Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vojo Stanić


Vojo-Stanic-slikar.jpg

1924.
Rođen je 3. veljače u Podgorici. Otac Tomo, majka Danica (rođena
Ivanović).

1926 -1943.
Odrasta u Nikšiću, kao i u malom planinskom Šavniku. Tu prvi
put od svojih djedova sluša o dalekom i čudnovatom gradu New
Yorku i bogatoj Americi. A od drugih saznaje o veličanstvenom
pravoslavnom manastiru Hilandaru i mnogobrojnim crkvama.
Osnovnu školu i gimnaziju završava u Nikšiću. Sjeća se da se
kao srednjoškolac divio „nekim kipovima”, jer je bio očaran mogućnostima
čovjekove ruke. Nije poznato jesu li ta djela imala
umjetničke kvalitete.

1944.
Sudjeluje u Narodnooslobodilačkom ratu u sastavu Šeste crnogorske
udarne brigade. Povremeno radi portrete svojih suboraca.
Oni primjećuju da „što očima vidi, to rukom naslika”. Kraće
vrijeme sudjeluje u teškim borbama, ali je ubrzo prebačen
u Štab brigade. Počinje raditi kao ilustrator u novoosnovanom
listu. Naslovi, karikature i ilustracije njegovi su prvi „štampani
radovi”.

1945.
Demobiliziran u mjesecu veljači.

1951.
Diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu – Kiparski
odsjek u klasi prof. Alojza Dolinara. Pojavljuje se i njegova
prva skulptura. Isprva upisuje Slikarski odsjek na istoj Akademiji,
ali se ubrzo prebacuje na kiparski. Na pitanje zašto se opredijelio
za kiparstvo, odgovara da mu se tada učinilo da je to “muškije”.
Nastanjuje se u Herceg Novom, slikovitom mediteranskom gradu
bogatom historijskim i svakodnevnim događanjima. Ovaj gradić
kroz slikarstvo Voje Stanića postaje paradigma čovječanstva.
Počinje raditi kao profesor u Školi za umjetničke zanate. Ova škola
je naslijedila čuvenu Umjetničku cetinjsko-novljansku školu.

1952.
Postaje član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.

1954.
23. studenog u 16.30 prva uljana slika ugledala je svjetlost dana.
Posvećena je hercegnovskom molu. Iščitava prepisku između
Tea i Vincenta van Goga. U tim pismima otkriva radost i užitak
stvaranja, što daje podstrek njegovom slikarstvu.

1956.
Prve portrete i pejzaže izlaže u Titogradu (Podgorica) i Beogradu.

1957.
Ženi se Nadom (rodom Marović, iz Luštice), istaknutom kiparicom.
Na dan vjenčanja isplaćen mu je prvi honorar za prodanu
sliku. Rađa im se sin Tomo, budući pijanist. Carinarnica austrougarske
stanice pored željezničke pruge koja je povezivala Beč i
Jadransko more, postaje njihov dom. Kada se smjestio na takozvanom
Škveru, od male sobe na tavanu napravio je atelje s pogledom
na otvoreno more. Ima osjećaj da kosmos prolazi pored
njegovog prozora.

1958.
Studijski boravak i pariško iskustvo pridonijeli su spoznaji mnogih
umjetničkih tajni. U Parizu se upoznaje s naslijeđem nadrealista
i s djelima velikih majstora. Najviše vremena provodi u
Luovreu. Nastavlja raditi kao profesor Više pedagoške škole na
Odsjeku za likovno obrazovanje.

1962/63.
Veličanstveni spomenik Jovanu Tomaševiću njegov je posljednji
kiparski rad kojim se oprostio od ove kreativne forme. U potpunosti
se posvećuje slikarstvu.

1965.
Zatvaranjem Više pedagoške škole Stanić ostaje živjeti i raditi u
Herceg Novom kao slobodni umjetnik.

1966/68.
U Norveškoj boravi dva puta. U Oslu doživljava sebe kao pravog
velikog umjetnika. Njegove priče tiskane su na norveškom. Njegove
slike našle su se u zbirkama, galerijama i privatnim norveškim
domovima. Ugledni brodovlasnik Skaugen uključuje trinaest
njegovih slika, uz djela Braquea, Tuolouse -Lautreca, Hartunga i
drugih u svoju ploveću galeriju.

1973/74.
U ovom periodu boravi u Rimu. Đorđo Mansardo, vlasnik galerije
„Julia” u Rimu, u kojoj je izlagao slike, omogućio mu je da veliki
grad prihvati kao svoj i doživi Italiju kao novo bogato iskustvo.

1976.
Kao cijenjeni stvaralac ponovo provodi neko vrijeme u Rimu izlažući
svoje slike u galeriji „Julia”.

1977.
Primljen je za dopisnog člana Crnogorske akademije nauka i
umjetnosti.

1985.
Primljen je za redovnog člana Crnogorske akademije nauka i
umjetnosti. Član je Matice crnogorske i crnogorskog PEN centra.

1991.
Kao humanist i angažirani umjetnik zbog „neizdrživog pritiska
na savjest” snažno se suprotstavlja bombardiranju Dubrovnika.

1994.
Njegov sedamdeseti rođendan proslavljen je u Crnogorskoj akademiji
nauka i umjetnosti.

1997.
Predstavlja Crnu Goru na XLVII. Venecijanskom bijenalu. Ovo sudjelovanje
smatra svojim najvećim uspjehom. Prima preko 2000
čestitki iz cijeloga svijeta. Profesor Robert Boyers s Univerziteta
u Saratoga Springsu, nedaleko od New Yorka, upućuje mu poziv
za gostovanje.

1999.
Postaje član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.

2004.
Prihvaća poziv profesora Roberta Boyersa i prvi put boravi u
SAD. Na Skidmore Collegeu (Saratoga Springs) održana je samostalna
izložba njegovih slika u trajanju od dva i pol mjeseca.
Slavi 80-ti rođendan.

2005.
U umjetničkoj galeriji Zuraba Ceretelija u Moskvi otvorena je
njegova samostalna izložba. Boravi tamo četiri dana u lipnju
mjesecu. Ovo je njegova prva i jedina posjeta Rusiji. Odsjeo je u
ogromnom hotelu „Rusija”. Promatrajući kroz prozor svoje sobe
Kremlj i crkvu Vasilija Blaženog rekao je da se već tu vidi historija
Rusije. ,,A u New Yorku gledate u nebesa, jer tamo historiju
kompenzira visina”.

Izvor: Galerija-kula.hr




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Kinezi žele da snime film o Voju Staniću

Kinezi žele da snime film o Voju Staniću

Posle zapaženih izložbi, u Kini žele da snime film o Voju Staniću. Kinezi zainteresovani da film režira Kusturica

kul-Vojo Stanic_620x0.jpg

JA nemam veze s tim. I, prosto, ne znam šta da kažem. Ako to oni rade, to je onda njihovo delo, kao, recimo, kad slikar pravi svoj motiv, a da nikoga ne pita. Izložbu u Pekingu i Šangaju je vodio galerista Gajo Vojvodić, koji mi je pre nekoliko dana ispričao svoje utiske. Doneo mi je i katalog....
Ovako je crnogorski umetnik, slikar Vojo Stanić, prokomentarisao vest da poznati kineski reditelj Žang Juan namerava da snimi dokumentarni film o njegovom životu i stvaralaštvu. Juan je izrazio želju da režiju potpiše naš proslavljeni reditelj Emir Kusturica, koji je izuzetno cenjen i u najmnogoljudnijoj zemlji sveta. Kinezi bi u ovom projektu bili - koproducenti.

Stanić je, po svoj prilici, "zapalio" Kineze izložbom "Jedrenje na snovima" u Pekingu i Šangaju. Njegove slike su krajem septembra bile izložene u Muzeju umetnosti glavnog grada Kine, a potom u galeriji Lju Haisu u Šangaju.

Sređujući utiske posle Stanićevog uspeha, galerista Gajo Vojvodić kaže da su kulturni poslenici ove velike zemlje, pre svih reditelj Juan, zainteresovani da štampaju i monografiju o Staniću na kineskom jeziku. On je podsetio da je Kusturica dugogodišnji prijatelj Voja Stanića, njegov komšija u Herceg Novom, i da poseduje nekoliko Stanićevih slika. U monografiji "Jedrenje na snovima", objavljen je i rediteljev nadahnuti tekst o slikaru koji uprkos dubokim godinama ne prestaje da oduševljava svet.
- Poznato je da Vojo ne voli eksponiranje, posebno ne u medijima, ali verujem da će film biti posebna priča - uveren je Gajo Vojvodić. - Kina bi i finansijski podržala projekat i dala mu zasluženo mesto na najvećem tržištu sveta.
Vojo Stanić je odavno poznat daleko van granica Crne Gore. Rođen je 1924. godine u Podgorici, a Akademiju likovnih umetnosti je završio 1951. godine u Beogradu. Imao je više od sedamdeset samostalnih i preko 150 kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade AVNOJ-a, Trinaestojulske, Politikine, nagrade grada Zagreba, Likovnog salona Cetinja, Memorijala Milene Pavlović Barili... Član je CANU, a živi i stvara u Herceg Novom.

kul-Vojo-Stanic-1.jpg

INSPIRACIJA

- HOĆU da radim sve što ima veze sa Vojom Stanićem - rekao je u sredu u izjavi za "Novosti" Emir Kusturica. - Vojo Stanić je za mene uvek bio velika inspiracija. Način na koji je koristio boje i sloboda sa kojom je raspoređivao ljude u prostoru meni su mnogo pomogli da stvorim svoj filmski izraz.

Izvor: Večernje novosti




 
Natrag
Top