoj obmani, zato je potrebno da nas opomene i probudi iz našeg duhovnog mrtvila, i potstakne na odlučnu akciju. SZC 226.1
U mojoj posljednjoj viziji bilo mi je pokazano da čak i ova odlučna poruka vjernog Svjedoka nije izvršila Božju namjeru. Narod drijema u svojim grijesima. On i dalje sebe smatra bogatim i kaže da mu ništa ne treba. Mnogi pitaju: »Čemu svi ovi ukori? Zašto nas Svjedočanstva stalno optužuju zbog otpada i teških grijeha? Mi ljubimo istinu; mi napredujemo; nama nisu potrebne opomene i ukori.« Ali neka oni koji gunđaju ispitaju svoja srca i uporede svoj život sa praktičnim učenjem Biblije, neka ponize svoje duše pred Bogom, neka dopuste da Božja milost rasprši njihovu tamu, tada će otpasti krljušt sa njihovih očiju i uvidjet će svoje pravo duhovno siromaštvo i bijedu. Tada će uvidjeti potrebu da kupe zlato, koje je čista vjera i ljubav; bijele haljine, koje pretstavljaju karakter bez mane, očišćen krvlju dragog Otkupitelja; mast očnu, koja znači milost Božju koja će im omogućiti da jasno opažaju duhovne stvari i da otkriju grijeh. Ovo bogatstvo je dragocjenije od zlata ofirskoga.
UZROK DUHOVNE SLEPOCE
Pokazano mi je da glavni razlog duhovne sljepoće Božjeg naroda u ovo vrijeme leži u tome što on ne prima opomene. Mnogi su prezreli ukore i opomene. Vjerni Svjedok osuđuje mlakost Božjeg naroda, koja omogućuje sotoni da zavlada njime u ovo vrijeme kad treba da smo budni i da stražimo. Sebični, oholi i oni koji ljube grijeh uvijek su izloženi sumnjama. Sotona upotrebljava svu vještinu da bi ulio sumnju i izmislio prigovor koji suprotstavlja opomenama koje Bog šalje. Mnogi smatraju nekom vrlinom i osobitim znakom inteligencije ako sumnjaju, postavljaju pitanja i izbjegavaju opomene. Oni koji žele sumnjati imat će dovoljno razloga za to. Božja namjera nije da otkloni svaku mogućnost za sumnju. On govori jasno, i dokaze koje nam on pruža treba brižljivo da ispitamo, sa poniznim srcem i sa duhom koji je spreman da primi pouku; svatko treba da donese odluku na osnovu dokaza koje je sam provjerio. SZC 226.3
Vječni život je od neprocjenjive vrijednosti i stajat će nas svega što imamo. Pokazano mi je da mi ne cijenimo vječne stvari po njihovoj pravoj vrijednosti. Sve što je vrijedno da posjedujemo, čak na ovome svijetu, stiče se naporom i katkada teškim žrtvama. Mi smo spremni na te žrtve makar se radi samo o propadljivom blagu. Hoćemo li biti manje spremni da podnesemo borbu i muku, da uložimo ozbiljan trud i najveće žrtve da bismo stekli blago od neprocjenjive vrijednosti i život koji se može mjeriti sa životom Beskonačnoga? Može li nas nebo odviše stajati? SZC 227.1
Vjera i ljubav su ono zlato koje Božjem narodu mnogo nedostaje. Pokazano mi je da nevjerovanje u Svjedočanstva opomena, ohrabrenja i ukora udaljuje od Božjeg naroda nebesko svijetlo. Nevjerstvo zatvara njihove oči tako da ne mogu uvidjeti svoje pravo stanje. Vjerni Svjedok opisuje ovako njihovu sljepoću: »A ne znaš da si ti nesretan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.« Otkr. 3, 17. SZC 227.2
Vjera u Kristov drugi dolazak blijedi. »Ne će moj gospodar još za dugo doći«, šapuće se ne samo u sebi, već se govori i na glas i izražava djelima. U ovo ozbiljno vrijeme straženja ravnodušnost otupljuje čula Božjeg naroda tako da ne može primijetiti znake vremena. Strašno bezakonje koje poplavljuje zahtijeva najveću budnost i živo svjedočanstvo, da se grijeh udalji od crkve. Vjera je strašno oslabila i može se ojačati samo ličnim iskustvima. SZC 227.3
Oni koji su ušli u Božje djelo u početku objavljivanja vijesti trećeg anđela morali su nešto žrtvovati. Oni su pristali na žrtve. Oni su otpočeli ovo djelo u siromaštvu i podnosili su teška odricanja i sramotu. SZC 227.4
Nailazili su na oštro protivljenje koje ih je privlačilo sve više k Bogu i čuvalo njihovu vjeru da je ostala živa. Naš sadašnji sistem darovanja je dovoljan za izdržavanje propovjednika, tako da u ovom pogledu nije potrebno da se oni oslanjaju na vjeru. Oni koji se danas posvećuju propovjedničkom pozivu ne stavljaju ništa na kocku. Oni se ne izlažu nekoj naročitoj opasnosti, niti moraju da išta naročito žrtvuju. Istine Božje riječi su sistematski objašnjene, i stoje im na raspoloženju knjige i časopisi koji brane istinu koju oni propovijedaju. SZC 228.1
Neki mladi propovjednici počinju propovijedati a nemaju pravi smisao o uzvišenom karakteru djela. Oni nisu podnijeli nikakvo odricanje, nikakvu teškoću, niti su bili izloženi teškim borbama koje bi od njih iziskivale vjeru. Nisu gajili odricanje i duh žrtve. Neki su dopustili da njima zavlada oholost i nisu svijesni odgovornosti koja počiva na njima. Vjerni Svjedok im kaže: »Postaraj se i pokaj se.« Ali neki od njih su toliko ispunjeni ohološću da pretstavljaju pravu smetnju i prokletstvo za Božje djelo. Njihov utjecaj na druge nije spasonosan. Njima je potrebno da se potpuno obrate Gospodu i da budu posvećeni istinom koju drugima propovjedaju.
- Učlanjen(a)
- 27.03.2023
- Poruka
- 737
Pa Ellen White Notebook Leaflets from the Elmshaven Library, vol. 1. Priznajem, moguće je da si ti u pravu, jer ova knjižica je izdana tek 1945.
Sotona želi da se kršćani međusobno svađaju budimo u miru jedni s drugima!
P.S. Mislim da prof. Walter Veith ponekad govori dobre i korisne stvari, no možda malo i pretjeruje ponekad. On je samo čovjek kao i svi mi sklon greškama.
Svako dobro i lijep pozdrav!
Sotona želi da se kršćani međusobno svađaju budimo u miru jedni s drugima!
P.S. Mislim da prof. Walter Veith ponekad govori dobre i korisne stvari, no možda malo i pretjeruje ponekad. On je samo čovjek kao i svi mi sklon greškama.
Svako dobro i lijep pozdrav!
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
Treba biti oprezan.
Danas ima i falsifikata knjiga Ellen White.
Ja sam jedan falsifikat velike borbe video kod jedne osobe u crkvi koja mi je pokazala.
Osim toga, sama Ellen White piše - da će neki koristiti njene rukopise u zonamerne svrhe, i vaditi njene reči iz konteksta.
Danas se to ispunjava.
Danas ima i falsifikata knjiga Ellen White.
Ja sam jedan falsifikat velike borbe video kod jedne osobe u crkvi koja mi je pokazala.
Osim toga, sama Ellen White piše - da će neki koristiti njene rukopise u zonamerne svrhe, i vaditi njene reči iz konteksta.
Danas se to ispunjava.