Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Zoran Hristić

ZH.jpg

Zoran Hristić rođen je 1938. godine. Bio je Rajičićev učenik. Za svoj diplomskim rad ’Naslovi’ pisan za hor i simfonijski orkestar 1963. izučava novu notaciju. Niko nije hteo da ga izvede tek hor i orkestar slovenske filharmonije u Opatiji. On prvi u srpskoj muzici uvodi elemente zvučne slike poljske škole, pre svega Pendereckog. U ovom delu ima segmenata hromatskog totala u kojima se i tekstualni materijal svodi na svoj koloristički potencijal. Hristića za Pendereckog vezuje tretman dvanaestotonske hromatske skale često raspoređene po grozdovima malih sekundi, potpuno odsustvo tematskog materijala, način korišćenja instrumentalnih i horskih glasova koji zvučni efekat vodi elementima bliskim šumu. Kao tekst je upotrebio naslove četiri pesme ali tekstom se služi isključivo kao zvučnom materijom, reči su deljene na slogove postajući nerazumljive i obesmišljene. Orkestar tretira punktualistički. Koristi nekonvencionalne postupke kao sviranje iza kobilice ili sviranje pijaniste podlakticom. On u aleatoričkom muzičkom toku svojih kompozicija aktivira mnoge pojmove vezane za folklor. Žanr tužbalice u Stihira o Svetom Savi, zvuk narodnih muzičkih instrumenata, zurli, gusala, duduke u koreotorijumu Korak, ili koristi citate ritmičkih podela i melodijskih obrta iz raznih krajeva bivše Jugoslavije. Delo Sila Krsta pisano povodom 800 godina Hilandara nije tradicionalno srpsko crkveno pojanje već Hristićevo viđenje srpske duhovne muzike na tekst molitve svetom Simeonu, Teodosija Hilandarca iz 13veka. Delo Grimase nastaju posle tri meseca u provedenih u Italiji pod uticajem dodekafonije. Godine 1961. piše Četiri nemira za četrdeset gudača i Var Bah Šenberg Bi bap. Od Naslova do baleta Darinkin dar i U roku od 8 opsednut je Poljskom školom. Scenska muzika odnosno traženje zvuka je za njega bio najveći izazov.

Kamerna dela: Sonata Viza za klarinet i klavir; Momenti u 12 za fagot i gudače; Prazne žice pa punije za Beogradski kamerni orkestar; La gis za četrnaest instrumenata i dva vokala; Stvarnost za gudački kvartet; U roku od 8 za gudački kamerni orkestar; Antikoncert za violinu, sintisajzer i simfonijski orkestar. 4 za E je klavirski trio koji čine četiri jednominutna stava vebernovski poentilistička. Situacije za gudački kvartet veoma su grafičke.

Vokalno-instrumentalna dela su veoma značajna. Tu je vizualizovana poema Rodoslov za pet grupa po pet pevača, klepetuše, gusle i kamerni orkestar; koreotorijum Korak na Miljkovićeve stihove za pet vokalnih solista, dečiji hor, dva mešovita hora, simfonijski orkestar, naratora i elektronske instrumente, osamnaest baletana i folklorni ansambl.

Scenska muzika: tv balet Kameleon, balet Darinkin dar, tv balet Narcis, balet za elektronske instrumente. Tašana mu je poslednje scensko delo po romanu bore Stankovića koje je još neizvedeno a posvećeno je njegovoj sestri. Stilski pretstavlja muziku simbola kao spoj Koraka i Darinkinog dara.

Najznačajnija radiofonska dela: Boj kao omaž povodom 600 godina Kosovskog boja. Ovo delo za razliku od ostalih radiofonskih dela izostavlja improvizacioni momenat. Pacolovac je baletska pozorišna igra po Kršićevim grafikama na temu srednjevekovne legende i mita o pacolovcu.

Izvor: Muzička centrala



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Zoran Hristić

Zoran Hristić je jedan od najčuvenijih srpskih kompozitora, a naročito se istakao u oblasti filmske, pozorišne i klasične muzike.

Biografija

Dobitnik je nacionalne penzije za značajne umetnike.

Muzika za filmove

  • 1964 - Čovek iz hrastove šume
  • 1964 - Muški izlet
  • 1966 - Roj
  • 1966 - Vojnik (The Soldier)
  • 1967 - Grajski biki
  • 1967 - Nemirni
  • 1967 - Hasanaginica
  • 1967 - Divlje senke
  • 1968 - Sunce tuđeg neba
  • 1968 - Sirota Marija
  • 1968 - Lelejska gora
  • 1969 - Horoskop
  • 1969 - Vrane
  • 1970 - Žarki
  • 1971 - Balada o svirepom
  • 1971 - Doručak sa đavolom
  • 1973 - Mirko i Slavko
  • 1974 - Užička Republika
  • 1974 - Derviš i smrt
  • 1975 - Crvena zemlja
  • 1975 - Naivko
  • 1976 - Čuvar plaže u zimskom periodu
  • 1976 - Vrhovi Zelengore
  • 1977 - Pas koji je voleo vozove
  • 1978 - Dvoboj za južnu prugu
  • 1980 - Svetozar Marković
  • 1981 - Široko je lišće
  • 1982 - Savamala
  • 1984 - Varljivo leto '68
  • 1999 - Ranjena zemlja
Nagrade

  • 1991. Nagrada za scensku muziku u predstavi „Mitovi Balkana“ na 24. Festivalu lutkarskih pozorišta Srbije u Zrenjaninu,2 Sterijine nagrade.
Izvor: Vikipedija



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Vežbao sam i preskakanje rupa

Vežbao sam i preskakanje rupa

I nepismeni knjaz znao je ono što ovi političari 21. veka zaboravljaju: u Kragujevcu, tadašnjoj prestonici, moralo se imati i valjan orkestar, kaže kompozitor Zoran Hristić

Zoran-Hristich-Foto-A-VASILJEVIC.jpg
Zoran Hristić Foto A. Vasiljević

Jedna nagrada za životno delo, „Izuzetni Zlatni beočug” uručen nedavno, u Narodnom pozorištu, kompozitoru Zoranu Hristiću, povela nas je u ovu malu šetnju kroz delo koje „teče”. Za koji dan, 5. maja, lepo će se to videti, i još glasnije čuti, u Kragujevcu, gde se poznati beogradski umetnik izmestio na neko vreme, zbog, kako reče, više muzike i više mira. Napominje još: „Mi kompozitori, kao i slikari, i još neki umetnici praktično nikad ne idemo u penziju. Dok ima snage – radi se!”

Povodom pomenute nagrade laureat kaže:

– Iako rođeni Beograđanin, sa rodnim gradom dosad nisam imao iskustava ovakve vrste. Dvaput sam dobio, u Novom Sadu, Sterijinu nagradu, a isto toliko i Arena, nekad u Puli. Prijatno sam se iznenadio kada me se i rodni grad setio. Ne bih da širim priču zašto nije ranije. Reći ću samo: Čovek se ne bori protiv rupe na putu, već protiv onih koji su te rupe iskopali. I morao sam da se vežbam u preskakanju tih rupa i sa dosta prezira govorio sam o tome, obično setivši se svoga prijatelja vajara Nebojše Mitrića, koji je jednom izjavio da je mnogo stvarao, da mu je život bio lep i da je prošao srećno – bez nagrada. Ali, od svega važnije je: ostale su njegove divne skulpture, Mokranjca i druge.
Najavljeni koncert u Kragujevcu dođe skoro kao nekakva naručena svečanost za Zorana Hristića. A nije. Samo je plod njegovog bavljenja stvarima muzičkim u ovom gradu. Takvim događajem on pokušava i da doprinese obnavljanju jednog dobrog, i jedinog, a privremeno ukinutog, orkestra – „Šlezinger”. Podseća kako je i nepismeni knjaz znao ono što ovi političari 21. veka zaboravljaju: u Kragujevcu, tadašnjoj prestonici, moralo se imati i valjan orkestar, a bio je to Knjaževska banda, koju je osnovao Jozef Šlezinger. Danas Kragujevac, doduše, ima Kamernu bandu za koju muziku upravo piše Zoran Hristić, a toplo ih preporučuje i svojim kolegama. Reč je o četiri odlične, lepe muzičarke, neobičnog sastava (klavir, violina, flauta, glas), koje neguju autohtoni zvuk, ono što pripada muzičkoj tradiciji ovog naroda.

Šta se Beograda tiče, Hristić kaže da sprema nešto za pozorište. Te njegove muzike bilo je zaista poprilično, u više od stotinu predstava, ali je danas tu saradnju sveo samo na dva rediteljska imena – Egon Savin i Kokan Mladenović. Reče nam i kako posle našeg razgovora žuri na jedan malo drugačiji – poslovne prirode. Za kompozitora to pre svega znači pisanje neke nove muzike. Čujemo samo da je to u vezi s obeležavanjem 50 godina od Nobelove nagrade Ivi Andriću, i da je reč o događaju koji će se, u junu, održati u Višegradu.

Kad smo posle dva, tri sata, znatiželje radi – te profesionalne deformacije, pozvali Zorana Hristića i pitali za „poslove” nove, kaže nam da će pisati muziku za taj događaj. Biće to muzika horska na stihove Milovana Vitezovića u slavu Andrića. I, pročitao nam je neke „baš zgodne”: „Ćuprijom na Drini, stopu po stopu, zadivio svet, prošao Evropu”.

M. Šehović

-----------------------------------------------------------

U krugu novih „trola”


Kako on vidi muzičku sliku Beograda danas, upitali smo. On nam odgovara kroz konkretne primere:

– Što se muzičke situacije tiče, mislim da je ovo jedno dobrano živo mesto. Posebno bih hteo da istaknem Beogradsku filharmoniju, koja je postala orkestar visokog nivoa i visokih kriterijuma, sa dobrim gostima i programima, sa dobrim rukovođenjem i marketingom.
Ovih dana, da i to kažem, ja koji nisam nikakav operoljubac, koga su i u Milanu, što bi se reklo, motkom terali u Skalu, prisustvovao sam izvanrednoj operskoj premijeri u Narodnom pozorištu. Dabome, to je predstava „Zaljubljen u tri narandže” Sergeja Prokofjeva, u režiji Jiržija Mencla, koja je za mene veliki muzički događaj. Neki počinju da shvataju da Narodno pozorište ne sme da bude jedna okamenjena institucija, u kojoj se zna samo za famozni krug dvojke. Zaboravlja se da dolazi neki mladi svet, sa energijom na nekim novim trolama. I njihovi krugovi su malo veći.

Objavljeno: 30.04.2011.
Izvor: Politika



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.979
Preminuo kompozitor Zoran Hristić

Čuveni srpski kompozitor Zoran Hristić preminuo je u 82. godini u Beogradu, potvrdili su Tanjugu u Udruženju kompozitora Srbije.

9718011495dcabbf86282d246395291_v4_big28811987ac520b1b.jpg


Zoran Hristić rođen je u Beogradu. Studirao je na konzervatorijumu "Ðuzepe Verdi" u Milanu i Muzičkoj akademiji u Beogradu, gde je diplomirao 1963. godine.
Za najbolji diplomski rad dobio je prestižnu nagradu "Stevan Hristić".

Opus Zorana Hristića obuhvata solistička, kamerna, vokalno-instrumentalna dela, balete, muziku za pozorište, film i televiziju i radiofonska ostvarenja.

Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada, među kojima i nagrade za životno delo Mali princ.
Laureat je i dve Sterijine nagrade za scensku i dve Zlatne arene za filmsku muziku.

Komponovao je muziku i za otvaranje Olimpijskih igara u Sarajevu.

Bio je umetnički direktor i selektor festivala Bemus i Mokranjčevi dani i glavni i odgovorni urednik Muzičke redakcije RTS-a.

Kao član žirija i ugledni umetnik ostvario je veliki uticaj u afirmaciji Sabora trubača u Guči.

(B92)
 
Natrag
Top