Vinogradarstvo

[Nostradamus]

[h=6]3. Dvokraki uzgoj [/h] Jedan je od najraširenijih oblika uzgoja u novim nasadima. Na svakom kraku nalazi se po jedan reznik sa po 2 pupa i lucanj s 8-10 pupova (sl. 7a-e).
Rez svakog kraka provodi se kao kod Guyotovog uzgoja. Najprikladnija je armatura s 5 žica.

[TABLE="align: center"]
[TR]

[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]slika 7a [/TD]
[TD="align: center"] slika 7b [/TD]
[TD="align: center"] slika 7c [/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]slika 7d [/TD]
[TD="align: center"] slika 7e[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[h=6]Nerodni pupovi[/h] U pravilu nerodni su pupovi s osnove rozgve tj. na kruni i nekoliko nižih pupova, a obično imaju razvijeno samo glavno oko te eventualno jednu suočicu. Rodnost suočica je normalna za mnoge američke loze i hibride, a za sorte evropske loze rodnost mladica iz suočica je znatno slabija.

 

[Nostradamus]

[h=6]Rodnost pupova prema smještaju[/h] Na jednogodišnjoj rozgvi pupovi su prema svom smještaju različito razvijeni i različite rodnosti. Na osnovi rozge su mnogobrojni "spavajući pupovi", koji obično imaju razvijeno samo glavno "oko", a iznad spavajućih pupova su razvijena dva "crna oka". Uz glavno "oko" imaju razvijenu jednu suočicu. Mladice iz "crnih oka" u pravilu su nerodne ili slabo rodne. Međutim, kod većeg broja vrlo rodnih sorti osobito u toplijim krajevima, mladice iz crnih oka su rodne.

Iznad "crnog oka" smješteni su potpuno razvijeni "zimski pupovi" iz kojih se najčešće razvije jedna mladica (iz glavnog oka).

U povoljnim uvjetima razviju se dvije mladice, tj. iz oka i suočice. Rodnost pupova povećava se od osnove do sredine rozgve ili do druge trećine dužine, a onda se smanjuje prema vrhu. Kod. nekih sorti su pupovi na osnovi dosta rodni, kod drugih sorti rodnost počinje tek na trećem ili četvrtom nodiju. Možda će tek sad nekim vinogradarima biti jasno zašto je izostala rodnost neke sorte. Poznavanje tih svojstava vrlo je važno, jer se prema tome obavlja rezidba.. Zbog toga, na primjer, traminac crveni moramo rezati na dugo rodno drvo (lucnjeve), jer su pupovi na osnovi vrlo slabo rodni, dok Ružicu, možemo rezati vrlo kratko, jer su i najniži pupovi rodni.

Mnogim ispitivanjima je dokazano da postoji izražen odnos između rodnosti mladica s jedne strane i kemijskog sastava "koljenca", iz kojeg se mladica razvila. Naime, utvrđeno je da su koljenca mjesto gdje se "uskladišćuju" pričuvne (rezervne) tvari koje služe razvitku pupova, te da su koljenca utoliko bogatija rezervnom tvari (dušikom, škrobom i šećerom) ukoliko su udaljenija od baze do neke mjere.

Već smo spominjali utjecaj klimatskih faktora na rodnost pupova. Kod nekih sorti klima ima dominantnu ulogu. Slikovit primjer (navodi dr. Nevenko Fazinić) je sultanina bijela, koja u vrlo toplim krajevima na Peloponezu u Grčkoj, pokazuje redovitu rodnost već na prvim pupovima, pa se zbog toga vrlo kratko reže. Međutim, uzgojena kod nas u Dalmaciji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, rodnost "prelazi" na srednje, odnosno pupove daleko od baze, pa treba provesti dugi rez.

Gledano kroz prizmu uroda grožđa i ekonomičnosti proizvodnje, vidimo veliku važnost poznavanja stupnja rodnosti pupova s obzirom na položaj na rozgvi, jer nam ne može biti svejedno da li će iz jednoga rodnog pupa potjerati mladica koja nosi samo jedan ili čak pet grozdova. Osim rodnih mladica na rozgvi se susrećemo i s nerodnim mladicama, a jednako tako i s pupovima koji se nisu razvili u mladicu jer su "abortirali". Prema tome slijedi zaključak da je međusobni odnos rodnih, nerodnih i abortiranih pupova na rozgvi jedino točan i stvarni "kriterij" na temelju kojega možemo objektivno ocijeniti rodnost neke sorte.

Kad je riječ o opsegu reza, tj. opterećenju čokota rodnim drvom, tada ne mislimo samo na opterećenje, tj. na broj rodnih pupova po čokotu, već prvenstveno na odgovarajuće opterećenje po 1 metru kvadratnom koje iz toga proizlazi.

Uzmimo za primjer: Na dvije različite parcele režemo svaki čokot na 10 pupova. Parcela "A" je sađena na razmak 1 x 1 što znači da na 1 ha dolazi 10.000 čokota, odnosno 100.000 pupova ili 10 pupova na 1 m2. Parcela "B" sađena je na razmak 2 x 1, što znači da na 1 ha dolazi 5000 čokota odnosno 50.000 pupova ili 5 pupova na 1 m2.
Dakle, vidimo da u odnosu na parcelu "A" parcela "B" ima za polovicu pupova manje na 1 ha. Prema tome, ako bismo htjeli parcelu "A" i "B" izjednačiti po opterećenju, morali bismo čokote na parceli "B" rezati na 20 pupova umjesto 10, da bismo postigli jednake urode grožđa.
Testiranje reznica (plemki) radi prognoziranja rodnosti pupova Vezano uz narodni običaj da se na "Vincekovo" 22. siječnja narežu reznice loze radi provjere koliko će pupova nakon što se neko vrijeme drže namočeni u vodi na sobnoj temperaturi izbaciti mladica s grozdićima, može vinogradaru poslužiti za orijentaciju (prognoziranje ) uroda grožđa.
Prirodno da nakon jakih smrzavica kad rozgva i pupovi pozebu treba očekivati slabiju berbu.

 

[Nostradamus]

[h=6]Koeficijent rodnosti[/h] Ako se za neku vinsku ili stolnu sortu navodi da ima koeficijent 1,3, to znači da od 16 pupova na čokotu možemo očekivati 21 grozd. Pa ako je to graševina s prosječnom težinom grozda od 10 dg, dobit ćemo 2,10 kg grožđa, ili na 1 ha (uz razmak sadnje 1,6 x 1,3, oko 5000 čokota) 10,5 tona grožđa.
Na taj način možemo unaprijed planirati izračunati prirod grožđa. Ili sličan račun da broj čokota 5000 pomnožimo s brojem pupova na jednom čokotu, na dvokraku recimo 16 pupova, dobijemo 80.000 pupova, zatim pomnožimo ukupan broj pupova s koeficijentom rodnosti 1,3 dobijemo 104.000 pupova, pomnoženo s prosječnom težinom grozda 10 dag; dobijemo 10,4 tone grožđa.
Prema ispitivanjima provedenim od 1954. do 1964. na fakultetskom objektu u Jazbini, dobiveni su ovi rezultati: koeficijent rodnosti na lukovima od 1 do 10 pupa u prosjeku za graševinu je iznosio 1,98, za malvaziju 1,48, kadarku 1,41 kabernet sovinjom 1,59.

Zbog polarnosti razvoj pupova i mladica je vrlo nejednoličan, pa treba nastojati da vrhovi rodnog drveta nakon rezidbe budu po mogućnosti na jednakoj visini, a prikladnim savijanjem i vezanjem rodnog drva potrebno je smanjiti utjecaj polarnosti.

Rodnost pupova na 1-godišnjoj rozgvi nije jednolična, jer pupovi na osnovi i na vrhu rozgve su slabije razvijeni i manje rodni ili nerodni, a pupovi na srednjem dijelu rozgve su razvijeniji i rodniji. Za praksu je važno poznavanje rodnosti 12 do 15 pupova od osnove, jer se veći broja pupova na lukovima ne ostavlja. Sorte kod kojih su pupovi na osnovi rodni režu se u pravilu kratko.
Takve su, na primjer sorte: kraljevina, ružica, graševina, rizvanac, portugizac, žilavka, a frankovka crna podnosi i kratku i dugu rezidbu. Slankamenka zahtijeva kratki rez kao i rizvanac.

Kod određivanja načina rezidbe ne smije biti jedini kriterij veličina priroda, već je isto tako važan faktor kvaliteta priroda kao i čuvanje proizvodne sposobnosti čokota za dugi niz godina plodonošenja. Sorte kod kojih rodni pupovi počinju roditi od 3 do 5 nodija, od osnove, režu se na duge lucnjeve. To su: traminac crveni, alfus ali, burgundac bijeli i crni, rizling rajnski, vetlinac, sultanina, blatina, malvazija, merlot, gamay i dr.
Za burgundac šardone, muškat ottonel, teran (refošk) šipon, rebula, rkaceteli, župljanka bijela primjenjuje se duga odnosno mješovita rezidba.

 

[Nostradamus]

[h=6]Vrijeme rezidbe[/h] Vinovu lozu možemo rezati od jeseni, čim padne lišće, pa sve do pred kretanje vegetacije u proljeće do kraja travnja. Sa stanovišta sigurnosti uvijek je bolje rezidbu (ako je to organizacijski moguće) provesti bliže proljeću, jer kasnije orezana loza kasnije "kreće" pa ima više šansi da izbjegne kasne proljetne mrazeve i smrzavice (sjetimo se 24. travnja 1988. godine).
Treba znati da sve dok loza "miruje" vlada negativan tlak (pritisak), ali čim lozu orežemo nastupi prodiranje vode u rozgvu, te se zbog toga smanjuje otpornost loze spram niskih temperatura.
Da se podsjetimo: zimski pupovi podnose -13 do -15°C, jednogodišnja rozgva -18 do -20°C, a staro drvo do -25°C, ali i vrlo rana, kao i vrlo kasna rezidba ima za posljedicu kasno pupanje i kasniju zriobu grožđa. Primjećuje se slabljenje vegetativnog potencijala (mladica i lišća), a kod bujnih sorti osipanje cvata.

Prekasna rezidba pojačava "suzenje", gubitak hranjivih tvari i gušenje pupova, ako rez između posljednjeg pupa nije pravilno izveden (kao okapnica).

S obzirom na klimatske prilike sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije, s rezidbom se ne preporučuje započeti prije druge polovice veljače. Da ranija rezidba već u siječnju može biti vrlo riskantna, može poslužiti poučan primjer iz prakse dr. N. Fazinića, koji navodi slučaj što se dogodio u erdutskim vinogradima 1963. godine, kad su u siječnju (prije nastupa "kritičnih" temperatura od - 20 do - 27°C) orezali vinovu lozu. Tom prilikom od smrzavica stradalo je jednogodišnje drvo, a negdje i dvogodišnje drvo, a kod nasada istih sorti burgundca bijelog; orezanih u veljači, ustanovljena su tek djelomična oštećena pupova na jednogodišnjoj rozgvi, dok dvogodišnje drvo nije stradalo. Iz navedenih razloga ne treba niti u južnim krajevima forsirati rezidbu prije veljače.

 

[Nostradamus]

[h=6]Utjecaj debljine rozgve na rodnost i otpornost na smrzavice[/h] Smatra se da je idealna debljina rozgve debljina olovke (8 do 12 mm). Iznimno u toplijim krajevima u nekih sorti rodni su pupovi na rozgvi koja prelazi 12 mm. Nemaju pravo vinogradari koji smatraju da je rozgva bolja što je "deblja" (kao palac). Zašto? Zato što deblja rozgva ima proširene "spužvaste-rahle" provodne sudove, pa prima veće količine vode te zbog toga pupovi pozebu čim temperatura zraka padne ispod "kritične točke" -12 do -15 °C. Deblja, bujnija rozgva dat će slabije rodne mladice.

Deblja rozgva je tipičan znak nepravilne (neizbalansirane) ishrane čokota NPK hranivima, kao i neadekvatne rezidbe odnosno opterećenja rodnim drvom. Pupovi koji eventualno prežive smrzavice najčešće se u vrijeme cvatnje osipaju.

Isto tako smo naveli da nije dobro čokote previše opterećivati rodom, posebno ne mlade čokote do nastupa u puno plodonošenje (7 godina), da se prerano i previše ne iscrpe velikim rodom pa zbog toga nisu u stanju da se do nastupa zime opskrbe dovoljnom zalihom ugljikohidrata (škroba i šećera) te takvi čokoti prije postaju "žrtve" pozebe.

U tankih rozgva pupovi su uglavnom nerodni, a mladice slabe, vrlo debela rozgva daje vrlo jake mladice, a začeci grozdova u zimskim pupovima dobro su razvijeni, ali u vrijeme razvoja i cvatnje dolazi do velikog osipanja i propadanja čitavih grozdova. Rozgve srednje debljine imaju srednje bujnu vegetaciju, a razvoj začetaka grozdova u zimskim pupovima je obično dobar, a grozdovi u doba cvatnje pokazuju veću vitalnost i sigurnost u oplodnji. Zbog toga se u praksi pri rezidbi izbjegava korištenje tankih i vrlo debelih rozgvi.

Rodnost rozgve ocjenjuje se i prema dužini internodija. Zapaženo je da rozgve s vrlo dugim internodijama obično nose manje rodne pupove.

 

[Nostradamus]

[h=6]Tehnika rezidbe[/h] Bez alata nema zanata, kaže narodna poslovica. Da bi rezidba mogla biti obavljena što kvalitetnije i bez "gnječenja" rozgve i oštećenja. pupova, škare i ostali pribor potreban u rezidbi trebaju biti oštri. Rez jednogodišnje rozgve obavlja se tako da se ona odreže 2 do 3 cm iznad zadnjeg pupa, i to ukoso na suprotnu stranu od pupa. Na taj način se sprečava da sok od suzenja curi po pupu koji bi se zbog njega mogao smrznuti ili istrunuti. Preporučljivo je staru koru ostrugati čeličnom četkom jer se pod nju zavlače mnogi štetnici i bolesti. Tu moramo paziti da četkom ne oštetimo čokot. Veće "rane" nastale rezom krakova i stabla dobro je premazati kambisanom, pet postotnom galicom ili voćarskim voskom.

 

[Nostradamus]

[h=6]Tehnika uzgoja brajde[/h] Brajdu (pergolu, odrinu) iskorištavamo kao uzgojni oblik vinove loze da bismo prije svega bolje iskoristili površinu, a istovremeno podigli zeleni zid ili krov radi sjene u ljetnim mjesecima. Posebno je prikladna za sadnju oko vikendica, jer štiti od sunca i neželjenih pogleda i stvara posebni ugođaj.

U prvoj godini nakon sadnje (sl. 1) pustimo sve mladice da se slobodno razvijaju u visinu, a zalamanje - vršikanje, provodimo kad prerastu visinu pomoćnog kolja (160- 180 cm).

U proljeće, u drugoj vegetaciji, od postojećih rozgvi najbolju rozgvu orežemo na dva pupa, a dvije najbolje mladice pustimo da se slobodno razvijaju u visinu prema krovu.

U proljeće treće godine od dvije najbolje mladice kod neparnih i parnih čokota ostavljamo samo jednu najbolju da se razvija do visine budućeg čokota.

U četvrtoj godini u proljeće, od četiri vršna pupa kod neparnih čokota oblikujemo TROKRAK na visini do iznad zadnje armaturne žice, tj. visini 180 cm, a kod parnih čokota na visini do 90 cm tj. do prve armaturne žice, oblikujemo DVOKRAK, po sistemu uzgoja GUYOT (Gijo).

To znači da će formirani TROKRAK u petoj godini na svakom kraku imati prigojni reznik s 2 do 3 pupa i rodni lucanj s 10 do 15 pupova (ovisno o sorti, podlozi i gnojidbi). Dakle, tri reznika i tri lucnja (ukupno opterećenje čokota 33 do 48 pupova, a kad čokot bude u punoj rodnosti poslije 7 godine, moći će podnijeti 55 do 60 pupova). Dakle, način oblikovanja čokota i rezidba je na identičan način kao kod klasičnog uzgoja dvokrak - trokrak na plantažama (gdje se čokoti oblikuju na visini 90 do 140 cm).

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]slika 1 [/TD]
[TD="align: center"] slika 2 [/TD]
[TD="align: center"] Brajda tunel snimljena u vinogradu u okolici Križevaca (Brckovšćina)[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Parne čokote na brajdi oblikujemo po, sistemu GIJO DVOKRAK (dvokračni uzgoj), gdje svaki čokot ima dva kraka od kojih svaki krak nosi jedan prigojni reznik (2 do 3 pupa) i rodni lucanj 8 do 12 pupova. Kod visokih, neparnih čokota TROKRAKA, rodne lucnjevi i mladice iz prigojnih pupova polažemo vodoravno na "krov" brajde, parnim čokotima lucnjeve povijamo u obliku luka na prvu armaturnu žicu visine 70-90 cm, a mladice koje izbijaju iz pupova lucnja povezujemo okomito u žice, sve do ruba krova.
Raspored žica: žice postavljamo u razmacima 20 cm, a razmak između žica u vertikali možemo prilagoditi rasporedu rupa na stupovima, s tim da žice koje nose buduće krakove dvokrak-trokrak, budu br. 28 ili 30, a ostale mogu biti 25.

Uloga visokih neparnih čokota, (trokraka) jest da pokriju krov brajde, a parnih (dvokraka), da zatvore stranice brajde. Zašto predlažemo ovakav način uzgoja BRAJDE? Zato što smatramo da je vikendašu-amateru mnogo olakšano i pojednostavljeno formiranje brajde, zatim rezidba na suho i zeleno. U biti to nije novi sistem uzgoja brajde već samo pojednostavljeni "klasični" uzgoj dvokraka - trokraka koji provodimo na plantažama.

Ako neparne visoke čokote ne uspijemo iz bilo kojih razloga podići do visine "krova" jer čokot ili nije dovoljno visok ili jak (čvrst), formiranje, "trokraka" na željenu visinu i 80 cm, - odgađamo, odnosno vremenski produžujemo još za 1 godinu.

Na ovaj način (svaki čokot za sebe) ne opterećujemo suviše rodom, a čokot dobiva više svijetla. pa nema rehuljavih cvatova i bolje je dozrijevanje (sl. 2).

Na "krovu" brajde ostavljamo svake godine NOVE LUCNJEVE a stare uklanjamo (kao na plantažama) tako da ne ostaju stari "krakovi" koji svojom težinom nepotrebno opterećuju i zasjenjuju krovnu armaturu.
U toku oblikovanja brajde, pa i brajde u rodu, uz čokote (dvokrak-trokrak) preporučljivo je staviti kolčiće, pa će čokoti biti ravniji i stabilniji.

Uzgoj brajde po sistemu KORDONCA vizualno djeluje efektnije, ali je za vikendaše - amatere kompliciraniji jer zahtijeva više stručnog znanja i iskustva.

Izgled brajde kod gosp. Jurića u Križevcima:​

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[TD="align: center"]

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[h=1]Brajda oko kuće - mali savjeti[/h] Obično se vinova loza (brajda je oblik uzgoja) reže u 3. mjesecu ili u 2. ako je lijepo vrijeme, a ima se dosta toga za orezati. No treba neke stvari uzeti u obzir, Isabella inače ranije kreće (američka vrsta) od evropske loze, a ako je u Zg-u na prislonju, južnoj strani kuće, može se čim malo vrijeme zatopli bez problema orezati i u 2. mjesecu. Obično kad loza počne suziti, ili neposredno prije, to je onda i vrijeme da je se reže i povezuje.

Šta se gnojidbe tiče dobra zamjena za stajski gnoj je humus, ima ga za kupiti u većini trgovina biljnog materijala. Samo se ukopa oko trsa. Od mineralnih (umjetnih) gnojiva većinom se koriste NPK gnojiva formulacije 7-20-30 ili 5-20-30. Ona se većinom u jesen koriste, ali mogu se i u proljeće koristiti (prije pupanja). Za proljetnu prihranu može se koristiti i KAN, ako nije brajda suviše bujna (do početka listanja). Dosta je rasipati nekoliko šaka gnojiva oko svakog trsa i malo prekopati plitko oko trsa. Bitno je samo da se količinski ne pretjera. Uz to dobro je koristiti i folijarnu prihranu s mikroelementima tijekom vegetacije. Postoji više takvih preparata (Fertina, Borogreen, Oligogreen...), a ima ih za kupiti u poljoprivrednim apotekama

 

[Nostradamus]

[h=1]Vinograd oštećen tučom[/h] Tuča može oštetiti vinovu lozu u svim fenofazama razvoja, a najveće štete nastaju ako padne dok mladice još nisu dosegle visinu žice, odnosno još nisu povezane uz žicu. U toj fazi su mladice najosjetljivije, lako se otkidaju jer nisu dovoljno očvrsnule u bazalnom dijelu. Naravno da veličina šteta ovisi i o intenzitetu tuče i vremenu trajanja.

U vinogradima oštećenim tučom u toj fazi moramo odmah pristupiti rezu dijela oštećenih mladica ili cijelih mladica ukoliko su oštećene u bazalnom dijelu. Na taj način ćemo izazvati tjeranje novih mladica iz preostaloga zdravog dijela, odnosno iz suočice pupa. Tako možemo dobiti zadovoljavajući rod grožđa u toj godini.

Nakon tuče moramo odmah zaštititi vinograd djelotvornim modernim preparatima i u prvom tretiranju trebalo kombinirati sredstva za zaštitu i sredstvo na bazi aminokiselina (Drin). Za zaštitu od peronospore (Plasmopara viticola) koristiti CURZATE F (0,25%), FANTIC F (0,25%), FANTIC M (0,25%), EQUATION PRO (0,4%) ili ALONSO (0,35%); dok za zaštitu od pepelnice (Uncinula necator) koristiti KARATHANE GOLD 350 EC (0,055%), SABITHANE (0,035%), DOMARK (0,07%) + COSAVET DF (0,2%) ili SYSTHANE 24 E (0,012%) + COSAVET DF (0,2%).

Osim toga, ne smije se zaboraviti ni kvalitetna ishrana. No, na oštečeno lišće nije dobro ići odmah sa hranjivima. Do nedavno se mislilo da je poslije tuče najbolje tretirati vinograd fungicidom, najbolje na bazi bakra. To su stare pretpostavke. Naime, bakar je dobar za zacijeljivanje rana, ali i znatno koči rast, te je u ranijim fazama šteta od tuča čak i nepoželjan, jer nam je u cilju oporaviti lozu, pa čak i potaknuti rast i zaperaka da ima dovoljno lisne mase za normalno funkcioniranje. Aminokiseline imaju puno djelotvorniji učinak od bakra, pomažu kod zacijeljivanja rana, potiču pozitivan porast, a da ne preforsiraju lozu. Posebno je djelotvoran kod zacijeljivanja rana na bobicama.

Ukoliko je vinova loza stradala od tuče u kasnijoj fazi razvoja, kad su mladice već dugačke ili uložene u žicu; ne poduzimamo nikakve mjere rezidbe jer ionako grožđe iz zaperka ili iz suočice ne bi više dozorilo. U takvim slučajevima obavljamo samo pojačanu zaštitu od bolesti i ako je vinova loza izgubila mnogo lišća, nastojimo sačuvati što više novog lišća iz zaperaka!

Nažalost, štetno djelovanje tuče prenosi se i u slijedeću godinu, jer oštećeni trsovi imaju smanjenu otpornost na niske temperature i smanjen potencijal rodnosti! Loza oštećena od tuče koja se ostavlja kod rezidbe na nove lucnjeve i reznike, lako se lomi kod vezanja a neizbježno ima na sebi i oštećenih rodnih pupova. Zato pri rezidbi moramo po mogućnosti birati što manje oštećene rozgve i ostavljati dulje lucnjeve. Ukoliko je loza osobito jako stradala od tuče i teško je pronaći manje oštećenu rozgvu na rod (lucanj), možemo obaviti i kombiniranu rezidbu , odnosno ostaviti stare lucnjeve i na njima nekoliko novih lucnjeva i reznika. U toj godini treba posebnu pažnju posvetiti plijevljenju, kako bismo osigurali prigojno i rodno drvo za, iduću godinu!

I na kraju, moramo napomenuti da velike štete mogu nastati kad tuča zahvati mladi vinograd u osnivanju, posebno u drugoj vegetacijskoj godini kad smo već izabrali mladice za buduće stablo, a one su već dovoljno visoke! Ako su te mladice znatno oštećene od tuče moram ih idućeg proljeća u rezidbi vratiti (orezati) natrag na dva i formirati nove mladice za stablo. Na taj način smo godinu dana u zaostatku, ali ukoliko bismo ostavili ozlijeđenu rozgvu za stablo, ono ne bi zbog ozlijeđenih provodnih snopova moglo hraniti trs pod opterećenjem. No, u takvom slučaju ima metoda kad ne moramo izgubiti vegetacijsku godinu, a sastoji se u slijedećem: novoizraslu mladicu (jednu) koju smo odabrali za buduće stablo, pinciramo čim izraste preko glavne žice, a od isprovociranih izraslih zaperaka odaberemo samo dva najpovoljnija položena za buduće krakove (ili tri za trokrak) te sve preostale odstranimo. Naravno, to ne preporučujemo kod slabijih trsova, jer nisu još razvili dovoljno jak korijenov sustav.