Wimbledon 2015

UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549

wimbledon-tennis.jpg


59186895555891b3e3fbfa212936518_w640.jpg




Izvori:

B92
BlicOnline

 
Poslednja izmena od urednika:
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Vimbldon – najprestižniji turnir na svetu
Vimbldon je najstariji i najprestižniji teniski turnir na svetu, a mnogi ga čak smatraju i nezvaničnim šampionatom sveta.


150274567055884a2d1260d402709905_w640.jpg

Getty Images
Treći je Gren slem u sezoni, a ujedno je jedini koji se od osnivanja, 1877. godine, igra na istoj podlozi.

Privatni klub “The All England Lawn Tennis and Croquet Club” jeste ’krivac’ za osnivanje Vimbldona. Pravila koja su propisana krajem pretprošlog veka važe i danas, uz nekoliko novih detalja kao što su visina mreže i daljina servis linije od mreže.

Na turniru su se najpre takmičili samo teniseri, a prvi koji ga je osvojio je Spenser Gor. To finale posmatralo je 200 gledalaca koji su platili po jedan šiling kako bi pratili meč. Sedam godina kasnije pravo učešća dobile su i teniserke, a prva koja je podigla pehar bila je Mod Votson.

Kako su godine prolazile, popularnost Vimbldona je rasla. Iz sezone u sezonu broj gledalaca se povećavao, pa je bilo potrebno izgraditi novi teniski kompleks. Međutim, tek posle I svetskog rata stvorili su se uslovi za to i Vimbldon je 1922. godine dobio novi dom. Otvoren je novi centralni teren kapaciteta 14.000 sedišta.

Tokom II svetskog rata kompleks je bio otvoren uprkos teškim uslovima, a koristile su ga služba civilne zaštite i vojska. U oktobru 1940. godine pet bombi palo je na centralni teren i uništilo 1.200 sedišta.

Razvoj avio-saobraćaja pedesetih godina prošlog veka značio je sve veći broj tenisera zainteresovanih da učestvuju na Vimbldonu, a potreba za reformama rasla je iz dana u dan. U decembru 1967. Asocijacija teniskih profesionalaca dozvolila je igračima svih kategorija da se takmiče na turniru u prestonici Velike Britanije, a prvi šampioni u Open eri bili su Rod Lejver i Bili Džin King.

U nizu važnih godina u istoriji Vimbldona izdvaja se i 1973, kada je 81 član ATP bojkotovao turnir jer je Teniski savez Jugoslavije suspendovao Nikolu Pilića.

Prvi teniser koji je stigao do pet titula na Vimbldonu bio je Šveđanin Bjorn Borg, a njegov rekord potom su nadmašili prvo Pit Sampras, a potom i Rodžer Federer, koji imaju po sedam trofeja.

Boris Beker je imao samo 17 godina kada je osvojio titulu, što ga čini najmlađim šampionom, ali takođe i prvim teniserom kojem je to pošlo za rukom, a da nije bio nosilac. Goran Ivanišević je prvi osvojio takmičenje kao dobitnik ’specijalne pozivnice’.

Kod dama, najveća šampionka Vimbldona je legendarna Martina Navratilova, koja ima devet titula.
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Bela oprema – sinonim za Vimbldon
Svi koji prate tenis znaju da je na Vimbldonu dozvoljena samo bela oprema, a to predstavlja samo jednu u nizu tradicija na najprestižnijem turniru na svetu.




7161043975589ae7f07580620616530_w640.jpg

Getty Images
Pravila oblačenja uvedena su 1963. godine, a tokom godina ona su menjana, samo s jednim ciljem, da oprema koju teniseri nose bude sve belja.

Ranije su teniseri imali priliku da malo prošaraju svoje haljine, šortseve ili majice, ali je od prošle godine dozvoljeno samo da na opremi mogu da imaju neku boju, ali je to ograničeno na jedan centimetar širine i to na ivicama.

Mnogim teniserima to smeta, najglasniji protiv striktnih pravila je bio Rodžer Federer, ali ako imate mašte, možete da napravite čudo u tom jednom centimetru širine.

Od prošle godine zabranjen je i donji veš u boji, pa teniserke neće više moći da eksperimentišu sa florescentnim brushalterima ili sličnim.

Zanimljiva je i kazna za one koji prekrše pravila, pa će prestupnici dobiti opremu koja je standardima i to u dovoljnoj količini.

5965630655589ae7f2bd37156806876_w640.jpg

Getty Images


Prvobitna pravila, uvedena 1963. godine, od tenisera su tražila da imaju opremu koja je većim delom bela. To većim delom je prepravljeno u skoro cela bela 1995. godina, ali su i tada teniseri i teniserke imali priliku da malo ožive svoju opremu. Poslednja verzija propisa je usvojena prošle godine, kada je dozvoljen jedan centimetar nekog šarenila.

Iako su pojedinci protiv ideje skroz bele opreme, više je onih koji su je prihvatili. Jer, belo je sinonim za Vimbldon, sinonim za leto. Belo asocira na slobodu, a isto tako se odlično slaže sa zelenom travom. Uostalom, belo uspeva da probudi kišom okupani London, baš kada mu je to najpotrebnije, a to je tokom leta.

Uz sve to, belo predstavlja nadu i misteriju. Engleski mediji su možda najbolje opisali nova pravila na Vimbldonu sledećim komentarom: „Bela oprema je prazna stranica. Ona traži, ali i odbija da odgovori na pitanja jer su sve reči unutra“.

Za treninge, međutim, važe druga pravila, koja nisu toliko oštra, ali se opet traži mera. Posebna pravila oblačenja važe i za posetioce Vimbldona, pa je nemoguće da na Centralnom terenu nekoga vidite u duksu ili običnoj majici.

Za kakve odevne kombinacije će se odlučiti teniseri i teniserke videćemo za manje od nedelju dana, a svi se nadamo da će nam barem neki od njih pokazati da imaju mašte...
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Sva finala Vimbldona – muškarci

1877 Spencer Gore - William Marshall 6-1 6-2 6-4
1878 Frank Hadow - Spencer Gore 7-5 6-1 9-7
1879 John Hartley - Vere St. Leger Goold 6-2 6-4 6-2
1880 John Hartley - Herbert Lawford 6-3 6-2 2-6 6-3
1881 William Renshaw - John Hartley 6-0 6-1 6-1
1882 William Renshaw - Ernest Renshaw 6-1 2-6 4-6 6-2 6-2
1883 William Renshaw - Ernest Renshaw 2-6 6-3 6-3 4-6 6-3
1884 William Renshaw - Herbert Lawford 6-0 6-4 9-7
1885 William Renshaw - Herbert Lawford 7-5 6-2 4-6 7-5
1886 William Renshaw - Herbert Lawford 6-0 5-7 6-3 6-4
1887 Herbert Lawford - Ernest Renshaw 1-6 6-3 3-6 6-4 6-4
1888 Ernest Renshaw - Herbert Lawford 6-3 7-5 6-0
1889 William Renshaw - Ernest Renshaw 6-4 6-1 3-6 6-0
1890 Willoughby Hamilton - William Renshaw 6-8 6-2 3-6 6-1 6-1
1891 Wilfred Baddeley - Joshua Pim 6-4 1-6 7-5 6-0
1892 Wilfred Baddeley - Joshua Pim 4-6 6-3 6-3 6-2
1893 Joshua Pim - Wilfred Baddeley 3-6 6-1 6-3 6-2
1894 Joshua Pim - Wilfred Baddeley 10-8 6-2 8-6
1895 Wilfred Baddeley - Wilberforce Eaves 4-6 2-6 8-6 6-2 6-3
1896 Harold Mahoney - Wilfred Baddeley 6-2 6-8 5-7 8-6 6-3
1897 Reginald Doherty - Harold Mahoney 6-4 6-4 6-3
1898 Reginald Doherty - Lawrence Doherty 6-3 6-3 2-6 5-7 6-1
1899 Reginald Doherty - Arthur Gore 1-6 4-6 6-3 6-3 6-3
1900 Reginald Doherty - Sydney Smith 6-8 6-3 6-1 6-2
1901 Arthur Gore - Reginald Doherty 4-6 7-5 6-4 6-4
1902 Lawrence Doherty - Arthur Gore 6-4 6-3 3-6 6-0
1903 Lawrence Doherty - Frank Riseley 7-5 6-3 6-0
1904 Lawrence Doherty - Frank Riseley 6-1 7-5 8-6
1905 Lawrence Doherty - Norman Brookes 8-6 6-2 6-4
1906 Lawrence Doherty - Frank Riseley 6-4 4-6 6-2 6-3
1907 Norman Brookes - Arthur Gore 6-4 6-2 6-2
1908 Arthur Gore - H. Roper Barrett 6-3 6-2 4-6 3-6 6-4
1909 Arthur Gore - Josiah Ritchie 6-8 1-6 6-2 6-2 6-2
1910 Anthony Wilding - Arthur Gore 6-4 7-5 4-6 6-2
1911 Anthony Wilding - H. Roper Barrett 6-4 4-6 2-6 6-2 RET
1912 Anthony Wilding - Arthur Gore 6-4 6-4 4-6 6-4
1913 Anthony Wilding - Maurice McLoughlin 8-6 6-3 10-8
1914 Norman Brookes - Anthony Wilding 6-4 6-4 7-5
1915 bez takmičenja zbog Prvog svetskog rata
1916 bez takmičenja zbog Prvog svetskog rata
1917 bez takmičenja zbog Prvog svetskog rata
1918 bez takmičenja zbog Prvog svetskog rata
1919 Gerald Patterson - Norman Brookes 6-3 7-5 6-2
1920 Bill Tilden - Gerald Patterson 2-6 6-2 6-3 6-4
1921 Bill Tilden - Brian Norton 4-6 2-6 6-1 6-0 7-5
1922 Gerald Patterson - Randolph Lycett 6-3 6-4 6-2
1923 Bill Johnston - Frank Hunter 6-0 6-3 6-1
1924 Jean Borotra - René Lacoste 6-1 3-6 6-1 3-6 6-4
1925 René Lacoste - Jean Borotra 6-3 6-3 4-6 8-6
1926 Jean Borotra - Howard Kinsey 8-6 6-1 6-3
1927 Henri Cochet - Jean Borotra 4-6 4-6 6-3 6-4 7-5
1928 René Lacoste - Henri Cochet 6-1 4-6 6-4 6-2
1929 Henri Cochet - Jean Borotra 6-4 6-3 6-4
1930 Bill Tilden - Wilmer Allison, Jr. 6-3 9-7 6-4
1931 Sidney Wood - Frank Shields w/o
1932 Ellsworth Vines - Bunny Austin 6-4 6-2 6-0
1933 Jack Crawford - Ellsworth Vines 4-6 11-9 6-2 2-6 6-4
1934 Fred Perry - Jack Crawford 6-3 6-0 7-5
1935 Fred Perry - Gottfried von Cramm 6-2 6-4 6-4
1936 Fred Perry - Gottfried von Cramm 6-1 6-1 6-0
1937 Don Budge - Gottfried von Cramm 6-3 6-4 6-2
1938 Don Budge - Bunny Austin 6-1 6-0 6-3
1939 Bobby Riggs - Elwood Cooke 2-6 8-6 3-6 6-3 6-2
1940 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1941 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1942 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1943 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1944 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1945 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1946 Yvon Petra - Geoff Brown 6-2 6-4 7-9 5-7 6-4
1947 Jack Kramer - Tom Brown 6-1 6-3 6-2
1948 Bob Falkenburg - John Bromwich 7-5 0-6 6-2 3-6 7-5
1949 Ted Schroeder - Jaroslav Drobný 3-6 6-0 6-3 4-6 6-4
1950 Budge Patty - Frank Sedgman 6-1 8-10 6-2 6-3
1951 Dick Savitt - Ken McGregor 6-4 6-4 6-4
1952 Frank Sedgman - Jaroslav Drobný 4-6 6-2 6-3 6-2
1953 Vic Seixas - Kurt Nielsen 9-7 6-3 6-4
1954 Jaroslav Drobný - Ken Rosewall 13-11 4-6 6-2 9-7
1955 Tony Trabert - Kurt Nielsen 6-3 7-5 6-1
1956 Lew Hoad - Ken Rosewall 6-2 4-6 7-5 6-4
1957 Lew Hoad - Ashley Cooper 6-2 6-1 6-2
1958 Ashley Cooper - Neale Fraser 3-6 6-3 6-4 13-11
1959 Alex Olmedo - Rod Laver 6-4 6-3 6-4
1960 Neale Fraser - Rod Laver 6-4 3-6 9-7 7-5
1961 Rod Laver - Chuck McKinley 6-3 6-1 6-4
1962 Rod Laver - Marty Mulligan 6-2 6-2 6-1
1963 Chuck McKinley - Fred Stolle 9-7 6-1 6-4
1964 Roy Emerson - Fred Stolle 6-1 12-10 4-6 6-3
1965 Roy Emerson - Fred Stolle 6-2 6-4 6-4
1966 Manolo Santana - Dennis Ralston 6-4 11-9 6-4
1967 John Newcombe - Wilhelm P. Bungert 6-3 6-1 6-1
1968 Rod Laver - Tony Roche 6-3 6-4 6-2
1969 Rod Laver - John Newcombe 6-4 5-7 6-4 6-4
1970 John Newcombe - Ken Rosewall 5-7 6-3 6-2 3-6 6-1
1971 John Newcombe - Stan Smith 6-3 5-7 2-6 6-4 6-4
1972 Stan Smith - Ilie Năstase 4-6 6-3 6-3 4-6 7-5
1973 Jan Kodeš - Alex Metreveli 6-1 9-8 6-3
1974 Jimmy Connors - Ken Rosewall 6-1 6-1 6-4
1975 Arthur Ashe - Jimmy Connors 6-1 6-1 5-7 6-4
1976 Björn Borg - Ilie Năstase 6-4 6-2 9-7
1977 Björn Borg - Jimmy Connors 3-6 6-2 6-1 5-7 6-4
1978 Björn Borg - Jimmy Connors 6-2 6-2 6-3
1979 Björn Borg - Roscoe Tanner 6-7(4) 6-1 3-6 6-3 6-4
1980 Björn Borg - John McEnroe 1-6 7-5 6-3 6-7(16) 8-6
1981 John McEnroe - Björn Borg 4-6 7-6(1) 7-6(4) 6-4
1982 Jimmy Connors - John McEnroe 3-6 6-3 6-7(2) 7-6(5) 6-4
1983 John McEnroe - Chris Lewis 6-2 6-2 6-2
1984 John McEnroe - Jimmy Connors 6-1 6-1 6-2
1985 Boris Becker - Kevin Curren 6-3 6-7(4) 7-6(3) 6-4
1986 Boris Becker - Ivan Lendl 6-4 6-3 7-5
1987 Pat Cash - Ivan Lendl 7-6(5) 6-2 7-5
1988 Stefan Edberg - Boris Becker 4-6 7-6(2) 6-4 6-2
1989 Boris Becker - Stefan Edberg 6-0 7-6(1) 6-4
1990 Stefan Edberg - Boris Becker 6-2 6-2 3-6 3-6 6-4
1991 Michael Stich - Boris Becker 6-4 7-6(4) 6-4
1992 Andre Agassi - Goran Ivanišević 6-7(8) 6-4 6-4 1-6 6-4
1993 Pete Sampras - Jim Courier 7-6(3) 7-6(6) 3-6 6-3
1994 Pete Sampras - Goran Ivanišević 7-6(2) 7-6(5) 6-0
1995 Pete Sampras - Boris Becker 6-7 6-2 6-4 6-2
1996 Richard Krajicek - MaliVai Washington 6-3 6-4 6-3
1997 Pete Sampras - Cédric Pioline 6-4 6-2 6-4
1998 Pete Sampras - Goran Ivanišević 6-7(2), 7-6(9), 6-4, 3-6, 6-2
1999 Pete Sampras - Andre Agassi 6-3, 6-4, 7-5
2000 Pete Sampras - Patrick Rafter 6-7(10), 7-6(5), 6-4, 6-2
2001 Goran Ivanišević - Patrick Rafter 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7
2002 Lleyton Hewitt - David Nalbandian 6-1, 6-3, 6-2
2003 Roger Federer - Mark Philippoussis 7-6(5), 6-2, 6-4
2004 Roger Federer - Andy Roddick 4-6, 7-5, 7-6(4), 6-4
2005 Roger Federer - Andy Roddick 6-2, 7-6(2), 6-4
2006 Roger Federer - Rafael Nadal 6-0, 7-6(5), 6-7, 6-3
2007 Roger Federer - Rafael Nadal 7-6(7), 4-6, 7-6(3), 2-6, 6-2
2008 Rafael Nadal - Roger Federer 6–4, 6–4, 6–7(5), 6–7(8), 9–7
2009 Roger Federer - Andy Roddick 5–7, 7–6(6), 7–6(5), 3–6, 16–14
2010 Rafael Nadal – Tomas Berdych 6–3, 7–5, 6–4
2011 Novak Djokovic – Rafael Nadal 6–4, 6–1, 1–6, 6–3
2012 Roger Federer – Andy Murray 4–6, 7–5, 6–3, 6–4
2013 Andy Murray – Novak Djokovic 6–4, 7–5, 6–4
2014 Novak Djokovic – Roger Federer 6–7(9), 6–4, 7–6(4), 5–7, 6–4



Sva finala Vimbldona – žene


1884 Maud Watson - Lillian Watson 6-8, 6-3, 6-3
1885 Maud Watson - Blanche Bingley Hillyard 6-1, 7-5
1886 Blanche Bingley Hillyard - Maud Watson 6-3, 6-3
1887 Lottie Dod - Blanche Bingley Hillyard 6-2, 6-0
1888 Lottie Dod - Blanche Bingley Hillyard 6-3, 6-3
1889 Blanche Bingley Hillyard - Lena Rice 4-6, 8-6, 6-4
1890 Lena Rice - May Jacks 6-4, 6-1
1891 Lottie Dod - Blanche Bingley Hillyard 6-2, 6-1
1892 Lottie Dod - Blanche Bingley Hillyard 6-1, 6-1
1893 Lottie Dod - Blanche Bingley Hillyard 6-8, 6-1, 6-4
1894 Blanche Bingley Hillyard - Edith Austin 6-1, 6-1
1895 Charlotte Cooper Sterry - Helen Jackson 7-5, 8-6
1896 Charlotte Cooper Sterry - Alice Simpson-Pickering 6-2, 6-3
1897 Blanche Bingley Hillyard - Charlotte Cooper Sterry 5-7, 7-5, 6-2
1898 Charlotte Cooper Sterry - Louise Martin 6-4, 6-4
1899 Blanche Bingley Hillyard - Charlotte Cooper Sterry 6-2, 6-3
1900 Blanche Bingley Hillyard - Charlotte Cooper Sterry 4-6, 6-4, 6-4
1901 Charlotte Cooper Sterry - Blanche Bingley Hillyard 6-2, 6-2
1902 Muriel Robb - Charlotte Cooper Sterry 7-5, 6-1
1903 Dorothea Lambert Chambers - Ethel Thomson 4-6, 6-4, 6-2
1904 Dorothea Lambert Chambers - Charlotte Cooper Sterry 6-0, 6-3
1905 May Sutton - Dorothea Lambert Chambers 6-3, 6-4
1906 Dorothea Lambert Chambers - May Sutton 6-3, 9-7
1907 May Sutton - Dorothea Lambert Chambers 6-1, 6-4
1908 Charlotte Cooper-Sterry - Agnes Morton 6-4, 6-4
1909 Dora Boothby - Agnes Morton 6-4, 4-6, 8-6
1910 Dorothea Lambert Chambers - Dora Boothby 6-2, 6-2
1911 Dorothea Lambert Chambers - Dora Boothby 6-0, 6-0
1912 Ethel Thomson Larcombe - Charlotte Cooper-Sterry 6-3, 6-1
1913 Dorothea Lambert Chambers - Winifred Slocock McNair 6-0, 6-4
1914 Dorothea Lambert Chambers - Ethel Thomson Larcombe 7-5, 6-4
1915 bez takmičenja zbog Prvog svetskog rata
1916 bez takmičenja zbog Prvog svetskog rata
1917 bez takmičenja zbog Prvog svetskog rata
1918 bez takmičenja zbog Prvog svetskog rata
1919 Suzanne Lenglen - Dorothea Lambert Chambers 10-8, 4-6, 9-7
1920 Suzanne Lenglen - Dorothea Lambert Chambers 6-3, 6-0
1921 Suzanne Lenglen - Elizabeth Ryan 6-2, 6-0
1922 Suzanne Lenglen - Molla Bjurstedt Mallory 6-2, 6-0
1923 Suzanne Lenglen - Kitty McKane Godfree 6-2, 6-2
1924 Kitty McKane Godfree Helen Wills Moody 4-6, 6-4, 6-4
1925 Suzanne Lenglen Joan Fry Lakeman 6-2, 6-0
1926 Kitty McKane Godfree - Lilí de Álvarez 6-2, 4-6, 6-3
1927 Helen Wills Moody - Lilí de Álvarez 6-2, 6-4
1928 Helen Wills Moody - Lilí de Álvarez 6-2, 6-3
1929 Helen Wills Moody - Helen Jacobs 6-1, 6-2
1930 Helen Wills Moody - Elizabeth Ryan 6-2, 6-2
1931 Cilly Aussem - Hilde Krahwinkel Sperling 6-2, 7-5
1932 Helen Wills Moody - Helen Jacobs 6-3, 6-1
1933 Helen Wills Moody - Dorothy Round Little 6-4, 6-8, 6-3
1934 Dorothy Round Little - Helen Jacobs 6-2, 5-7, 6-3
1935 Helen Wills Moody - Helen Jacobs 6-3, 3-6, 7-5
1936 Helen Jacobs - Hilde Krahwinkel Sperling 6-2, 4-6, 7-5
1937 Dorothy Round Little - Jadwiga Jędrzejowska 6-2, 2-6, 7-5
1938 Helen Wills Moody - Helen Jacobs 6-4, 6-0
1939 Alice Marble - Kay Stammers Bullitt 6-2, 6-0
1940 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1941 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1942 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1943 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1944 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1945 bez takmičenja zbog Drugog svetskog rata
1946 Pauline Betz Addie - Louise Brough 6-2, 6-4
1947 Margaret Osborne duPont - Doris Hart 6-2, 6-4
1948 Louise Brough Clapp - Doris Hart 6-3, 8-6
1949 Louise Brough Clapp - Margaret Osborne duPont 10-8, 1-6, 10-8
1950 Louise Brough Clapp - Margaret Osborne duPont 6-1, 3-6, 6-1
1951 Doris Hart - Shirley Fry Irvin 6-1, 6-0
1952 Maureen Connolly Brinker - Louise Brough Clapp 6-4, 6-3
1953 Maureen Connolly Brinker - Doris Hart 8-6, 7-5
1954 Maureen Connolly Brinker - Louise Brough Clapp 6-2, 7-5
1955 Louise Brough Clapp - Beverly Baker Fleitz 7-5, 8-6
1956 Shirley Fry Irvin - Angela Buxton 6-3, 6-1
1957 Althea Gibson - Darlene Hard 6-3, 6-2
1958 Althea Gibson - Angela Mortimer 8-6, 6-2
1959 Maria Bueno - Darlene Hard 6-4 6-3
1960 Maria Bueno - Sandra Reynolds Price 8-6, 6-0
1961 Angela Mortimer Barrett - Christine Truman Janes 4-6, 6-4, 7-5
1962 Karen Hantze Susman - Věra Pužejová Suková 6-4, 6-4
1963 Margaret Smith Court - Billie Jean King 6-3, 6-4
1964 Maria Bueno - Margaret Smith Court 6-4, 7-9, 6-3
1965 Margaret Smith Court - Maria Bueno 6-4, 7-5
1966 Billie Jean King - Maria Bueno 6-3, 3-6, 6-1
1967 Billie Jean King - Ann Haydon Jones 6-3, 6-4
1968 Billie Jean King - Judy Tegart Dalton 9-7, 7-5
1969 Ann Haydon Jones - Billie Jean King 3-6, 6-3, 6-2
1970 Margaret Smith Court - Billie Jean King 14-12, 11-9
1971 Evonne Goolagong Cawley - Margaret Smith Court 6-4, 6-1
1972 Billie Jean King - Evonne Goolagong Cawley 6-3, 6-3
1973 Billie Jean King - Chris Evert 6-0, 7-5
1974 Chris Evert - Olga Morozova 6-0, 6-4
1975 Billie Jean King - Evonne Goolagong Cawley 6-0, 6-1
1976 Chris Evert - Evonne Goolagong Cawley 6-3, 4-6, 8-6
1977 Virginia Wade - Betty Stöve 4-6, 6-3, 6-1
1978 Martina Navrátilová - Chris Evert 2-6, 6-4, 7-5
1979 Martina Navrátilová - Chris Evert 6-4, 6-4
1980 Evonne Goolagong Cawley - Chris Evert 6-1, 7-6
1981 Chris Evert - Hana Mandlíková 6-2, 6-2
1982 Martina Navrátilová - Chris Evert 6-1, 3-6, 6-2
1983 Martina Navrátilová - Andrea Jaeger 6-0, 6-3
1984 Martina Navrátilová - Chris Evert 7-6, 6-2
1985 Martina Navrátilová - Chris Evert 4-6, 6-3, 6-2
1986 Martina Navrátilová - Hana Mandlíková 7-6, 6-3
1987 Martina Navrátilová - Steffi Graf 7-5, 6-3
1988 Steffi Graf - Martina Navrátilová 5-7, 6-2, 6-1
1989 Steffi Graf - Martina Navrátilová 6-2, 6-7, 6-1
1990 Martina Navrátilová - Zina Garrison Jackson 6-4, 6-1
1991 Steffi Graf - Gabriela Sabatini 6-4, 3-6, 8-6
1992 Steffi Graf - Monica Seles 6-2, 6-1
1993 Steffi Graf - Jana Novotná 7-6, 1-6, 6-4
1994 Conchita Martínez - Martina Navrátilová 6-4, 3-6, 6-3
1995 Steffi Graf - Arantxa Sánchez Vicario 4-6, 6-1, 7-5
1996 Steffi Graf - Arantxa Sánchez Vicario 6-3, 7-5
1997 Martina Hingis - Jana Novotná 2-6, 6-3, 6-3
1998 Jana Novotná - Nathalie Tauziat 6-4, 7-6(2)
1999 Lindsay Davenport - Steffi Graf 6-4, 7-5
2000 Venus Williams - Lindsay Davenport 6-3, 7-6(3)
2001 Venus Williams - Justine Henin 6-1, 3-6, 6-0
2002 Serena Williams - Venus Williams 7-6(4), 6-3
2003 Serena Williams - Venus Williams 4-6, 6-4, 6-2
2004 Maria Sharapova - Serena Williams 6-1, 6-4
2005 Venus Williams - Lindsay Davenport 4-6, 7-6(4), 9-7
2006 Amélie Mauresmo - Justine Henin 2-6, 6-3, 6-4
2007 Venus Williams - Marion Bartoli 6-4, 6-1
2008 Venus Williams - Serena Williams 7–5, 6–4
2009 Serena Williams - Venus Williams 7–6 (3), 6–2
2010 Serena Williams – Vera Zvonareva 6–3, 6–2
2011 Petra Kvitova – Maria Sharapova 6–3, 6–4
2012 Serena Williams – Agnieszka Radwańska 6–1, 5–7, 6–2
2013 Marion Bartoli – Sabine Lisicki 6–1, 6–4
2014 Petra Kvitova – Eugenie Bouchard 6–3, 6–0
 
Poslednja izmena:
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Istorijski put kroz boje Vimbldona
Odeća koju su vrhunski teniseri u prošlosti nosili bila je u potpunosti bela, bez obzira na kojem su turniru nastupali.




Photo by Leonard Burt/Central Press/Hulton Archive/Getty Images
Inspiracija je pronađena u kriketu, sportu koji je igran na istim terenima kao i tenis tokom Viktorijanske Engleske.

Boja, odnosno nedostatak iste bila je po ukusu dama koji su prvi počeli da igraju tenis. Oni su verovali da nikada ne smete nekome dozvoliti da primeti da znojite.

Tokom čitave prve polovine 20. veka Vimbldon nije imao potrebu za pravilom o beloj odeći – niko nije pomišljao da obuče nešto drugačije.

Osim što su bili obučeni u belo, gotovo svi igrači u tom periodu bili su belci. Altea Gibson je postala prva Afro-Amerikanka koja je osvojila Gren slem – bilo je to na Rolan Garosu 1956. godine. Posle ovog rezultata usledilo je nekoliko titula za predstavnike Latinske Amerike, ali većina šampiona najvećih turnira prošlog veka bili su belkinje i belci – najčešće iz SAD i Australije.



Čak su i loptice bile bele! “Čistoća” je slika koju je tenis želeo da gaji! Tenis je sport – odeća, loptice i sveukupna uglađenost govore u njegovo ime. Predstava je bila iznad svakog komercijalnog okršaja, iznad svakog seksualnog okršaja. Jedan takav desio se 1949. godine kada je Ted Tingling dizajnirao čipkane gaćice za Lusi Morgan koje je Amerikanka trebalo da nosi na terenima Ol Ingland Klaba. Zvaničnici turnira osuli su paljbu po Tinglingu rekavši da je doneo “sramotu i greh” na terene Vimbldona, što je rezultiralo time da se Englez narednih 20 godina ne pojavi.

Međutim, sve se promenilo početkom Open ere – prelazak granice komercijalnog u tenisu značilo je da boje, odnosno jedna jedina, moraju da se promene. U stvari, šarenilo koje je usledilo podiglo je ‘beli sport’ na potpuno novi nivo. Godine 1967. “Bi-Bi-Si” (BBC) je odlučio da muško finale Vimbldona prvi put prenosi u multikoloru. Tako su gledaoci u svojim domovima mogli da saznaju da je teren na Centralnom terenu zelene boje. I znate šta, to im se dopalo! Medijske kuće i oglašivači počeli su da razmišljaju da je trava na Vimbldonu znatno “zelenija” nego što su ranije verovali. Naravno, u finansijskom smislu.



Getty Images / Staff


Godinu dana kasnije zvanično je počela Open era u tenisu, što je dovelo do više boja i na samom igralištu. Na inauguracionom izdanju US opena, Artur Eš je postao prvi tamnoputi teniser koji je osvojio Gren slem. Nekoliko nedelja pre prvog velikog uspeha momak iz Ričmonda u Virdžiniji nastupao je na amaterskom turniru u Bostonu gde se prvi put odvažio da obuče komad opreme koji nije bio bele boje. Na polufinalni meč izašao je u nečemu što su proizvođači nazvali “trofejno žuta” majica.

Modna barijera je tog trenutka probijena. U naredne četiri decenije tenis predstavlja šarenoliku paradu stilova i kombinacija – od Tinglingovih haljinica u stilu Virdžinije Slims 70-ih godina, preko Borgovih “Fila” majica sa tankim linijama, biciklističkih Andrea Agasija ili kostima žene mačke Serene Vilijams, sve do bermuda i majica bez rukava Rafaela Nadala i svečanog vimbldonskog sakoa Rodžera Federera.



Photo by Clive Brunskill/Getty Images


Ali, šta se desilo sa lopticama o kojima smo pričali na početku teksta? I one su počele da se proizvode u boji od 1968. godine. Američka kompanije “Pen” (Penn) predstavila je takozvanu “optičku žutu” boju za rekreativni tenis. U pitanju je nijansa između fluorescentne žute i zelene, a ni 47 godina kasnije niko nije siguran o kojoj je tačno boji radi. Nijansa je prošla nekoliko testiranja i odabrana je zbog najbolje vidljivosti na terenu.

Ipak, ciljna grupa nisu bili profesionalni teniseri ili ljudi koji se bave sportom, već oni koji sede na kauču u dnevnoj sobi i gledaju televiziju uz kesicu čipsa. S obzirom na to da je sve više turnira bilo prenošeno uživo, tenisu je bila potrebna loptica koja je vidljiva na ekranu. ILTF je 1972. je suspendovao nijansu koju je patentirao “Pen” i organizatori turnira su bili saglasni sa odlukom, pa je tako Vimbldon zadržao pravila za bele loptice i odeću do 1985. Oprema je i dalje ista, dok su loptice ostale u prepoznatljivoj nijansi. Inače, naučno je dokazano da je za tenis najadekvatnija boja narandžasta, ali bi onda bila slabo vidljiva tokom prenosa mečeva na šljaci.
 
Poslednja izmena:
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Miloš, Džon, Ivo: Za trofej nije dovoljan samo servis
Skoro deceniju i po prošlo je od kada je poslednji put na Vimbldonu titulu osvojio neko za koga možemo reći da igru bazira na servisu.



Photo by Paul Gilham/Getty Images
Goran Ivanišević je 2001. trijumfovao na terenima Ol Ingland Klaba pobedivši Patrika Raftera u finalu, a na turnir je došao zahvaljujući ‘vajldkarti’ koju je dobio od organizatora.

Hrvat je imao izuzetan početni udarac koji mu je omogućavao da igra veoma agresivno i da veliki broj poena završava na mreži.

Posle nekoliko godina provedenih na ATP turu postao je teniser sa najviše pogođenih asova, što mu je pre titule donelo tri finala Vimbldona – 1992, 1994. i 1998. godine.

Međutim, petnaestak godina posle tog uspeha, situacija u muškom tenisu je drastično drugačija – dobrih servera i dalje ima, ali oni nisu ni blizu najznačajnijeg pehara u ‘belom sportu’. Endi Rodik je tri puta stizao do finala i u sva tri navrata ga je zaustavljao Rodžer Federer.

Ivo Karlović, Džon Izner i Miloš Raonić imaju gotovo nemoguće servise za vraćanje, ali i dalje ne uspevaju da budu konkurentni za titulu. Zašto je to tako?


Photo by Jan Kruger/Getty Images


1. Sporija trava. Iako je i dalje najbrža podloga u tenisu, trava na Vimbldonu znatno je sporija nego prethodnih godina. U prošlosti su igrači vrlo često poene završavali posle dva ili tri udarca, igrali servis-volej, što je sada, čast izuzecima, gotovo zaboravljen način napada. I trend u samom sportu je takav da je mnogo više onih kojima odgovaraju duže razmene i prebacivanje sa osnovne linije. Način održavanja trave je promenjen što je usporilo podlogu, a poznato je da je u drugoj nedelji turnira teren toliko istrošen da i “šljakaši” imaju šansu za uspeh.

2. Bolji riterneri. Spomenuli smo da je trend u tenisu drugačiji – igrači su fizički savršeno pripremljeni, mogu da izdrže višesatne mečeve, kao i razmene koje nekada idu preko 30-40 udaraca. Servis više nije najvažniji udarac, sada je to ritern. Sposobnost igrača da kvalitetno vraćaju servise protivnika najjače je oružje, što, na primer, Novak Đoković godinama dokazuje. Novak je najbolji riterner u istoriji, u mnogim situacijama vraćao je ono što verovatno niko drugi ne bi, čineći da servisi ne budu prednost rivala. Upravo mu je ritern doneo mnogo značajnih poena i velikih titula među kojima su i dve sa Vimbldona. I Endi Mari je izuzetan riterner zbog čega je možda i prvi favorit na ovogodišnjem turniru.

3. Nedostatak drugih kvaliteta. Izner, Raonić i Karlović su momci koji su svoju igru bazirali isključivo na servisu. To rade fenomenalno, ali problemi dolaze kada on izostane. Sva trojica u svom repertoaru imaju solidan forhend, dok im bekhend obično služi za ostajanje u poenu. Takođe, visina, zbog koje imaju prednost prilikom servisa, drastično im ograničava kretanje – zato je “šetanje” sa jedne na drugu stranu najbolja taktika protiv ovih tenisera. Na travi je to dodatno izraženo, pošto svaki trenutak kašnjenja za nameštanje znači i izgubljen poen. Najviše šanse da zabeleži dobar rezultat ima Karlović koji je u dobroj formi, a pre nekoliko dana postavio je rekord od 48 asova na meču u dva dobijena seta. Ipak, kako sam kaže, ima samo jedan odsto šanse da ode do kraja na Vimbldonu. Visina im onemogućava dobro kretanje, ali njihova greška je što nisu pokušali da svoju igru unaprede toliko da budu konkurentni i kada servis zakaže. Čak i za travu, nedostaci i rupe u igri su nenadoknadivi. Od visokih igrača poslednjih godina odskočio je jedino Huan Martin del Potro čija je karijera uništena povredama.


Photo by Clive Brunskill/Getty Images


4. Psihička nestabilnost. Osim spomenute trojice na ATP turu nalazi se još nekoliko igrača koji poseduju izuzetno jak i kvalitetan servis. Tu se pre svega misli na Žo-Vilfreda Congu, Marina Čilića i Jeržija Janoviča. Francuz je u prošlosti dokazao da voli da igra na Vimbldonu, pobeđivao je čak i Rodžera Federera, ali nikada u glavi nije bio dovoljno spreman za najviše domete. Posle odličnih partija na Rolan Garosu, njegov nastup u Londonu neizvestan je zbog povrede.

Kolega Saša Ozmo objasnio je da i ostali teniseri koji umnogome igru baziraju na servisu ne dolaze na Vimbldon u zadovoljavajućoj formi. Tako se ne očekuje mnogo ni od Marina Čilića koji nikako da pronađe formu posle duge pauze zbog povrede, ali ni od Nika Kirjosa. Australijanac se za sada teško bori sa pritiskom koji nose visoka očekivanja. Janovič, koji je eksplodirao na Mastersu u Parizu 2012, igrao je polufinale Vimbldona godinu dana kasnije, ali je od tada u konstatnom padu. Svima je poznato da Poljak nije psihički stabilan zbog čega je u prošlosti često umeo da “izgubi glavu”.

Grigor Dimitrov je još jedan prošlogodišnji polufinalista koji ne blista ove sezone i u London stiže sa ne baš visokim ambicijama. Bugarin od početka godine ima skor od 18 pobeda i 11 poraza, a samo dva puta je uspevao da stigne do polufinala – u Brizbejnu i Istanbulu.

Međutim, možda nas baš neko od ovih momaka demantuje u sledeće dve nedelje.
 
Poslednja izmena:
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Od Ivaniševića do Novaka: Najbolja finala 21. veka
Vimbldonsko finale. Teško da postoji veći i značajniji meč u svetu tenisa.


386799189558beaf720eb7343982596_w640.jpg

Getty Images
Pa još kada nas igrači počast spektaklom, takvi okršaji ostaju urezani u sećanju i zapisani u istoriji.

Treći Gren slem turnir sezone je ’iza ugla’, možda nam i 129. izdanje podari klasik za sva vremena, a u 21. veku već smo bili svedoci nekoliko mečeva posle kojih se može duboko udahnuti i reći: “Zato volim tenis“. Podsetimo se nekih od njih.



Finale 2001: Goran Ivanišević – Patrik Rafter 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7

Getty Images


Imao je nepunih 30 godina i tri izgubljena finala Vimbldona iza sebe – 1992. godine od Andrea Agasija, a zatim i od Pita Samprasa 1994. i 1998. godine.

Goran Ivanišević na travu Ol Ingland Klaba došao je kao 125. teniser sveta, iza njega su bili povreda ramena i misli o povlačenju, a organizatori su mu zbog stare slave dali ’vajld-kard’.

Dve nedelje kasnije Ivanišević je ostvario podvig koji će se teško ponoviti – pobedio je Jonsona, Moju, Rodika, Rusedskog, Safina i Henmana, da bi u meču za titulu bio bolji od Patrika Raftera. Od svih igrača koje je pobedio jedino suparnik u prvom kolu nikada nije bio u Top 4 na ATP listi.

U poslednjem gemu finala Ivanišević se borio sa emocijama kao malo ko na teniskom terenu – oči su već bile pune suza, neizmerno željeni trofej toliko je blizu. Smenjivali su se asovi i duple greške, za nešto drugačije Goran nije imao snage – dve meč lopte proćerdao je duplim greškama, ali se potom vraćao na servis-liniju i slao nove ’bombe’.

Spasao je Australijanac i treću meč loptu, ali na četvrtoj nije bilo spasa – Goran Ivanišević osvojio je Vimbldon!

“I dalje je nerešena misterija kako sam ga osvojio, ali osetio sam posle drugog kola da ću pobediti. Nisam smeo to da kažem naglas da ne bi pomislili da sam lud. Negde je bilo zapisano da ću pobediti“, kaže Ivanišević.



Kada se ostvari nešto toliko veliko, osećaj ostaje za ceo život – osećaj zadovoljstva i ispunjenosti svaki put kada se pomisli na London i podizanje trofeja.

“Naročito me taj osećaj hvata pre Vimbldona i kad dođem tamo, pa vidim svoje ime i pomislim ’dobro je, osvojio sam ga, nije bio san’. Moje ime niko ne može da izbriše, tamo uz sve one velikane i one koji će u budućnosti osvajati Vimbldon. To je ispunilo moju karijeru jer bi to bila velika praznina u lepoj karijeri. Kada osvojiš Gren slem titulu, onda tek vidiš koja je razlika između prvaka i finaliste. Lepo je biti u finalu, ali to svi zaborave, dok pobednika svi pamte“,

Finale 2008: Rafael Nadal – Rodžer Federer 6:4, 6:4, 6:7 (5-7), 6:7 (8-10), 9:7

Getty Images


“Ovo je najbolji meč koji sam ikada gledao“, izjavio je Džon Mekinro posle okršaja u kojem je Rafael Nadal srušio carstvo Rodžera Federera.

Pet godina u nizu Švajcarac je bio nepobediv na Vimbldonu, u poslednje dve sezone dobijao je baš Nadala, ali Bik sa Manakora bio je strpljiv, uporan i čekao je svoju priliku.

U majici bez rukava, tada još sa dugom kosom, Rafa je kidisao na Rodžera – potpuno koncentrisan na svoju taktiku, sa ’instinktom ubice’ koji mu je doneo toliko uspeha u karijeri.

Međutim, pobediti Federera na Vimbldonu sve je samo ne lak zadatak – u trenucima kada se činilo da je na konopcima, Rodžer je iz šešira vadio magiju i produžavao bitku terajući Nadala da iznalazi nova oružja kojima će ga napasti.

“Kada zagrize, onda ne pušta“, ta rečenica bila je primenjiva na Rafu tokom cele karijere, ali nervi su se poigrali čak i njime u taj brejku četvrtog seta.

Vodio je sa 5:2, a onda je odservirao duplu grešku i vratio Federera u igru. Gledaoci su jedva uspevali sebe da nateraju da sednu, Rodžer je nestvarnom paralelom spasao meč loptu i izborio peti set.

Međutim, baš tada Nadal pokazuje svu svoju veličinu – uspeva da zaboravi sve što se dogodilo u četvrtom setu i da nestvarno hladnokrvno odigra peti set. Sve vreme bio je bliži brejku, na kraju ga je i napravio i došao do veličanstvenog trijumfa.

Četiri sata i 48 minuta igre, dva prekida zbog kiše, dvojica verovatno najboljih svih vremena. Video ispod jednostavno morate da pogledate.




Bio je to prvi korak u izgradnji Nadalove imperije i budućih podviga koji su ga učinili jednim od najboljih tenisera svih vremena.

Finale 2009: Rodžer Federer – Endi Rodik 5:7, 7:6 (8-6), 7:6 (7-5), 3:6, 16:14

Getty Images


Možda i najubedljiviji dokaz koliko sport može da bude surov jeste priča o Endiju Rodiku i Vimbldonu. Već je izgubio dva finala od Federera (2004, 2005), a te 2009. godine došao je na turnir naoštren i rešen da se suoči sa svojom noćnom morom.

Doterao je Rodik bekhend, izbrusio ga je i izglancao – služio ga je kao nikada do tada. Fizički i kondiciono bio je besprekorno spreman, pokrpio je sve rupe u igri i činilo se da će to, uz ubitačne servis i forhend, biti dovoljno za ostvarenje sna.

Ali preko puta je stajao čovek kojem je Vimbldon druga kuća i kojem je dovoljno ponuditi malo da bi vam uzeo sve. A to malo Rodik je ponudio u drugom setu – vodio je sa 6:2 u taj brejku i bio na korak do vođstva od 2-0 u setovima, ali jedna pogrešna odluka bila je dovoljna da se stvar okrene za 180 stepeni.

Rodik nije posustao ni nakon što je izgubio šest vezanih poena i drugi set, nije posustao ni kada je izgubio i treći. Naprotiv, a što nije bilo baš tipično za njega kroz karijeru, grizao je još žustrije, želeo još više.

I to ga je dovelo u predvorje raja – napravio je viner bekhend paralelom i pri rezultatu 8:8 u petom setu došao do 15:40. Poetska pravda, reklo bi se, da mu baš taj ranjivi bekhend donese titulu.

Međutim, nije bilo suđeno, Federer je spasao te brejk lopte, a svoju prvu šansu deset gemova kasnije iskoristio je nemilosrdno – 16:14 u najdužem petom setu u Gren slem finalima.




Godinu dana posle bolnog poraza od Nadala, Federer se vraća na tron u velikom stilu i, po mišljenju mnogih, baš tog dana postaje najveći teniser svih vremena – bila je to njegova 15. Gren slem titula kojom je na večnoj listi pretekao Pita Samprasa.

Finale 2014: Novak Đokovic – Rodžer Federer 6:7 (9-11), 6:4, 7–6 (7-4), 5:7, 6:4

Getty Images


Novak Đoković upravo je izgubio četvrti set finala Vimbldona, set koji je imao u džepu i koji je trebalo da mu donese titulu.

Stojeći u svlačionici Đoković je svestan brutalnosti značaja koji predstojeći peti set ima za njegovu karijeru. Sa jedne strane, novi poraz u Gren slem finalima koji bi crva sumnje u njegovoj glavi učinio još nemirnijim. Sa druge, pobeda koja bi donela sedmi Gren slem trofej i pogled u budućnost učinila primamljivim.

“Pričao sam sâm sa sobom kao ludak, pokušao sam da se stimulišem pozitivnim informacijama, da budem svestan trenutka i da budem zahvalan na trenutku da ljutnja i bes ne preovladavaju“, opisao je Đoković proces u kojem je sâm sebi bio trener.

I tada je Novak u stvari dobio meč – iako sa teškim bremenom na ramenima i pritiskom koji pokazuje svu okrutnost koju tenis nekada donosi, Đoković je izašao na teren sa odlučnošću u stavu koji je bio prisutan tokom celog meča. I uspeo je. Savladao je Rodžera Federera u njegovoj kući i ostvario najveću pobedu u dosadašnjoj karijeri.

Kompletan osvrt na to finale pročitajte OVDE.





Bilo je i tada jasno, ali još je jasnije sa distance od godinu dana – prisustvovali smo jednom od najboljih mečeva svih vremena, sigurno najkvalitetnijem u 21. veku, uz vimbldonsko finale 2008.

Ima i očevidnih sličnosti između ta dva meča – poput Nadala, i Đoković je prošao kroz horor sumnji, izgubio dobijen set, pre nego što je smogao snage da ustane i da još hrabrije zakorači. I pobedi.

Prošlo je tek nepunih godinu dana, još je rano tu titulu stavljati u kontekst celokupne Novakove karijere. Ipak, možemo sa sigurnošću konstatovati da je jedna od najvećih u Đokovićevoj karijeri. I on je se rado seća.
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Novak Đoković – trijumf nad sopstvenim demonima
Novak Đoković upravo je izgubio četvrti set finala Vimbldona, set koji je imao u džepu i koji je trebalo da mu donese titulu.


53546004653ba646e8cbcf903627993_size3.jpg

Beta/AP
Stojeći u svlačionici Đoković je svestan brutalnosti značaja koji predstojeći peti set ima za njegovu karijeru. Sa jedne strane, novi poraz u Gren slem finalima koji bi crva sumnje u njegovoj glavi učinio još nemirnijim. Sa druge, pobeda koja bi donela sedmi Gren slem trofej i pogled u budućnost učinila primamljivim.

“Pričao sam sâm sa sobom kao ludak, pokušao sam da se stimulišem pozitivnim informacijama, da budem svestan trenutka i da budem zahvalan na trenutku da ljutnja i bes ne preovladavaju“, opisao je Đoković proces u kojem je sâm sebi bio trener.

I tada je Novak u stvari dobio meč – iako sa teškim bremenom na ramenima i pritiskom koji pokazuje svu okrutnost koju tenis nekada donosi, Đoković je izašao na teren sa odlučnošću u stavu koji je bio prisutan tokom celog meča. I uspeo je. Savladao je Rodžera Federera u njegovoj kući i ostvario najveću pobedu u dosadašnjoj karijeri.

Možda još veću pobedu Đoković je ostvario nad sobom – napokon je u najvažnijem meču uspeo od početka do kraja da drži koncentraciju, da bude pozitivan i da bude u udarcu. Pa i gem na 5:5 u četvrtom setu bio je više posledica gneva i frustracije, nego malodušnosti koju smo u prošlosti viđali. Sada je nije bilo, kao da je Novak rešio da će se boriti, trčati, skakati, sve dok trofej ne završi u njegovim rukama.

Doduše, u prvom setu videli smo posledice skorašnjih poraza – Đoković jeste bio bolji u tom setu, ali je sve ključne poene izgubio. Da bude još neobičnije, najveći broj važnih poena odlučivao se u dugim razmenama, koje bi po pravilu trebalo da pripadaju Novaku, ali nisu (slično je bilo i u njihovom polufinalu Vimbldona 2012).

Ipak, Đoković sebi nije dozvolio da ga to demorališe, nastavio je u istom ritmu, a kada je mentalni sklop takav, onda je i odvažnost u prelomnim trenucima veća. To se dobro videlo kada je spasavao brejk loptu u drugom setu, ali i pri rezultatu 5:4 u taj brejku trećeg seta kada je forhend posle Federerovog riterna smestio na liniju. Takođe, na brejk lopti u petom setu, kada je napao forhendom, zatim bekhendom po dijagonali i dočekao grešku suparnika. Ne kažu bez razloga da sreća prati hrabre.

197146918453ba5fb08d7f5736619689_size3.jpg

Beta/AP


“Ne postoji sigurno mesto kada igrate protiv njega, Novak je jak kao stena“, izjavio je Federer pred finalni dvoboj i bio je potpuno u pravu. Kada je Đoković na svom nivou, njegova igra je oklop u kojem protivnik tu i tamo može da napravi poneko udubljenje, ali probiti ga ne može. Kada jedan aspekt igre blago padne, drugi se diže i to nadoknađuje, pa tako ukrug.

Servis je bio jedno od najjačih Novakovih oružja u finalnom meču. U prva tri seta suočio se samo sa jednom brejk loptom, a iz te situacije krajem drugog seta izvukao se na način svojstven rivalu preko puta – sa dva uzastopna precizna prva servisa, a zatim i još jednim kojim je pripremio poen. Na početku je zbunio Federera nešto češće mu servirajući u forhend, a to je poslužilo kao odlična polazna osnova za dalje ’miksovanje’ – Rodžer je u velikom delu meča teško čitao Novakove servise.

Đoković je još jednom potvrdio da je njegov ritern verovatno najbolji u istoriji – uspevao je da vrati i neke ’nemoguće’ loptice, a na drugom servisu Federera bio je neumoljiv i slao ih je duboko, često pod noge protivniku. Mnogo je dokaza za to, ali ne gledajte dalje od poslednjeg gema meča.

Pre finala tvrdio sam da bi Novakov ’pasing šot’ mogao da bude jedan od ključnih faktora. U nekim prethodnim važnim mečevima Đoković je umeo da pasinge igra pomalo ziheraški, ali sada je bio svestan da protiv čudotvorca na mreži kakav je Federer mora više da se rizikuje. I jeste, a pasing mu je bio paklen – prolazio je ravno po paraleli i iz punog trka, snažno po dijagonali, ali i pod izuzetno oštrim uglom, a nekoliko puta je uspešno slao i lopticu pod noge suparniku. Takođe, uvek je ostajao miran kada bi Federer svojim ’čip&čardžom’ pokušao da ga destabilizuje i takve situacije u većini slučajeva završavale su se u Novakovu korist.

Dalje, Đoković je u dobroj meri neutralisao Federerov bekhend slajs – ili je odgovarao istom merom ili je lepo izvlačio spinove, a niti jednom nije zagrizao mamac i nerezonski izašao na mrežu posle Rodžerovih kraćih slajsova.

29482726153ba5fb12432a336929562_size3.jpg

Beta/AP


Ono što pobedu čini još značajnijom jeste činjenica da je i Federer igrao na veoma visokom nivou. Teško da bi i od koga drugog osim Đokovića izgubio treći set u kojem je servirao kao na vrhuncu svoje karijere. Takođe, od Federera Novak nije dobio mnogo poklona, koji su inače češći otkad je Švajcarac prešao 30. godinu.

Jedino mu je u dva gema početkom drugog seta opao nivo servisa, a u taj brejku trećeg seta pri rezultatu 4:3 promašio je relativno lak forhend. Sve ostalo Đoković je morao da zaradi krvavim radom i trudom.

Federerov bekhend bio je izuzetno stabilan – jedini put mu je u poslednjem gemu potpuno pobegao sa reketa. Takođe, njegovo kretanje u defanzivi bilo je besprekorno – ’skvoš’ udarcima iz zgloba forhendom ili bekhend slajsom toliko je puta iz podređene situacije stvarao ravnotežu u poenu da se činilo kao da je Nadal s druge strane mreže.

Rodžer je naterao Đokovića da prođe kroz isto ono što je Rafael Nadal prošao 2008. godine. Da bi pobedio Federera na Vimbldonu, moraš da ga pobediš više puta. Prvi put Federer je magiju izvukao kada je Novak servirao za meč u četvrtom setu – ceo dan Rodžer nije napao bekhend paralelom, a onda je pri rezultatu 30:30 poslao dve uzastopne oštre i duboke loptice koje su mu donele brejk, a posle i četvrti set (setite se, bekhend vinerom spasao je jednu od meč lopti protiv Nadala 2008).

Drugi put, kada je Đoković pri rezultatu 4:3 imao treću brejk loptu u tom gemu. Federer je izašao na mrežu posle drugog servisa, Novak mu je poslao lopticu pod noge i mislio da je završio posao, ali Rodžer uspeva da odigra poluvolej koji niko drugi na planeti ne bi mogao da izvede. I to u kakvom trenutku.

Jedino što nije bilo na nivou Federera iz najboljih dana jeste njegov forhend, koji je uprkos ponekom briljantnom potezu vidno izgubio na ubojitosti.

107026846653ba646f4851d863888712_size3.jpg

Beta/AP Photo


“Iskreno, ovo je bilo najkvalitetnije Gren slem finale čiji sam bio učesnik. Najduže je bilo sa Nadalom u Australiji 2012, ali kada je reč o nivou igre od prvog do poslednjeg poena, ovo je definitivno najbolji meč“, izjavio je Đoković.

I zaista, uz spomenuto vimbldonsko finale 2008. godine, Novak i Rodžer verovatno su odigrali najbolji meč u 21. veku.

Đoković je osvojio drugi Vimbldon i vratio se na prvo mesto na svetu. Đoković je postao prvi čovek koji je savladao Federera na sva četiti Gren slem turnira. Đoković se sedmom najvećom titulom izjednačio sa legendama poput Vilandera i Mekinroa, a prišao je na samo korak od Lendla, Konorsa i Agasija. Ali nije zato ova pobeda najveća u njegovoj karijeri.

“Nisam dozvolio da mi emocije izblede, kao što je verovatno bio slučaj na Rolan Garosu pre nekoliko nedelja. Ovo je posebna pobeda – došla je u ključnom trenutku za moju karijeru, posle nekoliko poraza u Gren slem finalima. Počeo sam malo da sumnjam u sebe, mnogo mi je bila potrebna ova pobeda. Pokušaču da je iskoristim na najbolji mogući način kako bi mi samopouzdanje poraslo za ostatak sezone i karijere“, kaže Novak.

Tačno u centar. Demoni više ne stoje na ramenu i ne šapuću o porazima u važnim mečevima, Đoković je stenčugu gurao uzbrdo do vrha planina, uspeo je da je izgura i da je uz pobednički smeh i suze radosnice strovali nizbrdo u provaliju, u zaborav.

Zato pobeda nad Federerom može da bude prekretnica za naredne Gren slem turnire – kada je Đoković pun samopouzdanja, oklop njegove igre postaje još deblji i retko ko može da se nosi sa njime.

Čekamo US open.






Novak Đoković – Rodžer Federer 6:7 (7-9), 6:4, 7:6 (7-4), 5:7, 6:4
Trajanje: 235 minuta
Asovi: Đoković 13, Federer 29
Duple greške: Đoković 3, Federer 5
Ubačeni prvi servis: Đoković 62% (108-174), Federer 69% (133-192)
Poeni na prvi servis: Đoković 73% (79-108), Federer 77% (102-133)
Poeni na drugi servis: Đoković 65% (43-66), Federer 44% (26-59)
Najbrži servis: Đoković 200 km/h, Federer 205 km/h
Prosečna brzina prvog servisa: Đoković 187 km/h, Federer 185 km/h
Prosečna brzina drugog servisa: Đoković 148 km/h, Federer 161 km/h
Poeni na mreži: Đoković 20-35 (74%), Federer 44-67 (66%)
Brejk lopte: Đoković 4-15 (27%), Federer 3-7 (43%)
Poeni na ritern: Đoković 64-192 (33%), Federer 52-174 (30%)
Direktni poeni: Đoković 68, Federer 75
Neiznuđene greške: Đoković 27, Federer 29
Ukupno osvojeni poeni: Đoković 186, Federer 180
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
B92: Oči u oči s Novakom Đokovićem
Završio je konferenciju za medije posle meča drugog kola, zatim i intervju za televiziju, a najboljeg tenisera sveta potom smo zamolili za razgovor.


695602906556b2ebf87b06036883496_w640.jpg

Getty Images
Unapred smo se dogovorili za intervju od desetak minuta u toku turnira – iako je bio vidno umoran, Novak Đoković pristao je da to bude baš tada.

Seli smo na klupu u salonu za igrače, a onda se i raspričali. U razgovoru dužem od 20 minuta zavirili smo u Novakovu glavu i pokrili smo brojne teme o kojima je do sada govorio retko ili nikada.

Poremećen sistem vrednosti u Srbiji u poslednje dve decenije možda se i najviše video u osobama koje su mladi odabirali kao primer i nešto čemu treba težiti. Bilo je tu raznih sumnjivaca i smutljivaca, likova sa estrade i tek pokoja slavna ličnost iz istorije zemlje, i to uglavnom u malom procentu.

Na taj poražavajući spisak dočekali smo da upišemo i jedno ime koje je to zaslužilo – Novak Đoković. Čovek koji je isključivo sopstvenim radom i trudom, uz pomoć svojih najbližih, uspeo da postane najbolji na svetu u onome čime se bavi, a da pri tom ostane obema nogama na zemlji.

“To je nešto što mi najviše godi da čujem, da sam uzor deci i da ih na neki način inspirišem da se i oni bave sportom. Drago mi je da žele da slede moj primer, pre svega karakterne vrline i vrednosti koje zastupam. To jeste i velika odgovornost, ali uvek je bilo tako. Hvala Bogu pa imam svest da me prati mnogo mladih, pogotovo iz Srbije, i da se ugledaju na svaki moj potez, svaku reč, način na koji se borim u javnosti sa svime što život nosi. To je odgovornost koju sam prihvatio kao sastavni deo onoga što radim, ali to je istovremeno i privilegija – dobijam priliku da se ostvarim na način na koji sam želeo, u toku karijere i pogotovo posle nje, a to je da prenesem svoje znanje i iskustvo na druge kako bih njima pomogao i omogućio im bolje uslove, i akademske i sportske. To ću činiti kroz svoju fondaciju, kao i kroz razne druge projekte koje imam na umu“.

Profesionalni tenis zahteva mnogo odricanja, još od rane mladosti, tako da ostali aspekti života moraju da padnu u drugi plan, polako ali neminovno. Međutim, kada se razgovara sa Đokovićem, on svojom rečitošću ruši sve predrasude koje ljudi unapred imaju prema sportistima, a u priči sa inostranim novinarima saznao sam i koliko su oni impresionirani njegovim znanjem stranih jezika i duhovitošću.

“Nemam fakultetsko obrazovanje – ponekad osećam da mi nedostaje taj deo života, da budem deo sistema, da imam društvo i uspomene iz tog perioda. Sa druge strane, znam da sam blagosloven što imam mogućnost da se bavim sportom u koji sam se odmah zaljubio i koji mi je pružio mnogo toga u životu. Uporedo sam bio svestan činjenice da moram da radim na svom obrazovanju, a u tome su mi najviše pomogli roditelji i ljudi iz moje okoline. Pomogli su mi da se u hodu konstantno rastem i razvijam“, objašnjava Novak i zastaje na trenutak kako bi se pozdravio sa Džonom Mekinroom koji je bio u prolazu.

"Uvek sam se trudio da saznam što više"


Getty Images


Iz njegovih izjava i nastupa na televiziji, vidi se da je Big Mek veliki Novakov obožavalac, a posle srdačne razmene reči od dva-tri minuta, Đoković se vratio našem pitanju:

“Verujem da u životu svaki čovek ima izbor, iako se nekada čini da nemaš. Sada govorim o nekim najobičnijim stvarima u ponašanju – način na koji ćeš se ophoditi prema drugoj osobi, da li ćete biti ljubazni ili ćete se poneti loše zato što je vama bio loš dan. To uvek od vas zavisi. Nekako sam se uvek trudio da saznam više – trudim se da obuhvatim sva moguća polja znanja, iako znam da moram da odredim prioritete, da ih uskladim sa životom koji vodim i da se držim toga. Npr, muzičko obrazovanje – nedavno sam počeo da sviram saksofon jer sam oduvek to želeo. Nisam imao priliku, ali dobio sam ga za rođendan i sada sam počeo time da se bavim“.

Tenis je takav sport da i u trenucima opuštanja i odmora zahteva određenu opreznost i odvlači misli. A tog slobodnog vremena svakako je malo, pa Novak mnogo polaže na to da ljudi kojima je okružen učestvuju u njegovom duhovnom razvitku. Ono što je naročito lepo od njega jeste što to vrlo često ističe, a tako je bilo i ovom prilikom.

“Postoje smernice koje dobijam od ljudi oko sebe – bez njih ne bih mogao sve da postignem. Uspešan sam teniser i odajem utisak da uvek postoji sklad, ali to nije samo moja zasluga – istina, ja na terenu dobijam mečeve, ali postoji veliki tim ljudi oko mene. Počev od stručnih ljudi do moje familije, žene, sina i prijatelja. Svi se oni trude da žrtvuju vreme i da ulože trud kako bi meni pomogli da postanem bolji čovek. Zahvaljujući svom karakteru, privlačio sam energiju koja je meni bila potrebna kroz sve njih i kroz ljude sa kojima sam se godinama susretao. Jezici su me oduvek privlačili, organizacione nauke, sportski menadžment... Takođe, u poslednjih četiri-pet godina otkad sam promenio način ishrane, to mi je najveća strast – zdrava, organska hrana, neprerađena. O tome dosta čitam i pohađam kurseve za nutricionizam na internetu. Dakle, postoje stvari koje stvarno možeš da uradiš za sebe“.

Novak širom sveta ima milionsku bazu navijača i nije retka scena da oni na njega reaguju kao na rok zvezdu – vriskom, plačom, usplahirenošću... Sasvim logično je i da Đoković nekada pomisli “polako, stanite, i ja sam samo čovek, a ne bog ili vanzemaljac“. Nije to lak teret, a Novak otkriva šta mu je olakšalo njegovo podnošenje.

“Moje detinjstvo se razlikovalo od detinjstva mnogih tenisera koji su sada meni rivali i to mi je pomoglo da održim normalnost i skromnost u životu. Ne volim da govorim o sebi, mislim da to nije primereno jer deluje pretenciozno kada ljudi pričaju o sebi, a ja ne bih voleo da odajem takav utisak. Imao sam i negativna iskustva poput bombardovanja i ekonomskih neprilika, ali i lepa, kao što je odrastanje na planini. Taj normalan život dao mi je jaku osnovu da svoj trenutni način života podnesem mnogo bolje i da cenim mnogo više nego što bih možda cenio da sam bio u drugačijoj situaciji. Meni sve to zaista prija, pogotovo kada me deca vole. Na njihovim licima je iskren osmeh, deca su neiskvarena, imaju čistu energiju i divan način na koji te gledaju – onda shvatiš da radiš nešto što njih inspiriše, a to je u stvari suština. Dakle, ti radiš nešto, a to dopire do drugih sfera života“,govori fokusirano Đoković.

"Mediji žele da stvore ambijent besa"


Getty Images


Brojni teniseri i uspešni sportisti izdavali su autobiografije, po završetku karijera ili čak i pre. Na spomen toga delovalo je kao da se Novak obradovao pitanju jer je i sâm dosta razmišljao o tome u poslednje vreme.

“Ne baš redovno, ali imam naviku da pišem dnevnik, to činim svakih nekoliko dana. Pravim te beleške već nekoliko godina unazad – počeo sam kao klinac, a onda sam imao pet-šest godina pauze gde nisam pisao stvari koje su mi se događale svakodnevno u životu, ne samo u tenisu. Sada sam počeo ponovo to da radim, za to je najzaslužnija moja žena jer i ona to često čini. To će biti vredan deo materijala za buduću autobiografiju. Već smo konkretno razgovarali o tome kada bismo i kako napravili to. Sada još nije vreme, ali doći će, planiramo to, samo smo sada kratki sa slobodnim vremenom“, kaže Novak i detaljnije objašnjava koja mu je namera, šta želi da postigne tom knjigom.

“Ne želim da to bude klasična autobiografija uspešnog sportiste u kojoj samo govorim o rezultatima i emocijama koje sam doživeo na terenu. Stvarno bih želeo da malo opširnije napišem i možete da očekujete stvari koje sada ne zna šira javnost. Ne mogu sada da istaknem jednu koja bi bila interesantna, ali ono što mene najviše raduje jeste što ću tom knjigom podeliti one segmente moje karijere koji su meni omogućili da postanem uspešan i da se razvijam kao čovek. To je sa jedne strane, a sa druge ću opisati i poteškoće koje sam imao na putu, oscilacije, momente krize... Svaki čovek prolazi kroz to – iako sam ostvario velike uspehe, to ne znači da se ja ne iznerviram ili da nema situacija kada sve krene naopako. Takve iskrene emocije i referate želim da podelim sa ljudima, nadam se da će oni to shvatiti kao nečiju životnu školu i da će iz toga moći da preuzmu nešto što će moći da iskoriste u svom životu. Uostalom, to je bila i poenta pisanja one knjige o ishrani – nisam želeo nekome da nametnem kako treba da se hrani i da govorim koji je pravilan način ishrane, naprotiv, ono što je za mene dobro, ne znači da je za tebe. To je lično iskustvo i govori se kako je ono uticalo na mene, ali svako pronađe ono što je za njega korisno“.

Kada se tek pojavio na ATP turu, Novak je bio bez dlake na jeziku, ali ta otvorenost nije baš najbolje tretirana u medijima. Đoković je naučio lekciju i vremenom je počeo da se ponaša konzervativnije – ipak, Novak nije po prirodi takav i balans između iskrenosti i diplomatije nekada je teško naći. U samo jedno je siguran – nije valjan način na koji su sada ustrojene stvari.

“Nešto jednostavno nije za javnost, da ti najkraće opišem. Postoji nešto što je intima, ali i neke stvari koje treba da prećutiš. Ja sam i dalje čovek koji ne zadržava mnogo stvari za sebe – volim da kažem ono što mi je na duši i u glavi. Vrlo sam emotivan i temperamentan i ljudi oko mene znaju da želim da budem iskren, pošten, dostojanstven i da se pridržavam životnih načela za koja verujem da su ispravna. Ali s druge strane, posle toliko godina profesionalnog tenisa i konferencija za medije, naučen sam da neke stvari mogu da se vrate poput bumeranga i da se obiju o glavu. Iskreno, dosta toga zadržim za sebe, nemam šta tu da krijem, i svako ko prati sport može da prepozna da neki sportista ne deli onoliko koliko bi možda želeo da podeli. Mi ne želimo da bude tako, ali takvo je društvo – uz dužno poštovanje svima, mediji su postali takvi da se veliča negativni kontekst rivalstva i skandalozne izjave samo kako bi se stvorio ambijent besa, što je po mom mišljenju potpuno pogrešno. Upravo zato ne želim da dajem hranu medijima, da time raspolažu, izvuku iz konteksta i time stvore priču kakvu oni žele. U idealnom svetu najbolje bi bilo da čovek kaže ono što misli i da se tako prenese, ali mediji imaju sposobnost da izvrnu reči. Čitao sam tvoj blog, ti vrlo otvoreno i iskreno pričaš, vidi se da nemaš razlog da se pretvaraš, pričaš stvari onako kako ih doživljavaš. I ja se trudim da se tako ponašam, da tako živim i da se tako odnosim prema ljudima, ali situacija je takva. Ne govorim sada o svom PR-u ili svojoj reputaciji, već samo o osnovnim međuljudskim odnosima i životnim vrednostima koje se ili poštuju ili ne poštuju. Ne može se od crnog praviti belo, ljubičasto ili sivo, to je crno. Ponekad onda jednostavno zadržiš za sebe, proceniš da ne podeliš ako trenutak nije povoljan... Ako treba da se opirem sistemu za koji stvarno smatram da je nepravedan, ja ću to uraditi, ali na jedan mudriji i zreliji način, a ne da sada izađem i, oprosti mi na prostom jeziku, ispljujem i turnir i loptice i teren u javnosti jer znam da mi to neće dobro doneti“, detaljno Novak govori o temi koja intrigira mnoge i kojom smo se bavili pre nekoliko dana.

"Tražim inspiraciju u drugima"


Getty Images


Svi smo iskusili noći kada san neće na oči, pa onda pokušavamo svašta da se uspavamo – prizivamo u misli svoje najbliže, detalje koji su nam donosili radost ili jednostavno nešto što nas opušta. Misli o srećnim porodičnim trenucima se podrazumevaju, ali kakvi su ostali Novakovi recepti za te situacije pred spavanje u kojima se u mozgu odigrava monodrama?

“Premotavam u glavi ono što je najsvežije, što se toga dana dogodilo – zbog načina života koji vodim i toliko informacija koje primam, vrlo brzo zaboravljam ono što se desilo i nastavljam dalje. To ne znači da sam zaboravio one najemotivnije i najlepše teniske pobede koje sam doživeo i koje se ističu više od drugih – vimbldonske trofeje 2011. i 2014. godine, kao i Dejvis kup sa Srbijom u Beogradu. Naravno da se toga sećam, štaviše, juče sam gledao osvajanje Dejvis kupa, a igrom slučaja evo sad pričamo o tome. I kada sam gledao, toliko sam se naježio i dobio ogromnu motivaciju. Onda sam pročitao i intervju sa Vladimirom Grbićem, koji je genijalac i kao čovek i kao sportista. Sada, posle bogate karijere, usmerava svu svoju energiju ka tome da pomogne specijalnim olimpijcima i to je za svaku pohvalu, to ne rade mnogi. Sjajan čovek koji je tu dao mnogo korisnih i lepih stvari koje možeš da uzmeš kao savete i inspiraciju za ono što radiš kao sportista. Te dve stvari su mi recimo dale vetar u leđa i to je ono što konstantno tražim – tražim inspiraciju u drugima, u ljudima oko sebe, ali i u ovakvima kao što je Vladimir Grbić i drugi sportisti, naši i internacionalni. I ne samo sportisti, nego i ljudi iz drugih sfera života koji su posebni i ostvareni ljudi u profesionalnom, ali i u ličnom smislu. O takvim ljudima volim da čitam i da čujem šta imaju da kažu i da saznam kakve su im misli“.

Još svi pamtimo onaj smeč u meču sa Rafaelom Nadalom na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, ali još bolje pamtimo i trijumf nad Džejmsom Blejkom i osvajanje bronzane medalje za Srbiju. Četiri godine kasnije Novak na vimbldonskoj travi nije imao sreće – porazi od Marija i Del Potra ostavili su ga na najbolnijoj, četvrtoj poziciji. Sledeća prilika je naredne godine u Rio de Žaneiru, gde će Đokovićeve ambicije biti najviše.

“Ogromna mi je želja, ali nisam jedini. Svi sportisti sanjaju ceo život da budu na Olimpijskim igrama, a onda i da osvoje medalju. Svestan sam šta me očekuje tamo – nadam se da će teniska reprezentacija biti kompletna i jaka, da ćemo imati što više predstavnika jer je tenis sada postao uspešan sport za Srbiju i bilo bi poželjno da imamo mnogo takmičara. Nadam se da ćemo doneti medalje – u Londonu nismo uspeli i to me je izuzetno pogodilo, bio sam vrlo potresen zbog toga. Ali dolazi nova prilika, igraće se na tvrdoj podlozi koja je meni omiljena i nadam se medalji koja je bolja od bronze. Mada, u stvari, bilo koju medalju da osvojim za Srbiju, to je veliki korak“.

“Vidimo se ovih dana“, zaključio je Novak uz osmeh na rastanku. Vidimo se, i hvala na svemu.
 
UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Noletu otvoren put do finala Vimbldona: Nadal, Federer i Marej na drugoj strani
Blic
Najbolji teniser sveta Novak Đoković kreće u odbranu titule na Vimbldonu duelom protiv Nemca Filipa Kolšrajbera, odlučeno je žrebom, a na putu do finala neće imati najveće rivale.

489947_01djokovic03reutersfoto-reuters_f.jpg



U Noletovom delu žreba je "samo" rival iz finala Rolan Garosa Stan Vavrinka, dok su na drugoj strani "kostura" svi najveći rivali - Rodžer Federer, Endi Marej i 10. teniser sveta Rafael Nadal, koji je u četvrtini sa Marejem

Prema projekciji nosilaca, četvrtfinale bi moglo da izgleda ovako: Đoković - Nišikori, Vavrinka - Raonić, Marej - Ferer, Federer - Berdih.

Dakle, Novaka na startu odbrane titule čeka Nemac Filip Kolšrajber, koga je dobio u šest od ukupno sedam međusobnih okršaja, ali bi mogao da bude vrlo nezgodan rival. U drugom kolu bi mogao da se sastane sa Lejtonom Hjuitom, kome je ovo poslednje učešće na Vimbldonu ili sa Jarkom Nieminenom.

Vavrinka će u prvom kolu igrati protiv Žoaoa Souse, dvostruki osvajač prestižnog trofeja Rafa Nadal se sastaje sa Tomašom Belučijem, Endija Mareja čeka Mihail Kukuškin, a Rodžera Federera, sedmostrukog prvaka, Damir Džumhur.

Najteži posao mogao bi da ima Marej, jer bi u četvrtfinalu potencijalno mogao da igra sa Nadalom, a zatim u polufinalu protiv Federera.

Što se tiče preostalih naših tenisera, Janko Tipsarević ide na Španca Marsel Granoljers, a Viktor Troicki na kvalifikanta iz Kazahstana Aleksandr Nedovjesova.

Filipa Krajinovića čeka Nikolas Mau, dok će Dušan Lajović imati težak zadatak protiv vetera i specijaliste za travnatu podlogu Tomija Hasa.

Najpoznatiji teniski turnir počinje u ponedeljak i igra se za nagradni fond od 12.568.000 funti.
 
Natrag
Top