Zagorka Stojanović: Šajkači je potreban marketing

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Šajkači je potreban marketing

Dobra reklama za tkanje bi od ove veštine mogla da napravi domaći brend, smatra primenjena umetnica Zagorka Stojanović

zagorka1.jpg
Tkanje smiruje duh i podseća na molitvu (Foto P. Zagorac)

Mislim da sve više ljudi hoće da nekome pokloni nešto izatkano. Zažele da se odbrane od plastike i kiča, kaže Zagorka Stojanović, primenjena umetnica čije je ime, otkako je beogradske filmske studije i pozorišne daske zamenila mirnim ateljeom u jednom šumadijskom selu, sinonim za ikonotkanje i izatkane tapiserije, tašne, kabanice, prsluke i kape.
Digitalni kanal kulture i umetnosti Radio-televizije Srbije prikazaće večeras u 20.10 sati dokumentarni film „Zagorka”, posvećen ovoj kostimografkinji i tkalji. Ovaj dokumentarac prikazan je na mnogim TVfestivalima, dobio je nagradu na Mefestu na Zlatiboru, a muzej Staro selo u Sirogojnu dodelio mu je specijalno priznanje„za sklad i lepotu življenja i stvaranja u uzajamnom uvažavanju čoveka i prirode”.
Zagorka Stojanović danas je u Kalanjevcima, a,kako kaže, u Beograd dolazi samo zbog Bitefa. Pobegla je od „mentalnog zagađenja” da bi imala vremena da čita, razmišlja i radi.
– Posvećenost tkanju je kao meditacija, molitva. Obično tkam od ranog jutra. Rano se budim. Pomislim „kakav divan dan” jer znam da je svaki drugačiji i spremna sam da prihvatim sve što će me ohrabriti, poboljšati, razveseliti. Čitam i svakodnevno šetam nekoliko kilometara – kaže Zagorka, koja, odvojena od buke i vreve, sprema izložbu 30 tapiserija „Mandorla jedne ikone”, i ne krije da je kroz njene radionice tkanja prošlo oko 200 žena svih uzrasta.
– Nisu bile zadovoljne onim čime su se bavile i došle su da zadovolje dušu. Ako ne poštujemo tradiciju, zaboravićemo ko smo, odakle smo, zašto smo to što jesmo.
Priznaje, ipak, da se na selu danas retko tka i da se i u tako malom obimu ova veština neguje samo u pojedinim mestima u Srbiji. To pokušavaju da isprave žene okupljene u Udruženju tkalja Srbije – one prenose tajne zanata za koji je potrebna sporost, za razliku od svih modernih disciplina koje zahtevaju brzinu i hitnost. Osim što smiruje i pomalo podseća na molitvu i meditaciju, tkanje je, kako objašnjava Zagorka Stojanović, način da se žena izrazi.
– Oduvek je svaka žena kroz tkanje ispoljavala raspoloženje: radost, tuga, nezadovoljstvo vide se na izatkanom predmetu.
Njene izatkane torbe nisu samo suvenir koji se čuva u ormanu već i deo ulične mode devojaka koje ponekad ponesu i neki drugačiji asesoar. Posebno joj je stalo do šik šajkača za koje veruje da, kao i ostali izatkani predmeti, mogu da postanu srpski suveniri. Mnogi, kaže umetnica, tradiciju pogrešno dovode u vezu sa ideologijom, srpskom desnicom, iako to sve nema nikakve veze pa bez razloga ne žele da imaju neki lep, tradicionalni predmet.
– Marketing je neophodan uvek, a inteligentan marketing za tkanje, da bi ono postalo modni trend, morao bi da dugo i istrajno povećava našu svest o tradiciji.
-----------------------------------------------------
Obukla „Salaš u malom ritu”

Zagorka Stojanović je diplomirala na Odseku za tekstil Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu. Osmišljavala je kostime za brojna dela teatra, filma i TV, između ostalih i za seriju „Salaš u malom ritu”.
– Kostimi su timski posao. Treba slediti ideju reditelja, a uspeh zavisi od kreativnosti ljudi koji treba da izvedu moje ideje. U tkanju sam prepuštena sama sebi.

J. Stevanović

Objavljeno: 05.05.2011.
Izvor: Politika



 
Natrag
Top