Za pomoć potrebno 14 dokumenata

Učlanjen(a)
07.02.2010
Poruka
14.864
[h=1]Za pomoć potrebno 14 dokumenata[/h]




Republička kasa sve je plića, a spisak onih koji traže pomoć sve je duži. Zato je država odlučila da se od osiromašenog naroda brani - šalterima.Godišnje se nezaposlenima u Srbiji isplati 17 milijardi dinara, porodicama na rubu preživljavanja najmanje osam, a siromašnoj deci deset.


dokumenti_hrpa.jpg



"Da bi neko dobio socijalnu pomoć, mora da podnese lični zahtev i još bar 14 dokumenata, među kojima su fotokopije lične karte, izvoda iz matične knjige, pravosnažna sudska odluka o izdržavanju od srodnika, uverenje o imovnom stanju, rešenje o porezu na imovinu, uverenje za nezaposlene članove porodice, potvrda o visini primanja, potrošački broj strujomera, uverenje o kućnoj zajednici", nabraja Nadežda Satarić, predsednica NGO "Amiti", koja se bavi brigom o starima i siromašnima u Srbiji.

Prema njenim rečima, socijalna pomoć zbog niza paradoksalnih uslova i goleme birokratije ne stiže svakome kome je potrebna, a od ove komplikovane procedure prvi odustaju - stari. U besmislice ona ubraja i propise koji u startu diskvalifikuje sirotinju da potraži državnu pomoć:

"Jedna takva je da se novčana pomoć ne može dodeliti osobi koji ima hektar zemlje, iako je jasno da većina starih tu zemlju ne obrađuje niti ima kome da je da u zakup, jer su sela pusta. Druga je da potencijalni korisnik mora da tuži svoje srodnike koji neće da ga izdržavaju, a to će malo ko da uradi, jer nismo tako vaspitani, niti nam je to u tradiciji. Naprotiv, većina je mišljenja da bi pre umrli od gladi nego podneli sramotu što su tužili sopstvenu decu. A treća nelogičnost se odnosi na "odgovarajući stambeni prostor" po članu porodice, a to je jedna soba. Ovaj kriterijum u praksi potpuno stavlja u nepovoljni položaj staračka samačka domaćinstva, a takvih je u Srbiji 435.491, od kojih je 213.508 u ruralnim sredinama. A čak 266.613 su samačka, pa je otuda najveći broj siromašnih starih ljudi, po ovom kriterijumu, već isključen iz mogućnosti da ostvari pravo na socijalnu pomoć", kaže Satarićeva.

Ove su procedure zato mnogima "nemoguća misija", jer se najčešće radi o nepismenima ili teško pokretnim ljudima koji žive u udaljenim mestima, sami, bez novca, bolesni...

"Sve je to skupo za siromašnog starog čoveka koji, iako sve ovo može da dobije bez plaćanja taksi, mora da plati prevoz od svoje kuće do centra za socijalni rad, opštine, suda, gde najčešće ima dva ročišta... Čak i kada ostvare ovo pravo, novac se uplaćuje na njihov račun u Poštanskoj štedionici, sa kog moraju da ga podižu lično. Kako često to nisu u stanju, oni daju ovlašćenja u CSR-u, nekom od komšija ili srodnika, a ta usluga ga često košta i do 1.000 dinara", dodaje Satarićeva.

Država nije mnogo obazrivija ni prema roditeljima koji nemaju dovoljno novca da izdržavaju svoju decu. Za dečji dodatak, koji je skromnih 20 evra, potrebno je obići bar deset različitih šaltera i na njima ostaviti brdo dokumentacije.

U beogradskom Sekretarijatu za socijalnu zaštitu navode da uz lični zahev za novac, majka ili otac moraju da prilože i izvode iz matične knjige rođenih za svu decu u porodici, uverenja o državljanstvu, fotokopije ličnih karata odraslih članova domaćinstva i prijave prebivališta za decu, overene zdravstvene knjižice podnosioca, potvrdu o katastarskim prihodima i poresko uverenje za svakog člana zajedničkog domaćinstva iz mesta rođenja i stanovanja, potvrde o svojstvu redovnog učenika...

Zato mnogi parovi odustaju od jurcanja za dečjim dodatkom koji bi im, u najboljem slučaju, ojačao prihode za svega 80 dinara dnevno.

Ipak, u Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike ne misle da je birokratija ubila volju onima kojima je pomoć zaista i potrebna. To ilustruju podacima, koji pokazuju konstantno povećanje broja zahteva i mase novca koja se podeli najsiromašnijima.

"Kasa Ministarstva rada i socijalne politike u ovoj je godini dublja nego lane, a na spisku korisnika biće ukupno 834.732 imena. Sve to će državu koštati oko 90 milijardi dinara. To pokazuje da su pomoći, iako skrome, sve značajnija stavka u državnom budžetu", ocenio je Zoran Martinović, državni sekretar za socijalnu zaštitu.

On podseća i da se samo na dečje dodatke izdvaja skoro milijardu dinara mesečno i da ova pomoć stiže na adrese čak 405.000 mališana.

I u Nacionalnoj alijansi za lokalni ekonomski razvoj (NALED) su izračunali da nepotrebne procedure državu i narod godišnje koštaju čak 1,35 milijardi evra. U to nisu uračunali vreme izgubljeno čekanjem u redovima, a mnogima je ono neprocenjivo. U ovoj organizaciji primećuju da država svoje građane tretira kao - kurire.

"Oni se svakodnevno bore sa šumom papira i birokratskih procedura. Samo za ostvarivanje porodiljske naknade potrebno je 86 dokumenata, od kojih je 80 nepotrebno. A ako bi trudnica bila pet meseci na trudničkom bolovanju, morala bi svaki mesec da dokazuje da je trudna noseći iste dokumente. To je 36 dokumenata na ukupno 43 papira", kažu u NALED-u.

Ova pošast nije zaobišla ni privrednike, jer, kako navode u ovoj organizaciji, preduzeće može da izgubi četiri sata i 27 minuta na prijavu ili odjavu radnika, pet sati i 55 minuta za promenu središta preduzeća i dva sata i 16 minuta za uverenje o plaćenom porezu i to samo ako ima stalno zaposlenog administrativnog radnika koji se time bavi.


Izvor:
B92.net
 
Natrag
Top