Za normalan život fale dve plate

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Za normalan život fale dve plate

Izvor: Novosti

Beograd -- Nikako. Ovako bi svaki drugi građanin odgovorio na pitanje kako živi od plate. Četvoročlanoj porodici za iole pristojan život treba barem 100.000 dinara mesečno

8250833354d22667958716870030254_orig.jpg


Odgovor je bez ostatka istinit za najmanje 750.000 zvanično nezaposlenih i još oko 400.000 kojima plata stiže „o Božiću i za Uskrs“ - dakle, s vremena na vreme.
Srbija je među retkim zemljama u kojima i oni sa redovnom zaradom, bliskoj republičkom proseku, žive - na mišiće.
Hleb, kafa, cigarete, šećer, slatkiši, a za mesec dana i struja. Prethodili su im meso, voće, povrće, hemija... Dinamiku poskupljenja je nemoguće ispratiti, a domaćici se ne isplati računica pred odlazak u radnju ili na pijacu.

U masi nepoznatih štrči samo jedna konstanta - plata. Više od dve godine ona ne raste, ali se iz meseca u mesec smanjuje broj dana njenog trajanja.



Poslednja statistika kaže da je prosečna zarada u januaru iznosila 34.009 dinara i da je realno veća za 2,2 odsto nego u januaru 2010. Toliko bolji standard trebalo bi da osete svi koji je primaju.

Ekonomisti upozoravaju da statistika zna da prevari i da su plate veće nego pre godinu dana, jer su u međuvremenu iz delokruga statističara izašli ljudi koji su ostali bez posla. Oni su uglavnom primali male zarade.

"S obzirom na visinu zarade i njenu kupovnu moć, koja je sada oko 10 odsto niža nego prošle godine, kao i činjenicu da je 250.000 radnika manje nego u 2008. godini, visina plate nije realni odraz standarda stanovništva", smatra ekonomista Dragovan Milićević.

MIlićević objašnjava da se "ona računa samo na bazi isplaćenih zarada, i to je glavni statistički trik. Nemoguće je da četvoročlana porodica pregura mesec sa prosečnom platom, a da bar koliko-toliko ima pristojan život. Treba imati na umu da jedan deo sredstava dolazi i iz sive ekonomije i prihoda od kapitala".

Deo potrošnje, podseća Milićević, i dalje se nadomeštava iz rodbinskih, domaćinstava sa sela, ali mnogo manje nego ranije. "Treba imati na umu i da veliki deo ljudi živi na kredit, na osnovu čekova i minusa na tekućim računima", podseća Milićević.

On dodaje i da je "izbegavanje plaćanja dospelih obaveza jako izraženo, pogotovo za energiju, grejanje, gas i vodu. Normalna potrošnja podrazumeva od 25.000 do 30.000 dinara po članu domaćinstva. To podrazumeva i izdatke za osnovne neegzistencijalne potrebe kao što su kultura, obrazovanje, sport. Da upotrebim reči zaboravljenog Marksa: 'Jesti, piti i oblačiti se jesu životne potrebe, ali ne i smisao života'“.


10022204114d2841dd2ea21666215753_orig.jpg


Međunarodni dan šale pokazaće nam svu ozbiljnost energetske situcije. Struja bi od 1. aprila trebalo da poskupi 13,5 odsto za domaćinstva i 15,1 odsto za privredu. Manji potrošači, do 350 kilovata mesečno, poskupljenje neće osetiti, a ostali - srazmerno potrošnji.

"Ne očekujem da će stvarni prihod EPS-a porasti posle ovog povećanja cena, jer će se zaostajanja u plaćanju računa samo dalje povećavati. Ogromna sredstva EPS-a su već, po osnovu potraživanja, zamrznuta kod krajnjih potrošača", smatra Dragovan Milićević.

Inače, zvanična statistika je u januaru zabeležila rast potrošačkih cena od - 1,4 odsto. "Nemamo drugu metodologiju, osim ove, za izračunavanje indeksa, ali treba voditi računa o tome šta utiče na standard građana kao krajnjih potrošača", upozorava Milićević.

"Sigurno ne cene repromaterijala, jer to pogađa industriju. Gotovi proizvodi su oni koji pogađaju standard neposredno, hrana na prvom mestu, komunalije, odeća, obuća... Mnogo racionalnije i realnije je da se daje prikaz kretanja inflacije prema segmentima potrošnje", smatra on.


Ništa više nije jeftino...

"Ne postoji način da uštedite na hrani, jer više apsolutno ništa nije jeftino. Ni pasulj nije jeftin, kada suve kosti koštaju 200 dinara. Nas je troje u kući i mesečno na hranu i hemiju ode između 40.000 i 50.000 dinara. Za Infostan, struju, telefone i televiziju damo još najmanje 12.000 dinara. I tako, sve postaje luksuz. I bioskop, i pozorište, i da kupite knjigu, a da ne pričam o garderobi. Ja ne radim, pa nikako ne uspevam da upišem dete u vrtić. Da radim za 20.000 dinara, sve bih dala na privatno obdanište. Suprug zarađuje 60.000, što spada u pristojnu platu, a pomažu nam i njegovi i moji roditelji", iskustvo je domaćice Ivane Rajić.
 
Natrag
Top