Ime Vilijama Šekspira i priča o Romeu i Juliji nepotpuno je jedno bez drugoga.Vjerovatno da nema osobe koja nije pročitala, ili barem čula, za njihovu nesretnu ljubav. Prema istorijskim dokumentima, Šekspir je ovu predivnu romansu napisao kada je bio u najdubljim finansijskim problemima, i čini mi se da je tačno da samo najveća muka može čovjeka natjerati da napiše ovaku predivnu priču.
Šekspir je priču o ovoj tragičnoj ljubavi pisao u doba najvećeg procvata renesanse, sredinom XV vijeka, i s stoga ne čudi sva ta blistavost i raskoš njegovih opisa, kojim je, na prvi izgled lako-a ipak tako uvjerljivo dočarao mjesto radnje Veronu.
Romeo Monteki i Julija Kapulite glavni su likovi ove drame, a njihova ljubav i neprijateljstvo među njihovim porodicama koje se prenosi s generacije na generaciju su glavni pokretači radnje. Najupečatljivi su načini na koje su okončali svoje živote, i vjerovatno je to razlog što je je ovo i 400 godina nakon smrti njihovog stvaraoca jedna od najčitanijih knjiga do danas.
Treba imati u vidu da se radi o vrlo mladim osobama, Romeo je imao svega 17 godina, a Julija 14, i ne treba da čude neke stvari koji su činili ili odluke koje su donijeli. Još kad cijelu priču postavimo u njezin vremenski kontest: revolucije, ratovi i bolest koje su harale Evropom u Srednjem vijeku, mislim da nema osobe koju ne prođu trnci dok čita ovu knjigu.
Šta reći za na kraju; Romeo je popio otrov, Julija se ubila nožem, sukobljene porodice prave dogovor o miru, a njihova nesretna nedozvoljena ljubav je i u XXl vijeku sinonim za sve nesretne i tragične ljubavi!
