Zabranjene knjige: Strah od ptice rugalice

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Zabranjene knjige: Strah od ptice rugalice

Nepodobne knjige, koje se često vezuju za komunističke režime stalna su pojava u američkom društvu. U 20. veku najčešće su zabranjivana dela Nobelovaca i dobitnika Pulicerove nagrade

KULT-Dzems-dzojs_620x0.jpg
Džejms Džojs

POZNATI antiutopijski roman Reja Bredberija "Farenhajt 451", po kome je i Fransoa Trifo snimio čuveni film, vodio nas je u američko društvo budućnosti koje zabranjuje i spaljuje knjige.
Da ovo delo nije totalna fikcija pokazuje i Nedelja zabranjenih knjiga, posvećena slobodi čitanja, koja se u SAD svake godine obeležava krajem septembra i početkom oktobra. Liste nepodobnih knjiga, čije postojanje "na prvu loptu" vezujemo za komunističke režime, zapravo su stalna pojava u američkoj demokratiji.

Najomiljenija meta cenzora u 20. veku bio je Selindžerov "Lovac u žitu". U poslednjih pola veka ovu knjigu su iz školskih biblioteka širom Amerike izbacivali ili to pokušavali - tridesetak puta. Sve je počelo kada je 1960. jedan učitelj iz Tulse uhapšen, zato što je ovu knjigu predstavljao jedanaestogodišnjacima. Nesrećnik je kasnije vraćen na posao, ali je Selindžer proteran iz škole.
"Lovac" od tada provocira moral članova školskih odbora i ocenjivan je kao prljav, nasilan, vulgaran, bestidan... Poslednji slučaj dovođenja u pitanje ovog antologijskog književnog dela dogodio se pre samo tri godine u jednoj srednjoj školi u Montani.

Nobelovac i dobitnik "Pulicera" Džon Štajnbek posebno je iritirao cenzore svojom knjigom "Plodovi gneva". Biblioteka iz Istočnog Sent Luisa, gradića u državi Ilinois, spalila je ovaj roman 1939, zbog vulgarnih reči! Više od deset puta "Plodovi" su izazivali gnev, a samo tokom devedesetih godina dva puta su ih u državama Tenesi i Južna Karolina proglašavali beznačajnim i razmetljivim, i ocenjivali da knjiga ima nedolične seksualne reference. Nije se Štajnbek proslavio ni sa knjigom "O miševima i ljudima". Novela je jednostavno, kao "vulgarna", zabranjena u Irskoj 1953, i tokom sedamdesetih godina u američkim državama: Indijana, Pensilvanija, Mičigen, Ohajo i Alabama. Da to nije bila "moda" samo jednog vremena, pobrinula se i jedna škola iz Misisipija koja je 2002. godine ovaj roman zabranila zbog prostote.

Roman Skota Ficdžeralda "Veliki Getsbi" nema ovako burnu istoriju tumačenja, ali ostalo je zabeleženo da ga je 1987. osporio Baptistički koledž iz Južne Karoline, zbog jezika i seksualnih navoda.
Za utehu prethodnicima, nije bolje prolazio ni klasik "Ubiti pticu rugalicu" iz pera književnice Harper Li, za koji je dobila Pulicerovu nagradu. Nije doduše spaljivan niti zabranjivan, ali je njegova podobnost ispitivana u više navrata, zato što podriva vrednosti zajednice, a posebno zbog prisustva reči "prokleto", "kurva" i naročito - "crnja".

Ispada da je "Pulicer" magnet za cenzore, ali na takav zaključak navode i sledeći romani sa američke crne liste. Tu je i "Boja purpura" koji je napisala Alis Voker. Ne vredi što je i Spilberg snimio istoimeni film koji je imao čak jedanaest nominacija za "Oskara". Knjiga je sklanjana sa polica biblioteka zbog "prostote i seksualnih scena", zabranjena u jednoj pensilvanijskoj školi zato što je skaredna, a u nekoliko škola Severne Karoline, saveti roditelja dovodili su u pitanje ovo delo u kojem se nailazi na opise homoseksualnosti, silovanja, incesta... Tako se na spisku žigosanih našla i američki nobelovac i, naravno, dobitnik "Pulicera" Toni Morison. Njen roman "Voljena", po oceni desetak školskih odbora, prikazuje neprikladne teme bestijalnosti, rasizma i seksa. Do 2007. godine razni čistunci iz obrazovnog sistema pitali su se da li bi ovo delo trebalo, ipak, zabraniti.

Preispitivan je je nekoliko puta i slavni roman "Gospodar muva" koji je napisao Vilijam Golding, još jedan nobelovac! Njegovo delo procenjivali su članovi komisije jedne škole u Južnoj Dakoti, ocenili da ova knjiga navodi na zaključak da je čovek tek malo iznad životinje, te zaključili da bi učenici mogli i da ga preskoče u obrazovanju.

"Ljubavnik ledi Četerli" D. H. Lorensa zabranjen je u Americi 1929, u Irskoj 1932, u Australiji i Japanu 1959, u Kanadi 1960. godine. "Rakova obratnica" Henrija Milera zabranjena je u Americi 1934, a čuvena "Američka tragedija" Teodora Drajzera, u Bostonu 1937. godine.

Na dugačkoj listi zabranjivanih i preispitivanih knjiga u američkim školama su još: "1984" i "Životinjska farma" Džordža Orvela, "Lolita" Vladimira Nabokova, "Kvaka 22" Džozefa Kelera, "Vrli novi svet" Oldosa Hakslija, "Sunce se ponovo rađa", "Zbogom oružje" i "Za kim zvona zvone" Ernesta Hemingveja, "Dok ležah na samrti" Vilijama Foknera, "Prohujalo s vihorom" Margaret Mičel, "Let iznad kukavičijeg gnezda" Kena Kejsija...

DžOJS NA LOMAČI

ROMAN "Uliks" Džejmsa Džojsa cenzore nije stavljao u dilemu. Spaljivan je u Sjedinjenim Državama 1918, u Irskoj i Kanadi 1922, a u Engleskoj godinu dana kasnije. Na lomači je 2001. završio i Tolkinov "Gospodar prstenova", a presudu da je satanistički, izrekla je jedna hrišćanska sekta iz Novog Meksika.

Izvor: Večernje novosti



 
Natrag
Top