Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
Vjerski turizam: Više od 300 milijuna hodočasnika u svijetu potroši 18 milijardi eura
Najjača svjetska svetišta poput Lourdesa ili Fatime na godinu privuku od pet do osam milijuna hodočasnika, a Mariju Bistricu na godinu posjeti 800.000 ljudi
Svake godine više od 300 milijuna hodočasnika diljem svijeta kreće na put vjere na kojem će potrošiti čak 18 milijardi eura. Samo najjača svetišta poput Lourdesa ili Fatime na godinu će privući osam, odnosno pet milijuna hodočasnika.
Čak će i u crkvenim krugovima nepotvrđeni fenomen Međugorja u jednoj sezoni posjetiti više od milijun ljudi (prema engleskom listu Daily Mail, pet milijuna) iako je veliku sjenu na njega, uz ostale sumnje, svojedobno bacio i umirovljeni biskup Andrea Gemma rekavši kako je riječ o mjestu zgrtanja novca. Ozbiljniji, pak, mediji ne zaborave napomenuti da vidioci posjeduju hotele i luksuzne automobile.
Italija od hodočasničkog turizma na godinu uprihodi pet milijardi eura.
Hrvatska na žalost nema organiziranog vjerskog turizma, pa se i ne može otkriti koliko se novca zavrti temeljem hodočasničkih lutanja.
Od naših 10 svetišta najposjećenija je Marija Bistrica - ono što su Plitvička jezera za nacionalne parkove to je Marija Bistrica za vjerski turizam. To lijepo, pitomo i nenametljivo zagorsko mjesto - gdje se hodočasti već 314 godina, ali se ljudi nisu obogatili od tuđe vjere - na godinu posjeti 800.000 ljudi. Glavna hodočasnička sezona traje od prve nedjelje nakon Uskrsa do kraja listopada. Jedan od motiva za dolazak u Mariju Bistricu je drveni kip Majke Božje kojem se pripisuju čudotvorne moći. U dokumentima se tako ističe da je od 1688. do 1786. zabilježeno 1109 čudesnih događaja koji su priznati tek kasnije, nakon pomnih istraživanja. Dojmljiva je i bistrička Kalvarija, 15 postaja Križnog puta, od koje je svaka vrijedno umjetničko djelo, s tim da su prve četiri postaje napravljene ratne 1941., a preostalih 11 sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako je riječ o središnjem mjestu vjerskog života hrvatskog naroda, popratni biznis nije razvijen pa u ponudi prevladavaju licitarska srca, svijeće, gvirc, medovina i čaplje, ali i bižuterija.
Oko Marije Bistrice, koja je tek nedavno dobila prvi vrhunski hotel nazvan »Kaj« (u sastavu Bluesun grupe) nalazi se biciklistička staza duga osam kilometara, pješačka obilaznica »Za dušu i tijelo« duga 15 kilometara, te Park skulptura, posljedica višegodišnjih kolonija drvorezbara.
Karlovačko područje od 1987. ima svoje svetište Svetog Josipa na Dubovcu. Najvažnije hodočašće je 19. ožujka, na dan svetog Josipa, dok ludbreško svetište Predragocjene krvi Isusove otkriva sjajnu legendu što i dan danas privlači posjetitelje. Priča kaže da je 1411., nakon što je izrekao riječi preobraženja, svećenik opazio krv u kaležu. Krv se i danas čuva u posebnom relikvijaru u župnoj crkvi, a glavno je hodočašće prve nedjelje u rujnu.
Za blagdan Velike Gospe sinjski gosti spavaju pod drvećem jer ni izbliza nema dovoljno raspoloživih turističkih kreveta. Sve je počelo 1715. godine kada je 700 ljudi Cetinske krajine, noseći sa sobom sliku Majke Božje, bježalo pred turskom hordom. Sklonili su se u gradu, tvrđavi iznad sadašnjeg Sinja, i kada su bili pred sigurnim padom, Turcima se ukazao bijeli ženski lik osvijetljen jakom svjetlošću nakon čega su se ovi dali u bijeg. Od tada su i u Sinju zabilježena mnoga čudesna ozdravljenja.
Mornari i hodočasnici svakodnevno obilaze i svetište Majke Božje Trsatske. Do svetišta vodi 561 stuba, a ono što su Marija Bistrica i Sinj svojim područjima, to je Trsat Kvarneru i okolici. Također vrlo lijepo svetište koje valja posjetiti.
U listopadu 1998. u narodu omiljeni papa Ivan Pavao II. posjetio je solinsko svetište gdje je prva crkva sagrađena u 10. stoljeću.
Za Malu Gospu, 8. rujna, rijeke ljudi slijevaju se i prema svetištu Vepric - Makarska, posvećenom rođenju Djevice Marije.
Davor Verković
izvor:vjesnik
VJERSKI TURIZAM
ŠIBENIK - NAJVEĆI BROJ CRKAVA U POVIJESNOJ GRADSKOJ JEZGRI U CIJELOJ DALMACIJI
Kroz prošlost vjera je bila upravo ta, koja je davala snagu stanovnicima Šibenskog područja u teškim trenucima. Jedan od dokaza za to je i sam broj crkvi u šibenskoj gradskoj jezgri, gdje ih je nekoć bilo 28, međutim danas ostalo 13. Ipak, šibenska gradska jezgra ima najveći broj sakralnih objekata među svim gradskim jezgrama dalmatinskih gradova.
Danas je vjerski turizam jedan od glavnih motiva dolaska gostiju u Šibensko-kninsku županiju. Osim crkvica smještenih u gradskim jezgrama i središtima naselja, okolnim brdašcima i u poljima, hodočasnicima i vjernicima su posebno važni slijedeći datumi:
Gospa od Loreta – Primošten (10. svibnja)
Za sliku Gospe od Loreta se veže priča o jednom Marku Prginu, koji je u snu vidio sliku Gospe s malim Isusom. U potrazi za slikom uputio se u Loreto, gdje je našao i kupio Gospinu sliku. Sanduk u kojem je prevezao sliku do Primoštena još se i danas čuva. Brojni su mještani davali svoje obiteljsko zlato kako bi se napravio zlatni okvir za sliku. Primoštenci vjeruju da ih je Gospa od Loreta spasila od talijanskog napada u II. Svjetskom ratu i u njenu čast je posvećena prva nedjelje poslije 16. studenog kada se održava svečana misa, a ujedno je i taj dan zavjetni dan mještana. Posebno je značajan blagdan Gospe od Loreta (10. svibnja), kada se održava velika procesija oko mjesta i brodovima po moru.
Gospa o'Karavaja – Tisno (26. svibnja)
Štovanje Gospe od Karavaja započelo je u Italiji 1432. godine kada se 26. svibnja u mjestu Caravaggio, u blizini Bergama, Gospa ukazala pobožnoj ženi Ivanici. Tijekom 17. i početkom 18. stoljeća mnoge su se talijanske porodice iz okolice Bergama doselile u Tisno, a među njima je bila i obitelj Gelpi koja je, štujući Gospu, sa sobom donijela njezinu sliku i oko 1720. godine sagradila malu kapelicu na brdu Brošćica iznad Tisnoga. Štovanje Gospe od Karavaja kroz gotovo tri stoljeća puno kazuje o tišnjanskom puku, njihovoj vjeri i životu s Crkvom, stoga i ne čudi što na dan svoje svetkovine, 26. svibnja, ne mogu skriti radost i veselje. Tog su dana svake kuće otvorene gostima i prijateljima, bila kuća bogata ili siromašna.
Gospa od Kapelice – Rogoznica (02. srpnja)
Prema predaji, ribar Ivan M. Bogović Tumburko 1722. godine je, loveći ribu oko rta poluotoka Gradine, ugledao neobičnu svjetlost. Kada se približio stijeni s koje je dopirala svijetlost, našao je Gospinu sliku koja prikazuje Marijin posjet rođakinji Elizabeti. Sliku je odnio kući i spremio je u škrinju, ali ona se na neobjašnjiv način vratila na isto mjesto. I tako se to ponovilo tri puta. Uskoro su mještani zajedno s ondašnjim svećenikom odlučili na tom mjestu sagraditi kapelicu, a svečanost u sadašnjem obliku utemeljena je 1776. godine.
Svečanost se održava 2. srpnja, na Petrovčicu, kada se Gospina slika dovozi brodom u pratnji svećenika i mladih djevojaka, odjevenih u bijele haljine, do Caparinove rive, gdje je dočekuje šibenski biskup u pratnji desetak svećenika i nekoliko tisuća vjernika, da bi potom svi zajedno u procesiji rogozničkom rivom Gospinu sliku prenijeli u Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo.
Gospina slika ostaje u župnoj crkvi do prve nedjelje iza Gospe od Karmela kada se u svečanoj procesiji morem i kopnom vraća u svoje svetište na rtu poluotoka Gradine. U procesiji sudjeluju stotine brodica i tisuće vjernika koji prelaze pješice oko 2,5 km zavjetnog puta, mnogi često i bosi. U prošlosti su Gospin Brod plivajući pratili mladići, a danas im se pridružuju i djevojke.
Gospa o' Tarca – Kornati (15. srpnja)
Ovo je bila crkva velikih dimenzija (oko 20x13 m) i teško je vjerovati da je služila samo lokalnim vjernicima jer tragovi naselju koje bi opsluživala tako velika crkva nisu pronađeni. Vjerojatnije je da je bila utočište mornarima, koji su u zaklonjenim uvalama Šipnata, Levrnake ili Telašćice čekali povoljne vjetrove za plovidbu Jadranom. Od crkve je danas sačuvana samo apsida i dio temelja. U kasnom srednjem vijeku u njezinu glavnom brodu podignuta je crkvica posvećena Gospi od Pohođenja, a koju narod zove Gospe o' Tarca. U njoj se prve nedjelje u srpnju održava služba Božja s blagoslovom polja i mora. Na stotine brodova tada hrli prema Tarcu. Ta zavjetna procesija brodovima jedan je od najljepših i najzanimljivijih vjerskih događaja u Hrvatskoj.
Gospa od Karmela / Okit – Vodice (16. srpnja)
Gledajući s mora, panoramom Vodica dominira brdo Okit sa crkvom Gospe od Karmela.
Prva crkva na ovom uzvišenju dignuta je još u 17. stoljeću, vjerojatno na temeljima još starije kapelice. Kasnije, početkom 20. stoljeća od podnožja do vrha brda izrađen je Put križa sa četrnaest kapelica, od kojih svaka označava jednu postaju križnoga puta. Svake godine na datum 16. srpnja Putem križa hodočaste vjernici iz cijelog svijeta.
Visovačka Gospa – Visovac (02. kolovoza)
Franjevački otok „Visovac" jedinstveno je i prelijepo mjesto prirodne i duhovne ljepote i povezanosti. Označava simbolični odmak od svakodnevice. Mjesto je novicijata – pripreme bogoslova za redovničku i svećeničku službu. Samostan, crkva i otok Visovac i Visovačko jezero prirodna su, kulturna, povijesna i duhovna cjelina. Franjevački samostan na Visovcu posjeduje značajnu arheološku zbirku, manju etnografsku, zbirku crkvenoga ruha i posuđa, te bogatu knjižnicu s desecima vrijednih knjiga i inkunabula, a posebno mjesto ima zbirka turskih isprava (fermani i hatišerifi) od kojih su neki od samih sultana. U Crkvi Gospe Visovačke nalaze se vrijedne orgulje. U teškim i mirnim, radosnim i bolnim trenucima narod se utjecao zagovoru Gospe od Milosti. Slika Gospe Visovačke iz god. 1576. simbol je nebeske pomoći. Svake godine od 2. kolovoza kada je Gospa Visovačka pa do 15. kolovoza (Velika Gospa) tisuće ljudi hodočaste u ovo svetište. Samostan Visovac postao je duhovno središte Sjeverne i Srednje Dalmacije, Hercegovine i Like.
Vrpoljačka Gospa – Vrpolje, pokraj Šibenika (15. kolovoza)
Glasovito svetište Gospe Vrpoljačke potječe iz 14. stoljeća, a razni darovi uz Marijinu sliku dokaz su ljubavi za primljena dobročinstva. Blagdan Gospe Vrpoljačke se tradicionalno slavi na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, kada tisuće ljudi dolazi u to malo mjesto nedaleko Šibenika.
Od posebnog značaja za vjernike su također i „Jurlinovi dvori" – etno selo sa sakralnom zbirkom zaštićeno od strane Ministarstva Kulture Republike Hrvatske, te sakralna zbirka Benediktinskog samostana Sv. Luce u samom središtu povijesne srednjovjekovne jezgre Šibenika.
VODICE – NAJPOZNATIJE DALMATINSKE ŽUDIJE
Po pričanju starijih mještana Vodica smatra se da je početkom XX. stoljeća običaj čuvanja Božjeg groba u Velikom tjednu stigao u Vodice iz Prvić Šepurine.
Žudije su momci koji odjeveni u odore rimskih vojnika uprizoruju njihovu ulogu u Isusovoj muci. Običaj žudija njeguje se u Vodicama već više od stotinu godina i postoje stroga pravila koja propisuju tko može biti žudija i kakav mora biti. Oni na osobit način sudjeluju u uskrsnom bogoslužju od Velikog četvrtka do Velike subote.
Žudije započinju svoju službu na Veliki četvrtak pri kraju mise Večere Gospodnje. Obučeni u rimske vojnike sa buzdovanom i sulicama pristupaju oltaru i ovdje nastavljaju čuvati Isusov grob sve do uskrsnuća.
Na Veliki petak prisustvuju u procesiji kroz mjesto prateći Isusa koji nosi teški križ. Kraj njihova službovanja je na Veliku subotu, kada na misi padaju i bježe, a dvoje anđela najavljuju Isusovo uskrsnuće.
izvor:sibenikregion
SVETIŠTE MAJKE BOŽJE U MARIJI BISTRICI - HRVATSKO NACIONALNO
Povijest
Dragi Marijini štovatelji,
Dragi hodočasnici u svetište
Majke Božje Bistričke!
Najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u nas Hrvata je Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smješteno među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja.
Svetište Majke Božje Bistričke imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda. U Mariju Bistricu već se stoljećima slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir.
U ovom hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom stoljeća milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili i od nebeske Majke dobivali pomoć i uslišanje.
Kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je puta pronađen i postavljen na oltar u srpnju godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište.
Zapisana su i mnoga milosna uslišanja kroz povijest Svetišta već od 1688. godine pa sve do danas, a to dokazuje veliku ljubav i vjernost naroda prema Majci Božjoj.
Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Time je Hrvatski sabor odobrio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj.
Porastom marijanske pobožnosti i zbog mnogih milosnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke postala je svetišna crkva tijesna i premalena. Stoga bistrički župnik dr. Juraj Žerjavić (1875-1911), prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermanna Bolléa, dade proširiti i preurediti crkvu, župni dvor s arkadama, te iz stare crkve načini crkvu u stilu neorenesanse.
Papa Pio XI. (1922-1939) podijelio je 4. prosinca 1923. godine svetištu Majke Božje Bistričke naslov Manje Bazilike.
Svoje prvo najveće slavlje doživjela je Marija Bistrica 15. kolovoza 1971. godine kada je u njoj održan XIII. međunarodni marijanski kongres. Biskupi su te godine svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke.
No, Crkva u Hrvata doživjela je svoj najveći povijesni, crkveni i svenarodni događaj posjetom pape Ivana Pavla II. i proglašenjem blaženim zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca 3. listopada 1998. godine.
Sveti Otac Ivan Pavao II. to potvrđuje ovim riječima: „Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca.“
izvor:svetiste-mbb
Najjača svjetska svetišta poput Lourdesa ili Fatime na godinu privuku od pet do osam milijuna hodočasnika, a Mariju Bistricu na godinu posjeti 800.000 ljudi
Svake godine više od 300 milijuna hodočasnika diljem svijeta kreće na put vjere na kojem će potrošiti čak 18 milijardi eura. Samo najjača svetišta poput Lourdesa ili Fatime na godinu će privući osam, odnosno pet milijuna hodočasnika.
Čak će i u crkvenim krugovima nepotvrđeni fenomen Međugorja u jednoj sezoni posjetiti više od milijun ljudi (prema engleskom listu Daily Mail, pet milijuna) iako je veliku sjenu na njega, uz ostale sumnje, svojedobno bacio i umirovljeni biskup Andrea Gemma rekavši kako je riječ o mjestu zgrtanja novca. Ozbiljniji, pak, mediji ne zaborave napomenuti da vidioci posjeduju hotele i luksuzne automobile.
Italija od hodočasničkog turizma na godinu uprihodi pet milijardi eura.
Hrvatska na žalost nema organiziranog vjerskog turizma, pa se i ne može otkriti koliko se novca zavrti temeljem hodočasničkih lutanja.
Od naših 10 svetišta najposjećenija je Marija Bistrica - ono što su Plitvička jezera za nacionalne parkove to je Marija Bistrica za vjerski turizam. To lijepo, pitomo i nenametljivo zagorsko mjesto - gdje se hodočasti već 314 godina, ali se ljudi nisu obogatili od tuđe vjere - na godinu posjeti 800.000 ljudi. Glavna hodočasnička sezona traje od prve nedjelje nakon Uskrsa do kraja listopada. Jedan od motiva za dolazak u Mariju Bistricu je drveni kip Majke Božje kojem se pripisuju čudotvorne moći. U dokumentima se tako ističe da je od 1688. do 1786. zabilježeno 1109 čudesnih događaja koji su priznati tek kasnije, nakon pomnih istraživanja. Dojmljiva je i bistrička Kalvarija, 15 postaja Križnog puta, od koje je svaka vrijedno umjetničko djelo, s tim da su prve četiri postaje napravljene ratne 1941., a preostalih 11 sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako je riječ o središnjem mjestu vjerskog života hrvatskog naroda, popratni biznis nije razvijen pa u ponudi prevladavaju licitarska srca, svijeće, gvirc, medovina i čaplje, ali i bižuterija.
Oko Marije Bistrice, koja je tek nedavno dobila prvi vrhunski hotel nazvan »Kaj« (u sastavu Bluesun grupe) nalazi se biciklistička staza duga osam kilometara, pješačka obilaznica »Za dušu i tijelo« duga 15 kilometara, te Park skulptura, posljedica višegodišnjih kolonija drvorezbara.
Karlovačko područje od 1987. ima svoje svetište Svetog Josipa na Dubovcu. Najvažnije hodočašće je 19. ožujka, na dan svetog Josipa, dok ludbreško svetište Predragocjene krvi Isusove otkriva sjajnu legendu što i dan danas privlači posjetitelje. Priča kaže da je 1411., nakon što je izrekao riječi preobraženja, svećenik opazio krv u kaležu. Krv se i danas čuva u posebnom relikvijaru u župnoj crkvi, a glavno je hodočašće prve nedjelje u rujnu.
Za blagdan Velike Gospe sinjski gosti spavaju pod drvećem jer ni izbliza nema dovoljno raspoloživih turističkih kreveta. Sve je počelo 1715. godine kada je 700 ljudi Cetinske krajine, noseći sa sobom sliku Majke Božje, bježalo pred turskom hordom. Sklonili su se u gradu, tvrđavi iznad sadašnjeg Sinja, i kada su bili pred sigurnim padom, Turcima se ukazao bijeli ženski lik osvijetljen jakom svjetlošću nakon čega su se ovi dali u bijeg. Od tada su i u Sinju zabilježena mnoga čudesna ozdravljenja.
Mornari i hodočasnici svakodnevno obilaze i svetište Majke Božje Trsatske. Do svetišta vodi 561 stuba, a ono što su Marija Bistrica i Sinj svojim područjima, to je Trsat Kvarneru i okolici. Također vrlo lijepo svetište koje valja posjetiti.
U listopadu 1998. u narodu omiljeni papa Ivan Pavao II. posjetio je solinsko svetište gdje je prva crkva sagrađena u 10. stoljeću.
Za Malu Gospu, 8. rujna, rijeke ljudi slijevaju se i prema svetištu Vepric - Makarska, posvećenom rođenju Djevice Marije.
Davor Verković
izvor:vjesnik
VJERSKI TURIZAM
ŠIBENIK - NAJVEĆI BROJ CRKAVA U POVIJESNOJ GRADSKOJ JEZGRI U CIJELOJ DALMACIJI
Kroz prošlost vjera je bila upravo ta, koja je davala snagu stanovnicima Šibenskog područja u teškim trenucima. Jedan od dokaza za to je i sam broj crkvi u šibenskoj gradskoj jezgri, gdje ih je nekoć bilo 28, međutim danas ostalo 13. Ipak, šibenska gradska jezgra ima najveći broj sakralnih objekata među svim gradskim jezgrama dalmatinskih gradova.
Danas je vjerski turizam jedan od glavnih motiva dolaska gostiju u Šibensko-kninsku županiju. Osim crkvica smještenih u gradskim jezgrama i središtima naselja, okolnim brdašcima i u poljima, hodočasnicima i vjernicima su posebno važni slijedeći datumi:
Gospa od Loreta – Primošten (10. svibnja)
Za sliku Gospe od Loreta se veže priča o jednom Marku Prginu, koji je u snu vidio sliku Gospe s malim Isusom. U potrazi za slikom uputio se u Loreto, gdje je našao i kupio Gospinu sliku. Sanduk u kojem je prevezao sliku do Primoštena još se i danas čuva. Brojni su mještani davali svoje obiteljsko zlato kako bi se napravio zlatni okvir za sliku. Primoštenci vjeruju da ih je Gospa od Loreta spasila od talijanskog napada u II. Svjetskom ratu i u njenu čast je posvećena prva nedjelje poslije 16. studenog kada se održava svečana misa, a ujedno je i taj dan zavjetni dan mještana. Posebno je značajan blagdan Gospe od Loreta (10. svibnja), kada se održava velika procesija oko mjesta i brodovima po moru.
Gospa o'Karavaja – Tisno (26. svibnja)
Štovanje Gospe od Karavaja započelo je u Italiji 1432. godine kada se 26. svibnja u mjestu Caravaggio, u blizini Bergama, Gospa ukazala pobožnoj ženi Ivanici. Tijekom 17. i početkom 18. stoljeća mnoge su se talijanske porodice iz okolice Bergama doselile u Tisno, a među njima je bila i obitelj Gelpi koja je, štujući Gospu, sa sobom donijela njezinu sliku i oko 1720. godine sagradila malu kapelicu na brdu Brošćica iznad Tisnoga. Štovanje Gospe od Karavaja kroz gotovo tri stoljeća puno kazuje o tišnjanskom puku, njihovoj vjeri i životu s Crkvom, stoga i ne čudi što na dan svoje svetkovine, 26. svibnja, ne mogu skriti radost i veselje. Tog su dana svake kuće otvorene gostima i prijateljima, bila kuća bogata ili siromašna.
Gospa od Kapelice – Rogoznica (02. srpnja)
Prema predaji, ribar Ivan M. Bogović Tumburko 1722. godine je, loveći ribu oko rta poluotoka Gradine, ugledao neobičnu svjetlost. Kada se približio stijeni s koje je dopirala svijetlost, našao je Gospinu sliku koja prikazuje Marijin posjet rođakinji Elizabeti. Sliku je odnio kući i spremio je u škrinju, ali ona se na neobjašnjiv način vratila na isto mjesto. I tako se to ponovilo tri puta. Uskoro su mještani zajedno s ondašnjim svećenikom odlučili na tom mjestu sagraditi kapelicu, a svečanost u sadašnjem obliku utemeljena je 1776. godine.
Svečanost se održava 2. srpnja, na Petrovčicu, kada se Gospina slika dovozi brodom u pratnji svećenika i mladih djevojaka, odjevenih u bijele haljine, do Caparinove rive, gdje je dočekuje šibenski biskup u pratnji desetak svećenika i nekoliko tisuća vjernika, da bi potom svi zajedno u procesiji rogozničkom rivom Gospinu sliku prenijeli u Župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo.
Gospina slika ostaje u župnoj crkvi do prve nedjelje iza Gospe od Karmela kada se u svečanoj procesiji morem i kopnom vraća u svoje svetište na rtu poluotoka Gradine. U procesiji sudjeluju stotine brodica i tisuće vjernika koji prelaze pješice oko 2,5 km zavjetnog puta, mnogi često i bosi. U prošlosti su Gospin Brod plivajući pratili mladići, a danas im se pridružuju i djevojke.
Gospa o' Tarca – Kornati (15. srpnja)
Ovo je bila crkva velikih dimenzija (oko 20x13 m) i teško je vjerovati da je služila samo lokalnim vjernicima jer tragovi naselju koje bi opsluživala tako velika crkva nisu pronađeni. Vjerojatnije je da je bila utočište mornarima, koji su u zaklonjenim uvalama Šipnata, Levrnake ili Telašćice čekali povoljne vjetrove za plovidbu Jadranom. Od crkve je danas sačuvana samo apsida i dio temelja. U kasnom srednjem vijeku u njezinu glavnom brodu podignuta je crkvica posvećena Gospi od Pohođenja, a koju narod zove Gospe o' Tarca. U njoj se prve nedjelje u srpnju održava služba Božja s blagoslovom polja i mora. Na stotine brodova tada hrli prema Tarcu. Ta zavjetna procesija brodovima jedan je od najljepših i najzanimljivijih vjerskih događaja u Hrvatskoj.
Gospa od Karmela / Okit – Vodice (16. srpnja)
Gledajući s mora, panoramom Vodica dominira brdo Okit sa crkvom Gospe od Karmela.
Prva crkva na ovom uzvišenju dignuta je još u 17. stoljeću, vjerojatno na temeljima još starije kapelice. Kasnije, početkom 20. stoljeća od podnožja do vrha brda izrađen je Put križa sa četrnaest kapelica, od kojih svaka označava jednu postaju križnoga puta. Svake godine na datum 16. srpnja Putem križa hodočaste vjernici iz cijelog svijeta.
Visovačka Gospa – Visovac (02. kolovoza)
Franjevački otok „Visovac" jedinstveno je i prelijepo mjesto prirodne i duhovne ljepote i povezanosti. Označava simbolični odmak od svakodnevice. Mjesto je novicijata – pripreme bogoslova za redovničku i svećeničku službu. Samostan, crkva i otok Visovac i Visovačko jezero prirodna su, kulturna, povijesna i duhovna cjelina. Franjevački samostan na Visovcu posjeduje značajnu arheološku zbirku, manju etnografsku, zbirku crkvenoga ruha i posuđa, te bogatu knjižnicu s desecima vrijednih knjiga i inkunabula, a posebno mjesto ima zbirka turskih isprava (fermani i hatišerifi) od kojih su neki od samih sultana. U Crkvi Gospe Visovačke nalaze se vrijedne orgulje. U teškim i mirnim, radosnim i bolnim trenucima narod se utjecao zagovoru Gospe od Milosti. Slika Gospe Visovačke iz god. 1576. simbol je nebeske pomoći. Svake godine od 2. kolovoza kada je Gospa Visovačka pa do 15. kolovoza (Velika Gospa) tisuće ljudi hodočaste u ovo svetište. Samostan Visovac postao je duhovno središte Sjeverne i Srednje Dalmacije, Hercegovine i Like.
Vrpoljačka Gospa – Vrpolje, pokraj Šibenika (15. kolovoza)
Glasovito svetište Gospe Vrpoljačke potječe iz 14. stoljeća, a razni darovi uz Marijinu sliku dokaz su ljubavi za primljena dobročinstva. Blagdan Gospe Vrpoljačke se tradicionalno slavi na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, kada tisuće ljudi dolazi u to malo mjesto nedaleko Šibenika.
Od posebnog značaja za vjernike su također i „Jurlinovi dvori" – etno selo sa sakralnom zbirkom zaštićeno od strane Ministarstva Kulture Republike Hrvatske, te sakralna zbirka Benediktinskog samostana Sv. Luce u samom središtu povijesne srednjovjekovne jezgre Šibenika.
VODICE – NAJPOZNATIJE DALMATINSKE ŽUDIJE
Po pričanju starijih mještana Vodica smatra se da je početkom XX. stoljeća običaj čuvanja Božjeg groba u Velikom tjednu stigao u Vodice iz Prvić Šepurine.
Žudije su momci koji odjeveni u odore rimskih vojnika uprizoruju njihovu ulogu u Isusovoj muci. Običaj žudija njeguje se u Vodicama već više od stotinu godina i postoje stroga pravila koja propisuju tko može biti žudija i kakav mora biti. Oni na osobit način sudjeluju u uskrsnom bogoslužju od Velikog četvrtka do Velike subote.
Žudije započinju svoju službu na Veliki četvrtak pri kraju mise Večere Gospodnje. Obučeni u rimske vojnike sa buzdovanom i sulicama pristupaju oltaru i ovdje nastavljaju čuvati Isusov grob sve do uskrsnuća.
Na Veliki petak prisustvuju u procesiji kroz mjesto prateći Isusa koji nosi teški križ. Kraj njihova službovanja je na Veliku subotu, kada na misi padaju i bježe, a dvoje anđela najavljuju Isusovo uskrsnuće.
izvor:sibenikregion
SVETIŠTE MAJKE BOŽJE U MARIJI BISTRICI - HRVATSKO NACIONALNO
Povijest
Dragi Marijini štovatelji,
Dragi hodočasnici u svetište
Majke Božje Bistričke!
Najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u nas Hrvata je Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smješteno među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja.
Svetište Majke Božje Bistričke imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda. U Mariju Bistricu već se stoljećima slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir.
U ovom hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom stoljeća milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili i od nebeske Majke dobivali pomoć i uslišanje.
Kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je puta pronađen i postavljen na oltar u srpnju godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište.
Zapisana su i mnoga milosna uslišanja kroz povijest Svetišta već od 1688. godine pa sve do danas, a to dokazuje veliku ljubav i vjernost naroda prema Majci Božjoj.
Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Time je Hrvatski sabor odobrio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj.
Porastom marijanske pobožnosti i zbog mnogih milosnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke postala je svetišna crkva tijesna i premalena. Stoga bistrički župnik dr. Juraj Žerjavić (1875-1911), prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermanna Bolléa, dade proširiti i preurediti crkvu, župni dvor s arkadama, te iz stare crkve načini crkvu u stilu neorenesanse.
Papa Pio XI. (1922-1939) podijelio je 4. prosinca 1923. godine svetištu Majke Božje Bistričke naslov Manje Bazilike.
Svoje prvo najveće slavlje doživjela je Marija Bistrica 15. kolovoza 1971. godine kada je u njoj održan XIII. međunarodni marijanski kongres. Biskupi su te godine svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke.
No, Crkva u Hrvata doživjela je svoj najveći povijesni, crkveni i svenarodni događaj posjetom pape Ivana Pavla II. i proglašenjem blaženim zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca 3. listopada 1998. godine.
Sveti Otac Ivan Pavao II. to potvrđuje ovim riječima: „Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca.“
izvor:svetiste-mbb
Poslednja izmena: