Obožavam ljetnji pljusak, jaka kiša koja padne na vreli asfalt i onda bare budu tople, a ja naravno namjerno pustim da pokisnem i namjerno izađem bosa vani. Volim i zimsku kišu, koja mi daje odličan povod da ostanem i da sjedim kod kuće. Jedino ne volim četrdesetodnevne pljuskove, koji se polagano vuku danima, a oni su mi obilježili djetinjstvo. I nevrijeme sa grmljavinama i gromovima, kojih se užasno plašim, a kiša i vjetar razduvaju sve pred sobom. Onda navučem škure da ne gledam.(Škure su drvene, primorske roletne.)