Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Vitamini su nužni za zdravlje, ali verovatno ni sami ne znate koji od njih su najvažniji i gde ih možete pronaći. Kako biste se što zdravije hranili, otkrivamo vam nekoliko vitamina bez kojih ne bi trebalo da prođe nijedan vaš dan.
Vitamin A – Veoma je važan za dobar vid, zdravu kožu, kosti, kao i sluznicu nosa, grla, disajnog i probavnog sistema. Osim što je važan za pravilan rast, ovaj vitamin pomaže i kod bržeg zacjeljivanja rana. Nalazi se u jarko žutom, narandžastom i zelenom voću i povrću.
Vitamin C – Verovatno se trudite da u organizam unesete što više vitamina C onda kada ste bolesni. Međutim, osim što će vam pomoći da brže ozdravite, ovaj vitamin pomaže u zacjeljivanju rana, opekotina, modrica i kostiju. Vitamin C može može ublažiti bolove kod reumatskog artritisa, štiti srce, a možete ga pronaći u svežem voću i povrću, kao i u svežim iznutricama poput jetre, bubrega i mozga.
Vitamin D – Glavna funkcija ovog vitamina jeste održavanje ravnoteže kalcijuma u organizmu. Odličan je u borbi protiv gripe i viroza, a odličan je i za zdravlje kostiju i zuba. Nalazi se u namirnicama životinjskog porekla, a možete ga pronaći u žumancetu, maslacu i jetri. Vitaminom D bogati su mlečni proizvodi biljnog i životinjskog porekla.
Vitamin E – Budući da ima antioksidativna svojstva, ovaj vitamin sprečava nestabilne molekule da oštete ćelije i tkiva. Veoma je važan za rad imunološkog sistema. Nalazi se u biljnim uljima, a možete ga pronaći i u orasima, iznutricama, plodovima mora, jajima, avokadu i tamnozelenom povrću.
Vitamin K – Ovaj vitamin potreban nam je u malim količinama, ali je važan za proizvodnju belančevina koje su ključne za zgrušavanje krvi, rad bubrega i zdravlje kostiju. Nalazi se u kupusu, spanaću, koprivi, grašku, paradajzu, šargarepi, krompiru, biljnim uljima, mleku, soji…
Rak je posljedica kroničnog poremećaja metabolizma koji nastaje ako u prehrani nedostaje jedan vitalni sastojak. Polazeći od ove pretpostavke američki biokemičar Ernst. T. Krebs sredinom prošlog stoljeća izdvojio je kemijsku supstancu za koju se ispostavilo da može razoriti stanica raka.
Riječ je o vitaminu B17 (koji se također naziva amygdalin ili laetril).
Iako je Krebs kroz svoja istraživanja uspio dokazati učinkovitost laetrila, cijeli koncept liječenja raka uz pomoć nekakvog 'vitaminskog pripravka' izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom.
Po uobičajenom obrascu, FDA je ubrzo pokrenula masovnu kampanju protiv tog jeftinog i lako dostupnog lijeka, temeljenu na tvrdnji da je vitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid.
Pritom su, nekako, zaboravili spomenuti da hrana koju svakodnevno konzumiramo, također sadrži brojne prirodne otrove, pa smo još uvijek živi i zdravi, zahvaljujući pukoj činjenici što su količine toksina koje unosimo u organizam, neškodljive za zdravlje.
Zabranama i zastrašivanju vezanim uz uporabu vitamina B17 i nije se za čuditi, uzme li se u obzir koliko ljudi dobro živi na temelju prihoda od proizvodnje i prodaje farmaceutskih lijekova za rak.
Srećom, među liječnicima je bilo dovoljno entuzijasta koji su tijekom proteklih godina u praksi uspjeli potvrditi Krebsov koncept i tako izliječiti mnoge oboljele.
Između ostalog, zanimljivo je spomenuti da je na temelju više istraživanja ustanovljeno kako Eskimi, pripadnici plemena Hunza, kao i pripadnici ostalih izoliranih zajednica diljem svijeta, koji jedu hranu bogatu vitaminom B17, nikada ne obolijevaju od raka.
Što je vitamin B17
Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama.
Amygdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 g.
Vitamin B17 u većim količinama možete pronaći u...
divljim kupinama
trešnjama
ribizlu
košticama jabuke, kruške i šljive
košticama marelice, breskve i nektarine
bobu, mung dalu
gorkim bademima
indijskom oraščiću
australskom orahu (macadamia)
U nešto manjim količinama ima ga u...
ogrozdu
grožđicama
dudu
dunji
jagodi
malini
sjemenkama lana
prosu, ječmu, heljdi
leći, crvenom grahu, mahunama
Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u sjemenki marelice.
Kako vitamin B17 djeluje na stanice raka
Laetril se sastoji od 1 molekule benzaldehida, 1 molekule hidrocijanida i 2 molekule glukoze.
Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni i nemaju toksično djelovanje.
Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17, potrebno je da dođu kontakt sa specifičnim enzimom beta-glikozidom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).
Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze.
Kad unosite vitamin B17, stanice raka apsorbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glikozidom 'otključavaju' benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt.
Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glikozida vitamin B17 je izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan.
Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.
Kako koristiti vitamin B17
Za preventivu, dovoljno je redovito jesti hranu bogatu vitaminom B17. Primjerice, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, opskrbit ćete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe.
Što se konzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica.
Dakle, kad pojedete marelicu, razbijete košticu pa sažvačite i bademastu jezgru. Općenito, preporučuje se konzumirati 5-7 sjemenki marelica na dan.
Oboljeli od raka tijekom dana bi trebali uzimati jednu do dvije sjemenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svakih sat vremena tijekom dana.
Ipak, to uvelike varira od osobe do osobe, ovisno o tjelesnoj težini. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kg. tjelesne težine.
Kao preventiva laetril je pokazao stopostotnu učinkovitost, no što je s oboljelima? Mogu li se oni izliječiti uzimanjem vitamina B17?
Jest, mogu, pod uvjetom da njihovi vitalni organi dotad nisu nepopravljivo oštećeni prethodnim tretmanima, poput kemoterapije i zračenja.
Od Krebsova otkrića 1952 godine, do danas, bilježi se na tisuće izlječenja maligne bolesti u terminalnoj fazi, uz pomoć laetrila. Većina njih opisana je u 30-tak objavljenih radova s potpisom uglednih liječnika.
U terapijske svrhe laetril se može unijeti u organizam konzumiranjem sjemenki ili ulja marelice, ili u tabletama i injekcijama laetrila.
B 17 uistinu bismo mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost razoriti stanice raka, no ne smijemo ispustiti iz vida da terapija tim vitaminom sama po sebi neće izliječiti rak, iz jednostavnog razloga što je pojava te bolesti posljedica ukupnog poremećaja metabolizma.
U skladu s tim, pri liječenju raka nužno je cijeli metabolizam dovesti u red.
Treba pripomoći ukupnom metaboličkom terapijom koja se temelji na unosu enzima i cinka. Bez enzima i cinka, liječenje laetrilom neće biti uspješno. Usto, preporučuje se uzimanje magnezija, selena, mangana, te vitamina C, A, E, B6, B9 i B12.
Često nas zdravstvene probleme tjeraju u potragu za prirodnim rješenjima. I tako, na vlastito čuđenje, često otkrivamo da su najbolja rješenja u pravilu najjednostavnija.
Ako mislite da možete imati koristi od konzumiranja vitamina B17.
Izvor: Alternativa
Napomena: semenke kajsije (marelice) od skora možete naći u svakoj bolje snabdevenoj prodavnici zdrave hrane.
Visoke doze vitamina B3 znatno povećavaju sposobnost imunosistema da se bori sa bakterijama
ISTRAŽIVANJA pokazuju da visoke doze vitamina B3 znatno povećavaju sposobnost imunosistema da se bori sa bakterijama. Naime, nikotinamid, poznat kao vitamin B3, podstiče odbrambeni mehanizam organizma da stvara antitela koja su sposobna da uništavaju bakterije otporne na antibiotike, odnosno tzv. superbakterije. Mutacija određenih gena dovodi do pojačane osetljivosti na bakterijske infekcije, a najveći problem predstavlja i mutacija bakterija, pa sve češće postaju rezistentne na sve poznate antibiotike, pa čak i one posebno pravljene za njihovo uništavanje. Istraživanja su pokazala da neke opasne infekcije nastaju kao posledica nedostatka određenih proteina u neutrofilima, ali da visoke doze vitamina B3 pojačavaju lučenje ovog proteina u ćelijama imunosistema.
Istraživanje je prvobitno sprovedeno na miševima, ali je i na ljudskim ćelijama dalo identične rezultate. Ali doze vitamina B3 koje su korišćene, tzv. terapijske doze, ne mogu se uneti normalnom ishranom. Ipak, dobra vest je da nema opasnosti od predoziranja, jer se upotrebljena količina vitamina B3 već koristi u nekim drugim terapijama.
Izvor: Večernje novosti
(grupa jedinjenja- steroli; dihidrotahisterol; antirahitični vitamin) Hrana - u tvrdoj raženoj glavici, parazitu naših žita, nalazi se jedan sterol (ergosterol). Ukoliko se on izloži dejstvu UV zračenja zadobija antirahitične osobine, kao i vitamin D; - on je u direktnoj vezi sa količinom hlorofila (vidi vitamin C), jer ga životinje koje se večito hrane zelenom... Vitamin D u hrani: puter, ojačani margarin, mleko, morske ribe: losos, tuna, sardina, haringa, riblje ulje ( iz jetre) – holekalciferol (vitamin D3); ljuska kakaoa, džigerica, žumance, koštano brašno
Vitamin C
(askorbinska kiselina) Hrana - šipak je 120 puta bogatiji vitaminom C od narandže; - gde ima najviše hlorofila tu ima i najviše vitamina C, a i karotina. Ukoliko se od korena ide bliže lišću i ukoliko je lišće zelenije , utoliko ima više askorbinske kiseline. Svojim postankom ovaj vitamin je direktno vezan za hlorofil.... Vitamin C u hrani: voće iz roda limuna, paradajz, peršun, perunika, ren, zelene paprike, rotkvice, zeleno lisnato sirovo povrće, kopriva, spanać; crveni, narandžasti i žuti plodovi: šipak, gloginje, crvena paprika; dinje, jagode, crne i crvene ribizle, višnja, zeleni orasi čije su jezgre još meke, kupine, vinovo lišće, kupus, krompir, kelj, prokelj, repasti zeleniš, beli biber, borove iglice (čaj)
Vitamin B12
(cijanokobalamin; hidroksikobalamin; kobamid; faktor antiperniciozne anemije; “extrinsic” faktor Castl- e) Hrana - razaraju ga: temperatura, svetlo, kiseline i alkalije; Biohemija i uloga Crveno kristalno jedinjenje koje sadrži fosfor i kobalt. Intrisinc faktor koga luči želudac (parijetalne ćelije kardije i fundusa) i HCl neophodni su za apsorpciju vitamina B12 koja se obavlja (uglavnom) u... Vitamin B12 u hrani: samo u namirnicama životinjskog porekla, džigerica, bubrezi, mleko, meso, jaja, većina sireva, većina riba i školjki, tempeh (namirnica od fermentiranog sojinog zrna), ali ne i soja
Stručnjaci ističu da vitamin lepote efikasnije deluje u slučaju da u organizmu ima dovoljno vitamina B12 kao i minerala magnezijuma
Efikasnije deluje u slučaju da u organizmu ima dovoljno vitamina B12
Ako bi se među vitaminima tražio onaj koji je važan ne samo za zdravlje već i za lepotu, onda bi izbor sigurno pao na biotin ili vitamin H.
Njegovo ime potiče od grčke reči "bios", što znači život, a s obzirom da ublažava promene na koži dobio je i naziv vitamin "H" (od nemačke reči "haut" – koža).
U stvari, reč je o vitaminu koji stručnjaci svrstavaju u grupu B i nazivaju ga B7.
Njim obiluju džigerica, jaja, kozije mleko i jogurt, pivski kvasac, paradajz, luk, cvekla, kupus, spanać, blitva, mahunarke, kikiriki, badem, šampinjoni, avokado, banane, a ima ga i u listovima borovnice i divljih jagoda.
S obzirom na to da ga sintetišu bakterije u debelom crevu, organizam ga apsorbuje iz sistema za varenje. Brojna istraživanja pokazuju da je biotin izuzetno važan za metabolizam proteina, masti i ugljenih hidrata i uključen je u biosintezu masnih kiselina i sintezu nekih aminokiselina.
U prilog tome ide i podatak jednog istraživanja u kojem su stručnjaci pacijentima s krtim noktima davali biotin. Posle šest meseci utvrđeno je da su im nokti postali čvršći za 25 odsto.
Osim toga, biotin sadrži i sumpor koji učestvuje u sintezi kolagena, proteina koji utiče na strukturu kože, štiti je od zagađenja iz spoljašnje sredine, usporava proces starenja i blagotvorno deluje u slučaju ljuštenja i perutanja kože, seboreje i ragada u uglovima usana.
Nedostatak ovog vitamina prepoznaje se po gubitku kose, suvoj koži koja se peruta, ispucalim usnama, oteklom i bolnom jeziku. Takođe, njegov nedostatak može da bude i posledica lečenja antibioticima i po koje čašice više... Zvanično, dnevne potrebe za biotinom nisu utvrđene ali preporučuje se da se uzima od 30 do 100 mikrograma (stohiljaditi deo grama) dnevno.
U slučaju da se koriste antibiotici ili da je život stresan, količina treba da bude veća. Orijentacije radi, 100 grama džigerice sadrži 102 mg biotina, sojinog brašna 63, žumanca 54, oraha 37, kikirikija 31, sardina 21, badema 17, šargarepe 3...
Stručnjaci ističu da vitamin lepote efikasnije deluje u slučaju da u organizmu ima dovoljno vitamina B12 kao i minerala magnezijuma.
Dio službene medicine smišljeno zapostavlja vitamin C, jer ga se ne može patentirati, pa stoga ni zaraditi na njemu. Vrijednost vitamina C kao izuzetno korisnog sredstva u prevenciji i liječenju mnogih bolesti je odavno poznata.
Međutim o njemu najčešće razmišljamo kao o sredstvu za olakšavanje simptoma gripe i prehlade. Zašto je vitamin C tako degradiran i marginaliziran? Odgovor je jednostavan: učinkovit je znatno više nego što bi trebao biti i stoga neisplativ (po mišljenju onih koji prodaju skupe patentirane lijekove). Na temelju takvog načina razmišljanja rijetko koji liječnik preporučit će vam da u redovnu terapiju uvrstite vitamin C. Međutim visoke doze ovog vitamina su upravo ono što bi liječnici prvenstveno i trebali uključiti u tretman mnogih bolesti.
Ljekovita svojstva vitamina C
Vitamin C ili askorbinska kiselina jedan je od najviše istraživanih vitamina u svijetu. Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi, a osim što jača otpornost organizma prema virusnim i baterijskim infekcijama, djeluje protiv alergija, bolesti dišnih putova i niza drugih oboljenja. Također, igra značajnu ulogu u stvaranju kolagena - proteina neophodnog za regeneraciju tkiva, krvnih žila, kostiju i zuba te za zdrav i mladolik izgled kože. Otkriće vitamina C možemo zahvaliti mađarskom fiziologu Albertu Szent-Györgyiju, koji je za taj sjajan doprinos ljudskom zdravlju 1937. dobio Nobelovu nagradu. Između brojnih uglednih znanstvenika koji su se bavili istraživanjima vezanima uz djelotvornost C vitamina, valja istaknuti dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga (1901.-1994.) američkog kemičara i biokemičara, dobitnika 50 počasnih doktorata. Pauling je općenito bio velik pobornik zdravog i kvalitetnog življenja, a od sedamdesetih godina prošlog stoljeća postaje glasovit kao strastven zagovornik megadoza vitamina C u prevenciji i liječenju mnogih bolesti te u cilju produženja životnog vijeka. Pritom valja imati u vidu da Pauling nikada nije tvrdio da je vitamin C univerzalan lijek za sve, nego se zalagao za njegov pojačan unos pri liječenju u kombinaciji s ostalim prirodnim lijekovima. Te postavke detaljno je iznio u knjigama ''Vitamin C i prehlada'', ''Kako živjeti dulje i osjećati se bolje'', te u knjizi ''Rak i vitamin C''. Prema Paulingu, kao i prema kasnije provedenim istraživanjima, terapija povećanim unosom vitamina C pomaže kod stresa. Nadalje, doza od šest grama na dan, pokazala se korisnom kod oboljelih od shizofrenije a visoke doze vitamina C u kombinaciji s B-kompleksom, mogu prilično pridonijeti uspješnosti liječenju ovisnosti o drogama.
Pauling je smatrao da vitamin C može pomoći u liječenju:
gripe, viroze i prehlade
bronhitisa
astme i alergije
srčanih bolesti
povišenog kolesterola
dijabetesa
glaukoma i mrene
urinarnih infekcija
karcinoma
stresa
Njegove tvrdnje da vitamin C osim u prevenciji i liječenju prehlade, može znatno pridonijeti i liječenju težih oboljenja, poput bolesti srca i krvnih žila, raka pa i AIDS-a, bile su i ostale predmetom brojnih prijepora, izazvavši prilično ogorčenje medicinske struke. Razloge takve reakcije teško je dokučiti, budući da terapija megadozama vitamina C praktički nema ozbiljnijih nuspojava od mučnine ili proljeva (pri čemu je dovoljno smanjiti dozu). Pauling još tijekom svog života stekao je reputaciju znanstvenika koji živi desetljećima ispred svog vremena. Zahvaljujući tome uvršten je na listu najvećih znanstvenika prošlog stoljeća. Na temelju toga mogli bismo zaključiti da njegove revolucionarne zamisli imaju više smisla nego što to tvrdi farmaceutska industrija.
Preniska preporučena doza
Prema njegovim saznanjima, želimo li dugoročno očuvati zdravlje i vitalnost, morali bismo znatno povećati dnevni unos C vitamina. Pauling je dnevno uzimao i do 18 grama C vitamina, a kad je već spomenutog nobelovca Alberta Szent-Györgyija upitao za mišljenje o optimalnoj dozi, dobio je sljedeći odgovor: ''Tvrdim da se askorbinska kiselina može uzimati neograničeno bez imalo opasnosti''. Međutim, službeno su preporučene doze skromnih 75 mg za žene i90 mg za muškarce, što znači da koristimo samo djelić njegovih ljekovitih svojstava ako se držimo tih preporuka. Srećom, nisu svi liječnici ni pacijenti ove preporuke uzeli zdravo za gotovo, pa danas mnogi smatraju da je za prevenciju bolesti nužno uzimati između 500 i 1000 mg vitamina C na dan. Iz tog razloga na tržištu imamo vitamin C u obliku tableta od 500 i 1000 mg. Naravno, riječ je samo o službeno odobrenim dozama, jer je neslužbeno, u skladu s brojnim istraživanjima i svakodnevnom praksom, moguće uzimati i znatno veće količine.
Zanimljivosti o vitaminu C
Najviše vitamina C sadrži paprika, šipak, višnja acerola, zeleno lisnato povrće, kivi, brokula, jagode i papaja. Mišljenje da se vitamin C kuhanjem gubi samo je djelomice točno. Naime, kuhanjem postižemo temperaturu od 100 °C, a vitamin C raspada se tek na temperaturi od 190 °C, koju možemo postići tek prženjem hrane.
Ako ste ljubitelj čaja s limunom, zacijelo će vas razveseliti činjenica da ne morate čekati da se vaš omiljeni napitak smlači kako biste u njega iscijedili limun. Nazdravlje!
Pišu: Tihomir Drašković, dr. med., spec. obiteljske medicine, Ljerka Narančik Gurović, dr. med., spec. pedijatar, prim. mr. sc. Ksenija Berdnik Gortan, dr. med., spec. fizijatar- reumatolog-balneolog Vitamin B12 esencijalni je vitamin. Ne mogu ga sintetizirati ni biljke ni životinje, već anaerobne bakterije. Ima strukturu korinskog prstena kome je u središtu kobalt (Co), jedan od prirodnih magneta. Dugo je vremena bio tajnovit, a i danas ima dosta nepoznanica.
Za stvaranje ovoga kompleksnog spoja u organizmu potreban je sljedeći sustav: 1. Vanjski čimbenik - hrana koja sadrži kobalt: životinjsko meso (govedina, svinjetina, riba, neke školjke), jaja, a od biljnog svijeta ima ga u soji i zelenim algama (morskim). 2. Unutarnji - intrinzični čimbenik je glikoprotein koji se izlučuje u želucu, veže se s unesenim kobaltom u kompleks. U donjem dijelu tankog crijeva taj se kompleks cijepa. 3. Anaerobne bakterije stvaraju od toga B12 vitamin koji ulazi u krvotok, pohranjuje se u jetri, pa se po potrebi ponovno izlučuje u probavni sustav putem žuči. Količina koja je potrebna ponovno se apsorbira u crijevu, a višak putem stolice izlazi iz tijela. Tijelo može uskladištiti kobalamin, što može biti dovoljna količina gotovo pet godina. U novije vrijeme, u žlijezdi epifizi dokazana je viša koncentracija kobalamina nego u jetri, što pridonosi razumijevanju da je vitamin B12 zaista uključen u bitne procese organizma. Uz mnoge enzime, za njegov metabolizam ključan je enzim etanolamin liaza.
Najvažnija područja djelovanja B12 vitamina: 1. Sudjeluje u sazrijevanju crvenih krvnih tjelešaca uz pomoć folne kiseline (vitamin B9 ili M vitamin). Zbog toga kod vegetarijanaca-vegana oštećenja izazvana nedostatkom B12 vitamina mogu biti dulje prikrivena. 2. Važan je čimbenik u brzoj sintezi proteina, što se vidi u rastu i razvoju djeteta. Zato je iznimno važno da djeca uzimaju različite namirnice. Prehrana samo biljem može imati teže posljedice. Neki tumori živčanog tkiva (nezreli), liječe se visokim dozama B12 vitamina da postanu zreliji pa je terapija uspješnija. 3. Vitalno je važan u metabolizmu masnih kiselina i mijelina koji je ovojnica živca i služi kao izolator. Mijelinom izolirana živčana vlakna provode impulse mnogo brže nego nemijelinizirana (napomena: kod multipe skleroze dolazi do "otapanja" mijelinskih ovojnica te se smatra da u tome djelomično sudjeluje poremećaj u sustavu vitamina B12). 4. Jedan je od bitnih čimbenika funkcije živčanog sustava i psihičke stabilnosti. 5. Osigurava pravilnost širenja elektromagnetskog polja i protok mehaničkim "stresom" izazvanih piezoelektričnih impulsa. Vezivno tkivo je univerzalni zaštitnik tijela, koordinator različitih spoznaja o okolini, izvjestitelj nadređenih centara, ali i izvršitelj naredbi za učinkovitu reakciju - služba sigurnosti. Obuhvaća i odijeva vanjštinu tijela i svakog organa posebno. Svojim brojnim mehanizmima ima pristup u stanice organa do njihove jezgre. Zajedno s međustaničnim gelom - ekstracelularnim matriksom, djeluje kao cjeloviti kristal. Provodi i razvodi električne impulse koji imaju utjecaj na kemijske, biokemijske i biološke čimbenike, a sve u korist održavanja ravnoteže unutarnjeg miljea i osiguranja pravilne reaktivnosti bez oštećenja posebno jezgre, gdje je smješten genski materijal. 6. Pomaže u skladištenju folata i njihovu konverziju u aktivno stanje. 7. Protektivno djeluje na kožu i kosu. 8. U tijesnoj je vezi s funkcijom epifize i potpomaže izlučivanje melatonina, koji se danas smatra poticateljem izlučivanja neurotransmitera, neuroimunomodulatora, različitih bioritmova i mnogo toga još.
Razlozi nedostatka B12 vitamina: 1. Prirođene smetnje u sintezi unutarnjeg čimbenika. 2. Stečene smetnje kao kronični gastritis s atrofijom sluznice želuca uz smanjeno stvaranje želučane kiseline i ostalih izlučevina želuca. To je prisutno u starijoj dobi. Alkoholizam, helicobacter pylori, diabetes mellitus, uzimanje mnogih lijekova - kao metforminski antidijabetici, lijekovi protiv epileptičnih napadaja, antacidi, kolestiramin, kolhicin, antibiotik kloramfenikol, estrogeni hormoni, pušenje, sunčanje (i drugo.). To nije sve, ali nije moguće ovdje navesti.
Znakovi nedostatka B12 vitamina su: Kako je već rečeno, zbog stvaranja depozita B12 vitamina, koji su dovoljni čak i pet godina, simptomi u tom razdoblju nisu prisutni, no liječnik može uz postojeće čimbenike rizika tražiti specifičnu obradu, te poznavajući problematiku započeti s terapijom vitaminom B12. Dnevna je potreba od 0,3 mikrograma za djecu do šest mjeseci starosti sve do 1,5 mikrograma od petnaeste godine na više od jednog do tri mjeseca. Donedavno najpoznatija posljedica B12 avitaminoze bila je perniciozna anemija - smetnje dozrijevanja eritrocita, koji su postali megaloblasti sa smanjenom funkcijom prijenosa kisika.
Česti, snažni simptomi su kroničan umor, bezvoljnost, kratki dah, lošije memoriranje, konfuzija, zujanje u ušima, rjeđe halucinacije i promjene ličnosti. Kad je riječ o organima za kretanje, primjećuje se nesiguran, gegav hod, umrtvljenost zglobova, smanjen osjećaj za vibracije, dodir, a posebno bol, katkad jaka, osobito pri promjeni vremenskih prilika. Ta bol zahtijeva analgetike. Vrlo često su vrtoglavice, poremećaj teka, nesanica, a kod djece prisutan je neuspjeh u izvršavanju zadataka. Vegetarijanci-vegani, kako smo spomenuli, dugo mogu imati prikrivene simptome nedostaka B12 vitamina zbog obilja folne kiseline u hrani, no laboratorijski je dokazana povišena vrijednost homocisteina koji upozorava na manjak B12. Veliki broj pacijenata s dijebetesom tipa II rizična su skupina. Zbog samih metaboličkih nepravilnosti, sluznica želuca je oštećena, a osim toga uzimaju antidijabetike koji smanjuju proizvodnju unutrašnjeg čimbenika. Vrlo rano pokazuju znakove, nažalost brzo progredirajućeg reumatizma i polineuropatije, s jedne strane metaboličke, s druge strane tipa pomanjkanja B12 vitamina. Liječnici se svakodnevno susreću s pacijentima koji imaju opisane tegobe i troše velike količine analgetika nesteroidnih i drugih, najčešće i onih koji imaju središnji učinak s blagim opioidnim djelovanjem.
Skupina od trideset osam bolesnika sudjelovala je u promjeni terapije. Novost je bila da se neko vrijeme ne uzimaju analgetici, a terapija je započeta intramuskularnim pripravkom B12 u dozi od 500 mikrograma jedanput na tjedan, slijedom četiri tjedna, a ista je kura ponovljena nakon nekoliko mjeseci, kako su se pacijenti javljali u ambulantu. Od 38 pacijenata: 12 - nije imalo potrebe za analgeticima zbog bitnog poboljšanja. 21 - poboljšanje je nastalo, ali su samo povremeno imali potrebu za analgeticima. 4 - nisu primijetili poboljšanje. 1 - već pri uvođenju nove terapije bila je uznapredovala bolest koja je završila smrtno zbog komplikacija osnovne bolesti, prije nego što je terapija dala rezultate.
Zaključak Rezultati terapije vitaminom B12 pokazali su obećavajuće rezultate. Neki od pacijenata uz povremenu primjenu injekcione terapije više ne uzimaju analgetike, a iz čega zaključujemo da je ovakva terapija povoljna, ekonomski opravdana, što će se dokazati izračunom utroška. Smatramo da porastu obolijevanja pridonose nezdrave navike - boravak u zatvorenom prostoru bez svježeg zraka i malo dnevnog svjetla, smanjeno gibanje i nezdrava hrana, mnoga pomagala u kućanstvu, TV, monitori, dakle dodatni agresivni generatori elektomagnetskih polja, koja dokazano štete biološkim sustavima. Izvor: Zdrav-zivot.com.hr
Vitamin F predstavlja grupu supstanci neophodnih za naš život, iako ih organizam sam ne stvara. Našem organizmu dnevno je potrebno 10 do 20 grama ovog vitamina
Pored brojnih važnih sastojaka, našem organizmu potreban je i vitamin F. Jeste da zvuči čudno, ali vitamin F predstavlja grupu supstanci neophodnih za naš život, iako ih organizam sam ne stvara. Ovaj vitamin igra glavnu ulogu u stvaranju odbrambene ravnoteže, a predstavlja i bazu od koje se sintetizuju druge zasićene masne kiseline. Našem organizmu dnevno je potrebno 10 do 20 grama ovog vitamina, ali je ta količina, nažalost, retko kada zadovoljena. A dovoljno je samo da popijemo dve supene kašike suncokretovog ulja, ceđenog. U svakom slučaju, poluzasićene masne kiseline u kojima se nalazi vitamin F, koncentrisane su u semenkama uljarica - suncokretu, lanu, pamuku, maku...
Ako ovog vitamina u organizmu nema dovoljno dolazi do gubitka vode, zbog čega se javlja preterana žeđ. Ako se koža peruta, to takođe može da bude posledica nedostatka vitamina F. Ako dođe do hronične nestašice vitamina F, mogu da se jave i oboljenja krvnih sudova, kao što je ateroskleroza, flebitis, tromboza, infarkt miokarda, kao i poremećaj u radu jetre i smanjena otpornost na viruse i bakterije.
Postoji li sredstvo koje jača kosti, podiže imunitet i smanjuje podložnost šećernoj bolesti, visokom tlaku, srčanom udaru, raku i depresiji, a uz sve to još i besplatno? Zvuči fantastično, no zapravo je realno! To je vitamin D koji dobivamo tijekom izlaganja suncu. Unatoč njegovoj velikoj dostupnosti, polovica stanovništva nema ga dovoljno u organizmu. Vitamin D prisutan je u mnogim dijelovima tijela, gdje utječe na važne životne procese. Odavna se zna da je ovaj vitamin bitan za zdravlje i snagu kostiju te da zbog njegovog nedostatka dolazi do razvoja rahitisa i osteoporoze. Međutim, u novije je vrijeme uočena povezanost njegovog manjka s mnogim drugim bolestima poput dijabetesa, bolesti srca i krvnih žila, autoimunim bolestima, oslabljenim mentalnim funkcijama i nekim vrstama raka. Dakle, koje dobrobiti za zdravlje donosi nam vitamin D?
1. Zdravlje kože
Ako primijetite da Vam je koža blijeda i bez sjaja, moguće je da imate nisku razinu vitamina D. Uzimanjem vitamina D uspješno se mogu smanjiti akne, povećati elastičnost kože, potaknuti proizvodnja kolagena i ublažiti tamne mrlje na koži. Unosom vitamina D moguće je smanjiti opasnost od razvoja melanoma, po život opasnog raka kože, otkrilo je Stanfordsko sveučilište u SAD-u.
2. Rak dojke
Visoke doze vitamina D povezane su i s nižim rizikom od raka dojke. Jedna je studija otkrila da spoj 1000 IU vitamina D i 1500 mg kalcija smanjuje stopu obolijevanja od ovog oblika karcinoma. Ovo je istraživanje pokazalo da povećane doze vitamina D smanjuju izgled za razvoj karcinoma za 75%. U pola slučajeva vitamin D je sprječio rast već nastalih tumora dojke.
3. Dijabetes
Djeca koja u prvoj godini života dobivaju vitamin D3 imaju u idućih 30 godina 80 % nižu stopu obolijevanja od dijabetesa tipa 1. Istraživanje je pokazalo da vitamin D smanjuje rizik i od dijabetesa tipa 2, osobito ako se uzima zajedno s kalcijem.
4. Kardiovaskularne bolesti
Irski su stručnjaci poručili da vitamin D povoljno djeluje na zdravlje srca i krvnih žila tako što regulira hormone koji utječu na krvni tlak i kontroliraju količinu kalcija u krvi. Istraživanje provedeno na Harvardskom Sveučilištu otkrilo je da žene s niskim razinama vitamina D imaju 67% veći rizik od razvoja hipertenzije.
5. Mišićna slabost
Slabost mišića obično je posljedica manjka ovog vitamina, jer bez njega mišići ne funkcioniraju ispravno. Vitamin D odgovoran je za apsorpciju kalcija i fosfora u mišiće, čime se poboljšava mišićna kontrakcija. Jedno je istraživanje pokazalo da se prehranom obogaćenom vitaminom D razvija veća mišićna masa.
6. Kronična bubrežna bolest
Dodavanje vitamina D potrebno je pacijentima s uznapredovalom bolesti bubrega. Organizam bolesnika s ozbiljnom kroničnom bubrežnom bolesti nije u stanju proizvesti aktivan oblik vitamina D.
7. Gripa i prehlada
Manjak vitamina D donosi veću podložnost bolestima dišnih putova. U studiji obavljenoj u Ujedinjenom Kraljevstvu otkriveno je da unos vitamina D uvelike smanjuje izglede za razvoj bolesti dišnog sustava kod djece.
8. Astma
Nedostatak vitamina D povezan je s povećanom osjetljivošću dišnih putova, slabijom funkcijom pluća te jačim napadima astme. Vitamin D može smanjiti težinu napada astme. Ovi su napadi mnogo blaži kod ljudi koji uzimaju 1200 IU vitamina D dnevno.
9. Psorijaza
Istraživanja pokazuju da je vitamin D koristan i protiv psorijaze. Vitamin D djeluje tako da usporava abnormalni rast stanica kože i smanjuje lokalne upale. Upotreba vitamina D povećava učinkovitost drugih tretmana protiv psorijaze.
10. Paradentoza
Kronična bolest desni izaziva oticanje i krvarenje, no vitamin D je može ublažiti. Veća količina vitamina D stvara spojeve koji sadrže antimikrobna svojstva i smanjuju upalne procese u ustima.
11. Demencija
Znanstvenici s europskih sveučilišta utvrdili su da je vitamin D povezan s našim mentalnim funkcijama. Studija na sveučilištu u Cambridgeu proučila je umne sposobnosti pacijenata prema nivou vitamina D u krvi. Otkrili su da osobe s najviše vitamina D imaju najbolje mentalne funkcije, dok najlošije su pokazale osobe s najvećim deficitom ovog vitamina.
12. Depresija
S nedostatkom vitamina D povezana je i depresija. Ljudi koji boluju od depresije obično su kućni tipovi, koji malo izlaze, ne vježbaju mnogo i ne hrane se dobro, što može dovesti do manjka ovog vitamina. Pacijenti se obično osjećaju bolje kad uzimaju D vitamin. Jedna je od njegovih funkcija povećavanje razine serotonina u mozgu, po srodnom principu po kojemu djeluju i antidepresivi.
Kako dobiti dovoljne količine vitamina D?
Razumno izlaganje sunčevoj svjetlosti je jednostavan i besplatan način da dobijete dovoljne količine vitamina D i poboljšate Vaše zdravlje. (To ne znači da se trebate sunčati na najjačoj vrućini, između 12 i 15 sati.) Izlaganje suncu je zaista jedna od najmoćnijih terapija, čiji efekt premašuje djelovanje mnogih modernih lijekova. Konačno dolaze sunčani dani, iskoristite ih da bi popunili zalihe dragocjenog D vitamina u organizmu!
Izvor: Alternativa
