Zasadite penjačice

[Nostradamus]

Zasadite penjačice

Da biste imali penjačice, ne morate nužno imati i vrt. Ova zanimljiva skupina biljaka vrlo dobro uspijeva i u teglama. Bez obzira na to imate li ili ne vrt, tegle su uvijek dobar izbor za sadnju penjačica, osobito ako ste se odlučili za neku osjetljivu vrstu. Kako biste u potpunosti mogli uživati u penjačicama, osigurajte im točno onakve uvjete kakve traže, i one će vam to sigurno vratiti na najbolji mogući način. Ne zaboravite, da bi došle do punog izražaja, penjačicama svakako trebate osigurati oslonac. Za snažne penjačice birajte fiksne i čvrste oslonce, koji mogu podnijeti težinu biljke, te izdržati pod njom nekoliko godina bez popravaka i potrebe za zamjenom. Slabiji oslonci dobro će poslužiti prilikom uzgoja zeljastih penjačica koje će propasti s prvim mrazevima. Prilikom kupovine birajte zdrave sadnice s dobro razvijenim korijenovim sustavom. Razmak između potpornja i biljke kreće se od 20 – 50 cm. Na razmak od 45 – 50 cm sade se penjačice čiji će potporanj biti zid ili potpuno ispunjene ograde. Ukoliko će se za potporanj koristiti stupove i rešetke udaljenost od sadnice do potpornja iznosit će 20 – 30 cm. Netom zasađene penjačice uvijek malčirajte kako biste izbjegli neprestanu potrebu za zalijevanjem.

​

[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="colspan: 2"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

Mandevilla

Veliki rod Mandevilla iz tropskih šuma srednje i južne Amerike, koji spada u porodicu Apocynaceae, sadrži oko 120 vrsta uglavnom biljaka povijuša, odrvenjelih stabljika i gomoljastog korijenja te neke trajnice. Ove lijepe, brzo rastuće penjačice imaju velike tamno zelene eliptične listove, a cvatu brojnim prekrasnim cvjetovima trubastog izgleda tijekom toplijih mjeseci godine, što ih čini vrlo popularnom biljkom koja se sadi uz rešetke vrtnih sjenica, lukove i rešetkaste vrtne pregrade. Prekrasni cvjetovi cvatu na dugim cvjetnim stapkama u racemoznim cvatovima koji tjeraju iz lisnih pazušaca. Javljaju se u raznim bojama od bijele, kremaste do raznih nijansi roza boje, a kod nekih vrsta cvjetovi su i mirisni, kao kod M. Laxa, poznate i kao čileanski jasmin. Ovisno o vrsti, cvatu od sredine proljeća pa do jeseni. U hladnijim klimatskim podnebljima prezimljuju u temperiranim ili toplim staklenicima. Svega nekoliko vrsta donekle podnosi hladnije vremenske uvjete, dok većini za dobar rast i razvoj treba puno sunca i vrlo toplo podneblje. Rod Mandevilla dobio je ime u 19. st. po britanskom diplomatu i vrtlaru Henry – u Mandeville - i.

 

[Nostradamus]

Uzgoj
Mandevilla dobro uspijeva u srednje plodnoj vrtnoj zemlji, a za uzgoj u cvjetnom loncu potrebna joj je humusom bogata, vlažna, ali dobro drenirana zemlja. Povremeno prihranjivanje ( jednom mjesečno) potaknut će vrlo bujan rast biljke. Tijekom ljeta voli sunčane položaje s nešto popodnevne sjene. I u stakleniku voli položaj s puno sunca, ali joj treba i zaštita od prejakih sunčevih zraka. Razmnožava se sijanjem sjemena u proljeće pri temperaturi od 18 – 23 °C ili ožiljavanjem zelenih reznica kasno u proljeće, kao i poluzrelim reznicama ljeti. Kada biljka dosegne željenu veličinu, treba ju povremenim prikraćivanjem glavnih grana održati u željenim okvirima, a redovno se orezuju samo bočne grane krajem zime ili početkom proljeća, i to na 3 – 4 pupa kako bi se potaknuo rast što većeg broja cvatućih izdanaka. Biljka nije osjetljiva na biljne bolesti, ali će joj povremeno trebati zaštita protiv insekata.
Oprez
Kontakt s biljnim sokom ove biljke može izazvati iritaciju kože, a ukoliko se progutaju svi dijelovi biljke mogu izazvati blage želučane smetnje.

​

[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="colspan: 2"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

Orezivanje klematisa

Clematis (Klematis) je česta penjačica u našim vrtovima. Kao i većina drugih penjačica zahtijeva rez. Međutim, da bi cvao, potrebno je znati kada ga treba orezati. Postoje tri grupe klematisa koje se razlikuju po vremenu cvatnje, pa to treba uzeti u obzir prilikom orezivanja.
[h=2]Klematis grupa I[/h]

Klematis prve grupe cvate u proljeće. Prve godine nakon sadnje nije ga potrebno orezivati, tek u kasnijim godinama možete ga prorijediti. Budući da se cvjetni pupoljci nalaze u pazušcima listova već u kasno ljeto i jesen prethodne godine, ponovni rez u zimi mogao bi uništiti sve cvjetove. Skraćujte samo starije biljke koje su postale prevelike. Prorijedite izboje kako bi i najzgusnutiji dijelovi dobili svijetla. Odumrle dijelove biljke potpuno uklonite.

 

[Nostradamus]

[h=2]Klematis grupa II[/h]U ovu grupu spadaju prije svega hibridi s velikim cvjetovima. Cvijetaju u svibnju na kratkim izbojima formiranim prethodne godine. Cvatu ponovno u kolovozu na dugim izbojima. Kultivari iz ove grupe orezuju se zimi tako da se skrati polovica svih izboja za trećinu, a kako biste sačuvali što više izboja od prošlog ljeta.

 

[Nostradamus]

[h=2]Klematis grupa III[/h]Ovoj grupi pripadaju biljke koje cvatu u kasno ljeto, od lipnja do rujna na dugim izbojima koji narastu u istoj godini. Za uspješnu cvatnju potreban je radikalni zimski rez. Svake godine u studenom i prosincu šišaju se svi izboji na visinu od 30 cm. Kod starijih biljaka ostavljaju se izboji dugački oko 50 cm, kao i kod ostalih kultivara rez napravite iznad snažnoga pupa.

 

[Nostradamus]

[h=2]Kako se služiti škarama ?![/h]Prije svega izaberite dobro naoštrene škare kako bi rez bio gladak, te kako ne bi došlo do gnječenja stabljike. Rez mora biti kos, malo iznad snažnoga pupa.

 

[Nostradamus]

Ukras kuće Lozica i Bršljan

Želite li neugledni zid svoje kuće, vikendice, vrtne kućice ili sjenicu u relativno kratkom roku prekriti zelenim ogrtačem, tada svakako razmislite o sadnji lozice ili bršljana. Ove dvije biljke u kratkom vremenskom periodu prekrit će željenu površinu prekrasnim zelenim listovima i od neuglednog zida ili skromne sjenice stvoriti oazu zelenila

 

[Nostradamus]

[h=2]Hedrea ( Bršljan )[/h]Hedrea (Bršljan) je biljka iz porodice Araliaceae u koju spada 9 – 11 vrsta trajno zelenih penjačica koje se same učvršćuju na podlogu po kojoj se penju. Na stabljici se nalaze naizmjenični zeleni ili atraktivno šareni listovi koji mogu biti cjeloviti ili s 3 – 5 ureza. Bršljani se jako razlikuju po veličini i brzini rasta te prilikom kupovine i sadnje treba birati vrste koje će odgovarati potrebama mjesta na koje ga mislimo posaditi. Idealni su kao pozadina za ostale biljke ili za pokrivanje zidova. Šarenolisni bršljani dobri su za oživljavanje tamnih kuteva u vrtu. Gustorastući bršljani su izvrsni pokrivači tla koji uspijevaju čak i na suhim sjenovitim mjestima. Njihovi plodovi, crne, ponekad žute ili narančaste bobe, promjera 4 – 7 mm, koje dozrijevaju na biljkama ujesen, dobra su hrana za ptice. Od izvorne vrste Hedera helix proizašli su mnogi razni oblici i kultivari, od kojih se mnogi uzgajaju kao lako uzgojive vrste kućnih biljaka, prikladne za uzgoj u visećim košarama.

 

[Nostradamus]

Bršljani koji rastu na otvorenom mogu rasti na gotovo svim vrstama tla, ali će svakako bolje rasti u plodnoj, humusom bogatoj, po mogućnosti alkalnoj, vlažnoj i dobro dreniranoj zemlji. Bršljani sa zelenim listovima mogu rasti u sjeni, dok vrste sa šarenim listovima traže više svjetlosti i zaklon od hladnih vjetrova. Neki bršljani, a posebno oni šarenolisni mogu pretrpjeti oštećenja za vrijeme jakih zima, ali se obično oporave u proljeće. Kako bi ubrzali rast i grananje bršljana, mlade izboje treba poleći i pričvrstiti uz zemlju gdje će vrlo brzo doći do rasta postranih izboja. Bršljan koji je posađen uz zid kuće neće oštetiti čvrsto zidanje ciglom, ali može izbaciti slabiju žbuku ili oštetiti boju na zidu. Bršljani su isto tako vrlo zahvalne biljke za uzgoj uz žičane forme. Od njihove bujne zelene mase mogu se oblikovati zelene skulpture, tzv. topiarii jer se bršljan može orezivati u bilo koje doba godine.
Bršljani se razmnožavaju u ljeto pomoću poluzrelih mladica novog rasta ako želimo dobiti biljke puzavog rasta, a ako za razmnožavanje upotrijebimo stariji izdanak dobit ćemo biljku više grmastog tipa rasta. Bršljani su osjetljivi na crvenog pauka, štitaste i biljne uši i na gljivičnu pjegavost listova. Svi dijelovi biljke mogu izazvati ozbiljne probleme ukoliko se progutaju, a dodir s biljnim sokom može izazvati alergijsku reakciju ili nadražiti kožu