- Učlanjen(a)
- 30.12.2009
- Poruka
- 354
VIZIJA SVETOG OCA JOVANA ČUDOTVORCA KRONŠTADSKOG
Sveti i Pravedni otac Jovan Čudotvorac Kronštdaski prisećao se vizije koju je imao u Januaru 1901:
*
Posle večernjih molitvi legao sam da se malo odmorim u svojoj sobi slabo osvetljenoj sobi jer osećah blagu vrtoglavicu, pred Ikonom Presvete Bogorodice gorelo je kandilo.
*
Posle ne više od pola sata čuh čudan šum i neko me dotaknu za rame i blagim glasom reče ''Ustani slugo Božiji Jovane i sledi volju Božiju''.
*
Ja ustade i videh pred sobom Starca koji izgledaše veličanstveno, kosa mu beše belo-siva a on imaše na sebi crnu mantiju i u ruci nosaše štap, posmatrao me je blagim pogledom.
Dok sam se ja sa velikim naporom uzdržavao da se ne srušim, moje ruke i noge se tresoše, htedoh nešto reći ali mi se jezik ne micaše.
Tada me Starac prekrsti i smirenije sa radošću me ispuni, onda se i ja sam prekrstih. Starac pokaza štapom na zapadni zid moje sobe i na zidu štapom napisa brojke: 1913, 1914, 1917, 1922, 1924 i 1934, odjednom zida nestade i ja hodajući sa Starcem kretoh ka nekoj zelenoj livadi a tamo videh mnoštvo krstova napravljenih od gline, drveta ili zlata koji označavaše grobove i ja upitah Starca zbog čega su ovi krstovi ovde a on blago odgovori:
''Ti krstovi su za one koji su mučeni i ubijeni za veru u Hrista i zbog Reči Božije te postadoše Mučenici'', te mi nastavismo put. Odjednom videh celu reku krvi, i pitah Starca šta znači ova krv i koliko je krvi proliveno?
Starac pogleda naokolo i odgovori: ''Ovo je krv pravih Hrišćana'', tada pokaza u visinu na nekoliko Oblaka i ja videh mnoštvo belih lampi (kandila) kako gore a onda počeše da padaju na zemlju jadna za drugom desetine i stotine i dok padahu gasiše se i pretvarahu se u pepeo. Starac tada pokaza i reče:
''Pogledaj,''
i videh na oblaku sedam gorućih lampi, i ja upitah šta znače ove lampe što padoše na zemlju a on odgovori
''To su Crkve Božije koje padoše u jeres, a tih sedam lampi na oblaku su sedam Apostolskih Sabornih Crkava koje će ostati do kraja vremena.''
*
Starac tada pokaza visoko na nebu i ja videh i čuh Angele kako poju ''SVJAT SVJAT SVJAT GOSPOD BOG SAVAOT'', tada velika grupa ljudi sa svećama u rukama hitaše pored nas sa radosnim i svetlim licima, u toj grupi je bilo Arhiepiskopa, monaha, monahinja zatim grupa mirjana među kojima je bilo i mladih, dece čak i odojčadi.
Ja upitah Čudotvornog Starca šta je značenje ovih ljudi, a on odgovori:
''To su ljudi koji stradaše za Svetu Sabornu Apostolsku Crkvu za Svete Ikone od ruku zlih uništitelja.''
Ja upitah Starca dali mogu da im se pridružim a on odgovori:
''Još je prerano za tebe da bi stradao i tvoje pridruživanje nebi bilo blagosloveno od Gospoda.''
*
Onda videh veliku grupu odojčadi koja za Hrista stradaše od Iroda i primiše krune od CARA NEBESKOG.
Hodajući malo dalje mi uđosmo u veliku Crkvu, ja htedoh da se prekrstim ali mi Starac reče:
''Ne moraš da se krstiš ovde jer je ovo mesto 'GNUSOBA PUSTOSNA' (Danilo 12;11).''
U Crkvi beše neprijatno, na oltaru se nalazilo Evanđelje sa Zvezdom, sveće izgledaše kao od katrana i goreše kao drva za potpalu, iz Čaše se širio jak smrad, tamo se još nalaziše Prosfora sa Zvezdom, Sveštenik stojaše ispred oltara sa licem crnim kao ugalj a ispod oltara se nalazila žena obučena u crveno sa zvezdom na usnama i vrištaše kroz Crkvu smejući se i vičući ''JA SAM SLOBODNA.''
Ja pomislih: Gospode kako je ovo odvratno, ljudi kao poludeli počeše da trče oko oltara, zvižde i tapšu rukama pa zapevaše hulne pesme.
Odjednom munja sevnu, jak grom udari zemlja se zatrese i crkva se sruši šaljući ženu, sveštenika, ljude i sve ostalo u provaliju.
Ja pomislih: o Gospode kakva strahota spasi nas, i upitah Starca kakvo je značenje ove strašne crkve, on odgovori:
''To su ljudi na zemlji, jeretici koji odbaciše Svetu Sabornu I Apostolsku Crkvu i prihvatiše novu modernizovanu Crkvu koju Gospod nije blagoslovio, u toj Crkvi oni ne poste, ne prisustvuju sveštenosluženjima, ne primaju Sveto Pričešće.
Ja uplašeno rekoh: ''Gospodnja je milost na nama a ove je prokleo smrću...''
Starac me prekinu i reče:
''Ne tuguj samo samo se moli.'' Tada videh masu ljudi od kojih svaki imaše znak zvezde na usnama, strašno se mučaše žeđu i hodaše napred-nazad.
A kad nas videše počeše vikati: ''Sveti Oci Molite se za nas jer mi ne možemo a strašno nam je teško, naše majke i očevi nas nisu učili Zakonu Božijem, mi čak nemamo ni ime Hristovo i ne nalazimo mira, mi odbacismo Sveti Duh I znak Krsta... Tada zaplakaše.
*
Ja krenuh dalje prateći Starca, i tada on pokaza rukom na planinu od ljudskih telesa zalivenih krvlju, a ja jako uplašen upitah Starca za značenje ovih mrtvih telesa.
On odgovori:
''To su ljudi koji živeše monaški život, odbaciše Antihrista i ne primiše njegov znak, oni postradaše zbog Vere u Hrista i Sabornu Apostolsku Crkvu i primiše Mučenicke krune umirući za Hrista. Moli se za ove Sluge Božije.''
*
Bez reči Starac se okrenu ka severu i pokaza rukom, i ja videh Carsku palatu oko koje trčaše psi, divlje zveri i škorpije kezeći svoje zube i čeljusti.
Tada videh i Cara gde sedi na prestolu.
On u licu bled i ozbiljan recitovaše ISUSOVU MOLITVU.
Najednom Car se sruši kao mrtav, njegova kruna pade a psi zveri i škorpije satrše POMAZANIKA VLADARA.
Ja užasnut zaplakah gorko a Starac me uze pod ruku...
Tada videh osobu u belom, to beše CAR NIKOLAJ II, na njegovoj glavi venac od zelenog lišća a njegovo lice bledo i pomalo krvavo, oko vrata imaše zlatni krst i tiho šaputaše molitvu, i tada mi reče sa suzama:
''MOLI SE ZA MENE OČE JOVANE I RECI SVIM PRAVOSLAVNIM HRIŠĆANIMA DA SAM JA CAR MUČENIK UMRO DOSTOJANSTVENO I MUŠKI ZA MOJU VERU U HRISTA I PRAVOSLAVNU CRKVU, RECI SVETIM OCIMA DA SLUŽE PARASTOS MENI GREŠNOME ALI ZA MENE GROBA NEĆE BITI.''
*
Ubrzo sve postade skriveno maglom, a ja plačući molih se za CARA MUČENIKA, noge i ruke mi drhtaše od straha.
Tada Starac reče: ''Pogledaj''
i ja videh grupe ljudi gde leže svuda naokolo pomrli od gladi, a neki još živi jedoše travu i bilje dok psi trgaše telesa mrtvih, nepodnošljiv smrad se širiše naokolo, ja pomislih: o BOŽE ti ljudi neimaše Vere, sa njihovim usnama oni bogohuliše i za to primiše GNEV GOSPODNjI...
Još videh celu planinu knjiga među kojima gamižahu crvi i osetih strašan smrad te zapitah Starca kakavo je značenje ovih knjiga, a on odgovori:
''Ovo su knjige pune bezbožništva i hule na BOGA koje će zatrovati sve Hrišćane sa jeretičkim učenjima'',
tada Starac dotaknu svojim štapom neke od knjiga i njih zahvati plamen i vetar razveja pepeo.
*
Malo dalje videh Crkvu oko koje ležaše gomile listića sa imenima upokojenih za pominjanje, ja se sagoh da uzmem neke od listića da pročitam imena ali Starac reče:
''OVI listići sa imenima za upokojene leže ovde već mnogo godina i sveštenici zaboraviše za njih, a ja upitah: ''Ko će se moliti za njih,'' a on odgovori:
''ANGELI ĆE SE MOLITI ZA NjIH.'''
Pođosmo dalje i Starac ubrza da ga sa mukom pratih.
Onda mi pokaza i reče: ''Vidi!''
i ja videh mnogi narod mučen demonima (đavolima), koji ih mučiše štapovima, vilama i kukama.
Ja upitah Starca šta znači stanje ovog naroda, a on odgovori:
''To su oni koji se odrekoše svoje Vere i koji napustiše Svetu Sabornu I Apostolsku Crkvu i prihvatiše novu modrnizovanu Crkvu.
Ova grupa predsatvlja i sveštenike, monahe, monahinje i mirjane koji prekinuše svoje zavete i brak te se upustiše u pijanstvo i svaku vrstu bezakonja i hule''.
Svi oni imaše užas na licima a iz usta im se širiše nepodnosljiv smrad, dok ih demoni (đavoli) mučiše i vukoše u duboku provaliju iz koje se uzdizala paklena vatra.
Ja se strašno uplaših i prekrstih moleći se ''Izbavi nas Gospode od ovakvog puta.''
Tada videh grupu ljudi starih i mladih strašno ružno odevenih koji podizaše veliku ''PETOKRAKU ZVEZDU'' na svakom kraju zvezde beše po dvanaest demona (đavola) a u sredini zvezde sam Satana sa užasnim rogovima i izduženom i izopačenom glavom, on širiše oko sebe penu na ljude dok govoraše ''Ustajte vi prokleti sa znakom…''
Odjednom se pojaviše mnoštvo demona (đavola) sa željeznim pečatima i na sve ljude staviše znak, na usne, iznad lakta i na desnu ruku.
Ja upitah Starca za značenje ovoga a on odgovori:
''OVO JE ZNAK ANTIHRISTA.''
JA se prekrstih i krenuh za Starcem.
*
Malo zatim on naglo stade i pokaza rukom na istok gde videh veliku grupu ljudi sa radosnim licima gde nose Krstove i upaljene sveće u rukama, a među njima se nalaziše veliki Oltar beo kao sneg i na Oltaru se nalazio ''Vosduch'' (veo kojim se pokrivaju Sveti Darovi) sa zlatnom carskom krunom na kojoj je bilo ispisano ''na kratko vreme.''
Patrijarsi, Episkopi, sveštenici, monasi, monahinje i mirjani stojeći oko oltara pojaše ''SLAVA BOGU NA VISINI I NA ZEMLjI MIR.''
Ja se iz velike radosti prekrstih i zablagodarih Gospodu, tada Starac podiže svoj Krst uvis tri puta i ja videh planinu telesa zalivenu krvlju a iznad njih Angeli leteše uzimajući duše ubijenih za Reč Božiju i nosiše ih ka Nebesima pojući ALILUJA.
Dok posmatrah ja glasno zaplakah a Starac me uhvati pod ruku I zabrani da plačem govoreći:
''Šta je ugodno BOGU, da je naš GOSPOD ISUS HRISTOS mučen prolio Svoju Presvetu Krv za nas, a ovi će biti Mučenici koji ne prihvatiše znak Antihrista i svi koji proliju krv svoju primiće nebeske vence''.
Tada se Starac pomoli za te Sluge Božije i pokaza na istok a reči Proroka Danila se obistiniše ''GNUSOBA PUSTOŠNA'' (Danilo 12;11).
TAMO videh kupolu Jerusalimsku nad kojom se nalaziše zvezda, a u Crkvi veliko mnoštvo miliona ljudi a još mnogi pokušavahu da uđu unutra.
Ja htedoh da se prekrstim ali me Starac uhvati za ruku i reče:
''OVDE JE GNUSOBA PUSTOŠNA.''
Tada videh oltar gde goraše sveće od smole a na oltaru se nalazio kralj u vatreno crvenoj porfiri, na glavi imaše zlatnu krunu sa zvezdom, i ja upitah Starca: ''Ko je ovo?'' a Starac reče: ''Antihrist''.
On beše veoma visok, sa vatrenim očima, crnim obrvama, četvrtasto uobličenom bradom, lukavo, zlo i strašno lice.
On se sam nalazio na oltaru.
Tada podiže ruke ka narodu, ruke mu ličiše na kandže tigra i povika:
''JA sam kralj, ja sam Bog, ja sam vođa i onaj koji nema moj znak biće ubijen.''
*
Svi ljudi padoše ničice i obožavaše ga a on stavljaše znak na njihove usne i ruke da bi mogli primiti malo hleba i da nebi poumirali od gladi i žeđi.
Tada pred Antihrista njegove sluge dovedoše nekoliko ljudi sa zavezanim rukama koji mu se ne htedoše pokloniti.
Oni glasno rekoše:
''MI SMO HRIŠĆANI! MI VERUJEMO U NAŠEG GOSPODA ISUSA HRISTA!'' a Antihrist im u trenu pootkida glave i hrišćanska krv se proli.
Tada u oltar pred Antihrsita dovedoše dete da mu se pokloni, ali se dete ne htede pokloniti već jasno ispovedi:
''JA SAM HRIŠĆANIN I VERUJEM U NAŠEG GOSPODA ISUSA HRISTA, A TI SI SLUGA SATANIN!''
Antihrist tada uzviknu:
''Smrt tom detetu!'' dok ostali koji prihvatiše znak Antihrista padoše pred njim ničice i obožavaše ga.
*
Odjednom grom odjeknu, mnoštvo munja poče da seva i vatrene strele počeše da padaju na sluge Antihrista.
Tada velika vatrena strela sevnu i pogodi Antihrista u glavu.
On mahnu rukom a kruna mu pade sa glave na zemlju i izlomi se.
Tada milioni ptica poleteše na sluge antihristove.
Ja osetih da me Starac uze za ruku i povede.
*
Hodasmo dalje i ja videh još jako mnogo prolivene hrišćanske krvi i tu se setih reči Svetog Jovana Bogoslova, u knjizi Otkrovenja, da će krvi biti konjima do uzdi.
Ja pomislih: Bože spasi nas.
Tada videh Angele koji leteše i pojahu ''SVJAT SVJAT SVJAT GOSPOD BOG SAVAOT.''
*
Starac pogleda unazad i reče:
''NE TUGUJ JER BRZO, VRLO BRZO ĆE DOĆI KRAJ SVETA. Moli se Gospodu: BOŽE BUDI MILOSTIV NA SLUGE SVOJE.''
*
Vreme se primicaše kraju.
Starac pokaza ka istoku, pade na kolena i poče molitvu i ja mu se pridružih.
Tada Starac bi podignut u visinu ka nebesima i dok odmicaše u visinu ja se prisetih da neznam Starčevo ime te glasno povikah za njim: ''OČE KAKO TI JE IME?''
A on blago odgovori: ''SERAFIM SAROVSKI.''
*
TO JE ONO ŠTO JA VIDEH I ZAPISAH ZA PRAVOSLAVNE HRIŠĆANE.
Veliko zvono zazvoni nad mojom glavom i ja čuvši zvuk ustade sa kreveta i pomolih se:
''GOSPODE BLAGOSLOVI I POMOZI MI MOLITVAMA VELIKOG STARCA, TI PROSVETLI MENE GREŠNOG SLUGU SVEŠTENIKA JOVANA KRONŠTADSKOG.''
-----------------------------------
Sveti Ivan Čudotvorac Kronštadski se slavi 19. oktobra i 20. decembra.