Wolfgang Amadeus Mozart

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Wolfgang Amadeus Mozart

250px-Wolfgang-amadeus-mozart_1.jpg


Волфганг Амадеус Моцарт

Датум рођења 27. јануар 1756.
Место рођења Салцбург (Свето римско царство)
Датум смрти 5. децембар 1791.
Место смрти Беч (Свето римско царство)
Дела

Турски марш

Мала ноћна музика
Дон Ђовани
Чаробна фрула

Период класицизам
Утицај на Моцарта:
Леополд Моцарт
Јохан Кристијан Бах

Моцарт на:
Фредерик Шопен
Франц Шуберт
Петар Иљич Чајковски
Роберт Шуман
Густав Малер


Волфганг Амадеус Моцарт (нем. Wolfgang Amadeus Mozart) (27. јануар 1756. — 5. децембар 1791) је био један од најзначајнијих и најутицајнијих светских композитора класичне музике.

Биографија

Моцарт је рођен у Салцбургу у данашњој Аустрији, тада главном граду независне надбискупије у Светом римском царству. Крштен je дан након рођења у катедрали св. Руперта именом Јохан Хризостом Волфгангус Теофилус Моцарт.

Његова музичка вештина већ је била видљива када је имао само неколико година. Отац му је био Леополд Моцарт, један од водећих европских учитеља музике, чија је утицајна књига Писани чланак о основама свирања виолине (нем. Versuch einer grundlichen Violinschule) објављена године када је рођен Моцарт. Отац га је и научио да свира виолину и клавир, а како је брзо учио, своје прве композиције је написао када је имао свега пет година.
Леополд је убрзо схватио да може зарадити много новца ако представи свог сина европским дворовима као чудо од детета. Моцартова старија сестра, Мариа Ана, звана Нанерл, била је вешта пијанисткиња и често је пратила свог брата на Леополдовим турнејама. Једанпут, кад је Моцарт био болестан, Леополд је изјавио да више брине о губитку прихода, него о добробити свог сина. Могуће је да су стална путовања и хладна клима допринели Моцартовој болести касније у животу.
Током година у којима се формирао као музичар, Моцарт је неколико пута путовао по Европи, почевши са концертом 1762. године на двору принца Баварске у Минхену и на аустријском царском двору у Бечу. Дуга концертна турнеја одвела га је, заједно са оцем, на дворове у Минхену, Манхајму, Паризу, Лондону, Хагу, поново у Паризу, и на крају, натраг дому кроз Цирих и Минхен. Отишли су у поново Беч при крају 1767. године и остали ту до децембра 1768. године.

Музичка дела

Волфганг Амадеус Моцарт је био веома плодан композитор. Његов опус обухвата преко 600 дела најразличитијих жанрова:
  • симфоније - најпознатије су Париска, Хафнер, Линц, Прашка, Симфонија бр. 40 и Јупитер
  • клавирски концерти - најпознатији су бр. 21, бр. 25 и бр. 26.
  • виолински концерти - најпознатији су бр. 3 и бр. 5
  • клавирских соната - најпознатија је бр. 11 или Турски марш
  • виолинске сонате
  • гудачки квартети - најпознатији су Хајдн квартети
  • гудачки квинтети
  • серенаде - најпознатија је Мала ноћна музика
  • опере - најпознатије су Отмица из сараја, Фигарова женидба, Дон Ђовани, Тако чине свеЧаробна фрула) и
  • мисе - најпознатије су Крунидбена миса и Велика миса)
  • реквијем
Izvor: Vikipedija



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978


Biografija (detaljnija)

Rodjen je u Salcburgu 1756. godine od oca Leopolda i majke Ane Marije. Mocart i starija sestra Nanerl(Marija Ana) su jedina preživela deca (od njih sedmoro).Mocart je počeo kao vunderkind, koji je ispoljavao zadivljujuću sposobnost imitacije, asimilacije, elaboracije i prirodan talenat da u periodu detinjstva jasno uoči ono sto mu je blisko, a da odbaci ono što nije bilo u skladu sa njegovom prirodom.

Učio je sa iznenedjujućom brzinom. Osim muzike oduševljavao se aritmetikom i pokazivao je veliko zadovoljstvo u ugri brojevima. To mu je pomoglo u komponovanju manueta, gde je dvotaktne melodijske fragmente slagao sa apsolutnom lakoćom i to u bilo kom rasporedu.

Kao mali je svakodnevno primao izraze divjenja za ogromni talenat. Uprkos tome Mocart je bio dobroćudno i poslušno dete, koje se u svakom pogledu povinovalo i pokoravalo roditeljima u svemu. Poseban uticaj na njegov talenat i dalji razvoj u životu imao je njegov otac Leopold, koji je nakon neuspešnog pokušaja da studira filozofiju i pravo, usmerio svoj životni tok ka muzici. Medjutim pravu životnu misiju je shvatio onog trenutka kada je otkrio zadivjujući talenat svoga sina.

U muzičkim krugovima nije bio zapažen kao muzičar izvarendnih sposobnosti, već kao čovek izuizetne energije, volje i ambicije ali i, najbitnije, kao otac čuvenog sina. Bio je Volfgangov učitelj muzike i humanističkih nauka,do impresarija i glavnog vodje na putovanjima.

Mali Mocart je tokom prvih putovanja dane provedene u kočijama koristio za komponovanje, ali, naravno, zbog truckanja nije mogao zapisivati muziku, već bi na osnovu svog impozantnog pamćenja zapisivao zamisli kasnije.

Kao čudo od deteta svirao je u mnogim gradovima: Minhen, Ausburg, Ulm, Hajdenberg, Majnhajm, Majnc, Frankfurt, Koblec, Bon, Keln, Lijež, Brisel da bi na kraju stigao i u Pariz 18. novembra 1763. Porodica, nakon nekoliko održanih koncerata za francusku aristokratiju, odlazi u Versaj na Božić. Na novogodišnjoj večeri upoznaju kraljevsku porodicu (Mariju Ležinsku i Luja XV ). Te večeri je Mocart igrao sa caricom.

Medjutim, u februaru Mocart dobija streptokoke i pre nego što se izlečio ustaje iz kreveta i nastupa. Istog meseca Leopold objavljuje prva Volfgangova dela - sonate posvećene Luiz-Mariji-Tereziji de Burbon, drugoj ćerki Luja XV. To su prva Mocartova objavljena dela.

Posle puta po Engleskoj i Holoandiji, Mocartovi se 1766. ponovo vraćaju u Pariz, ali ubrzo preko Francuske, Švajcarske i Nemačke, putuju za Salcburg. U jesen 1767. cela porodica se seli za Beč. Te iste godine Mocart je oboleo od šarlaha, pa se remete planovi za dalju turneju. Lečio se u českoj banji Olmucu.

Godine 1769. porodica Mocart kreće na dvogodišnje putovanje po Italiji. Došli su u Milano, gde Volfgang pod uticajem Samartinija piše simfonije i kvartete. Proleće i leto provodi u Parmi, Bolonji, Firenci i Rimu. U Rimu je bez greške uspeo da zapiše četvoroglasnu polifonu kompoziciju Alegrijev Miserere, kompoziciju koja je čuvana i izvodjena samo u Sikstinskoj kapeli.

Papa ga 8 .jula 1770. odlikuje ordenom Viteza zlatne mamuze. Docnije je u Bolonji proučio strogi vokalni kontrapunkt, a Miserere je primljen i na filharmonijsku akademiju. Godine 1771. se vraća u Salcburg gde postaje koncert majstor arhiepiskopa. Kasnije se vraća u Milano, a povod za ovu drugu turneju je premijera njegove opere Askanio u Albi.

U leto 1774. zamoljen je da napiše operu za Minhenski karneval. Šestog decembra sa ocem odlazi u Minhen, a Nanerl (Marija Ana ), koja je prvih deset godina nastupala sa njim, stiže kasnije. Interesantno je da je Nanerl bila jako talentovana i da su ona i Volfgang imali divan odnos sve dok se Mocart nije oženio. Taj odnos je još više zahladneo nakon očeve smrti, od tada su komunicirali samo pisanim putem, uglavnom zbog očeve zaostavstine.

Za Minhenski festival je napisao operu komičnog tipa, La Finta Giardiniera, koja je izvedena, sa kašnjenjem, na petak 13 .januara 1775.godine. Mocartova majka, Ana Marija bila je skeptična po pitanju uspeha opere zbog datuma izvodjenja, ali je opera imala još dva izvodjenja.

Odnos Mocartove majke i oca, pokazuje da je ona bila nežna i dobra žena, ali isto tako i inferiorna u odnosu na svog muža. Mocart nije imao preterano poštovanje prema svojoj majci, ali je ona u njegovom srcu zauzimala posebno mesto. Dugo nakon njene smrti je tugovao.

Najinteresantniji opis Mocarta kao stvaralačkog bića, uopšte odnosa prema životu, dao je njegov otac Leopold: "U celini uzev, bilo bi mi mnogo lakše pri duši da to nisam otkrio, moj sin ima jednu izrazitu manu, a to je da je previše strpljiv ili, pre bi se reklo, nemaran, suviše ravnodušan, možda čak i preponosan, ukratko ima sve osobine koje čoveka čine neaktivnim;S druge strane, suviše je nestrpljiv, suviše nagao i ne može da se povinuje svom vremenu.

Dve suprotnosti upravljaju njegovim životom: uvek je nečega ili previše ili premalo, nikad zlatna sredina.Ukoliko nema baš tog trenutka neku želju, zadovoljan je i postaje indolentan i lenj. Ukoliko je nečim okupiran, tada tome posvećuje sve svoje snage i želi sve da postigne odjednom. Ništa mu ne sme stajati na putu. Na žalost, u životu se baš najsposobniji ljudi, ljudi izuzetne genijalnosti, suočavaju sa največim preprekama!"

U nemogućnosti da se isklaže do svog samozadovoljena, Mocart 1777. godine napušta Salcburg u pratnji majke. Tu zimu je proveo u Majnhajmu i to u oskudici novca. Slušao je Majnhajmski orkestar i inspirisan njime piše sonate za klavir, flautu i violinu, kvartete i sonate, a posebno arije i pesme posvećene osamnaestogodišnjoj pevačici Alojzi Veber, u koju je bio nesrećno zaljubljen.

Iako je bio usamljen kao umetnik, Mocart postaje prijatelj tvorca klasičnog simfonizma i kamerne muzike Jozefa Hajdna. Iz poštovanja prema njemu piše šest gudačkih kvarteta. Kasnije, otac u nameri da ga odvoji od Alojze (zbog čega se gubi prvobitan odnos koji su otac i sin imali) šalje ga u Pariz. U Parizu nastavlja sa komponovanjem i upoznaje Francusku kamernu muziku, reformisanu Glukovu i komičnu operu. Postiže polovičan uspeh sa Pariskom simfonijom No31, koju je radio po ukusu Parižana.

Iste godine mu umire i majka i on se vraća u Salcburg, ali u povratku svraća u Majnhajm, gde ga Alojza ponovo odbija. Ono što ga je još više nateralo se zainteresuje za nju jeste i to da je Alojza u medjuvremenu postala operska primadona. U teškom duševnom stanju završava put u Salcburgu, gde ponovo počinje da radi u kneževoj službi. Ono što je Mocarta mučilo tih dana jeste nepodnošljivo stanje skučenosti koji mu je pružao život u provinciji.

Nakon kratkog vremena Mocart odlazi u Beč gde upoznaje Konstancu Veber u koju se zaljubljuje. Ubrzo se i venčava sa njom, ali to nije značilo da je i Konsatnca bila dostojna te ljubavi. Ona nije bila sposobna da sledi Mocarta ni u jednom smislu. Bila je neobrazovana i nije imala osecaj za potrebe genija kao što je bio Mocart. Neverovatno je to da se nije ni trudila da mu ulepša, niti olakša život i rad, jer nije mogla ni da mu pruži spoljašnje udobnosti, a pogotovo da shvati njegov duh.

Mocarta je za nju vezivala spoljašnja privlačnost o čemu svedoče i brojna pisma nežnosti i pažljivosti, ali bez ikakvog manjka erotskog naboja. Paradoks svega je da se genije trudio da njoj olakša i ulepša zivot. Rodila mu je šestoro dece, dve devojčice i četiri decaka, od kojih su preživeli samo drugi i červrti sin. Mocart nikada nije komponovao za nju, a ni Konstanca nije bila muzikalna.Ona je sledila Mocarta u njegovoj sferi boemskog života. Mocart u njoj nije imao oslonac, čak nije bio siguran ni u njenu vernost.

Ali, u tom periodu njegovog života postojala je i izvesna Ana Selina Storace. Predstavljala je pevačku divu svog vremena. Privlačila je Mocarta u svakom pogledu. Njih dvoje su imali odnos pun saosećanja i razumevanja. Taj odnos se izrazio u jednom duetu, koji se sastojao od klavira sa orkestarskom pratnjom i glasa, a koji je posvetio Ani. Medjutum, Konstanca nije imala sluha da otkrije ovo delo, koje je izražavalo pravu ljubavnu ekspresiju izrečenu muzikom. Konstanca je umrla 1842. nadživevši muža za čitavih pedeset godina.

Godine 1784. godine Mocart se priključio masonskoj lozi. U tom periodu katolici su bez problema mogli da postanu masoni, iako je to nosilo odredjeni rizik, naravno kada je Crkva u pitanju. Mocart je u potpunosti bio posvećen katolicizmu Katolicizam i vera su za Mocarta bile dve paralelne sfere. Masonstvo je svrstavao u širu i obuhvatljiviju, posebno su ga interesovali mistični simboli masonerije, koji su mu omogućavali da izadje iz skučenih životnih okvira.

Mocartovi su kao porodica bili veoma religiozni, ali nakon jedne turneje po Italiji shvatili su da treba da razdvoje Boga od njegovih predstavnika na Zemlji. Crkva je za njega bila u svakom smislu spoznana. Shvativši razliku izmedju vere i masonerije ubrzo je prevazišao kontrast izmedju ova dva vida.

Poslednjih godina zivota Mocart je mnogo putovao samo je u Pragu bio tri puta. Angažovan od strane českog dvora radi ceremonijalne proslave krunisanja Leopolda drugog. U Prusku putuje zbog izvodjenja nekoliko sonata i kvarteta. U njegova poslednja dela spadaju klarinetski koncert i nekoliko komada posvećenih masonskim ložama. Ne stigavši da završi Rekvijem umire nakon dve nedelje od izvodjenja opere "Čarobna frula" 1791. godine.

Izvor: Znanje.org





 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978


Djela W.A.Mozarta


Mocartova zaostavština:
19 opera
stotinjak violinskih, klavirskih sonata, gudackih kvarteta i kvinteta
25 klavirskih koncerata
8 violinskih koncerata
49 simfonija od kojih se Haffner, Jupiter, Praška, Lincer i desetak drugih svakodnevno izvode širom svijeta

Opera
Mocart je napisao 17 dela (i 2 pozorisne serenade) od kojih je danas poznato samo 5 opera.

Klasicna opera

U blasti opere ne moze da prevazidje granicenja tradicije opere serije-njenu staticnost i mozaicnost. Poznate su uvertire Leonora br.2 i br.3 pisane za operu Fidelio. Mocart nije bio revolucionarista drzi se tradicije.


U tradiciji koju Mocart asimiluje bile su izrazite 3 pojave:italijanska opera serija,Glukova refrmisana opera i bufo opera(nacionalna varijanta zingspil).

Otmica iz saraja (1781-1782)
Prva Mcartova zrela opera. Pripada zanru zingspila i zasniva se na popularnoj turskoj tematici. Ova opera kombinuje na tradicionalan nacin opere serije i i bufo opere. Mocart je bio na poziciji dramskog kompozitora. On je tvrdio da u operi poezija mora da bude poslusna kcer muzike i da muzika treba da bude prijatna-nikad ne sme prestati da bude muzika.

Figarova zenidba
Pripada zanru bufo opere. Kao osnov za liberto posluzio je istoimeni komad dramskog pisca Bomarsea. Ovo je bila ozbiljna komedija-komedija naravi. Premijera Figarove zenidbe bila je u Becu ali svoj prvi uspeh dozivela je posle izvodjenja u Pragu.

Don Djovani
Bufo opera u 2 cina. Predstavlja dramatiku suprostavljanja covekovih etickih nacela za koje vezuje mradcne demonske sile i bgato pokazuje njihovo jedinstvo i sukobljavanje.

Carbna frula
Pisana na njemackom jeziku u tradiciji zingspila a radnja se odvija u Egiptu. Jedna d mnogih prica vecne borbe dobra i zla. Mocart poziva na mir ljubav,dobrozu,vernost...... Carobna frula je izvodjena u Sikanderovom pozoristu u noci kada je on umro.

Simfonije


Napisao je 54 simfonije. Pisao je po ugledu na italijansku simfoniju. Poznate su:simfonija u Es duru,Praska simfonija,Pariska u De duru,g mol,C dur......)

Koncerti

Mocart se smatra za najzasluznijeg za izgradnju koncertne muzike klasicne forme.

Klavirski koncerti
Pisao ih je najcesce za sebe. Bio je izuzetan oijanista. Klavirske koncerte pisao je tokom celog zivota,pa se moze primetiti postepena evolucija stila.

Kamerna muzika
Medju kamernim delima najinteresantniji su ansmbl sa klavirom ali i neki kvarteti. Mocart je i pored toga pisao dua,trija i kvintete (za hornu,violinu,2viole i violoncelo.......)
Mocart pise dela koja su izmeju kamerne i simfonijske muzike i tu spada Mala nocna muzika.

Klavirska muzika
Mocart je dela najcesce izvodio sam pa je pravio improvizacije. Tipicni oblici su sonate i varijacije.

Crkvena muzika
Napisao je veliki br. Crkvene muzike (18 misa,7 kantata,i druga pojedinacna dela).
1783 napisao je misu u c molu ali legendarno delo je rekvijem.
Ovo delo nije zavrsio on.

Izvor:Znanje.org



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Neka od poznatih dela

Neka od poznatih dela

- Simfonija No 40in G min KV 550


- "Rondo Alla Turca" ("Turski marš")


- "Mala noćna muzika"


- Uvertira za "Figarovu ženidbu"


- Requiem - Lacrimosa



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Anegdota

Anegdota iz života kompozitora


Poznato je da je Wolfgang Amadeus Mozart bio koliko genijalan toliko i hvalisav. Jednom se u nekoj krčmi hvalio kako bilo što na klaviru može odsvirati "prima vista". U atmosferi krčme gdje su se nalazili tadašnji muzičari odjednom se našao čovjek koji mu je ponudio raspis neke klavirske minijature. O.K. Naš Amadeus to prihvata, sjeda za klavir i počinje s lakoćom svirati, i to s takovom lakoćom da se glasno smije jer je materijal mogao biti sve - samo ne težak za interpretaciju. Kad odjednom "stop". Mozart se okrenuo prema tom poznaniku i kaže:
- Kako ću ovo odsvirati!? Ovo je nemoguće! Lijeva ruka mi je u kontraoktavi, a desnom imam prohod sasvim visoko i nemogu odsvirati ovaj Fis. Pa nemam tri ruke.
Tada je naš provokator sjeo za klavir umjesto Mozarta i sporni Fis odsvirao nosom!

Izvor: Karike.com




 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Otmica iz saraja

Otmica iz saraja

otmica.jpg





Otmica iz saraja je opera u tri čina V.A.Mocarta na tekst G.Stefanija prema Brecneru (Beč, 1782). Komična opera sa elementima muzičkog komada s pevanjem.
U harem turskog paše nastoji da prodre Španac Belmonte, jer zna da se tamo nalazi njegova verenica Konstanca, koju su, s njenom engleskom sobaricom Blond i njegovim slugom Pedriljom gusari oteli i prodali paši. Pristup haremu čuva debeli i smešni Osmin, koji se zaljubio u Blond. Belmonte sreće Pedrilja, koji se dosta slobodno kreće, jer ga je paša zavoleo zbog njegove duhovitosti. Inače, paša se obzirno udvara Konstanci, koja odlučno odbija njegovu ljubav. Belmonte i Pedriljo smisle plan za begstvo i opiju Osmina, ali sve četvoro budu uhvaćeni. Velikodušni paša ih pomiluje i pušta kući.

Izvor: Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja - Muzika



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Figarova ženidba

Figarova ženidba

figaro01.jpg



Figarova ženidba je opera u četiri čina V.A.Mocarta na tekst Da Pontea, prema Bomaršeu (Beč, 1786). Delo koje je mladom Mocartu donelo slavu i danas je jedna od najlepših komičnih opera. Svežina muzike i istančan odnos prema dramaturgiji likova i radnje svedoče o majstorovom velikom poznavanju psihologije pozorišne scene.
Figaro, berberin seviljskog grofa Almavive, treba da se oženi Suzanom, sobaricom grofice Rozine. No grof se plete oko Suzane i Figaro uspeva da od njega dobije javni pristanak da se odriče svog aristokratskog prava prve bračne noći. Oko te ženidbe zapliću se, međutim, intrige, u koje je upleten i paž Kerubin i stara Marcelina, koja, na osnovu neisplaćene pozajmice traži Figarovu ruku, a ispostavi se da je ona Figarova majka. Sve se to raspliće noću, u dvorskom parku, gde grof, misleći da ga je Suzana pozvala na ljubavni sastanak, nalazi u njenim haljinama groficu, te mora da je, pred svima, zamoli za oproštenje.

Izvor: Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja - Muzika



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Don Đovani

Don Đovani

Don.jpg



Don Đovani je opera u dva čina V.A.Mocarta na tekst Da Pontea (Prag,1787). Jedno od najznačajnijih operskih dela ne samo XVIII veka; opera italijanskog tipa, u kojoj Mocart, osobito u poslednjem činu, ulazeći u fantastiku zagrobnog života, otvara vrata romantici. Kroz celu operu nižu se izvanredne muzičke tačke u kojima su majstorski naslikane psihološke osobine ličnosti i njihovih odnosa. U centru pažnje stoji prkosni Don Đovani (Don Žuan), španski plemić, neodoljivi osvajač žena, koji sa svojim smešnim slugom Leporelom proživljava kojekakve zgode. Na kraju ga, za kaznu zbog njegovih grehova, baci u pakao sablast u liku grobnog kipa starog Komtura, kojeg je Don Đovani ubio na početku opere, kada je starac hteo da odbrani čast svoje kćerke Done Ane. Veoma je popularna takozvana registar-arija Leporela, u kojoj nabraja ljubavnice svog gospodara, zatim napitnica Don Đovanija i njegov ljubavni duet sa seljančicom Cerlinom. Posebno je lep finale, u kojem raskošnu Don Đovanijevu večeru prekidaju glasovi zagrobnih sila i pojavljuje se kao gost kameni kip Komtura. Često se koncertno izvodi uvertira iz ove opere.

Izvor: Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja- Muzika



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Čarobna frula

Čarobna frula

magicflute1.jpg



Čarobna frula je opera u dva čina V.A.Mocarta (Beč, 1791), na tekst Šikanedera. Poslednje scensko delo velikog kompozitora, pisano po nadrudžbini za jedan narodni teatar Beča. Mešavina je opere i zingšpila, po bogatstvu fantazije i uticajima narodne muzike preteča je nemačke nacionalne romantične opere. Pojedini likovi, kao i muzičke tačke iz tog dela, stekli su veliku popularnost, iako se radi o tada pomodnoj, veoma naivnoj priči, u kojoj se mešaju ljudski i mitološki likovi i odražavaju razni, između ostalog i masonski uticaji. Glavni su likovi princ Tamino i čovek-ptica Papageno, koje Kraljica noći šalje u carstvo svog protivnika, velikog sveštenika i čarobnjaka Sarastra, da oslobode iz ropstva njenu kćer Paminu. Prolazeći kroz razna iskušenja, potpomognuti čarobnom frulom i čarobnim zvončićima, Tamino i Papageno otkrivaju da Sarastro zapravo štiti pravdu, a da je Kraljica noći predstavnik zla. Prošavši sve kušnje, Tamino se sjedinjuje s Paminom, i Sarastro ih uvodi u hram sunca, dok Papagenu, kao predstavniku sitnih ljudskih težnji, pripada njemu slična Žena-ptica Papagena.

Izvor: Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja - Muzika



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Tako čine sve

Tako čine sve

Glyndebourne-Cosi-Fan-Tutte.jpg



Tako čine sve, opera u dva čina V.A.Mocarta na tekst Da Pontea (Beč, 1970). Deo izvanredno duhovite muzike na naivan libreto, inspirisan navodno istinitom anegdotom.
Napuljski oficiri Fernando i Guljermo klade se sa ciničnim starijim pesnikom Don Alfonzom da će dokazati vernost svojih verenica. Oficiri odlaze tobože u rat a vraćaju se prerušeni u albanske trgovce. Svaki od njih uspeva da zavede verenicu svog druga, pri čemu niti intrige drže Don Alfonzo i iskusna sobarica Despina. Kada devojke već pristanu da uđu sa strancima u brak, mladići otkrivaju varku, ali Don Alfonzo smiruje njihov bes, uveravajući ih da tako čine sve žene.

Izvor: Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja - Muzika



 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top