Zoran Cvijanović: Pogodak u srce mete

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Pogodak u srce mete

Mi smo suviše mali prostor da bismo zadovoljili neke kulturne potrebe, da bismo zadržali onaj nivo kreativnosti koji je postignut pre 15, 20, 30 godina, kaže glumac Zoran Cvijanović

CVIJA.jpg
Zoran Cvijanović : Vi sami zaključite da li sam jugonostalgičar ili nisam Foto Tanjug

Tako je to u životu: tri godine nisam radio ništa, s izuzetkom te divne epizode koja se zove komad „Nebeski odred” u JDP-u, a onda ove nedelje imam tri generalne probe, četiri predstave i sedam snimajućih dana. Ne, nije to bio nikakav stav, niti namera. Jednostavno se tako desilo. Neki prećutan dogovor između mene i pozorišta. S jedne strane niko me nije ni zvao, sa druge strane ni meni nije bilo stalo da radim. Ali, evo, opet se vreme promenilo. Dolaze nove ideje, novi ljudi, kolege…, kaže glumac Zoran Cvijanović.
Drama „Sedam i po” Miroslava Momčilovića, u režiji Darijana Mihajlovića u kojoj se Zoran Cvijanović tumačenjem lika Muse posle duže pauze vraća na pozorišnu scenu, imaće beogradsku premijeru večeras u 20 časova na Velikoj sceni Ateljea 212, posle uspešnog prvog izvođenja proteklog meseca u Banjaluci. U njenoj realizaciji učestvovali su glumci čak tri pozorišne kuće: Ateljea 212, Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banjaluke i Novosadskog pozorišta čijoj publici će se autorska ekipa pomenutog dela predstaviti za dva dana. U međuvremenu Zoran Cvijanović sa režiserom Petrom Pašićem snima film „Bubice i super heroji”.
Predstava „Sedam i po” je smeštena u prostore, lokalitete i mentalitete svih sedam republika bivše Jugoslavije. Reč je o drami sastavljenoj od sedam priča, od kojih svaka govori o jednom od sedam smrtnih grehova. Pričajući ovu priču, o tome kako smo se mrzeli i zašto je kraj bio neminovan, autor u stvari govori o ljudskom snalaženju, preživljavanju i greškama koje ljudi čine pritisnuti svakodnevnim brigama i vođeni svojim strastima i porocima.
Pored Zorana Cvijanovića u predstavi igraju: Feđa Stojanović, Svetislav Goncić, Marinko Madžgalj, Miloš Somolov, Ružica Sokić, Emina Elor, Aron Balaž, Ištvan Kereši, Irena Abraham, Slađana Zrnić, Boris Šavija, Nikolina Jelisavac, Aleksandar Stojković i Gordana Milinović. Scenograf je Marija Kalabić, kostimograf Ninela Petrović, a kompozitor Marko Grubić.
– Predstava „Sedam i po” će možda na prvi pogled ostaviti utisak lakoće ili možda konstataciju da se u komadu malo šta dogodilo. Meni se čini da je, upravo to, njegovo najveće bogatstvo. Da iz drugog plana, iz perspektive ljudi na koje istorija obično ne obraća pažnju bude ispričana priča o zemlji koje više nema. O tome kako se nekada ovde živelo. Sa druge strane, ovaj producentski pristup da se ujedine tri pozorišta, da se okupe tri ekipe i tri generacije glumaca je pogodak u srce mete jer smo probudili onaj stari takmičarski duh koji je u stvari bio međusobna podrška. Lično se sećam da je tako nekada bilo, a sada su ovi mladi ljudi to ponovo otkrili – kaže naš sagovornik i dodaje:
– Mi smo suviše mali prostor da bismo zadovoljili neke kulturne potrebe, da bismo zadržali onaj nivo kreativnosti koji je postignut pre 15, 20, 30 godina. Moramo da se udružujemo, a pogotovo stvaramo atmosferu u kojoj se međusobno ohrabrujemo i na plemenit način takmičimo. To je sve nekada bilo. Jugoslovensko pozorište odnosno kinematografija ostavila je i ostvarila značajan utisak u istoriji pozorišta i filma. Vi sami zaključite da li sam jugonostalgičar ili nisam, ali ja jednostavno ne umem drugačije da živim.
Zoran Cvijanović je pre dve godine igrao u predstavi „Nebeski odred” A. Obrenovića i Đ. Lebovića u režiji Marka Manojlovića na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Pre toga dugi niz godina nije radio u pozorištu. Pauzu je, kako kaže, iskoristio za snimanje filmova. A kako se osećao kada se posle toliko vremena našao na sceni odgovorio je:
– Začuđujuće divno. Jednostavno, lako! Možda čak i najlakše i najlepše u životu. Valjda su se neke stvari slegle same po sebe. Trema kao da je iščezla. Tu je i velika podrška mojih mladih kolega, prijatelja, ne samo zato što su dobri glumci, nego i što su divne osobe. I van scene je sa njima bilo divno provoditi vreme. To osećanje se očigledno prenelo i na scenu.
Tekst „Sedam i po” Momčilović je prvobitno napisao za pozorište, ali je najpre ostvaren u nagrađivanom istoimenom filmu snimljenom 2006. godine.
– Meni se čini kao dobra ideja uprave Ateljea 212 koja donosi te odluke da poznate filmove prevodi na pozorišnu scenu, jer su se tu ukrstile razne stvari. Razvija se saradnja između različitih sredina, dolaze ljudi iz drugih krajeva, odnosno onoga što se danas zove region, a nekada se zvalo Jugoslavija. To daje, stvara dobru i novu energiju. Očigledno ja da ovi filmovi za koje bi čovek pomislio da su apsolvirani kroz generaciju ljudi koji su ih gledali dok su još bili mnogo mladi, sada daju neku drugu energiju i drugi kvalitet. Predstave u stvari nastavljaju tu dobru priču, kao recimo film „Otac na službenom putu” koji je Emir Kusturica potpisao pre 20 i više godina. Ta dela sada ulaze u fazu utisaka nove generacije koja su njima podjednako zanimljiva, kao što je nama bilo zanimljivo da gledamo Kusturičin film pre toliko godina – kaže Cvijanović.

B. G. Trebješanin
Objavljeno: 19.04.2011.
Izvor: Politika
 
Natrag
Top