Adventizam i Trojstvo [da li su rani adventisti verovali u Trojstvo?]

Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.249
Pre par dana sam dosao do veoma zanimljivih otkrica(u razgovoru sa Kainosom) u vezi istorije adventnog pokreta i razvoja ove nauke kod njih.
Buduci da su moji rodjaci pretezno adventisticke vere, ovo me je veoma zainteresovalo i cak pobudilo neke sumnje kod mene u ispravnost ove dogme uopste.

Ne moze se poreci cinjenica da su adventisticki pioniri svi odreda poricali Trojstvo,a po svemu sudeci analizirajuci spise Elen White, evidentno je da se u njenim spisima ne moze pronaci jasno definisana nauka o Trojstvu.

Prvi adventisti su bili ''dualisti'' , verovali su u Bozanstvo Sina(koji je po prirodi Bog - koji je proizasao od Boga ''rodjenjem''{bez stvaranja} , i stoga on nasledjuje ''bozansku prirodu'')
Jedino Sin Bozji koji je direktni potomak Bozji, nosi ''bozansku prirodu u sebi''.
Andjeli nastaju 'stvaranjem' i zato oni ne mogu naslediti ''bozansku prirodu''.
Ali Hristos je to nasledio.

Upravo iz ovog razloga Hristos je kod Boga uzvisen do jednakosti u toj meri da se naziva Bog.
Sam Otac mu zbog njegove 'bozanske prirode' dodeljuje svu vlast, jer je on u doslovnom smislu ''Sin'', kao sto to biblija i kaze. I kao takav nosi sve atribute 'bozanstva'.

Ovo je ukratko ono sto su rani adventisti verovali o Hristu.

Da bi smo ovo razumeli uporedimo to sa rodjenjem coveka.
Covek ''kada je rodjen od zemaljskog Oca - rodjenjem nasledjuje 'ljudsku prirodu' ''
Tako je isto i Hristos 'rodjenjem'{ne stvaranjem} , nasledio Bozansku prirodu''.
On je ''po nasledju Bog''.

Da rezimiramo ovo, za prve Adventiste:
-Otac je Bog.
-Sin je Bog.[proizasao rodjenjem]
-Sveti Duh[nije Bog] to je 'zivot' ili licnost Hristova(koju on salje nakon vaskrsenja).

Dakle nema Trojstva, vec je rec o vrsti dualizma.

(Ono sto je zanimljivo ovde primetiti , i sto je na mene ostavilo dubok utisak, je to sto su to naucavali i rani crkveni Oci, npr. Tertulijan.)

Sto se tice spisa EGW -od 100 000 pisanih tekstova, samo je 1% pod znakom pitanja, a to su tekstovi koji navodno dokazuju trojstvo, za koje se sumnja da su ubaceni kasnije ili su pogresno interpretirani.
Takvi tekstovi se pretezno nalaze u knjizi ''evangelizam'' koja je u stvari kompilacija razlicitih tekstova, pa se i njihov smisao gubi u ovakvom nastimovanom izdanju.

Buduci da ne postoji tema koja bi se precizno bavila ovom tematikom odlucio sam da otvorim ovu. Bez namere da nekog uvredim ili provociram, vec da pokusamo da zajedno dodjemo do istine. Posebno ovo cinim zbog Laodikeje, jer mislim da nije dovoljno upoznat sa ovom temom.
Pa bi voleo da cujem misljenje svih i detaljno ispitivanje svega ovoga..
Bez optuzbi , napada i netrpeljivosti, posebno molim Slapa da se uzdrzi od ovakvih i slicnih negativnih komentara koji bi nekoga povredili, jer ovde to nije cilj, vec da se otkrije istina..
Ja sam zakljucio da su sve ovde iznete stvari cinjenice..

Za pocetak iznecu ucenja Pionira adventizma, kako to stoji u njihovim izjavama:

Alonzo Trevier Jones (1850 – 1923)

Onaj koji je rođen u obličju Boga preuzeo je ljudsko obličje.” “U ljudskom telu je i dalje bio kao Bog, ali nije se prikazivao kao Bog.” “On se lišio Božjeg obličja, i zauzvrat preuzeo ljudsko obljičje.” “Slave obličja Božjeg se odrekao na neko vreme.” {A. T. Jones, G. C. Bulletin 1895, p. 448}

“On je rođen od Svetog Duha. Drugim rečima, Isus Hrist je ponovo rođen. Došao je sa nebesa, Božji prvorođeni, na zemlju i rođen je ponovo. Ali sve u Hristovom radu ide suprotno od našeg: On, bezgrešni, je načinjen grehom kako bi mi bili Božja pravednost u Njemu. On, živi, Princ i Autor života, umro je da bi smo mi živeli. On čiji su izlasci od večnih dana, prvorođeni u Boga, ponovo je rođen da bi smo se i mi mogli ponovo roditi.” {Christian Perfection, pr. 53. A Sermon by A. T. Jones, Review & Herald, July 18-August 1, 1899}

http://www.istinaotrojstvu.com/ellet-j-waggoner/
Ellet J. Waggoner (1855 – 1916)


“Reč je bila “u početku.” Ljudski um ne može dokučiti koji vremenski period se ovde odvijao. Ljudima nije dato da znaju kada i kako je Sin rođen; ali znamo da je on bio božanska reč, ne samo pre nego što je došao na ovu zemlju da umre, već i pre nego što je svet uopšte i stvoren. Pred samo raspeće, On se pomolio: “I sad proslavi ti mene, oče, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.” Jovan 17:5

Više od sedamsto godina pre njegovog prvog dolaska, sam dolazak je bio predskazan inspirisanim rečima: “A ti, Vitlejeme Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci id početka, od vječnijeh vremena.” Mihej 5:2. Znamo da Hrist “Od Boga iziđe i dođe” (Jovan 8:42), ali to je bilo toliko davno u prošlosti da ljudski um to ne može pojmiti.” {E. J. Waggoner,Christ And His Righteousness, p. 9.1890}


James Edson White (1849 – 1928)

“Anđeli su, s toga, stvorena bića, neminovno nižeg reda nego njihov Stvoritelj. Hrist je jedinorodni od Boga.” {J. E. White, Past, Present and Future, p. 52. 1909}

Samo jedno biće u univerzumu, pored Oca, nosi ime Božje, a to je Njegov Sin, Isus Hrist.” {J. E. White,The Coming King, p. 33}


James Springer White (1821 – 1881)

Kao fundamentalne greške možemo ubrojati i lažnu subotu i ostale greške koje su Protestanti doneli iz katoličke crkve, kao što je prskanje za krštenje, trojstvo, svesnost mrtvih i večni život u patnji. Mnoštvo koje je držalo ove fundamentalne greške, su bez sumnje to činili u neznanju; ali možemo li pretpostaviti da će crkva Hristova nositi sa sobom ove greške dok sudnji dan ne dođe na svet? Mi mislimo ne.

Ovo su oni [u periodu poruke datoj pre nego što je Sin čovečji zauzeo svoje mesto na belom oblaku, Otkrivenje XIV, 14] koji čuvaju zapovesti Božje i veru Isusovu.” Ova generacija koja živi tik pred drugi dolazak, neće držati ljudske tradicije, niti će držati fundamentalne greške u vezi sa planom spasenja kroz Isusa Hrista. I kako svetlost bude sijala na ove teme, a mnoštvo ih odbaci, osuda će doći…svečano, strašno i dolazeći brzo!” {J. S. White,Review &Herald, September 12, 1854}

“Otac i Sin su bili zajedno pri stvaranju čoveka, a i u njegovom spasenju. Otac reče Sinu, “načinimo čoveka po našemu obličju.” Trijumfalna pesma u kojoj učestvuju i iskupljeni odnosi se na “Onomu koji sedi na prijestolu i jagnjetu va vijek vijekova.”” {J. S. White, The Law and the Gospel, p. 1. 1870}

“Pavle potvrđuje da je Sin Božji u formi Boga, i da je jednak Bogu. “Koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom.” Filibljanima 2:6. Razlog zašto se nije otimao je jer je jednak Ocu…. Neobjašnjivost trojstva da je božanstvu tri u jednom i jedan u troje, je dovoljno loše; ali taj ultra Unitarijanizam koji Hrista čini inferiornim u odnosu na Oca je gori. Da li je Bog rekao inferiornom, “Načinimo čoveka po našemu obličju?”” {J. S. White, Review & Herald, November 29, 1877}


Joseph Bates (1792 – 1872)

“Moji roditelji su bili dugogodišnji članovi crkve Kongregacionalista, sa svom svojo do tad obraćenom decom i nadali su se da ćemo se i mi ujediniti sa njima. Ali oni su prihvatili neke tačke koje ja nisam mogao razumeti. Navešću samo dve: Njihov način krštenja i doktrinu o trojstvu. Moj otac, koji je bio dugogodišnji đakon u njihovim redovima, trudio se da me ubedi da su bili u pravu po pitanju tih tačaka doktrine. Rekao mi je, “Krstio sam te dok si bio malo dete.” Odgovorio sam mu da je to možda po njegovoj veri, ali da nas biblija uči da prvo moramo verovati a tek onda se krstiti(Marko XVI,16;1Pet.III,21) i da nisam bio u stanju verovati kao dete.

Po pitanju trojstva, zaključio sam da mi nije moguće verovati da je Gospod Isus Hrist, Očev Sin, takođe i svemogući Bog, Otac, jedno isto biće. Rekao sa svom ocu, “Ako me možeš uveriti da smo i nas dvojica jedno u tom smislu, da si ti moj otac, i ja tvoj sin; a takođe sam i tvoj otac, a ti moj sin, onda ću moći da verujem u trojstvo.” {J. Bates, The Autobiography of Elder Joseph Bates, pp. 204, 205. 1868}


John Nevins Andrews (1829 – 1883)

“Svaki član ljudske porodice, osim Adama, je imao roditelje, i svaki je imao početak svojih dana; i zaista, sa dva izuzetka, svi su imali svoj kraj. Čak su i Božji anđeli imali svoj početak, tako da su i oni kao ljudski rod. Što se tiče Sina Božjeg, i on je isključen jer je imao svog Oca Boga i on je imao u nekoj tački u večnosti svoj početak.” {J. N. Andrews, Review & Herald, September 7, 1869}

“Doktrina o trojstvu je prihvaćena na savetu u Nici 325-te godine. Ova doktrina uništava Božju ličnost i ličnost Njegovog Sina Isusa Hrista našeg Gospoda. Sramotne mere kojima je ono nametnuro crkvi koje se pojavljuju na stranicama crkvene istorije, može postići da se svaki vernik u tu doktrinu posrami.” {J. N. Andrews, Review & Herald, March 6, 1855}

“Iz Pavlovih izjava je jasno da je Bog izvor besmrtnosti. On govori ovo o Bogu Ocu: ”koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije video, niti može vidjeti, kojemu čast i država vječna. Amin.” 1 Tim. 6:16. Ovaj tekst je dizajniran tako da se jasno može videti da samopostojeći Bog jedini ima, sam od sebe, ovu čudesnu prirodu. Drugi je mogu imati Njegovim posredstvom, ali on sam je izvor besmrtnosti. Naš Gospod Isus Hris je izvor ovakvog života za nas. “Jer kako što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi.” Jovan 5:26. Kao što me posla živi Otac, i ja živim Oca radi, i koji jede mene i on će življeti mene radi.” Jovan 6:57. Otac nam daje ovaj život kroz svog Sina. “I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život vječni u Sinu je njegovom. Ko ima Sina Božjega ima život; ko nema Sina Božjega nema života. 1Jovanova 5:11,12. Ovi stihovi iz biblije jasno indikuju da je hrist izvor beskrajnog života i da ga imaju samo oni koji imaju Hrista.” {J. N. Andrews, Review & Herald, January 27, 1874 p. 52}


John Norton Loughborough (1832 – 1924)

BRATE VAJT: Molim Vas da sledeće pitanje date, ili pošaljete, Bratu Lofborovu radi pojašnjenja. W. W. GILES. Toledo, Ohio.

PITANJE : Postoji li ozbiljna zamerka na doktrinu trojstva?

ODGOVOR:

Postoje mnoge zamerke, ali zbog ograničenosti prostora smanjićemo ih na samo sledeće tri:

1. Suprotna je zdravom razumu.

2. Suprtona je Bibliji.

3. Njeni koreni su paganski i pogrešni.

Ovim tačkama ćemo nakratko posvetiti pažnju po redu.


Uriah Smith (1832 – 1903)

Sveto pismo nigde ne govori o Hristu kao o stvorenom biću, čak nasuprot jasno tvrdi da je rođen od Oca. ( Pogledajte napomene iz Otkrivenja 3:14, gde je pokazano da Hrist nije stvoreno biće.) Ali kao Sin ne poseduje suvečno postojanje sa Ocem, početak Njegovog postojanja, kao jedinordnog od Oca, prethodilo je radu stvaranja, u odnosu sa čine je on zajednički tvorac sa Bogom. Jovan 1:3; Jevrejima 1:2. Zar Otac nije mogao urediti da se obožavanje takvog bića izjadnači sa Njegovim obožavanjem i da se onaj koji obožava ne msatra idolopoklonikom? On ga je uzdigao na poziciju na kojoj je ispravno obožavati ga, i čak je naredio da Ga se ima obožavati, što ne bi bilo potrebno da je on jednak Ocu u večnosti postojanja.

Hrist sam objavljuje da “kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi.” Jovan 5:26. “ Zato Bog i njega povisi, i darova mu ime koje je veće od svakog imena.” Filibljanima 2:9. I sam Otac kaže, “i da mu se poklone svi anđeli Božji.” Jevrejima 1:6. Ova svedočanstva nam govore da je Hrist sada jednako vredan obožavanja kao i Otac, ali ne dokazuju da on postoji od uvek. {U. Smith, Thoughts on the Book of Daniel and the Revelation, p. 430. 1882}

Samo Bog je bez početka. U najranijim vremenima kada je početak mogao biti, period tako dalek da je ograničenim umovima večnost,- postala je reč. “U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga i riječ bješe Bog.” Jovan 1:1. Ova nestvorena reč je bila Biće, koja se u svoje vreme otelovila i živela među nama. Njegov početak nije bio nalik nijednom biću u svemiru. Ovo je objašnjeno misterioznim rečima, “ Njegov (Božji) jedinorodni Sin” (Jovan 3:16, 1 Jovanova 4:9), “jedinorodni u Oca” (Jovan 1:14), i “od Boga iziđoh.” Jovan 8:42. Tako se čini da je nekim nebeskim impulsom ili procesom, ne stvaranjem, poznatim samo svemogućem, i mogućem samo svemogućem, Sin Božji pojavio. I tada je Sveti Duh, Božji Duh, Hristov Duh, nebesko nadahnuće i posrednik sile obojice, njihov predstavnik (Psalam 139:7), takođe nastao.” {U. Smith, Looking Unto Jesus, p. 10. 1898}

“1. Mi se krstimo u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, Matej 28:19. Ovim izražavamo veru u jednog istinitog Boga, posredništvo Njegovog Sina i uticaj Njegovog Svetog Duha.” {U. Smith, The Bible Students Assistant,pp. 21, 22. 1858}


Joseph Harvey Waggoner (1820 – 1889)

Mnogi teolozi zaista misle da pokajanje, u kontekstu efikasnosti, počiva na doktrini trojstva. Ali mi ne vidimo nikakvu konekciju između ova dva. Čak nasuprot tome, oni koji zagovaraju tu doktrinu upadaju u zamku koju i sami žele da izbegnu. Njihove tegobe po tom pitanju se sastoje iz sledećeg: Oni smatraju da je poricanje trojstva jednako poricanju Hristovog božanstva. Da je to slučaj, trebali bi smo se uporno držati trojstva; ali to nije slučaj. Oni koji su pročitali naša zapažanja o smrti Sina Božjeg znaju da mi čvrsto verujemo u božanstvo Hrista; ali ne možemo prihvatiti ideju trojstva, kako je trinitarijanci drže, zbog toga što se ne možemo odreći Hristove žrtve koju je podneo radi našeg spasenja. {J. H. Waggoner, The Atonement in the Light of Nature and Revelation, pp. 164, 165}

Razlika između hrista i istinoga Boga je jasno prikazana spasiteljevim sopstvenim rečima u Jovanu 17:3 :”Da poznaju tebe jesinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.” Mnogo opterećenja je stavljeno na Isaiju 9:6, kao dokaz trojstva, koje smo ranije citirali, da se odnosi na našeg visokog sveštenika koji je prolio krv za nas. Zagovornici te teorije će reći da se taj stih odnosi na trojstvo jer je hrist nazvan večnim Ocem. Ali mi tvrdimo da ovo nema veze sa trojstvom. Da li je Hrist Otac u trojstvu? Ako jeste, kako je onda Sin? Ili ako je i Otac i Sin, kako može postojati trojstvo? Jer trojstvo su tri osobe. Da bi potvrdili trojstvo, razlika između Oca i Sina mora biti očuvana. Hrist je nazivan “druga osoba u trojstvu;” ali ako ovaj tekst dokazuje trojstvo, ili ako se uopšte odnosi na trojstvo, onda dokazuje da nije druga osoba nego prva. A ako je prva, ko je druga? Veoma je jasno da ovaj tekst nema veze sa takvom doktrinom.” {J. H. Waggoner, isto, pp. 168, 169}

“Atanasijanska vera – je formulisana i definisana od strane Atanasija. Pre tog vremena nije bilo ispovedanja, ako je uopšte i postojalo uniformno verovanje. Većina ranih pisaca su bili paganski filozofi koji su da bi doprli do uma te klase, često ulagali veliki napor da dokažu da postoji spoj ta dva sistema, Hrićanstva i filozofije. Postoji obilje materijala u njihovim pisanjima koji podržavaju taj pogled. Bingam govori o nejasnim pogledima koji neki od njih drže u sledećim stvarima: “Postoje neki koji su jako rano obrnuli doktrinu trojstva u triteizam, i, umesto tri nebeske osobe pod upraviteljstvom Oca, Sina i Svetog duha, uveli su tri kolateralna, koordinisana, i samostvorena bića, što ih čini trima potpuno nezavisnim načelima, bez ikakvih odnosa između Oca i Sina, koja je najosobenija za tri boga. Pošto su načinili ovu promenu u trojstvu, načinili su još jednu promenu na koju se može odgovoriti u formi baptizma.- Antiquities, book 11, chap. 3, & 4. “Ko može prepoznati ovu formu kao onu koju je savet u Konstantinopolju ustanovio 381-ve, gde je prava vera objavljena kao “nestvoreno, jednosuštno i suvečno trojstvo?” Prava istina je da smo istu ideju koja je ovde opisana od strane Bingama, našli u mnogim pravoslavnim izdanjima iz drugog i trećeg veka. U ovim rečima sa saveta, koje su citirane iznad, ne postoji “pravi odnos između Oca i Sina”. Bingam kaže da se ova greška po pitanju trojstva nestvorenih, jednosuštnih i suvečnih bića pojavila veoma rano u crkvi; i tako je nalazimo u pisanju ranih autora u vremenu neposredno nakon apostolaOstavljamo ovo dobroj proceni svakog dobrog čitaoca bez predrasuda da su tri krštenja konsistentija ideji “troje kolateralnih, koordinisanih i samostvorenih bića“, nego ideji o krštenju u ime Oca, Sina i Svetoga Duha sličnom Spasiteljevoj smrti i uskrsnuću. {J. H. Waggoner, Thoughts on Baptism, 1878}

“Postoji jedno pitanje koje je često osporavano u teološkom svetu u koje se nikada nismo upuštali. To je pitanje o ličnosti Božjeg Duha. Preovlađujuće ideji o ličnosti su veoma različite, često grube i reč je pogrešno razumevana; tako da se jedinstvo po ovoj tački ne može očekivati sve dok svi ne budu precizno definisali na šta misle u odnosu na tu reč, ili dok se svi ne slože o jednom smislu u kojem će reč biti korištena. Dok god sporazum ne postoji, čini se da diskusija na t temu neće biti plodonosna, pogotovu što nije reč o kojoj postoji direktno otkrovenje. Mi imamo pravo biti sigurni u svoju veru i svoje izjave jedino kada su reči Svetog Pisma toliko direktne da nam daju pozitivne dokaze. Ne samo da smo voljni, već i nestrpljivi da tu stvar ostavimo tamo gde je i Božja reč stavlja. Iz nje mi učimo da je Božji Duh ta strašna i misteriozna sila koja izlazi od trona univerzuma i koja je učesnik u radu stvaranja i iskupljenja.” {J. H. Waggoner,The Spirit Of God; Its Offices AndManifestations, pp. 8, 9. 1877}

Kao što smo ranije napomenuli, velika greška trinitarijanaca, u raspravi na ovu temu, je sledeća: ne prave razliku između poricanja trojstva i poricanja Hristovog božanstva. Oni vide samo dva ekstrema, između kojih leži istina; i svaku izjavu koja se odnosi na vreme prepostojanja Htista i Njegovog božanstva kao dokaz trojstva. Pismo obilato uči o prepostojanju Hrista i njegovom božanstvu; ali ne govori ništa po pitanju trojstva. Proglas, da nebeski Sin Božji ne može da umre, je daleko od učenja biblije kao tama od svetlosti. I mi bi smo upitali trinitarijance, kojoj od dve prirode dugujemo za spasenje. Odgovor, naravno, mora biti onoj koja je prolila svou krv za nas; jer “imamo spasenje kroz krv.” Onda je evidentno da ako je samo ljudska priroda umrla, naš Iskupitelj je samo čovek, a da nebeski Božji Sin nije imao učešća u radu za spasenje jer on nije mogao ni patiti ni umreti. Sasvim smo u pravu kada kažemo da doktrina trojstva degradira pokajanje, jer nipodaštava žrtvu i krv iskupljenja do standarda Socinianizma.” {J. H. Waggoner, The Atonement In The Light Of Nature And Revelation, pp. 173, 174}


Stephen Nelson Haskell (1833 – 1922)

“Duga na nebu je simbol duge koja okružuje Božji presto kroz večnost. U davna vremena, koje ograničeni um ne može da pojmi, Otac i Sin su bili sami u univerzumu. Hrist je bio prvi i jedinorođeni od Oca, i Njemu je Jehova otkrio plan stvaranja. Plan stvaranja svetova je otkriven, zajedno sa vrstama bića koja će ih naseliti. Anđeli, kao predstavnici jednog reda, bi bili Božji ministri u univerzumu. Stvaranje našeg malog sveta je takođe uključeno u te duboke planove. Luciferov pad je predviđen; takođe i mogućnost pada u greh, koji će pokvariti savršenstvo božanskog rada. U tim ranim savetima Hristovo srce puno ljubavi je bilo taknuto; i jedinorodni Sin je zavetovao svoj život da iskupi čoveka, ako bi pao u greh. Otac i Sin, okruženi neprobojnom slavom, sklopili su ruke….i večni zavet je učinjen; i od tada Otac i Sin, kao jedan, radili su da završe posao stvaranja. Sopstvena žrtva za spas drugih je bio temelj svega.” {S. N. Haskell, The Story of the Seer of Patmos, pp. 93, 94. 1905}

“Pre stvaranja našeg sveta izbio je “rat na nebu.” Hrist i Otac su se zavetovali; i Lucifer, anđeo zaklanjač, postao je ljubomoran jer nije primljen na večni savet Dvojice koji su sedeli na tronu.” {S. N. Haskell,The Story of the Seer of Patmos, p. 217. 1905}

Hrist je bio prvorođeni na nebu; On je bio kao prvorođeni od Boga na zemlji i naslednik Očevog trona. Hrist, provorođeni, iako Sin Božji, bio je obučen u ljudskost, i načinjen je savršenim kroz patnju. Uzeo je ljudsko obličje i kroz večnost ostaće čovek.” {S. N. Haskell, The Story of the Seer of Patmos, pp. 98, 99. 1905


William Clarence White (1854 – 1937)

Izjave i tvrdnje nekih naših propovednika, u njihovim nastojanjima da dokažu da je Sveti Duh individua kao Bog Otac i Hrist, večni Sin, me zbunjuju, a ponekad i rastužuju. Jedna popularni učitelj je rekao “Možemo Ga smatrati, kao kolegu koji je ovde dole da sređuje stvari.” Moja zbunjenost je smanjena kada sam naučio iz rečnika da značenje ličnosti označavaju karakteristike. Opisano je na taj način da sam zaključio da može postojati ličnost bez telesne forme koju poseduju Otac i Sin. Postoje mnogi stihovi koji govore o Ocu i Sinu, a nedostatak stihova koji opisuju zajednički rad Oca i Svetog Duha, ili Hrista i Svetog Duha, me je navelo da verujem da je duh bez ličnosti bio predstavnik Oca i Sina koz univerzum, i da oni kroz Svetog Duha obitavaju u našim srcima i čine nas jednim sa Ocem i Sinom.” {Letter, W. C. White to H. W. Carr, April 30, 1935}
[Izvor: www . istinaotrojstvu . com]

Prilazem i videe , koji objasnjavaju ovu tematiku
(pa molim da ih se pazljivo prouci pre iznosenja komentara):




 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.329
Pioniri ASD izrugivali su se Trojstvu, a njihov stav o Trojstvu najbolje oslikava odgovor Loughborough-a u kojem iznosi glavne zamjerke nauku o trojstvu (Advent Review, broj 23., od 5. studenog 1861.):

Postoji mnoštvo primjedbi koje bismo mogli iznijeti, ali s obzirom na ograničenost našeg prostora, svest ćemo ih na slijedeće tri:

1. U suprotnosti je sa zdravim razumom.
2. U suprotnosti je sa Svetim Pismom.
3. Izvor mu je u poganstvu i legendama.
__________________________________________________________________________________

Crkva ASD vjerovanje u Trojstvo uvrštava među svoja temeljna vjerovanja tek 1980. godine (65 godina nakon smrti Ellen White).

Sami adventisti sedmog dana priznaju da su im pioniri bili antitrinitarci. Evo što kažu sami adventisti:

Većina osnivača Adventizma Sedmog Dana, danas se ne bi mogla pridružiti Crkvi, ako bi se morali slagati s temeljnim vjerovanjima Crkve. Konkretnije, većina ne bi mogla prihvatiti vjerovanje broj 2, koje se bavi naukom o Trojstvu. (George R. Knight, Ministry Magazine, Oct 1993, p. 10)

Što se zapravo dogodilo? Sredinom 20. stoljeća adventisti su izdali rad pod nazivom "Questions on Doctrine" (Pitanje doktrine), koji je nastao uglavnom iz razloga kako Walter Martin, pripremajući knjigu "Kingdom of the Cults", adventiste sedmog dana ne bi svrstao u sekte (kultove). Koliko je to od adventista bilo iskreno a koliko je to bio samo mimikrijski čin adventista sedmog dana, najbolje pokazuje razvoj događaja i sve što će slijediti do dana današnjega. Pitanje Trojstva i stav adventista sedmog dana o Trojstvu najizrazitije je isticao dvojbu, Adventizam sedmog dana kršćanska zajednica ili sekta. Tom prilikom (tim mimikrijskim činom) ASD, deklarirajući pozitivan stav o Trojstvu, izbjegli su etiketu sekte. Međutim, razvoj događaja unutar crkve adventista sedmog dana "natjerat" će Walter-a Martin-a da tridesetak godina kasnije (1985.) izjavi: Bojim se da, ukoliko i dalje nastave napredovati ovim smjerom, Adventizam neće moći izbjeći ponovno svrstavanje u kult.
 
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
2.919
Валтера изузетно ценим и доста сам од њега научио о томе како ти култови функционишу. Јавно их је приказивао у правом светлу, али не обичне вернике, већ из "водећих тела" тих секти. Ово сам много пута волео да гледам и слушам, а сви јасно могу да виде како се адвентиста батрга јер не може да муља као ови на форуму, већ мора конретно да одговори. Он напомиње јасно да је наука о Тројству тек касније уведена и да се многи списи крију и уништавају. Адвентисти су експерти у томе, нема им равних.


Човек јавно каже да је Хелен плагијатор, у присуству званичника "Генералне конференције", каже да је Генералној конференцији поставио нека директна питања (на која сигурно нису одговорили, гарантујем ја), као што је главно: да ли је Хелен непогрешиви интерпретатор Писма, јер ако јесте, онда је изнад Писма. Ако није, зашто онда и даље цитирају тог доказаног плагијатора и лажног пророка. Ево и дужег дела те дебате.

 
Član
Učlanjen(a)
26.02.2011
Poruka
974
Nije ovdje tema plagijarstvo nego trojstvo u adventizmu....mire samo dalje proučavaj - sam si iz Biblije vidio što je istina i na dobrom si putu....dobro si zaključio da je Isus rođen u vječnosti. Još ti treba sjesti o Duhu ali skužio si ti to već....

Isus je došao i živio kao čovjek - trpio - zna kako je nama - on jedini nam stoga može pomoći da pobijedimo grijeh jer je hodao u našim cipelama - i on želi da nam da njegov karakter. I onda na kraju drugi tumače da nam je poslao neku treću osobu koja sve to nije prošla...ne Isus je i dalje s nama - ne s tijelom nego sa svojim duhom...zato veli da će izliti duha kad se vrati Ocu....Isus je o sebi govorio u trećem licu....A kada Sin čovječji dođe hoće li naći vjere....isto tako A kada duh dođe neće sam govoriti....Ove stihove ni jedan veliki pobornik trojstva nije znao objasniti...

Hebrejima 10. 15-17 A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: »Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima
nakon ovih dana«, Gospodin govori: »Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.«

Idemo sada pronaći referencu i vidjeti ko je taj Duh Sveti

Jeremija 31. 31-34 »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov« – riječ je Jahvina. »Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana« – riječ je Jahvina: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« – riječ je Jahvina – »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«

Jasno da ne može biti ...Jahve je personificiran u SD...to nije nikakva treća posebna osoba...evo još jedan primjer

Djela 28. 25b-26 - »Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!

Izaija 6. 8-9 - Tad čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«
On odgovori: »Idi i reci tom narodu: ‘Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte dobro, al’ nećete spoznati.

Kada god naiđete na stihove npr. u Djelima ima dosta toga gdje se kaže Duh Sveti reče ili odluči....radi se o Bogu ili Kristu koji su prisutni svojim duhom svugdje. Ovo su gore samo dva primjera ima ih više. U ovim slučajevima pobornici trojstva jedino mogu pribjeći filozofiji i reći Bog Isus SD to je sve isto oni su jedno. Čekajte malo pogledajte ovu sliku. Na slici je prikazano trojstvo kako ga vjeruju svi. Svi su oni Bog. Ali pogledajte Otac nije Sin niti obrnuto. Otac nije Sveti Duh niti obrnuto. Znači po ovom gore stihovima ko je prorokovao. Sveti Duh ili Bog ili se radi o jednoj te istoj osobi......

trojst10.jpg
Ovoj
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.249
Kainose, u pravu si. I lepo si to objasnio.
U bibliji ne mozemo pronaci ni jedno jedino mesto gde se kaze -da je Sveti Duh Bog.
Jednostavno on se tako ne naziva.

I dok se za Oca i Sina koristi termin Bog, za Svetog Duha nema tog termina.
Ako razumemo da je Hristos Bog po nasledju , nasledio ''bozansku prirodu'' radjanjem kao 'Sin' , onda svi Biblijski stihovi postaju jasni. A ono sto je mene uverilo vise od svega jeste da su isto to ucili i crkveni Oci do treceg veka.

Adriane i Slape , hvala na odgovorima.
Koliko sam ja uspeo u ovih par dana da saznam, postoji pokret unutar adventizma koji se drzi teologije pionira. Oni su i dalje u crkvi, koju priznaju, ali po ovim pitanjima imaju drugaciji stav od vecine, a kako sam ja zakljucio pokusavaju ovu temu da proguraju do generalne konferencije.
Smatraju da su oni ti koji ce objaviti 'trecu andjeosku vest', veruju da se njihovim propovedanjem ispunjava stih iz otkrivenja: ''bojte se Boga i podajte mu slavu''.

Da li je Elen White plagijator, ja ne verujem u te tvrdnje, a ovo nije tema o tome, pa ne bih da se time bavimo.
Ovu temu sam prvenstveno otvorio zbog Laodikeje i adventista, da bi dobili neke informacije o tome.

Ali kada govorimo o EGW, u njenim spisima je 90% anti-trinitarijanskih izjava, i u potpunosti je u skladu sa izjavama adventistickih pionira po tom pitanju. Ostaje 1% tekstova, koji su pod znakom pitanja , a ja cu kasnije navesti koji su to.
Pravo pitanje ovde jeste, da li su ovi [trinitarijanski]tekstovi dodani kasnije, ili su oni stvarno izjave EGW?

Ako cete se baviti pitanjem plagijata, molim vas da otvorite drugu temu o tome..
Ova tema treba da se bavi doktrinom o Trojstvu , odnosno pitanjem 'dualizma' kod ranih adventistickih pionira i uopste o 'dualizmu' kod crkvenih otaca pre 3. veka.
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Crkva ASD vjerovanje u Trojstvo uvrštava među svoja temeljna vjerovanja tek 1980. godine (65 godina nakon smrti Ellen White).

Pa to je dokaz da su imali sva ispravna vjerovanja. Znači da je Bog svoju crkvu sačuvao od jeretičkih vjerovanja. Ovo što su unijeli je dokaz da nema nijedne čiste crkve. Da se nije makar malo iskvarila (mislim prvenstveno na učenja). Opet to nije dokaz da je crkva ASD u krivu jer ima sve više ljudi koji odbacuju Trojstvo. I to baš iz ove crkve.
 
Član
Učlanjen(a)
26.02.2011
Poruka
974
To si dobro primejtio u spisima pionira i crkvenih otaca. U poslanici Rimljanima se veli ako Bog nije poštedio VLASTITOG ili SOPSTVENOG sina kako nam neće dati sve s njim. Ako je Isus u rangu trojstva ko-vječna osoba kako je onda on Sin...da li je trojstvo odigralo dobru predstavu i svi su uzeli jednu ulogu...ili je Bog Otac dao kolegu Boga Sina...ali ako je u vječnosti sin izišao iz Oca...onda zamislimo sve stihove o Ocu i Sinu...kada Bog kaže ovo je moj Sin ljubljeni....poslije ove istine braćo tek onda shvaćate pravu Božju ljubav....jer je dao pravog sina.....sjećate se one prispodobe o vinogradaru koji su ubijali sluge...naposljetku dođe sin i kažu ubimo ovoga - on je nasljednik....Isus je pravi bukvalni doslovni Sin našeg Oca....njegova praslika...čovjek je bio prvo stvoren a onda iz njegovog rebra se rodila Eva....znači Eva je bila uvijek u Adamu kao rebro...ali onda je došao čas da se rodi...oni su iste starosti jer su se očitovali šestog dana..

Tako je i sa Isusom....on je uvijek bio u Ocu...ali došao je trenutak kad se očitovao u vječnosti...Zato kad Isus kaže moj Otac je VEĆI od mene što to znači....tu se radi o grčkoj riječi MEIZON koja znači STARIJI - VIŠI....Otac je bio prvi pa onda Isus...Adam je veći od Eve zato što je bio prvi....ali su se oboje šestog dana očitovali....ako Isus nije imao početka u Ocu....onda su dva Boga bila oduvijek....onda je kolega dao kolegu....jedan je uzeo ulogu Oca a drugi Sina...Sin će se na kraju pokoriti Ocu.....1. Kor 15.28.....no dobro....treba ovdje davati citate iz adv. istorije da ne bude samo Biblija i kršćanski oci....poslije ću nabaciti par citata....
 
Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
13.249
To si dobro primejtio u spisima pionira i crkvenih otaca. U poslanici Rimljanima se veli ako Bog nije poštedio VLASTITOG ili SOPSTVENOG sina kako nam neće dati sve s njim. Ako je Isus u rangu trojstva ko-vječna osoba kako je onda on Sin...da li je trojstvo odigralo dobru predstavu i svi su uzeli jednu ulogu...ili je Bog Otac dao kolegu Boga Sina...ali ako je u vječnosti sin izišao iz Oca...onda zamislimo sve stihove o Ocu i Sinu...kada Bog kaže ovo je moj Sin ljubljeni....poslije ove istine braćo tek onda shvaćate pravu Božju ljubav....jer je dao pravog sina.....sjećate se one prispodobe o vinogradaru koji su ubijali sluge...naposljetku dođe sin i kažu ubimo ovoga - on je nasljednik....Isus je pravi bukvalni doslovni Sin našeg Oca....njegova praslika...čovjek je bio prvo stvoren a onda iz njegovog rebra se rodila Eva....znači Eva je bila uvijek u Adamu kao rebro...ali onda je došao čas da se rodi...oni su iste starosti jer su se očitovali šestog dana..

Tako je i sa Isusom....on je uvijek bio u Ocu...ali došao je trenutak kad se očitovao u vječnosti...Zato kad Isus kaže moj Otac je VEĆI od mene što to znači....tu se radi o grčkoj riječi MEIZON koja znači STARIJI - VIŠI....Otac je bio prvi pa onda Isus...Adam je veći od Eve zato što je bio prvi....ali su se oboje šestog dana očitovali....ako Isus nije imao početka u Ocu....onda su dva Boga bila oduvijek....onda je kolega dao kolegu....jedan je uzeo ulogu Oca a drugi Sina...Sin će se na kraju pokoriti Ocu.....1. Kor 15.28.....no dobro....treba ovdje davati citate iz adv. istorije da ne bude samo Biblija i kršćanski oci....poslije ću nabaciti par citata....

Tacno , zbunjujuce skroz, sem ako ne shvatimo da je Isus Sin.
A ako je Sin onda i one izjave poput: ''Otac je moj veci od mene'' postaju jasne.
Jehovini svedoci su otisli u krajnost, tvrdeci da je Isus 'stvoreno bice'.
Ali ako je stvoren, onda imamo problem sa drugim citatima, kao sto je onaj: ''Ja sam Bog i nikom necu dati slave svoje''.
A ovamo nekom 'andjelu' daje slavu, a rekao je da nece.
Ali ako je Isus 'Sin' i poseduje ''bozansku prirodu'', onda je jasno i zasto je nazvan Bog, i zasto nosi Ocevu slavu..

Upravo ovo gore sto si naveo, kada Bog stvara coveka on ga stvara na ''sliku Bozju''.
A stvara ih kao musko i zensko. Dakle dvoje.
Ja sam ranije ovo navodio u prilog Trojstva, ali nisam mogao naci trecu osobu, pa sam mislio da je to kao Bog -treca osoba u bracnoj zajednici.
A sada je sve jasno, nema trece osobe, vec dvoje a duh je zajednicki Adama i Eve.
 
Član
Učlanjen(a)
26.02.2011
Poruka
974
“Bog je izvor sveg života... Božji život je večni život, kao što je i On 'večni Bog'. 'Ali
Bog je osoba, kako Njegov život može biti sveprisutan?' Bog je sveprisutan svojim
Duhom... Zato je prisustvo Božje Njegov Sveti Duh. I tako čitamo o 'Duhu koji
oživljava' (Rimljanima 8:2), da je 'Duh živ pravde radi' (stih 10); da 'Duh oživljuje' (2
Korinćanima. 3:6).” {M. Č. Vilkoks, Znaci Vremena, Juni 2, 1898}

“Pitanje 187: Koja je razlika između Svetog Duha i duhova pomoćnika (anđeli), ili su
isto?
Odgovor: Sveti Duh je moćna energija božanstva, život i sila Božja koja teče iz Njega
u sve delove univerzuma, i tako čini živu vezu između Njegovog trona i svega
stvorenog. I kako je to još neko objasnio: 'Sveti Duha je dah duhovnog života u duši.
Dodeljivanje Svetog Duha je dodeljivanje Hristovog života.' Tako je Hrist
sveprisutan. Da iznesemo grubu ilustraciju, kao što telefon prenosi ljudski glas, i tako
je taj glas prisutan kilometrima daleko, tako Sveti Duh nosi sa sobom Hristovu moć,
čineći Ga tako sveprisutnim sa svojom Silom i otkriva Ga onima koji su u harmoniji
sa Njegovim zakonom.
Tako je Duh personifikovan u Hristu i Bogu, ali nikada nije otkriven kao posebna
osoba.
Nikada nam nije rečeno da se molimo Duhu, već Bogu da dobijemo Duha.
Nikada u Svetom pismu ne nalazimo molitve upućenu Svetom Duhu, već za Duh.” {M.
Č. Vilkoks, Pitanja i Odgovori Sakupljeni iz Kutak za Pitanja iz Znaci Vremena, str.
181, 182. 1911}
 
Član
Učlanjen(a)
26.02.2011
Poruka
974
“Slava, nadmoć i samoodrživost božanstva je reprezentovana u Ocu. 1. Timotiju 6:16.
Isus Hrist je zauvek spojio božansko sa ljudskim, i od Njega teče Duh života svoj
Njegovoj deci
. Anđeli su posrednici u ovim tokovima Božjeg života, da pojačaju
takoreći, ove tokove. Oni mogu podneti bez veličanja Božji Duh i njegovu slavu i u
sebi donesu prisutnost Boga Njegovoj deci, i oterati anđele tame koji ih traže da ih
unište.” {M. Č. Vilkoks, Znaci Vremena, 26. Februar, 1908}

“28. LIČNOST DUHA Pitanje 1: Neki kažu da je Sveti Duh osoba; drugi kažu da je
ličnost; a treći da je samo sila. Koliko dugo ovo treba biti tema rasprave? Odgovor 1:
Ličnost Svetog Duha će verovatno uvek biti tema rasprava. Nekada je Duh spomenut
kao da je 'izliven', kao u drugoj glavi u Delim Apostolskim. Kroz celo Pismo je Sveti
Duh predstavljen kao Božja radna sila... Razlog zašto Sveto pismo govori o Svetom
Duhu kao o osobi, čini nam se, jeste da bi približila nama, i svakoj osobi koja
veruje, ličnu prisutnost našeg Gospoda Isusa Hrista...

Zbog manjka vere, bilo je 'celishodno' i neophodno da On ode; jer je izjavio, 'Jer ako
ja ne idem, utješitelj neće doći k vama; ako li idem, poslaću ga k vama.' Jovan 16:7.
Njegovi učenici nisu mogli da uvide prisutnost Božjeg Duha dok god je Hrist lično
bio sa njima. U tom smislu, mogao je biti sa onima koji su bili u Njegovom
neposrednom prisustvu. Ali kada je otišao, a Duh došao, Hrist je mogao biti prisutan
sa svima, svejedno da li je to bio Pavle koji je bio u Atini, Petar u Jerusalimu, Toma u
Indiji, Jovan na Patmosu.
Ovo su jednostavno ilustracije. Gde god su Božja deca, tamo je i Duh – ne posebna
osoba, kao što vidimo osobe, već koji ima silu da prezentuje Oca i Sina.
Taj Duh je
dat Božjim glasnicima, anđelima; ali anđeli nisu Duh. Taj Duh je dat Božjim
slugama, Njegovim ljudskim glasnicima; ali ljudski glasnici nisu Duh. Njih Duh
zaposeda i koristi ih i oni imaju u sebi silu Svetoga Duha; ali nisu Duh. Duh je
nazavistan od svih ljudskih i materijalnih posrednika. Zašto ne ostavimo sve na tome?
Zašto ne bi smo znali da Duh, Božji Duh, Hristov Duh, Duh božanstva ide ka svima
na zemlji donoseći Božju prisutnost svakom srcu koje ga primi?” {M. Č. Vilkoks,
Pitanja i Odgovori Sveska 11, 1919. 1938 ed., str.37-39. U 1945 ed. str.33-35}
45
 
Natrag
Top