Zašto je književnost za decu u Srbiji marginalizovana?

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Zašto je književnost za decu u Srbiji marginalizovana?

Tribina o položaju i kvalitetu savremene književnosti za decu u Srbiji biće održana večeras (20) u Kulturnom centru "Grad". Učestvuju Jasminka Petrović, autorka knjiga za decu, Ljiljana Marinković, direktorka Kreativnog centra, Vladislava Vojnović, filmska kritičarka, scenaristkinja i autorka knjiga za decu, Marija Vukosavljević, urednica izdavačke kuće Odiseja, Vladimir Andrić, pisac za decu, Diana Tepavac, glumica, dramski pedagog i predsednica IO ASSITEJ Srbije i Tijana Spasić, urednica književnog programa KC Grad.

1.jpg

Organizatori tribinu poručuju da im je namera da doprinesu afirmaciji književnosti za decu u Srbiji, kao i da skrenu pažnju na potcenjivački stav prema književnosti i uopšte kulturi za decu u našoj sredini, nevidljivost u medijima, i brojne poteškoće sa kojima se autori koji se bave ovom oblašću susreću.
Jedan od organizatora, Jasminka Petrović, tim povodom je napisala i autorski tekst, koji prenosimo u celosti:

2.jpg
Jasminka Petrović

Dragi prijatelji,

Kultura za decu u Srbiji visi o koncu, tj. mački o repu. Sve je teže organizovati dečje manifestacije, napraviti predstavu u dečjem pozorištu, objaviti knjigu ili časopis za decu, održati radio i TV program za decu, a o dečjem filmu i da ne govorim.

Pedagozi za scenski pokret i igru, pedagozi za likovno i vizuelno stvaralaštvo, kao i profesori u muzičkim školama mogu satima da pričaju o svojim problemima. Dečje biblioteke i dečji kulturni centri opstaju zahvaljujući velikom entuzijazmu pojedinaca. Zašto je to tako kad u Konvenciji o pravima deteta UN lepo piše da deca imaju pravo na kulturu i pravo da iznesu svoje mišljenje?

Zadatak nas odraslih jeste da obezbedimo da se deca sretnu sa profesionalnom kulturom i omogućimo im da i sama stvaraju. Pa, jesmo li na visini zadatka?
U medijima se retko govori o deci, uglavnom u negativnom kontekstu (zlostavljanje, agresija…).

Pozitivni primeri se pojavljuju tek ponekad i tek pomalo. Pozorišni kritičar radije će pisati o lošoj predstavi za odrasle nego o dobroj predstavi za decu. Kada se dodeljuje nagrada za najbolju dečju knjigu, novinar će možda i doći, međutim bez kamere. Sve su zauzete.

3.jpg

Kod nas postoje kvalitetni programi, projekti i proizvodi za decu ali su oni pojedinačni i nedovoljno poznati i priznati. Ne postoji sistem i podrška državnih institucija i medija. Nastavnici su umorni, roditelji prezauzeti, a političari udaljeni od svakodnevnog života dece.

Uzgred, pitam se zašto su u Srbiji honorari i novčane nagrade za dečje stvaraoce uvek niži od honorara i novčanih nagrada za stvaraoce za odrasle? Zar nas nisu učili da je jedina prava podela umetnosti na dobru i lošu?

Naravno, nije sve u honorarima, nagradama i priznanjima. Važna je podrška rodbine i prijatelja. Kad dođu teški trenuci, oni su tu da nas saslušaju, uteše, ali i pitaju: „Kad ćeš ti da nađeš neki ozbiljan posao? Dokle ćeš da se mlatiš s tom decom? Zar ne vidiš da tu nema ’leba?“ i sl.

Za razliku od prijatelja, političarima su puna usta i dece i kulture, naročito u predizbornim kampanjama. Međutim, čim se ugase reflektori i govornici odu u svoje kabinete, kulturom za decu se opet bave entuzijasti, optimisti, utopisti, humanisti, zanesenjaci i svi oni koji još uvek veruju u čuda.

Prema tome, na posao! Nemamo mi vremena za duge razgovore, reklame, javne nastupe i hvalisanja. Do sutra moraju da budu gotovi svi kostimi za predstavu, završene ilustracije za knjigu, odštampane pozivnice za dečje bijenale i plaćeni računi za struju i telefon.

4.jpg

Ljudi, dajte da mi ovo završimo, a posle ćemo da vidimo šta ćemo! Ne smemo da prevarimo decu. Mi smo im obećali… Međutim, ringišpil se sve brže okreće i sve je teže održati nivo i kvalitet rada. Posustaje se.

Ljudi su iz dana u dan sve umorniji, sagorevaju u poslu, dižu ruke, povlače se, odustaju, odlaze. Nije ni čudo što kod nas u kulturi za decu nema mnogo mladih ljudi, a samim tim ni mnogo novih ideja.

U našem društvu vlada mišljenje da se stvaranjem za decu bave drugorazredni umetnici, oni koji se baš nisu snašli u životu. Da bismo promenili ovu sliku potreban nam je dijalog: između Ministarstva za kulturu i Ministarstva za prosvetu, između roditelja i dece, između nastavnika i roditelja, između dece i umetnika, između umetnika i nastavnika…

Da li je kod nas kultura za decu na staklenim nogama zato što smo siromašni, ili smo siromašni zato što nam je kultura za decu na staklenim nogama? Ko će čitati knjige i gledati predstave? Ko će komponovati, slikati, pisati? Kakva će nam biti budućnost?

Jasminka Petrović, pisac za decu

Podrška iz Hrvatske

Organizatorima tribine u KC Gradu stigla je i podrška iz Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
"Pozdravljamo inicijativu za poboljšanjem situacije u kojoj se našla književnost za djecu i mlade. (Loš i podcjenjivački odnos prema umjetnosti za djecu, kao i prema svima koji se bave stvaralaštvom za djecu, indirektan je pokazatelj podcjenjivačkog stava društva prema djeci općenito).

Situacija u Hrvatskoj nije puno drugačija nego u Srbiji. Ipak vjerujemo kako ćemo, i svatko u svojoj sredini, i svi skupa na regionalnoj razini, uspjeti promijeniti naš, trenutno ne baš blistav, položaj. Jer ono što svi mi uz iste probleme imamo, je i uporan, vedar i optimističan - dječji duh!", navodi se u saopštenju Društvu.

Izvor: Blic Online
 
Član
Učlanjen(a)
30.11.2012
Poruka
3
Nekada nije bila marginalizovana-decija knjizevnost se povukla pod uticajem Pink-literature..
 
Član
Učlanjen(a)
24.10.2009
Poruka
434
Pitanje na mestu. Šta se deci nudi? Kakav sadržaj? Dajdžest izdanje Toma Sojera i Mobi Dika! Dečija literatura sa pesmicama o kladionicama i Novaku Djokoviću (nemam ništa protiv njega ali...). Knjige sa vicevima tipa "beba sisa žilet" (Kreativni centar) i slikovnice Pepa prase i Andjelina balerina. Debilitet jer se deca smatraju idotima i debilima. Ako se i daju bajke-onda moraju biti politički korektne (slučaj prerađivanja bajki svima poznat) i sa cenom od koje roditeljima trnu uši i ispadaju zubi.
Moj sin ne voli da čita, umara ga i obavezna lektira ali kad je nabasao na knjigu "Hajduk u Beogradu" ne samo da je pročitao za par dna nego sam mora kupiti i nastavke (koji su ga razočrali). Muke žive do nije našao novu knjigu koja ga je privukla.
Problem nije u autorima, nego u izdavačima. Sigurno postoje pisci koji znaju, umeju, pogoditi dečiji senzibilitet, ne vređati inteligenciju našeg potomstva ali prodiranje takvih knjiga kroz galamatijas djubreta veoma je teško. Privatni izdavači ne žele da rizikuju sa piscem koji ima "puzajuću" knjižicu, žele nešto prepoznatljivo, nešto na blic, što odmah vraća novac (Sundjer Bob i Lignjoslav sreću Renea i Stampija), i tu dolazimo do problema (po meni): dokle neko traži profit i samo mu je novac vodilja (što je razumljivo u naša vremena rekapitalizma), dok država ne počne da subvencioniše projekte iz kulture, znači svesno ide u nešto što ne donosi novac, deca neće čitati.
 
Član
Učlanjen(a)
06.08.2010
Poruka
169
‚‚Amerikanizacija našeg malog mista'', tako ja nazivam trenutno pedagoško stanje u školama i prije svega, roditeljskim domovima. Radim kao profesor pa sam imao prilike da vidim raznorazne mediokritete, kako roditelje tako i djecu. Dijete se štiti kao da je atomsko oružje a kada napravi problem onda je uvijek neko drugi kriv. Kad mi je jedan dječak rekao da ne gleda film ako nije sinhronizovan, sve mi je bilo jasno. A to je (čitanje titlova, mislim) mojoj generaciji bila dobra vježba za razvijanje čitalačkih sposobnosti. Što se tiče čitanja dječije (i uopšte) književnosti, već sam počeo lagano odustajati od pokušaja prosvjećivanja mlade (i one malo starije) rulje. Jednostavno, ne vrijedi.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Izgleda da je prošlo vrijeme kada se u školama sticalo znanje. Danas se djeca ne uče znanju, nego se samo informišu, a ni to se ne radi iz udžbenika, nego sa interneta. Dakle, slažem se da je to "amerikanizacija našeg malog mista!"
 
Član
Učlanjen(a)
09.03.2012
Poruka
117
Касно видех ову тему, нисам био пар година на форуму.
Јесте маргинализована поезија за децу, али шта у овој држави није маргинализовано?
Уз то, неколико песника који су се прочули и заузели монополе злоупотребљавају то.
Да их не именујем...
 
Natrag
Top