To i govorim. Nije imao sklonost ka grehu. Pa tako nije imao patnju kao mi kada trebamo činiti ono što je dobro.
Nisu Isusov strah i patnja bili zbog toga što se
spremao učiniti ono što je dobro, nego zbog toga što
i Isus osjeća strašne bolove kad mu čavlima probijaju dlanove, noge, kad mu kopljem probadaju bok i kada tako izranjen visi na križu. Jovane, zaista čovjek treba biti budala da ovo ne razumije.
Da, naravno. Ali to nema veze sa sklonošću grehu. On je imao telo propadljivo kao i mi. Ali samo bez sklonosti ka grehu kao mi što smo.
Ali nije imao tijelo otporno na bol.
To bi značilo da je imao strah zbog sopstvenog stradanja. No, neko ko je tako vezan za Boga ne može imati takve simptome zbog sopstvene bezbednosti ili sopstvenog života. Pa čak i grešnici,verni Bogu išli su sa radošću na stradanje i nisu imali nikakvih simptoma kakve je Isus imao.
Osim u grijehu Isus je u svemu jednak čovjeku. Dakle, Isus je osjećao sve fizičke bolove jednako kao svatko od nas. I znajući što ga čeka, ranjavanje i razapinjanje, najprije moli Oca da ga to mimoiđe, a onda odmah u slijedećoj rečenici Isus kaže: "
Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." I nije slučajno sveti pisac ovo ostavio zapisano svim budućim kršćanima. Naime, prvi kršćani nisu dvojili je li Isus pravi Bog, svi su tako vjerovali,i zato Matej ovdje ostavlja najjasnije i najčvršće dokaze da je
Isus bio i pravi čovjek. Jer samo pravi čovjek osjeća fizičke i svu muku kada se nađe u prilici u kojoj se ovdje našao Isus.
Zato moramo videti šta bi to moglo biti ali nevezano za fizičke tegobe koje potiču iz straha za sopstveni život.
Ljudi koji vjeruju Crkvi i Bibliji vide upravo ovo što ti podastirem. A što je to što ti vidiš u ovoj Isusovoj gesti?
