Dosad nisam doživeo da zabrljavim na nečiji avatar... Vrlo sam svestan svih implikacija korišćenja indirektnih sredstava komunikacije, posebno dobrih strana skrivanja mana, loših osobina, 'virtuelnog šminkanja', spoljnog i unutrašnjeg izgleda...
Ljudi koji me dugo i dobro znaju, skloni su me nazvati naivnom zaluđenom, slepom, idealističkom, itd budalom, uglavnom, ne bez razloga... To me je, (za pretpostaviti) x,y puta odvodilo u razočarenje, a da nisam morao koristiti savremene IT tehnologije, dovoljno je bilo da (zlo)upotrebim vlastiti mozak na način uobičajen za hormonima predozirane adolescente. Mada, moram priznati, da mi je npr sms komunikacija ne jednom pomogla da 'ubodem bod u gostima', odn, malko (dvije žličice Vegete) ludila,može biti dovoljno inspirativno i zanimljivo makar, dok me se ne upozna dovoljno (kada fontane psihoza, neuroza i psihopatija krenu šikljati...),wacko2
Stižem i na poentu, zna matori Bukowsky šta priča (hvala RE!), u interpersonalnim odnosima, (nije reklama), SAMO LADNO! Toliko je glume, šminke i skrivanja u međuljudskim odnosima, a 'informatičko društvo' tome potpomaže kano humus kanadskim glistama (yap, ko peca, znaće o čemu pričam).
Ko shvata, taj shvata, ko ne shvata...