Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
wayne_shorter.jpg


Wayne Shorter (rodjen 25 avgusta, 1933) je Američki jazz saksofonista i kompozitor, koji se smatra jednim od najznačajnih Američkih jazz muzičara njegove generacije.

Po Njujork Tajmsu, Wayne Shorter je najveći živi jazz kompozitor. Aktivan od sredine 50-ih, obeležio je rad tri legendarna jazz sastava, uporedo razvijajući solo karijeru. Bio je član Art Blakey and the Jazz Messengers, (tzv. „Drugog“) kvinteta Milesa Davisa, i kolider (sa Joe Zawinulom) sastava Weather Report, najcenjenije fusion grupe svih vremena.

Godine 2000. formira aktuelni kvartet, u kom su Danilo Perez (klavir), John Patitucci (kontrabas) i Brian Blade (bubnjevi) - grupa se smatra vodećim akustičnim jazz sastavom današnjice, a svi njeni članovi su non-stop u vrhu najreferentnijih godišnjih jazz anketa. Wayne Shorter je devetostruki dobitnik Grammyja - oba poslednja njegova albuma: „Alegria“ (2003) i „Beyond the Sound Barrier“ (2005), nagrađena su Grammyjem za najbolji jazz album.

Shorter je rodjen u Newark, New Jersey, i završio je Newark Arts gimnaziju. Pošto je jako voleo muziku otac ga je podržao da uzima časove saksofona, dok je njegov brat učio trubu. Nakon završenog školovanja na New York University 1956, Shorter provodi dve godine u vojsci, tokom čega je izvesno vreme svirao sa Horace Silver-om. 1956 Shorter se pridružuje Art Blakey-u., sa kojim je bio pet godina i na kraju postao muzički direktor grupe.
1960 godine se pridružuje bendu Milesa Davisa, gde svojim unikatnim kompozicijama doprinosi tome da bend uskoro postane po mišljenju kritičara jedan od najuticajnih grupa u istoriji dzeza. Ostaje u grupi i posle njihovog raspada 1968 godine, svirajući rane jazz fusion ploče, uključujući "In a Silent Way", i "Bitches Brew" obe 1969 godine. Poslednje studijsk snimke za Davisa je objavio 1970 godine.
Do 1968 godine svira isključivo tenor saksofon, a 1969 svira soprano saksofon na albumu In A Silent Way i na njegovom albumu Super Nova. Istovremeno dok je jos bio sa Miles Davisonovim kvartetom on izdaje nekoliko albuma za Blue Note Records, koji je isključivo sadržavao njegove kompozicije.
Sa izlaskom novog albuma Odyssey of Iska 1970 godine, oformljava fusio grupu Wether Report i njen sastav su činili: basista Miroslav Vitous, percusionista Airto Moreira, i bubnjar Alphonse Mouzon.
Nakon Vitousove deportacije 1973, shorter i Zawinul su zajedno vodili grupu do njihovog raspada 1985 godine. Njihova raznovrsnost i odlični muzičari, pogotovo basista Jaco Pastorius, pomogli su bendu da snime veoma kvalitetne pesme u različitim stilovima tokom godina, sa uticajem funk, bebop, Latn jazz, etničkom muzikom kao dominantnom.
Istovremeno, tokom 1970 i početkom 1980 išao je na turneju sa V.S.O.P. kvintetom, koja je bila ponovo skupljanje Miles Davisovog kvinteta, sem Freddie-a Hubbarda koji je zamenio Milesovo mesto svirajući trubu.
Shorter se pojavio na duplom Carlos Santanovom albumu The Swing Of Delight, za koji je takodje komponovao nekoliko pesama.
1995, Shorter izdaje album High Life, njegov prvi solo album nakon sedam godina. Album je dobio Grammy Nagradu za najbolji savremeni jazz album 1997 godine.
Shorter ponovo radi sa Hancockom 1997 godine na veoma cenjenom albumu 1+1. Pesma "Aung San Suu Kyi" je donela i Shorteru i Hancock-u Grammy nagradu.

2000 godine oformljava sadašnji bend, prvi bend pod njegovim vodjstvom, sa mladim muzičarima , pijanistom Danilo Perez-om, basistom John Patitucci-jem, i bubnjarem Brian-om Blade-om, svirajući isključivo njegove kompozicije. Izdali su dva albuma Footprints Live! (2002) i Beyond the Sound Barrier (2005).
2003 njegov album "Alegria" dobija 2004 godine Grammy nagradu za najbolji Instrumental Jazz album.

"Beyond the Sound Barrier" je dobio 2006 Grammy nagradu za najbolji Instrumental Jazz Album.


Diskografija:

Albumi:

Introducing Wayne Shorter
Second Genesis 1960
Wayning Moments 1962
Night Dreamer 1964
JuJu 1964
Speak No Evil 1965
The Soothsayer 1965
Et Cetera 1965
The All Seeing Eye 1965
Adam's Apple 1966
Schizophrenia 1967
Super Nova 1969
Moto Grosso Feio 1970
Odyssey of Iska 1970
Native Dancer with Milton Nascimento 1974
Atlantis 1985
Phantom Navigator 1986
Joy Ryder 1988
Carlos Santana and Wayne Shorter - Live at the Montreux Jazz Festival 1988 with Carlos Santana 1988
High Life 1995
1 + 1 with Herbie Hancock 1997
Footprints Live! 2002
Alegría 2003
Beyond the Sound Barrier 2005


Awards

* Down Beat Poll Winner New Star Saxophonist (1962)
* Grammy Award for Best Jazz Fusion Performance for Weather Report's 8:30 (1979)
* Grammy Award for Best Instrumental Composition for Dexter Gordon's Call Sheet Blues (1987)
* Grammy Award for Best Jazz Instrumental Performance, Individual or Group for A Tribute to Miles (1994)
* Grammy Award for Best Contemporary Jazz Album for High Life (1996)
* Grammy Award for Best Instrumental Composition for Aung San Suu Kyi (1997)
* NEA Jazz Masters (1998)
* Honorary Doctorate of Music (1999; Berklee College of Music)
* Grammy Award for Best Jazz Instrumental Solo for In Walked Wayne (1999)
* Grammy Award for Best Instrumental Composition for Sacajawea (2003)
* Grammy Award for Best Jazz Instrumental Performance, Individual or Group for Alegría (2003)
* Grammy Award for Best Jazz Instrumental Performance, Individual or Group for Beyond The Sound Barrier (2005)
* Jazz Journalists Association Jazz Award Small Ensemble Group of the Year to Wayne Shorter Quartet (2006)



Izvor:wikipedija




 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top