Zašto bankrotiraju srpski tajkuni?

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
[h=1]Zašto bankrotiraju srpski tajkuni?
[/h] Izvor: Blic


Beograd -- Blokirani računi, učestali stečajevi, pa i bankrotstva među domaćim kompanijama bilans su nerealnog širenja poslovanja pre krize.

15716212954f84645ba7a17729014777_640x360.JPG


Preduzeća u vlasništvu Mila Đuraškovića, braće Rodić, Milana i Bogdana, Radoslava Sekulića, Željka Jovovića i još dvadesetak drugih nakrcala su milijardu evra dugova koje danas ne mogu da vrate.
Samo 11 preduzeća: Nibens, Velefarm, Habitfarm, Rodić MB trgovina, Agroživ, Unihemkom, Koling, Elp, Eltim i Džip komerc ne mogu da plaćaju iz redovnog poslovanja gotovo 700 miliona evra duga koji je nastao kroz zajmove koje su te firme uzimale najviše tokom 2007. i 2008, neposredno pre krize.
[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]Kriza pokosila farmaceute
Veledrogerija Velefarm na svoja tri računa ima ubedljivo najveći iznos blokade - preko 80 miliona evra. Stečajni upravnik Ivan Stanković kaže da su ukupni dugovi kompanije oko 250 miliona evra. Prošlog meseca je bankrotirao Habitfarm u vlasništvu ivanjičkog biznismena Radoslava - Laleta Sekulića, dok je novosadski Unihemkom u vlasništvu Željka Jovovića u neprestanoj blokadi 20

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
To, međutim, nije konačni bilans jer zvanični podaci NBS pokazuju da skoro svaki četvrti privrednik u Srbiji ne može redovno da vraća svoje dugove u ukupnom iznosu od oko tri milijarde evra.

Bankari objašnjavaju da privrednici ulaze u blokade i bankrotstva iz tri razloga. Prvo, pre krize preduzeća su se širila u okviru svoje delatnosti i više nego što je tržištu trebalo. Takva poslovna strategija posebno se obila o glavu farmaceutskim kompanijama koje su proizvodile lekove u količinama daleko većim od potreba tržišta, dok su veledrogerije pristajale na predugačke rokove plaćanja od čak 500 dana.

Drugi razlog propasti domaćih biznismena je širenje van svoje osnovne delatnosti. Firma kojoj su agrar i maloprodaja hrane bili jedini sektori poslovanja naprasno je ulagala desetina miliona evra u nekretnine, zemljište, akcije na berzi.

I treće, najgore od svega je što su se za takve svoje investicije zaduživali po visokim kamatama. Svuda u svetu se takvi zajmovi odobravaju na pet ili sedam godina, uz nisku kamatnu stopu od nekoliko odsto, dok su se naši biznismeni zaduživali na godinu, najviše dve po kamatama koje su bile i do 12 odsto godišnje.

Računali su na brz obrt novca jer su se stambeni kvadrati pre krize prodavali po 4.000 evra, kvadrat zemljišta po 100 evra, ali im je kriza sasekla krila, pa sad luksuzne stanove, kao i zemlju, što su im bili glavni aduti, sad nema ko da kupi.

U jednom momentu kompanija “Irva investicije” u vlasništvu Đorđija Nicovića samo bankama je dugovala 100 miliona evra.

"Investirali smo mnogo po Srbiji u tekstil, agrar, akcije banaka i nekretnine. Kriza je dovela do sloma tržišta nekretnina i berze, pa nam je vrednost firme s 500 pala na 100 miliona evra, a dugovi su ostali isti", kaže Nicović, uz opasku da je danas “Irva investicije” jedna od “najnezaduženijih” firmi u Srbiji jer su sveli dug prema bankama na 20 miliona evra.

 
Natrag
Top