Zasadite penjačice

LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Vrste pogodne za uzgoj uz zidove
Hedera azorica – žilava penjačica svjetlozelenih listova. Naraste do 6 m u dužinu.
Hedera colchica – ovisno o varijetetu ima zelene ili šarene listove i naraste 5 – 10 m u dužinu.
Hedera helix – mnogobrojni varijeteti zelenih ili šarenih listova. Narastu od 2 – 10 m u dužinu.​
lozica03v_16.gif
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=2]Parthenocissus ( Lozica )
[/h]Parthenocissus (Lozica) je biljka iz porodice Vitaceae u koju spada i vinova loza. To je listopadna penjačica koja se sama penje uz podlogu pomoću vitica ili češće pomoću prianjalki nalik na male diskove koji se nalaze na vrhovima vitica. Uzgaja se zbog dekorativnih listova zelene boje koji su često jarko obojeni ujesen. Cvjetovi su sitni i neugledni, a nakon oplodnje iz njih se razvijaju tamnoplave ili crne bobe promjera do 8 mm koje mogu izazvati blage probavne smetnje ako ih se proguta.
Sve vrste lozica (ima ih oko 10) dobro će rasti u plodnoj, dobro dreniranoj zemlji u sjeni ili na suncu. Vrlo su bujnog rasta i narastu 10 – 20 m u dužinu. Razmnožavaju se sijanjem sjemena u hladnom klijalištu ujesen, a mogu se razmnožiti i pomoću zelenih reznica ljeti ili pomoću odrvenjelih reznica ujesen. Sve vrste lozica otporne su na hladnoću, biljne bolesti i štetnike.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Najčešće uzgajane vrste
Parthenocissus henryana – drvenasta penjačica s dlanasto razdijeljenim tamno zelenim listovima i bijelo obrubljenim lisnim žilama. Listovi ujesen poprime svjetlocrvenu boju. Naraste u dužinu do 10 m.
Parthenocissus quinquefolia – žilava penjačica s dlanasto podijeljenim listovima zelene boje koja ujesen pređe u dugotrajnu, briljantno crvenu boju. Naraste do 15 m u dužinu.
Parthenocissus thomsonii – drvenasta penjačica s dlanasto podijeljenim listovima tamno zelene boje koji su crvenkasto purpurni u mladosti, purpurnozeleni ljeti i svjetlocrveni ujesen. Naraste do 10 m u dužinu.
Parthenocissus tricuspidata – žilava drvenasta penjačica s različito oblikovanim listovima koji su na tri dijela duboko urezani ili na tri plojke podijeljeni, veličine do 20 cm, zelene boje koja prelazi u briljantno crvenu do purpurnu ujesen. Naraste do 20 m u dužinu.
lozica04v_16.gif
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Clematis ( Klematis )


Clematis (Klematis) je biljka u našim krajevima poznata još pod nazivima pavitina i pavenka. Spada u porodicu Ranunculaceae.
clematis7v_br7.jpg
U ovaj rod ubraja se više od 200 vrsta trajnozelenih ili listopadnih, uglavnom poludrvenastih do drvenastih lisnatih povijuša, grmastih penjačica, polugrmova i ponekad travi nalik trajnica s drvenastom osnovom koje nalazimo širom cijelog svijeta. Danas se uzgaja više od 400 uglavnom velikocvjetnih kultivara. Vrste klematisa su vrlo raznolike te se razlikuju, kako po samom izgledu biljke, tako i po izgledu listova i cvjetova. Listovi su nasuprotni, ponekad naizmjenični, prekriveni dlačicama ili goli, jednostavni ili sastavljeni, s cjelovitim ili nepravilno urezanim rubom. Vrste koje se penju hvataju se za potpornu strukturu svojim lisnim peteljkama. Cvjetovi su većinom dvospolni, rijetko jednospolni. Cvatu pojedinačno ili su skupljeni u cvasti. Imaju 4 - 10 lapova (često ih smatraju laticama) koji jako variraju u obliku i veličini. Mogu biti zdjeličastog, zvjezdastog, zvonolikog, cjevastog ili oblika cvijeta tulipana, jednostruki ili dupli, veličine od 1 - 2 cm kod travi nalik i ranocvatućih vrsta pa do 20 cm u promjeru kod velikocvjetnih kultivara. Klematis se uzgaja zbog svoje obilne i dugotrajne cvatnje nakon koje se često javljaju vrlo dekorativne sjemenke koje imaju dugačke dlakave nastavke. Neki, kao Clematis Recta imaju mirisne cvjetove. Penjačice se upotrebljavaju za prekrivanje zidova, stupova, sjenica ili pergola. Vrste nalik travi sade se na gredice s raznovrsnim trajnicama.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=2]Tri grupe klematisa[/h]
clematis1v_br7.jpg
1. Ranocvatuće vrste - donose cvjetove na granama koje su izrasle na biljci prethodne godine. Cvatu krajem zime ili rano u proljeće. Orezuju se odmah nakon cvatnje. Odstranjuju se sve suhe i oštećene grane i krate sve ostale kako bi se biljka svela na željenu veličinu koja odgovara prostoru na kojem raste. To će potaknuti rast novih izboja koji će cvasti iduće godine. U ovu grupu spadaju Clematis alpina, Clematis macropetala, Clematis montana i njihovi kultivari. Pogodni su za sadnju na hladnijim i izloženijim mjestima, a Clematis montana za prekrivanje velikih zidova ili drveta.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
2. Velikocvjetni kultivari koji cvatu od kasnog proljeća do ranog ljeta - donose cvjetove na izdancima koji rastu na prošlogodišnjim granama, a sredinom i u kasno ljeto na vrhovima ovogodišnjih izboja. Cvjetovi su jednostruki, dupli ili puni, većinom zdjeličastog oblika, 8 - 20 cm u promjeru. Orezuju se rano u proljeće, kada se odstranjuju sve suhe i oštećene grane, a ostale se odrežu do mjesta gdje su vidljivi jaki pupovi. Ovi pupovi će stvoriti osnovu za izboje koji će izrasti iduće godine i na čijim će postranim izbojcima biljka cvasti u kasno proljeće i rano ljeto. Cvjetovi se nakon cvatnje mogu odstraniti pa će mladi izboji ponovo cvasti kasnije u ljeto.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
3. Kasnocvatući, velikocvjetni kultivari - cvatu na ovogodišnjim izdancima u ljeto i ranu jesen. Cvjetovi su jednostruki, obično zdjeličastog oblika, promjera 7 - 15 cm. U ovu grupu ubrajaju se travi nalik vrste i njihovi kultivari. Njihovi jednostruki cvjetovi zdjeličastog su oblika, promjera 1 - 2 cm ili zvonoliki veličine 1 - 4 cm. U rano proljeće odrežu se svi prošlogodišnji izboji do prvog para jakih pupova, 15 - 20 cm iznad površine tla.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=2]Uzgoj klematisa[/h]Za rast klematisa potrebna je bogata humusna zemlja te sunčani ili polusjenoviti položaj. Korijen i baza biljke moraju biti u sjeni. U kasnu jesen treba ih malčirati vrtnim kompostom ili dobro prezrelim stajskim gnojem, izbjegavajući neposredan dodir sa stabljikom. Pri sadnji korjenova bala mora biti 8 cm ispod površine tla, kako bi smanjili rizik od venuća, čemu je biljka sklona ukoliko je baza biljke izložena suncu i tako potakli tjeranje novih izboja. Penjačicama treba osigurati jaku potporu uz koju biljku treba privezati, dok se sama ne počne hvatati za nju. Travi nalik vrste poduprite rašljastom granom.
clematis2v_br7.jpg
Clematis ¨Bill Mac Kenzie¨ (grupa 3)​
clematis3v_br7.jpg
Clematis ¨Perle d' Azur¨ (grupa 3)​

clematis4v_br7.jpg
Clematis ¨Bees Jubilee¨ (grupa 2)​
clematis5v_br7.jpg
Clematis ¨Ville de Lyon¨ (grupa 3)​

clematis6v_br7.jpg
Clematis integrifolia (grupa 3)​
clematis8v_br7.jpg
Clematis ¨Mme Edouard Andre¨ (grupa 3)​

clematis9v_br7.jpg
Clematis ¨Henryi¨ (grupa 2)​
clematis10v_br7.jpg
Clematis Patens ¨Manshuu Ki¨ (grupa 2)​

clematis11v_br7.jpg
Clematis ¨Vyvyan Pennell¨ (grupa 2)​

 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424


Hortenzija penjačica (Hydrangea anomala ssp. petiolaris)​



Klikni da vidiš originalnu veličinu!
1-2375.jpg

Ova višegodišnja penjačica savršen je ukras za sjenovite dijelove vrta i kuće, uključujući sjevernu fasadu.

OBILJEŽJA
Na vlaknastoj kori hortenzije penjačice nalazi se prihvatno korijenje kojim se biljka prihvaća za podlogu. Može narasti do 15 m u visinu i 5 m u širinu. U početku raste sporo, da bi nakon 4-8 godina, kad i prvi put cvate, rasla oko 1 metar u godini. Iznad tamnozelenih listova dužine 10 cm tijekom lipnja i srpnja pojavljuju se štitasti cvatovi promjera 20-25 cm, koji svojim intenzivnim mirisom privlače brojne kukce. Vanjski vijenac bijelih cvjetova je sterilan, a plodni su samo sitni cvjetići u sredini. U jesen dekorativnu vrijednost imaju suhi cvatovi i žuti listovi. Potkraj listopada lišće opada.

POLOŽAJ
Za ovu šumsku biljku idealni su svježi položaji u polusjeni i sjeni. Tlo treba biti poput šumskog: hranjivo i umjereno vlažno, ali i propusno. Ne podnosi vapnenasta i zbijena tla. Na sunčanim položajima uspijeva samo uz redovito zalijevanje i malčiranje podnožja. Hortenzija penjačica je otporna na mraz.


 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
NJEGA
Ova se biljka sadi u proljeće u blago kiselo tlo ili supstrat za rododendrone. U loncu je treba svakih 14 dana prihraniti specijalnim gnojivom i zalijevati kišnicom. U prvoj zimi poželjno ju je zaštititi crnogoričnim grančicama. Proljetno prikraćivanje nije prijeko potrebno, ali je moguće ako zatreba.

UPORABA
Koristi se za ukrašavaje pročelja zgrada i starih stabala. Iako ima prihvatno korijenje, trebalo bi je zbog njezine mase pričvrstitl za potporanj.


Klikni da vidiš originalnu veličinu!
2-152.jpg

 
Natrag
Top