Božićne ruže (helleborus niger) su karakteristične po svojim belim ili ponekad svetloružičastim cvetovima u obliku tacne. Svilenkasta površina cvetova i karakteristično crn koren predstavljaju nepogrešiv pokazatelj po kome ih je lako prepoznati. Mogu da porastu do visine od 10 do 30 cm. Svih 15 vrsta je izrazito otporno i lako za održavanje. Ne pripadaju rodu ruža, iako njihov naziv može pogrešno da navede na takav zaključak, već porodici ljutića.
Doslovan prevod termina „hellebore“ bi bio „smrtonosna hrana“. Ovo ime nije izabrano slučajno jer su kukureci zaista otrovni. To znači da bi posle dodirivanja ovih biljaka trebalo da operete ruke – a još bolje rešenje je da nosite rukavice kada ih dodirujete. Međutim, nema potrebe da brinete kada su kućni ljubimci u pitanju jer ova biljka obično nema štetno dejstvo po njih, osim u slučaju ako pojedu njen otrovan koren. Zbog svog otrovnog dejstva, kukureci su u stara vremena korišćeni kao lekovito bilje za lečenje nervnih i duševnih poremećaja. U ta vremena su se koristili čak i kao hemijsko oružje protiv neprijatelja. Uglavnom u seoskim krajevima, kukureci su korišćeni za predviđanje vremena za predstojeću godinu. Ekstrakt iz korena kukureka se koristio i za proizvodnju burmuta i praha koji izaziva kijanje. Zbog svega toga u nemačkom jeziku postoji još jedan naziv za ovu biljku: „Schwarze Nieswurz“, što doslovno znači „crni koren koji izaziva kijanje“. Pošto kukureci cvetaju zimi i prkose ledu i snegu, uvek su bili simbol nade.