Rade Serbedzija

[GKZ]

Pismo iz londona

PISMO IZ LONDONA

Dodju tako, ponekad, neke tamne ure,
sjetim se drugara starih,
ili neke davne cure.

Zatvorim oci polako, boli me sjecanje svako,
Dodju tako ponekad,
neke tamne ure.

Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti,
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti.

Zamisljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
Dodju tako ponekad,
neke tamne ure.

Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
a' tesko mi nekako zivjeti,
bez tebe,
stari moj.

Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostace uvjek poneki,
Mornar Panonski.

Ponekad napisem pismo,
adresu imam u glavi,
kazu zajedno vise nismo,
Drug mi, u drugoj drzavi!

A nekad smo znali skupa,
Brzim, preko Bosne....
Na sto je ovo izaslo, tri im matere rosne!

I tako svake noci sjetim se pjesme tvoje,
sto mi vrijedi sto znam,
da samo tuge postoje...

Popijem malo vina,
pa mi je nekako lakse,
princip je uvijek isti,
sve su ostalo... zna se...

Od Mure sve do Morave,
Ako se svi zaborave,
Ostace uvijek poneki,
Mornar Panonski.

Ja mogu sve razumjeti,
i mogu sve oprostiti,
al tesko mi nekako zivjeti,
bez tebe,
stari moj.

 

[GKZ]

Do poslednjeg daha

DO POSLEDNJEG DAHA
Bio je nekako sav nakrivo,
tako i hodao, tako i školu u�io,
i baš se nekako mu�io da dokaže,
da ima i važnijih stvari na Svijetu,
na primjer, u pubertetu,
kada smo svi rakiju u Vinkovcima pili,
Kasim je gledao Belmondove filmove,
i u Slavonija hotelu,
u nekom starom o�evom odjelu,
naru�ivao �asu bijelog, hladnog, mlijeka.

Vucibatina neka, htjela me tu�i,
znaš ono, da ti kažem,
eh, ja sam oduvjek bio neki nežni poeta,
a Kasim bi, onako iz zaleta,
pomeo dvojicu, trojicu,
a zatim, poravnao kravatu i
rekao najmirnijim glasom na svijetu:
Šta je, šta si se usro od straha,
pet je do osam,
uh, odoh ja da gledam, "Do poslednjeg daha"!

Prole�e u našem gradu je bilo,
kako se kaže, puno sperme.
Znali smo kolektivno drkati,
onako majusni, brkati,
zavaljeni u šanac ispred protine ku�e.
Oko nas zbunje i neko trulo pru�e,
a Kasim, oca mu mangupskog,
odjednom odnekud izroni iz mraka,
i u par koraka, znaš ono, stvori se nad nama,
on, i s njim, prava dama.

Znali smo je iz komšiluka;
Ajde, kaže, da vidim ko �e dalje,
dajem samo za pare,
a njemu, onako, zbog ne�eg u zraku,
može taj svaku, ako bi htio.

A Kasim bi se, znaš ono,
samo nasmijao i rekao:
Ajde ne diraj mi BiiiiPštino drugare,
može te povaliti baraba svaka...
uh, pet je do osam,
odoh ja da gledam
"Do poslednjeg daha"!

Ljeto u Slavoniji u mozak zape�e,
ne vidi se ništa od prašine...

Kasime, kaže, tako smo se, znaš,
zvali nas dva,
po nekom detektivu iz X-romana,
pa ne�es valjda i ti, ko ovi vodozemci,
da ladiš muda u barutanu,
ajde sa mnom u staru pilanu,
da vadimo gliste iz piljevine.

Sjedi tako na starom biciklu
i otpuhuje kolutove dima,
al' zaistinski, ne ko ova druga raja,
on ga povu�e,
Boga mi, iz jaja.

I sjednem tako na štangu, ispred njega,
bos, u kratkim hla�icama,
a on sav obu�en u crno,
i cipele crne na bosu nogu.
Vozio je polako,
nek vidi, kaže, svako, da smo drugari,
još samo nam Belmondo fali,
da skupa vadimo gliste na pilani.

Bila je, znaš, u našem gradu
i jedna mala s pjegama,
mi smo, kao, bili u nekoj šemi
ma, ajde vraga šemi,
znaš ono, bili smo do grla,
jedno u drugo, zaljubljeni.

Ime joj ne smem odati, ajde,
znaš kako je sad...
Ona je tamo negdje, tamo, u Beogradu,
e, i znaš ono, ma dobro,
znaš šta ti ho�u re�i, jel' da?
Al znaš šta je, svake zime Kasim joj
nove rukavice donese,
i kaže joj ovako, šeretski se nasmije,
znaš ono, kako on, j....., i kaže:
Mala... hajde, �uvaj se...
i ne izlazi suviše na zimu...
možda �es jednom igrati na filmu!

Od tad je, eto, mnogo minulo ljeta,
i ja sam danas kao, neki esteta.
Znaš ono,
filmom se bavim i ponekad pjesme pišem, al
majku mu,
nikako da zaboravim te moje Vinkovce,
i te moje blage ravnice,
gdje smo Kasim i ja,
od jutra do mraka,
živjeli život do poslednjeg daha.

A neki dan, eto, stiglo mi pismo.
Kazu... Kasima nema više...
poginuo je negdje u blizini Mirkovaca.
Na kojoj je strani bio, pitam ja?
Ma nije...kažu...taj puške nosio...
nekog je klinca na biciklu vozio...
nekog bosonogog de�aka....
kad ga je metak pogodio...
sunce ti kalajisano... kažu...
ko kaskader na filmu
je kroz zrak proletio
i na onu prašnjavu cestu pao...
zatim se malo pridigao... i
onom decaku,
na francuskom nesto šaputao.

I jos je kazu... zadnjim snagama...
nekako naro�ito poravnao...
a onda... lagano...
palcem desne ruke...
preko donje usne presao...
Do poslednjeg daha, mon amee,
do poslednjeg daha.

 

[GKZ]

Lucija

Lucija
Ispricacu ti jednu pricu, Lucija
jednostavnu, kao kad se ploca snima
Lucija, tako si krhka i mala,
kcer bi mi mogla biti
u mene je jesen uplovila
i pijano kestenje plese pod mojim nogama
sta da se kaze - Lucija, Lucija moja dragana
u mom srcu zivi jos ujed andjela
ivicom odzvanjaju glasovi umornog naroda
promrzle devojcice nude ljubav po trgovima
i zuti sneg pada raspuklim ulicama
Ines se je zvala
nedaj se generacijo moja,
sapcem u vetar sto pustosi zagreb i beograd
podjednako
ti nemoguci nocni vlakovi
dupli konjak u Subotici
i mirisi istrosenih hotela sto se zavlace u kozu...
u kosu... u kosti...
zima je posvuda... dodji generacijo moja...
ljubavnice
jos imam stari mornarski kaput
Lucija... nisam ti ovo pricao...
ja nikada nisam video Amsterdam
tamo se, kazu, putuje sam
beli brodovi i crne marame oko vratova devojackih
zale mornare i ispijaju rum za brela
obicno neverne ili bolje verne samo sebi
krhkim kukovima ispracaju svoje mornare
na plovidbe dalekim morima
sa suzama u ocima i obecanjima
nikada, nikada vise maruska
ili kako se vec zovu te cudne niderlandjanke
sklone avanturama, alkoholu, incestu
neverne same po sebi, a opet sebi verne
zima je posvuda - dodji generacijo moja
dodji da se zajedno grejemo
da se zajedno nedamo
nedaj se Ines - govorio sam joj
nedam se ni ja
nedaj se ni ti Lucija
nedaj svojih 16 godina
ovim godinama sto kao crne ptice slecu
na nasu kozu, na nase ruke, na nase oci
da nas porobe
Lucija,
samo da mi je jos videti Amsterdam
Maruskin i Prelov Amsterdam
pa neka bude sto biti mora!

 

[GKZ]

Necu protiv druga svog

NECU PROTIV DRUGA SVOG

Evo vec drugi poziv ide u rat
neki novi mladici idu u rat
i brane zemlju od zemlje
i narod od naroda svog
i brane more od kopna
i kopno od mora svog

A ja necu necu i necu
necu protiv druga svog
a ja necu necu i necu
ne mogu protiv naroda mog

Godiste 72. tisina pustinja
godiste 72. rodna je godina
zelenog stola orgije
ubice silnici
godiste 72.
rodna je godina

A ja necu necu i necu
necu protiv druga svog
a ja necu necu i necu
ne mogu protiv naroda mog

Godiste 73. na desno ravnaj se
godiste 73. ostav i vrati se
branis zemlju od zemlje
i narod od naroda svog
branis more od kopna
i kopno od mora svog

A ja necu necu i necu
necu protiv druga svog
a ja necu necu i necu
ne mogu protiv naroda mog

 

[GKZ]

Modra rijeka

MODRA RIJEKA

Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I jos hudje i jos ludje
Preko mornih preko gorkih
Preko gloga preko drace
Preko zege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I jos dublje i jos jace
Iza sutnje iza tmace
Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I jos hudje i jos ludje
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Siroka je duboka je
Sto godina siroka je
Tisuc ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmusa neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

 

[GKZ]

Dan kada je richard iii...

DAN KADA JE RICHARD III...

Kad se ubio
pricaju
na stolu je gorela zadnja cigareta
i soba je bila ispunjena dimom baruta
devetmilimetarskog kolta
kojim je inace iza portala docaravao Norfolkove topove
zadnje urlike prije Richardove smrti
kad se ubio
pricaju
da pismo nije ostavio
i ni sa kim se nije oprostio
samo je
tako pricaju
tog jutra sve radnike u kazalisnom bifeu
zadnjim picem pocastio
i sa smijeskom u podrume teatra otisao
u maloj sobi
pretrpanoj umjetnim ruzama i oruzjem
gdje je vecinu dana provodio
sto je zadnje pomislio kad se ubio
pricaju da je tog jutra
svu rekvizitu za vecernju predstavu na mjesta slozio
i sitne dugove uredno platio
i jos se
tako pricaju
u bojni oklop Richarda III obukao
i krunu na glavu stavio
sva zrcala prema sebi okrenuo
i u lijevu sljepoocnicu pucao
kad se ubio
tog jutra ozujskog
pivo posljednje ispio
konzervu sardine i malo jegera
na stolu ostavio
kisu na zamagljenim prozorima
nije opazio
i nije se nicem radovao
kad se ubio
uvijek je sutio
malo s kim govorio
godinama nepokretnu zenu njegovao
s nikakvom placom kraj s krajem vezivao
u podrumu teatra zivot zivio
i nikog ni za �sto nije krivio
na sastanke nije hodio
ni jednog saveza pobornik nije bio
i nikog nista nije molio
kad se ubio
samo je
tako pricaju
jednog jutra
glavu
topovskom salvom
Richarda III
Raznio

 

[GKZ]

Svakidasnja jadikovka

Svakidasnja jadikovka

kako je tesko biti slab,
kako je tesko biti sam,
i biti star, a biti mlad!

i biti slab, i nemocan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i ocajan.

i gaziti po cestama,
i biti gazen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

bez sjaja zvijezde udesa,
sto sijase nad kolijevkom,
sa dugama i varkama.

- o boze, boze, sjeti se
svih obecanja blistavih
sto si ih meni zadao.

o boze, boze, sjeti se
i ljubav, i pobjede
i lovora, i darova.

i znaj da sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

i kosti su mu umorne,
i dusa mu je zalosna
i on je sam i napusten.

i nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

i nema nigdje nikoga
do igle draca u srcu
i plamena na rukama.

i sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamracenom pucinom,

i komu da se potuzi?
ta njega niko ne slusa,
ni braca koja lutaju.

o boze, zeze tvoja rijec
i tijesno joj je u grlu,
i zeljna je da zavapi.

ta besjeda je lomaca
i duzan sam je viknuti,
ili cu glavnjom planuti.

pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

o boze, tek da dovrsi
pecalno ovo lutanje
pod svodom koji ne cuje.

jer meni treba mocna rijec,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

gorak je vijenac pelina,
mracan je kalez otrova,
ja vapim zarki ilinstak.

jer mi je mucno biti slab,
jer mi je mucno biti sam-
(kad bih mogao biti jak,

kad bih mogao biti drag)-
no mucno je, najmucnije
biti vec star, a tako mlad!

 

[GKZ]

Srecan prosvjetni radnik

Srecan prosvjetni radnik

sve u svemu, lose mi nije;
ujutro prodajem kavu i skiju,
gledam svoj narod kako se smije
i slavi vodju i partiju.

gledam svoj narod kako se smije
i slavi vodju i partiju.

poslje podne radim u skoli,
predajem engleski i vjeronauk.
sve se moze kad radit se voli,
nikakav posao nije mi bauk.

sve se moze kad radit se voli,
nikakav posao nije mi bauk.

uvece cistim skale na sudu,
sestra mi govori da sam jadnik,
i kako da uvjerim tu moju ludu,
da ja sam srecan, prosvjetni radnik.

i kako da uvjerim tu moju ludu,
da ja sam srecan, prosvjetni radnik.

nocu se uvlacim u krevet zeni,
ona vec spava blazenim snom,
a srecan profa, pjeva u meni,
i zivi sa svojim duplim dnom.

a srecan profa, pjeva u meni,
i zivi sa svojim duplim dnom.

 

[GKZ]

Slovenska

SLOVENSKA

Pise mi majka iz Beograda,
Brine se, kako mi je,

Oni su kaze u redu,
Pitaju kako sam ja?

U mome zive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako ucim slovenski,
Polako ucim slovenski.

Pisu mi djeca iz Zagreba,
Brinem se kako im je,

Oni su kaze u redu,
Pitaju, kako sam ja.

U mome zive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako ucim slovenski,
Polako ucim slovenski.

Ponekad popijem pice s predsjednikom Republike,
Pita, kako mi je,
Ne brini, kazem, sve je u redu,
Igram svoju predstavu.

Jer u mome zive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako ucim slovenski,
Polako ucim slovenski.

Stanujem u Ljubljani,
Ekskluzivan kraj,
Industriska zona, Fuzine,
Sretnem neke zemljake,
Pitam ih, kako je?

Ne brini majstore, gura se,
Djeca idu u skole,
Polako uce slovenski,
Polako uce slovenski.

Jer u mome zive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako ucim slovenski,
Po casi ucim se slovensko.

Kaj ti je deklica,
Za kaj si zalosna?
Kaj mi je, nic mi ni,
Srce me boli.

 

[GKZ]

Sicilijanska

Sicilijanska

na kojoj si slici ti?
na kojoj si slici ti?
legitimacija,
dva pasosa,
ne moze to tako, boga ti!
na kojoj si slici ti?

na kojoj sam slici ja?
na kojoj sam slici ja?
legitimacija,
dva pasosa,
ne moze to tako, boga mi!
na kojoj sam slici ja?

hajd' da se djelimo;
na sjever i jug,
da malo pucamo,
da malo pucamo,
ti budi gari kuper,
a ja, keri grant,
da malo pucamo, da malo pucamo!
da malo pucamo, da malo pucamo!

na kojoj si slici ti?
na kojoj si slici ti?
legitimacija,
dva pasosa,
ne moze to tako, boga ti!
na kojoj si slici ti?

hajd' da se djelimo;
na sjever i jug,
da malo pucamo,
da malo pucamo,
ti budi gari kuper,
a ja, keri grant,
da malo pucamo, da malo pucamo!
da malo pucamo, da malo pucamo!

amerikanski filmovi,
ko ce vam uhvatit kraja!
a mi ovdje zivimo
istocno od raja!

amerikanski filmovi,
ej merlin monro!
hickok ce presuditi,
tko je, ovdje, tko! ! !