Za partijske kadrove 20.000 fotelja
28. oktobar 2010. | 00:07 | Izvor: B92
Beograd -- Oko 20.000 raznih funckija na raznim nivoima plen su koji partije koje drže vlast dele među sobom. "Slučaj" Radiše Uroševića samo jedan očigledan primer toga.
Najveći deo tih mesta popunjava se mimo očiju javnosti koja samo zna da je jedini kriterijum za takvo nameštenje stranačka pripadnost.
Nije reč samo o funkcijama na republičkom, regionalnom i lokalnom nivou, nego i o foteljama u raznim agencijama, organizacijama, Javnim preduzećima, Upravnim odobrima koje je osnovala država ili u njima ima vlasništvo.
Radiša Urošević je za sada otpevao svoje, barem što se tiče UO javnih preduzeća. Za razliku od mnogih koji se usled podele plena nađu u takvim foteljama i pored toga što im je jedina kvalifikacija partijska knjižica, Urošević je priznao da o tom poslu ne zna mnogo i pod pritiskom javnosti odustao od takve stavke u svom CV-u.
Kako javna preduzeća u Srbiji posluju trebalo bi da kontroliše Državna revizorska institucija, koja je 1. oktobra ušla u svega tri javna preduzeća - Javna Skloništa, Elektro-mreža Srbije i Transnafta. U DRI radi ukupno 13 revizora koji uz poslovanje Javnih preduzeća treba da kontrolišu i trošenje novca iz budžeta Srbije i poslovanje Narodne banke.
Drugi nisu bili toliko pošteni, a i što bi kada je nameštenje u UO s obzirom na količinu utrošenog rada odlično plaćeni honorarni posao.
On objašnjava da „u mnogim javnim preduzećima ne postoje nikakvi kriterijumi u pogledu stručnosti ili nekog radnog iskustva za članstvo u UO. Sa tim je povezan i jedan drugi problem, a to je da kada se desi da neko bude imenovan ili pak razrešen ne postoji nikakva informacija o tome šta je rukovodilo vladu da baš određenog čoveka postavi ili razreši sa nekog mesta“.
Kriterijumi za postavljenje osim stranačkog, gotovo i da ne postoje ili se nigde ne mogu čuti ni videti, kaže Nemanja Nenadić iz Transparentosti Srbije. „Sam slučaj Radiše Uroševića je zato usamljen u tom pogledu što se za njega uopšte čulo da je imenovan na to mesto dok se za druge ljude i njihova postavljenja bilo u taj ili neki drugi upravni odbor nije bilo nikakvog govora“, kaže Nenadić.
Informacije o imenovanjima u upravne odbore prolaze mimo očiju javnosti do koje dopru samo retki detalji kada stvar već pređe u aferu. Tako je slučaj Krišto, i ogromna primanja u UO Aerodroma Beograd pre dve godine, doveo vladu da u većini javnih preduzeća naknade svede na nivo prosečne plate.
Prema proceni profesora Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković, u srpskom partokratskom sistemu stranke koje vladaju imaju oko 20.000 funkcija na raznim nivoima koje među sobom dele.
„Taj sistem podele plena je otišao predaleko i on mora da se suzi po dva osnova – tako što će se profesionalizovati rad UO pa će tamo sedeti ljudi koji se razumeju u tu problematiku i tematiku. Takođe, treba smanjiti te apanaže koje u jednom velikom broju ključnih preduzeća i ustanova uopšte nisu svedene na prosečnu platu i sa druge strane otvoriti uticaj i za druge aktere javnosti jer predstavnici interesa društvene zajednice ne moraju biti samo iz partijsko-političkih struktura“ , objašnjava on.
Kao rešenje za sprečavanje raznih kombinacija sa funkcijama, ekonomski analitičar Aleksandar Stevanović navodi privatizaciju javnih preduzeća.
„Problem će se raspetljati onoga trenutka kada većina preduzeća u kojima imate te UO budu privatna. Privatni vlasnik neće imati želju da mu dolaze razni ljudi koji na sastanke dolaze jednom u par meseci i za to uzimaju primanja. To je jedini lek“ , kaže on.
28. oktobar 2010. | 00:07 | Izvor: B92
Beograd -- Oko 20.000 raznih funckija na raznim nivoima plen su koji partije koje drže vlast dele među sobom. "Slučaj" Radiše Uroševića samo jedan očigledan primer toga.
Najveći deo tih mesta popunjava se mimo očiju javnosti koja samo zna da je jedini kriterijum za takvo nameštenje stranačka pripadnost.
Nije reč samo o funkcijama na republičkom, regionalnom i lokalnom nivou, nego i o foteljama u raznim agencijama, organizacijama, Javnim preduzećima, Upravnim odobrima koje je osnovala država ili u njima ima vlasništvo.
Radiša Urošević je za sada otpevao svoje, barem što se tiče UO javnih preduzeća. Za razliku od mnogih koji se usled podele plena nađu u takvim foteljama i pored toga što im je jedina kvalifikacija partijska knjižica, Urošević je priznao da o tom poslu ne zna mnogo i pod pritiskom javnosti odustao od takve stavke u svom CV-u.
Kako javna preduzeća u Srbiji posluju trebalo bi da kontroliše Državna revizorska institucija, koja je 1. oktobra ušla u svega tri javna preduzeća - Javna Skloništa, Elektro-mreža Srbije i Transnafta. U DRI radi ukupno 13 revizora koji uz poslovanje Javnih preduzeća treba da kontrolišu i trošenje novca iz budžeta Srbije i poslovanje Narodne banke.
Drugi nisu bili toliko pošteni, a i što bi kada je nameštenje u UO s obzirom na količinu utrošenog rada odlično plaćeni honorarni posao.
On objašnjava da „u mnogim javnim preduzećima ne postoje nikakvi kriterijumi u pogledu stručnosti ili nekog radnog iskustva za članstvo u UO. Sa tim je povezan i jedan drugi problem, a to je da kada se desi da neko bude imenovan ili pak razrešen ne postoji nikakva informacija o tome šta je rukovodilo vladu da baš određenog čoveka postavi ili razreši sa nekog mesta“.
Kriterijumi za postavljenje osim stranačkog, gotovo i da ne postoje ili se nigde ne mogu čuti ni videti, kaže Nemanja Nenadić iz Transparentosti Srbije. „Sam slučaj Radiše Uroševića je zato usamljen u tom pogledu što se za njega uopšte čulo da je imenovan na to mesto dok se za druge ljude i njihova postavljenja bilo u taj ili neki drugi upravni odbor nije bilo nikakvog govora“, kaže Nenadić.
Informacije o imenovanjima u upravne odbore prolaze mimo očiju javnosti do koje dopru samo retki detalji kada stvar već pređe u aferu. Tako je slučaj Krišto, i ogromna primanja u UO Aerodroma Beograd pre dve godine, doveo vladu da u većini javnih preduzeća naknade svede na nivo prosečne plate.
Prema proceni profesora Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković, u srpskom partokratskom sistemu stranke koje vladaju imaju oko 20.000 funkcija na raznim nivoima koje među sobom dele.
„Taj sistem podele plena je otišao predaleko i on mora da se suzi po dva osnova – tako što će se profesionalizovati rad UO pa će tamo sedeti ljudi koji se razumeju u tu problematiku i tematiku. Takođe, treba smanjiti te apanaže koje u jednom velikom broju ključnih preduzeća i ustanova uopšte nisu svedene na prosečnu platu i sa druge strane otvoriti uticaj i za druge aktere javnosti jer predstavnici interesa društvene zajednice ne moraju biti samo iz partijsko-političkih struktura“ , objašnjava on.
Kao rešenje za sprečavanje raznih kombinacija sa funkcijama, ekonomski analitičar Aleksandar Stevanović navodi privatizaciju javnih preduzeća.
„Problem će se raspetljati onoga trenutka kada većina preduzeća u kojima imate te UO budu privatna. Privatni vlasnik neće imati želju da mu dolaze razni ljudi koji na sastanke dolaze jednom u par meseci i za to uzimaju primanja. To je jedini lek“ , kaže on.