Vocarstvo

[Nostradamus]

Navodnjavanje trešanja
Kod navodnjavanja trešanja preporučuje se metoda navodnjavanja kapanjem, jer je ono najracionalnije. Navodnjavanje se provodi u kretičnim razdobljima npr. tijekom rasta ploda, kod promjene boje ploda i dozrijevanja te nakon berbe.

 

[Nostradamus]

Navodnjavanje dinja
Kod navodnjavanja dinja treba napomenuti da su zahtjevi dinja za vodom vrlo visoki, a različiti su u različitim stadijima razvoja tijekom vegetacije. Ako biljka nema dovoljno vode na raspolaganju, plodovi će biti loše kvalitete i proizvodnja će biti manja. Da bi se zadovoljile potrbe dinje za vodom, navodnjavanje treba uskladiti s razvojnim stadijem biljaka i s količinom oborina. Treba izbjegavati zalijevanje biljaka tijekom cvatnje i rasta ploda. Ukupne količine vode potrebne za proizvodnju dinja ovise o količini oborina, a kreću se između 2000 i 3000 m3/ha.
Preporučuje se sustav navodnjavanja kapanjem: navodnjavanje je potrebno prekinuti oko 10 dana prije berbe, osobito za sorte koje su osjetljive na pucanje plodova

 

[Nostradamus]

Kakvoća vode za navodnjavanje voćnjaka
Od fizičkih značajki treba spomenuti da navodnjavanje pretoplom ili prehladnom vodom može izazvati temperaturne šokove biljke. Najpovoljnija temperatura vode za navodnjavanje iznosi 25 stupnjeva celzijusa. Razlika između temperature vode i temperature voćke nikako ne bi smjela biti veća od 10 stupnjeva celzijusa.
Od kemijskih značajki vode za navodnjavanje –trebalo bi napraviti kemijsku analizu vode za navodnjavanje, da bi se predvidjeli mogući problemi, a to su: zaslanjivanje, alkalitet i toksičnost, tj djelovanje pojedinih iona iz tla i vode koji se akumuliraju u voćki do koncentracije koja uzrokuje oštećanje stabala ili plodova.

Valerija Pokos-Nemec, dipl. inž. agr.

 

[Nostradamus]

[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="class: contentheading, width: 100%"]Važnost ishrane maslina, agruma, vinove loze, jabuka i ostalih kultura sa borom
[/TD]
[TD="class: buttonheading, width: 100%, align: right"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="colspan: 2"] Bor je biogeni element i vrlo je značajan za biljke. Taj mikroelement utiče na sintezu ugljikohidrata i proteina, pomaže pri klijanju polena, stimulira nastanak plodova i rast tkiva. Najveća mu je koncentracija u reproduktivnim organima (prašnicima, plodnici). Zbog njegove velike važnosti, potrebno je voditi računa o opskrbljenosti tla sa tim elementom, no, voditi i strogo računa o njegovom usvajanju u biljke i dovoljnoj opskrbljenosti biljnih organa.

​

S povećanjem kiselosti tla raste i topivost bornih spojeva, te se može desiti da kod kiselih tala nastane problem ispiranja i time većeg nedostatka tog elementa. S druge strane, na alkalnim (vapnenim) tlima, u tlima gdje je pH iznad 6, te uz suvišak kalija (K) i kalcija (Ca), nastaje blokada bora, te nastaju problemi u njegovoj apsorpciji. To je posebice izraženo na takvim tlima u sušnim godinama. Sa nedostatkom bora, izražen je smanjeni porast biljaka, sa slabim i krhkim mladicama sa nekrozama (oštećenjima) no najizražajnije su nedostaci vidljivi u znatno smanjenoj oplodnji, zametanju plodova, te nastanku deformiranih plodova sa plutastim tkivom, bez sjemenki, često neizražajnog ukusa, neharmoničnog odnosa šećera i kiselina. Jednaki se problem javlja kod zaslanjenih tala, zemljišta uz obalu, ili kod površina koje su godinama navodnjavane sa lagano boćatom vodom (dolina Neretve) gdje se nakon dugog niza godina takve agrotehnike, sada javljaju problemi. Kod maslina je posebno izražena smanjena oplodnja što se očituje u izrazito smanjenom urodu, alternativnoj rodnosti, ali i znatno smanjenoj kvaliteti plodova. Mladi listovi su vrlo često deformirani, prekruti, sa vrlo čvrstom peteljkom, a time i osjetljiviji na vjetrove. Kod vinove loze je česta pojava krupnijih i sitnijih bobica (takozvana koka i pilići) Promjene na korijenu, koje su oku nevidljive, su odumiranje korijenovih dlačica, te izrazito slab porast korijena, koji posebice može biti koban kod mladih stabala, a kao posljedica je nenapredovanje uslijed slabijeg usvajanja vode i hranjiva. Stabla opskrbljena sa dovoljno bora su znatno otpornija na sušu, visoke temperature, plodovi znatno bolje i jednoličnije dozrijevaju, zahtijevaju manje kalcija (Ca).

Sama pokretljivost bora u biljkama je slaba, što je još izražajnije u sušnim godinama, ali je primjetna i kod biljaka koje su navodnjavane, a izložene su visokim temperaturama.

Vrlo je bitno napraviti kvalitetnu analizu tla, te na taj način ustanoviti opskrbljenost, ali i odnose između pojedinih makro i mikroelemenata u tlu. Tada možemo znati šta možemo očekivati u tijeku vegetacije i eventualno reagirati. Bilo bi dobro i u vegetaciji napraviti analizu listova i plodova, gdje se točno utvrđuje koliko je biljka određenog hranjiva uspjela apsorbirati, te još sigurnije odrediti način reagiranja, tj. način i količinu dodavanja hranjiva.
Bez obzira na analizu, možemo na osnovu višegodišnjeg iskustva, izvršiti program ishrane kultura sa borom, kvalitetnim preparatima kao što su:

• BOROGREEN (bor u obliku natrijevog borata, topiv u vodi: 20% bora) i
• BOROGREEN L (bor u obliku borovog etanoalamina, topiv u vodi: 11% bora).
  

Takav visok sadržaj bora, te njegov oblik osiguravaju biljkama dovoljne količine tog elementa za njihove fiziološke potrebe, a time sprječavaju gubitke u prinosu sa znatnim poboljšanjem kvalitete.

Posebno su izraženi dobri rezultati kod folijarnog tretiranja (preko lista) gdje sa relativno malom količinom preparata, u dva do tri tretiranja, sigurno rješavamo probleme koje uzrokuje nedostatak bora.

BOROGREEN sprečava i uklanja znakove nedostataka bora koji prouzrokuju slab nastanak plodova, posebno kod maslina i vinove loze, nekroze mladica, plutaste pjege, crvene nekrotične pjege kod krumpira. Osim toga posebno je uspješan kada zbog suše dođe do nedostatka bora u tlu, te je dobar za dobro kretanje vegetacije na početku rasta.
[h=6]Tablica preporučenih količina i načina aplikacije BOROGREEN-a:[/h]
Tablica 1: Aplikacija u tlo

[TABLE="align: center"]
[TR]
Kultura Količina
[kg/ha]
Napomena [/TR]
[TR]
[TD]vinova loza, maslina[/TD]
[TD="align: center"]2,0 - 4,0[/TD]
[TD]zemljište tretiramo prije kretanja vegetacije[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]šećerna repa[/TD]
[TD="align: center"]3,0 - 4,0[/TD]
[TD]pred sjetvu u zemljište[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]povrće[/TD]
[TD="align: center"]3,0 - 4,0[/TD]
[TD]u tlo pred sjetvu ili presađivanje[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]suncokret, kukuruz[/TD]
[TD="align: center"]3,0 - 4,0[/TD]
[TD]prije nicanja[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Tablica 2: Aplikacija folijarno

[TABLE="align: center"]
[TR]
Kultura

Količina​

[g/100 l]​

Napomena
[/TR]
[TR]
[TD]vinova loza, maslina[/TD]
[TD="align: center"]100-150[/TD]
[TD]folijarno – poboljšavamo oplodnju, ako tretiramo pred cvatnju[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]šećerna repa[/TD]
[TD="align: center"]150-200[/TD]
[TD] prskanje preko lišća, najmanje 2x, u trenutku kada repa
ima 6-8 listova
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]povrće[/TD]
[TD="align: center"]150-200[/TD]
[TD]folijarno prije cvjetanja[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]suncokret, kukuruz[/TD]
[TD="align: center"]150-200[/TD]
[TD]folijarno, kada biljka ima 6-8 listova[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]voćke, agrumi*[/TD]
[TD="align: center"]150-200[/TD]
[TD]folijarno, u vegetaciji osim u trenutku cvatnje.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
* kod jabuke, kruške i aktinidije povećavamo opstojnost plodova u hladnjačama, ako prskamo dva tjedna prije branja.

Upozorenje:

• Ako preparat upotrebljavamo kao folijarno gnojivo, moramo izbjegavati tretiranje za najtoplijih sati dana. Upotrijebiti moramo barem 200 l/ha. Prije upotrebe dobro protresti!
• Skladištenje pri temperaturi +5°C, pripravak se lako kristalizira. Čuvati od pristupa djece i domaćih životinja.
• Kompatibilnost: pripravak se miješa sa većinom uobičajenih fitofarmaceutskih sredstava, koji se upotrebljava u poljoprivredi. Ne smijemo ga miješati sa bordoškom juhom, bakrenim-kalcijevim oksikloridima i mineralnim uljima.
• Proizvođač jamči za kvalitetu proizvoda, ali ne može garantirati njegovo pravilno korištenje.
  

Nenad Bižić dipl.ing.agr.​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="class: contentheading, width: 100%"]Štetni glodavci sele se u tople prostore
[/TD]
[TD="class: buttonheading, width: 100%, align: right"][/TD]
[/TR]
[/TABLE]
U štetne glodavce ubrajamo crnog i sivog štakora te kućnog miša. Od jednog para u godini se namnoži oko tisuću potomaka, a dolaskom zime u potrazi za toplinom mogu se pojaviti i poljski glodavci (voluharice) u skladištima prehrambenih proizvoda i stajama. Glodavci su vrlo nepoželjni u čovjekovoj blizini, jer osim što uništavaju usjeve u polju i zatvorenim proizvodnim prostorima, hrane se uskladištenim prehrambenim proizvodima, oštećuju amabalažu i robu, a dlakama, slinom, urinom i izmetom zagađuju hranu u spremištima.
Osim svega navedenog mogu biti prenositelji uzročnika opasnih bolesti čovjeka i domaćih životinja (mišja groznica, salmonela, trihineloza...). Ustanovljeno je da više od 20 zaraznih i parazitskih bolesti životinja i ljudi prenesu upravo glodavci svojim izlučinama i kontaktom s namirnicama.

Suzbijanje glodavaca traje otkad je i čovjek počeo organizirano živjeti u zatvorenim prostorima. Postupak suzbijanja naziva se deratizacija. Rabe se gotova sredstva u čvrstu obliku koja sadržavaju mišji mamak i otrov, pod imenom rodenticidi. Deratizacija se provodi i postavljanjem mreža na otvore, upotrebom lovki, mehaničkih klopki i ljepila.

Najčešći tipovi rodenticida u novije su vrijeme zatrovani mamci (mješavina pšeničnog zrna i otrova). Mamci CHROMORAT i STORM pripadaju skupini antikoagulanata tzv. druge generacije. Nakon uzimanja tih mamaca glodavci polako malaksaju i postupno ugibaju naizgled prirodnom smrću ne izazivajući uznemirenost ostalih iz skupine.

Mamci se postavljaju na skrovita mjesta, a preporučujemo postaviti ih u kutije, cijevi ili slične posude kako ne bi došli u kontakt s hranom, vodom ili domaćim životinjama. Glodavci u danu pojedu oko 10 % hrane s obzirom na težinu (npr. miš od 20 do 25 g u danu pojede 2-2,5 g hrane) pa je bitna smrtonosna doza u proizvodu kako bi glodavac s malim unosom mamka bio suzbijen. CHROMORAT i STORM PELETE u zatvorenom prostoru (na suhom) postavljaju se u hrpice od 15 g na razmake 3-5 m (ako se suzbijaju miševi) ili hrpice od 45 g na razmake 5-10 m ako se suzbijaju štakori. Proizvode se i parafinski BLOKOVI otporni na vlagu pa se mogu upotrijebiti i na otvorenom.

Primjenjuje se 1 blok (45 g) na razmaku 3-5 m za suzbijanje miševa te na razmak 5-10 m za suzbijanje štakora. Suzbijanje glodavaca u polju provodi se parafinskim blokovima CHROMORAT ili STORM, 1-2 po aktivnom otvoru glodavca.

U primjeni mamaka svakako treba upotrebljavati zaštitne rukavice radi samozaštite, ali i sprječavanja prenošenja mirisa ljudske kože na raspoređene mamce. Naime, glodavci imaju jaka osjetila mirisa, a miris ljudske kože odbija ih.

Postoje i specijalna ljepila koja se nanose u tanku sloju na kartonsku podlogu ili male komade daske. Dobro je na tako pripremljene podloge dodati malo sira kako bi se privuklo glodavca. Jedno je od takvih kvalitetnih ljepila MAUSE COL. Neotrovno je, nezapaljivo i dugotrajno održava ljepljivost na podlozi. Mrlje od njega mogu se očistiti benzinom.

Renato Vilenica, dipl.ing.agr

 

[Nostradamus]

[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="class: contentheading, width: 100%"]Bijeljenje voćaka zbog zaštite od pucanja kore
[/TD]
[TD="class: buttonheading, width: 100%, align: right"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Mnogi uopće ne znaju zašto se debla voćaka premazuju vapnom. Neupućeni misle da se radi o uljepšavanju, pa tako debla premazuju tek u proljeće. Ali pravo vrijeme za obijeliti voćke je upravo sada, u jesen. Debla voćaka premazujemo kako bismo spriječili naglo zagrijavanje pod utjecajem sunčevih zraka. Naime, nakon niskih temperatura, koje uz tlo znaju biti i nekoliko stupnjeva niže nego u meteorološkoj kućici (2 m), jutarnje zrake sunca naglo zagrijavaju deblo.


Primjerice, 3. studenoga 2006. se minimalna temperatura zraka na 2 cm visine spustila u Zagrebu na -6°C, a zatim je uslijedilo sunčano jutro. Nepunih tjedan dana ranije maksimalna temperatura zraka iznosila je 24,6°C, što nam govori da sokovi još uvijek kolaju provodnim žilama te postoji opasnost od pucanja kore. Zagrijavanjem debla dolazi do širenja dubljih dijelova tkiva, koje ne prati širenje kore te ona puca. Ovu pojavu nazivamo mrazopuc. Na mjestima gdje se kora raspukla naseljavaju se uzročnici truljenja i takve rane teško zacjeljuju. Kako bismo spriječili pojavu mrazopuca, debla i račvište grana treba premazati smjesom svijetle boje što odbija sunčeve zrake, koju ćete napraviti po sljedećoj recepturi dr. sc. Ive Krpine:

• 5 kg gašenog ili hidratiziranog vapna
• 0,5 kg močivog sumpora
• 0,5 kg kuhinjske soli
• Voda

Sastojke je potrebno dobro izmiješati i dodati toliko vode da se dobije žitka smjesa koja se da nanositi četkom ili većim kistom. Prije premazivanja dobro je da smjesa odstoji 24 sata kako bi bolje prianjala na koru. Močivi sumpor uništava štetne gljivice na kori i odbija štetnike. Sol daje ljepljivost smjesi. Preporučujemo korištenje gašenog vapna (prodaje se u plastičnim kantama) jer se smjesa mnogo bolje drži na kori nego ona pripremljena od hidratiziranog vapna (vapno u vrećama).

Debla voćaka premažite od zemlje pa sve do iznad račvišta grana. Naime, mjesto gdje grane izlaze iz debla osobito je osjetljivo na mrazopuc. Marelice su posebno osjetljive na pucanje kore pa ukoliko ih ne obijelite značajno smanjujete šanse da opstanu dulji niz godina. Ukoliko na deblima zamijetite pojavu pucanja kore, takve rane je dobro očistiti od trule kore sve do zdravog tkiva i zatim premazati gustom otopinom modre galice. Naknadno premazivanje voćarskim voskom pomoći će zacjeljivanju.

 

[Nostradamus]

[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="class: contentheading, width: 100%"]Lisne uši na bobičastim voćkama [/TD]
[TD="class: buttonheading, width: 100%, align: right"]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Lisne uši se ubrajaju u najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura. Poznato je više od 3000 vrsta ušiju i gotovo da ne postoji biljna vrsta koju ne naseljuju. Mali je broj kulturnih vrsta koje napada jedna ili dvije vrsti ušiju, u najboljem slučaju napada ih 5-6 vrsta, a u najgorem više desetaka vrsta.

Lisne uši su kukci veliki nekoliko milimetara. Imaju 2 para opnenastih krila, kod letećih formi. Usni ustroj je prilagođen za bodenje i sisanje. Imaju nepostojane kutikularne boje, te boja nije identifikacijski faktor prilikom determinacije određene vrste. Neke vrste mogu imati 3-4 forme različitih boja. Morfološke karakteristike mogu se mijenjati prema dobu godine ili klimi. Odlikuju se velikom varijabilnošću oblika. Klasični primjer za to su beskrilne i krilne forme. Neke imaju potpuni razvojni ciklus (holocikličke vrste), dok druge imaju nepotpuni razvojni ciklus (anholocikličke vrste).
Holociklički razvoj teče na ovaj način: Uš prezimi kao zimsko jaje na zimskom domaćinu (uglavnom drvenasto bilje). Zimsko jaje je sjajno crne boje, dužine oko pola milimetra i lako se uoči prilikom rezidbe jer često na jednom dužnom metru grane jabuke može biti stotinjak i više jaja. U proljeće kad zatopli iz jaja izlazi uš osnivačica i stvara prve kolonije beskrilnih uši ( partenogenetski). Nakon nekoliko beskrilnih generacija, pojavljuje se prva krilata generacija. Sve do jeseni te se generacije izmjenjuju. U proljeće prevladavaju beskrilne generacije, a prema jeseni sve više krilate. Krilate uši mogu ostati na jednom domaćinu ili se seliti na druge, ljetne domaćine. Pred jesen krilati mužjak sa ljetnog domaćina i beskrilna ženka na zimskom domaćinu kopuliraju i ženka odlaže jedno zimsko jaje i ciklus se zatvara.

Kod anholocikličkog razvoja, tj. vrsta sa nepotpunim razvojnim ciklusom, nedostaje gamogeneza, ne stvaraju se mužjaci i nema kopulacije. Prezimi odrasla ženka i tokom cijele godine je razvoj partenogenetski ( nespolni) i viviparan ( ženka leže žive ličinke).
Jedna te ista vrsta ovisno o klimatskim uvjetima ( npr. Dalmacija i kontinentalna Hrvatska) može biti i holociklička i anholociklička ( breskvina zelena uš – Myzus persicae ).
Vezano uz biljke domaćine lisne uši se mogu hraniti i razmnožavati samo na jednoj biljnoj vrsti ili na više biljnih vrsta. U prvom slučaju lisna uš je monoecijska vrsta, no takve su rijetke.
Lisne uši većinom imaju široki krug domaćina na kojima se hrane i razmnožavaju ( zimske i ljetne ) i u tom slučaju govorimo o heterecijskim vrstama.

Lisne uši mogu imati veliki broj generacija tijekom godine (10 – 25), pa i više, šta prelazi stotine milijuna jedinki na godinu. Stoga, već kratko razdoblje povoljnih ekoloških čimbenika rezultira masovnim razmnožavanjem i jakim napadom na kulturne vrste.

Razvoju lisnih uši posebno pogoduju temperature između 20 i 25 °C i umjerena vlažnost. Temperature više od 35 °C, kao i nagla zahlađenja djeluju negativno na njihov razvoj. Lisne uši imaju dosta prirodnih neprijatelja,a najpoznatiji neprijatelji su im bubamare, grabežljive stjenice, ličinke zlatooka, trčci i osolike muhe. Također ih napadaju i paraziti (osice najeznice) i gljivice.

Štete koje nanose lisne uši su dvojake: direktne i indirektne. Direktne štete se očituju u ishrani uši na biljkama, dakle sisanju biljnih sokova na organima biljke ( lišću, korijenu, stabljici, vlati, klasu, metlici, plodu). Rezultat je kovrčanje lišća, vlati ili stabljike, sušenje na mjestu sisanja, nekrotiziranje tkiva, deformacije plodova, uvijanju mladica, te venućem i propadanjem cijele biljke, u najgorem slučaju, naročito za suše.
Indirektne štete nastaju kao posljedica lučenja medne rose i prenošenja virusnih bolesti. Mednu rosu posjećuju mravi, skupljaju kapljice i odnose ih u mravinjake kao hranu za ličinke. Stoga je prisutnost mrava siguran znak da je biljka napadnuta lisnim ušima. Na biljne dijelove onečišćene mednom rosom naseljuju se i gljive čađavice koje uzrokuju potamnjenje tih dijelova i slabiju asimilaciju, što rezultira manjim porastom biljke i prirodom. U sjemenskim i rasadničarskim usjevima najvažniju štetu lisne uši čine prenošenjem virusa. Lisne uši su najčešći prenosioci ( vektori ) biljnih virusa i često štete od virusa gotovo u potpunosti ovise o prisutnosti lisnih ušiju.

 

[Nostradamus]

[h=3]Najčešće vrste na bobičastim voćkama[/h]
[h=4]Velika malinina uš (Amphorophora idaei )[/h]
Svijetlozelena uš sa svjetlosmeđim prsištem (sl.1). Duga je 2,4 – 4 mm. Proširena je u cijeloj Europi. Monoecijska je i holociklička vrsta, malina joj je jedini domaćin. Prezimi kao zimsko jaje na izbojim maline. Dolazi u malom broju na lišću, ne stvara velike kolonije. Lišće se ne kovrča. Uš prenosi virus mozaika maline, uvijenost lista maline i neke druge viruse.
Slična joj je vrsta Amphorophora rubi kojoj je domaćin kupina. Starija literatura je navodila te dvije vrste kao jednu. A.rubi je također monoecijska i holociklička te živi samo na kupini.


[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"] [/TD]
[TD="align: center"] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Slika 1
[/TD]
[TD="align: center"]Slika 2 [/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[h=4]Mala malinina uš (Aphis idaei)[/h] Česta je u nasadima malina. Svijetlozelene boje, duljine 1,2 – 1,8 mm (sl.2). Pokrivena je voštanim prahom. Proširena je u cijeloj Europi. Jaja prezime na izbojima maline. Prve se uši javljaju krajem travnja i početkom svibnja. Stvaraju se brojne kolonije na vrškovima izboja. Izboji se deformiraju i venu, a lišće se vrlo jako kovrča. Ima 8 – 12 generacija godišnje koje se stalno razvijaju. Malina je jedini domaćin.

 

[Nostradamus]

[h=4]Jagodina lisna uš (Chaetosiphon fragaefolii)[/h]
Anholociklička je i monoecijska vrsta, napada samo jagode (sl.3). Blijedozelene je boje pa je još nazivaju žutom ili bijelom jagodinom uši. Ima crnosmeđu dorzalnu pjegu, crvene oči i karakteristične dlake na glavi. Duljine je 1,3 – 1,8 mm. Populacija uši maksimum doseže ljeti. Uš je opasna i u malim populacijama jer izlučuje obilje medne rose, a osim toga prenosi i više virusa jagoda. Napada pretežno mlado lišće. Preporučljivo je suzbijanje provesti prije cvatnje. S obzirom na kratko vrijeme do zriobe plodova, mora se paziti na izbor aficida.