Pčelarstvo
Pčelarstvo je specifična grana
poljoprivrede u kojoj
poljoprivrednik nije vezan za vlastito zemljište. Osobu koja se bavi pčelarstvom nazivamo
pčelar. U pčelarstvu razlikujemo
seleće pčelarstvo (
pčelinjak u kojem pčelar seli košnice u blizinu paše za
visno o godišnjem dobu) i stacionirano pčelarstvo pčelinjak u kojem pčelar smješta košnice uglavnom na vlastito zemljište) i kao novija grana ekopčelarstvo. Pčelari su specifična vrsta poljoprivrednih proizvođača jer ne ovise o svom zemljištu, često ga ni nemaju ili imaju vrlo malo.Uz
med, važan proizvod pčelarstva su i
pčelinji otrov,
matična mliječ,
pčelinji vosak i
propolis ,koji
nije direktan proizvod pčela već je pčele sakupljaju sa cvijeća i unose u košnicu. U pčelarstvu nalazimo i druge proizvode koji su nastali obradom pčelinjih proizvoda kao npr. gvirc, medovina, medena rakija, liker od meda, propolis kocke, medenjaci i drugo.Pčele su postojale još u tercijalnom periodu Zemlje, to jest priližno 56 miliona godina pre pojave prvobitnog čoveka.Sačuvani svedoci drevne materijalne kulture svedoče da je prvobitni čovek istrajno tražio med, znajući za njegova ukusna i hranljiva svojstva.verovatno je zbog toga gotovo u svim narodima pčela zauzimala počasno mesto u poređenju sa drugim insektima.O pčelama su stvoreni mnogobrojni mitovi i legende.Tako je na obeliksu Flemiš, sagrađenom otprilike pre 6.000 godina u drevnim Egiptu napravljen lik pčele sa nagnutom glavom i uzdignutim krilima.Amblem Gornjeg Egipta bio je lotosov cvet, a Donjeg Egipta -pčela.Izražavajući svoju pokornost faraonu, Egipćani su u pismenim molbama crtali pčelu kao znak svoje privrženosti.Na grobovima prve dinastije faraona redovno je slikana pčela.U Srednjem Egiptu je bilo pčelara od zanata koji su gajili pčele još 1.900. godine pre nove ere.U grobnicama i na zidovima hramova još i danas se vidi kako u nekada izgledale košnice i kako se dolazilo do meda.Slike koje se vide u Abukiru datiraju iz 2.500. godine pre naše ere.Već tada se med upotrebljavao za izradu medenjaka, a isto tako i u medicini, kozmetici i religijskim ceremonijama tadašnjih vladara.U staroindijskoj mitologiji pčele zauzimaju počasno mesto i smatzraju se svetim životinjama.Glavni bog Višnu, koji je stvorio Sunce i davao život Vasioni, crtan je u obliku malene pčele, koja se odmara na lotosovom cvetu.Bog Krišna predstavljen je zajedno sa pčelom plave boje, koja leti iznad njegove glave.U Bibliji se više puta spominje Hanajana, kao zemlja kroz koju teče med i mleko, a jevrejskicar Solomon više puta savetuje sina : "Sine, jedi med jer je zdrav,a i slatko medno saće je po tvom ukusu."Asirija se u stara vremena nazivala zemljom meda i maslionovog drveća.Još 2.000 .godine pre naše ere tele umrlih oblagana su voskom i utapana u med.Postoje pismena uputstva iz kojih se vidi da su Asirci izuzetno vešto rukovali pčelama i da su poznavali neku zvičnu tajnu kojom su vladali pčelinjim rojevima.Stari Grci su isticali med kao hranu, a znali su i za njegova lekovita svojstva.Naročito su cenili med od majčine dušice sa planine Himet.Tada se verovala da bogovi na Olimpu piju "ambroziju", piće u kome je glavni sastojak med.Jedan od najvećih mislilaca stare Grčke Aristotel naširoko je izučavao pčele,a za med je govorio da je "rosa prečišćena od duge i zvezda".Hipokrit, rodonačelnik medicine,znao je mnogo o vrednosti meda kao leka za niz bolesti.Med je u to vreme upotrebljavan za uaceljivanje rana.Demokrit i Pitagora su verovali da med može produžiti život i učvrstiti i podići moć čovekovog duha.U Grčkoj je za boginju Artemidu izrađen proslavljeni hram i gradu Efesu.Statua boginje bila je ukrašena vencima od grančica različitih voćaka sa pčelama koje su se na njima odmarale.Veliki i slavni rimski pesnik Virgilije (70-19.godine pre naše ere).i sam pčelar, veliki je značaj pridavao osobinama meda.On smatra pčelu besmrtnim plemenom koje u sebi nosi deo Božanske mudrosti, nebesku iskru i etersku dušu.Mnogo ranije pre Virgiloija, još u Bibliji , premudri Sirah spominje mkarljivost pčela i mrava, koji u miru i radu provode svoj vek , slaveći tvorca prirode i divnog poretka koji vlada u njoj.I islamski narodi su bili poznati pčelari i velike količine meda su koristili za svoje orijentalne slatkiše.U Kuranu se navodi da je Muhamed govorio bolesnicima: ; Jedite med , pa ćete ozdraviti", a čuveni lekar Avicena je najpopularniji način u arapskoj medicinskoj školi preporučivao med kao lek i hranu, jer održava zdravlje i produžava život.Kelti( staro indoevropsko pleme) koristili su med kao sredstvo za razmenu dobara, a stari Germani su imali običaj da jedan proizvod - piće od meda aromatizovano biljkama - piju u velikim kolličinama.Može se, međutim, smatrati sigurnim da je medonosna pčela do 1.500.godine bilo samo u Evropi, Aziji i Africi.U Americi, Australiji i na Novom Zelandu nije je bilo.
Čovek poznaje pčele još od najstarijih vremena.Loveći životinje i sakupljajući razne plodove za svoju hranu, u šupljem drveću i pećinama , otkrio je pčele imed.Da bi mu pčele bile što bliže prebivalištu, vremenom je i sa u krošnjama živih stabala počeo da buši prostrane udubine , na njihove otvore stavljao je vrata , označavao ih svojim znakom i tako je nastalo svesno pčelarenje.
danas je špčelarenje u mnogim zemljama organizovano na savremenim naučnim i tehnočoškim osnovama, a uz pčelinji med, naučbnici i pčelari sve veću pažnju poklanjaju i drugim proizvodima iz košnice - cvetnom prahu ( polenu), matičnom mleču, propolisu, vosku i pčelinjem otrovu, jer su brojne laboratorijske analize pokazale da ti proizvodi sadrže čitavo bogatstvo hranljivcih i lekovitih materija, koje imaju ogromnu biološku i profilaktičku vrednost.
Pčelinji proizvodi imaju značajnu ulogu u sprečavanju i lečenju mnogih bolesti čoveka, jer sadrže amiono - kiseline, belančevine, ugljenohidrate, balzame, fermente vitamine i što je naročito važno - mikroelemente.
Proizvodi medonosne pčele sadrže sledeće elemente i mikroelemente:
U medu: aluminijum, bor, gvožđe, jod, kalijum, kalcijum, sillicijum,litijum, magnezijum, mangan, bakar, natrijum, nikl, kalaj, olovo, sumpor, tita, fosfor, hlor, hrom, cink.
U pčelinjem otrovu: gvožđe, jod, kalijum, kalcijum, magnezijum, mangan, bakar,sumpor, hlor, cink.
U matičnim mleču: gvožđe, zlato, kalcijum, kobalt, silicijum, magnezijum, mangan, nikl, srebro, sumpor, hrom, cink.
U propolisu: aluminijum, vanadijum, gvožđe, kalcijum, silicijum, mangan, stroncij.
U svetnom prahu: barijum, vanadijum, volfram, gvožđe, zlato, iridijum, kalcijum, kadmijum, kobalt, silicijum, magnezijum, bakar, molibden, arsenik, kalaj, poladij, platinu, srebro, fosfor, hlor, hrom, cink, stroncej.
U organizmu čoveka i životinja nijedan biohemijski i fiziološki proces ne zbiva se bez učešća mikroelemenata.Oni učestvuju u procesima razmene, metabolizma(belančevina,masti,ugljenohidrata) , zatim u sintezi belančevina u organizmu, razmeni toplote, krvotoku, formiranju kostiju, razmnožavanju i u imunobiološkim reakcijama.Naučnici su dokazali uzajamnu povezanost mikroelemenata sa vitaminima, fermentime i hormonima.
Čovekov organizam uglavnom dobija mikroelemente iz prehrambenih proizvoda i vode.Zanimljivo je istaći da je većina mikroelemenata koji se nalaze u pčelinjim proizvodima otkrivena u krvi i nekim organima čoveka.Dokazano je da čovekova krv sadrži 24 mikroelemenata od kojih 22 ulaze takođe u sastav pčelinjih proizvoda.Pri nedovoljnom unošenju u organizam takvih mikroelemenata kao što su , na primer - vanadijum , gvožđe, kobalt, bakar, mangan, nikl i cink - narušava se proces krvotoka.Unošenjem tih mikroelemenat kojih ima u medu,matičnom mleču i cvetnom prahu, doprinosi se otklanjanju anemije.
Mikroelementi obogaćuju pčelinje proizvode
Poznato je da se u organizmu čoveka mikroelementi sakupljaju birajući različite organe: cink - prvenstveno u polnim žlezdama, hipofizi i gzušterači; jod -u štitastoj, tiroidnoj žlezdi; bakar - u jetri i koštanoj srži; kadmij i molibden - u bubrezima; nikl - u gušterači; litij - u plućima; stroncij - u kostima; hrom i mangan - u hipofizi.Koncentracija mikroelemenata u krvi i tkivima organizma je promenljiva, menja se u zavisnosti od bolesti, uzrasta i drugih fizioloških stanja, pa čak i u zavisnosti od doba dana i godišnjeg doba.Biološka aktivnost mnogih mikroelemenata povezana je time što oni stupaju u uzajamnu vezu sa fermentima i vitaminima.Gvožđe , na primer, ulazi u sastav disajnih fermenata; cink - u sastav fermenata koji učestvuju u razmeni ugljenihidrata i belančevinna.Med sadrži gotovo sve elemente koji ulaze u sastav ljudske krvi.Značaj tih elemenata je teško proceniti.Tako, na primer, hrom reguliše mehanizam dejstva insulina u organizmu, a takođe se ni hemoglobin - crveni pigment krvi, koji odnosi kiseonik u najmanje delioće organizma, ne može obrazovati ako nema dovoljno gvožđa.U tom procesu je pored gvožđa potrebna izvesna količina bakra.Med sadrži oba minerala i zato je vrlo koristan u stvaranju krvnog hemoglobina.Kao namirnica biljnog i životinjskog porekla, pčelinji med je takođe bogat i organskim kiselinama.Sadrži petnaestak vrsta kiselina, između ostalih: jabučnu, vinsku, limunsku, mlečnu, oksallnu i dr...
Prirodna i lako svarljiva hrana
Smatra se , naime , da med je "živa materija", što bi trebalo da znači da je med izvor oligo - elemenata - vitamina i mineralnih soli, za razliku od industrijskog šećera koji predstavlja "mrtvu namirnicu".Med zaista i jeste "živ", ali na svojstve način: on živi zato što nastavlja evoluciju i nakon vađenja iz košnice.Med se gotovo u celini sastoji od šećera, i to prirodnih šećera, koje organizam lako apsorbuje.Složene ugljenehidrate nektara pčele prilikom prerade prevode u proste.Med zbog toga ne izaziva previranje u crevima i naročito je pogodan za davanje deci i starijim osobama.Med se odlikuje i visokom hranljivišću.Po kaloričnoj vrednosti jedan kilogram meda može se porediti sa 3 kg goveđeg mesa; 50 jaja, 3 kg rečne ribe,ili 5 kg pomarandži.Dokazano je da svaka kaplja meda sadrži više od stotinu različitih za organizam veoma važnih supstanci.Osim glikoze i fruktoze, koje čine osnovnu sadržinu meda, u njegov sastav ulaze i mineralne soli, vitamini, fermenti i organske kiseline.
Zašto je med toliko poseban
Biljke sakupljaju vlagu i hranljive materije iz zemlje i atmosfere i ovo ima uticaja na proizvodnju nektra. Ova tečnost izlučena sadrži velike količine nektara i male količine proteina, soli, kiselina, enzima i aromatičnih sastojaka. Stvaranje meda ne zavisi samo od biljke, već i od geografske pogodnosti i vremena. Ukratko, teško da ćete ikad dobiti isti nektar a samim tim i med, što ga čini posebnim. Nektar varira u ukusu i količini i vrsti šećera. Npr. nektar lipe sadrzi 32-35%, bele deteline 40% a mazurana 70% šečera. Da li ste se ikad zapitali zašto jabuka ima vise plodova na sunčanoj strani drveta? To je zbog toga sto se nektar na sunčanoj strani koncentrisaniji, a samim tim i mnogo atraktivniji za pčele. Veća poseta pčela je i bogatije oprašivanje za biljku. Kada se jednom sakupe, to se nosi natrag do košnice u saće sa pčelinjim medom, u nesvarljivi deo, i onda se prenosi u košnicu gde je skladište. Dve stvari moraju da budu urađene da se nektar pretvori u med, prvo vodeni sastojci moraju biti smanjeni do ispod 20% da se izbegne fermentacija. Pčele to postižu izlažući male količine tečnosti toplim i dobro provetrenim delovima košnica. Drugo,saharoza u nektaru je pretvorena u glukozu i fruktozu dodavanjem enzima preoblikovanim proizvodima pčelinjih žlezda. Krajnji rezultat je hrana napravljena od dehidriranog nektra-meda koji je smešten u zapečaćenim voštanim saćima. Pčelar uzme samo višak na kraju sezone i ponekad ih hrani slatkim tečnostima. Kada su zapečaćene u voštano saće med je čista tečnost i njegovo skladištenje je model higijenske zaštite hrane. Sav med će se na kraju postaviti i granulirati, i ovaj proces može biti preokrenut blagim zagrevanjem meda da se on otopi. Neki medovi su prirodno napravljeni i imaju ukus kao granulirani šećer u medu. Neki su napravljeni kao Kraljevski Preliv veoma čvrsti. Da bi prevazišli ovaj problem, pčelari mešaju male količine meda sa trunjem pre no što ga postave i onda nežno premeštaju med pre nego što on pomocu toga postane mekan. Neki medovi nemaju aditive i korisniji su i stabilniji nego oni koji ih imaju. Zahvaljujući velikom sadržaju prostih šećera (voćnih i grožđanih), vitamina, mineralnih materija i dr., med je dragocena , prirodna, lako svarljiva hrana, koja posle unošenja u organizam, direktno prelazi u krvotok. Med je vrlo pogodna hrana za decu i sportiste, stare i iznemogle, kao i za sve one koji se bave fizičkim ili intelektualnim radom. Med ima antibakterijsko i antifungicidno dejstvo. Takva svojstva meda, uz njegova hranljiva i lekovita svojstva, doprinose da je med izvanredna hrana, da obnavlja tkiva, da uklanja bol, da stimuliše i poboljšava rad srca, da uklanja zamor, da ublažava razne upale, da povećava otpornost organizma, da deluje umirujuće na nervni sistem, da u mnogim slučajevima trovanja ima protiv otrovno dejstvo, da reguliše krvni pritisak, da ublažava tegobe u slučaju oboljenja štitne žlezde hroničnih i akutnih oboljenja disajnih organa, da jača organizam dece, iznemoglih i obolelih osoba, da smanjuje staračke slabosti, da pospešuje oporavak od raznih oboljenja jetre, bubrega, prostate, nervnog sistema, da jača umne i fizičke sposobnosti, itd. Da li je komercijalni med bolji od lokalnog? To sve zavisi od toga odakle dolazi i kako je bio tretiran i napravljen. U nekim zemljama pčele se hrane šećernim sirupom da se poveća količina meda. Da bi ubrzali proces filtriranja i prekinuli granulaciju, neki proizvođaci greju med na veoma visokim temperaturama. To uništava elemente koji štete medu,kao i čestice polena i sve ostalo što nije dobro po med.
Med - najprirodniji zaslađivač za decu
Med je prirodna hrana, tj. složen prirodni proizvod, prijatnog mirisa i ukusa. Sadrži proste šećere, vitamine i minerale, i deluje pozitivno na apetit. Treba ga upotrebljavati umesto šećera u ishrani starije odojčadi i male dece. Zbog mogućnosti pojave alergije u opštoj populaciji, potrebna je opreznost pri uvođenju u jelovnik odojčadi iz porodica sa alimentarnim alergijama. Iz tih razloga med se daje odojčetu tek posle 6. meseca starosti, kaže zvanični stav jednih naučnika, ne daje se u prvoj godini života, zvaničan stav drugih naučnika. A evo i šta kažu naučnici širom sveta, i to oni koji se bave pčelinjim proizvodima kao hranom i kao lekom: Dr Lutingen, pedijatar iz Njujorka preporučuje med za ishranu odojčadi jer on ne izaziva acidozu, brzo se resorbuje u tankom crevu i sprečava alkoholnu fermentaciju,a njegove slobodne kiseline potpomažu "usisavanje" masnoće. Knot je utvrdio da med koji se dodaje dečijoj hrani pomaže brzom iskorišćavanju kalcijuma. Poznati pedijatar Dr Kobi, ugledan naučnik iz Pariza, preporučuje da se deci u mleko ne stavlja fabrički šećer, već isključivo med. "Prokuvajte dobro mleko", savetuje Dr Kobi "i kada se rashladi, ne suviše, tada ga zasladite medom. Time dajete dečijem organizmu i ugljene hidrate, i vitamine, i mineralne materije i gvožđe". Metoda Dr Kobija "regeneracija mleka" uspešno se primenjuje u sanatorijumu Amden u Švajcarskoj. Upotreba meda kao sredstva za zaslađivanje (od 6 do 15 %) u veštačkoj hrani odojčeta je veoma korisna. I Dr Marta Černejits, rukovodilac pedijatrijskog odeljenja bolnice u Mariboru davala je deci kašu od jabuka i meda. Ovakvom hranom u toku 6 meseci hranjeno je oko 200 novorođenčadi od kojih je polovina bila prerano rođena, pa je takva hrana davana kao lek. "Kaša od jabuka kojoj smo dodavali pčelinji med", izjavila je Dr. Černejits, "bila je takva da je u svom sastavu imala isceđene i osušene aromatične jabuke, a kasnije je dodavan pčelinji med. Mislim da je dovoljno ako kažem da su sve analize do danas pokazale da nije bilo nikakvih poremećaja u varenju, kada su deca hranjena ovakvom kašom". Uopšteno uzevši, med je za decu idealna slatka hrana. Obzirom na to da je lako probabljiv i sladak, malo koja deca ga ne prihvataju. Veliki značaj meda za normalan razvoj dečijeg organizma utvrđen je kako empirijski, tako i naučno - eksperimentalnim putem. Savremene hemijske i biološke analize meda pokazuju da povoljna kombinacija hranljivih materija u njemu ne opterećuje i ne angažuje probavni sistem dečijeg organizma dodatnom preradom. Za decu med predstavlja gotovu hranu koja se 100 % iskorisćava u organizmu i uključuje u njegove životne funkcije.
e ispune sledeći uslovi: Med se može uvesti u jelovnik odojčeta posle navršenih 6 meseci života, ukoliko s
Odojče nema izraženo alergijsku manifestaciju (ekcem, atopski dermatit, alergiju na proteine kravljeg mleka, ili alergiju na neku drugu hranu).
Nema alergijskih reakcija na med, ili neku drugu hranu u porodici.
Može se uzeti isključivo prirodni (nektarski) med - BAGREMOV.
Med mora biti zdravstveno bezbedan (proizvođač poseduje potvrdu o zdravstvenoj ispravnosti meda).
Dnevna količina meda je 1g/kg TM - podeljeno u 2 ili 3 puta.
Uvodi se u ishranu, tako što se počinje sa 1/4 kafene kašičice, uvek rastvorene u tečnosti (voda, čaj, sok, voćna kaša...). Nakon prvog davanja, u tečnosti, sačekati 4 dana, ukoliko nema znakova nepodnošljivosti (osip, svrab, povraćanje, proliv) nastaviti sa postepenim povećanjem, tako da se tokom 2 nedelje unese dovoljna njena količina. Tek nakon toga može se dati svakog dana.
Ukoliko se bilo kad pojave znaci nepodnošljivosti, prekinuti uzimanje i javiti se pedijatru. Med je najbolje davati ujutru i to na razne načine: med, maslac, hleb; napici sa medom (čaj, mleko, limunada), kompoti sa medom.
MED U ISHRANI MLADOG DETETA
Ako vaše dete ima više od 12 meseci, tj. staro je 1,2 godine, još nije probalo med, postupite na isti način kao što je savetovano za ishranu odojčeta. Naravno, starije dete je teže, pa će njegova dnevna količina meda biti veća, shodno onoj preporuci 1 g/kg TM. Ako je dete starije od 2 godine, pri izboru vrste meda ne morate se ograničiti samo na bagremov med, iako je on i dalje broj jedan, deca ga najradije uzimaju. Detetu se može ponuditi i livadski med, med od lipe ili nane.Kulinarske veštine u upotrebi meda za stariju decu svakako su mnogo maštovitije i raznovrsnije. Setite se samo medenih kolača, kohova i drugih poslastica sa medom koji uz mleko, limunadu ili biljni čaj mogu biti odlična užina za decu.
KOMBINACIJA MEDA I JABUKA
Kaša od jabuke i meda: očistiti 1 krupnu jabuku, sitno naribati, dodati 1 kafenu kačičicu meda, izmiksati. Ovoj kaši može se dodati i pola banane.Kaša od jabuka, meda i zobenih pahuljica: mešavina od kuvanih jabuka, zobne kaše, meda i jogurta. Sve se miksa dok se ne dobije izgled šlaga. Ovo je naročito bogata hrana za starije odojče. Krem od jabuka, sira i meda: sastojci: 200 g mekog kravljeg sira, 2 kafene kašike meda, kisela jabuka, šlag. Sir izgnječiti viljuškom, dodati med i izmešati. Jabuku oljuštiti, izrendati, ukrasiti šlagom i služiti kao zdravu i ukusnu poslasticu.
Fermenti koji se nalaze u pčelinjem medu su: dijastaza, invertaza, kataliza, peroksidaza, lipaza.Po sadržajima fermenata med zauzima jedno od vodećih mesta među proizvodima ishrane..Prema savremenim podacima biologije, posebno molekularne biologije, danas se zna da je starenje u stvari posledica postepenog gubljenjanasledne supstance koja je koncentrisana u svim našim ćelijama.iz tih razloga čovek postepeno gubi i mogućnosti da sintetiše fermente koji mogu da svare jednu ili drugu hranu.Med, sa bogatim sastavom dragocenih , fermenata , u ovom smislu daje izuzetnu prednost, jer čovek unoseći u organizam med, unosi i one fermente koje starenjem postepeno gubi, tj. koje nije u stanju da postepeno sintetiše.Prema tome, med ima biološku vrednost isto koliko i biološka vrednost proteina.