Ja ne bih danšnju težnju za gradnjom monumentalnih vjerskih obeležja, nazvao pomodarstvom. Ta nit i ta težnja, proteže se od praiskona do danas. Kada je prvom čovjeku pala na pamet ideja da iskaže poštovanje Bogu i na takav način što će napraviti nekakvu građevinu i nazvati je Božijim hramom, tom idejom je dominirao monument, s jedne, i visina, s druge strane. Monument je oličavao veličinu Boga i potrebu da u njega stane što veći broj pokolnika vjere, a visina da se bude što bliže nebu, odnosno samom Bogu, e da bi ovaj bolje čuo njihove molitve.
Što su takve građevine vremenom i ponekad poprimale i drugačije varijacije - grobnice, lavre, pa čak i astronomske opservatorije i što su svojim konstrukcijama pokušavale da odslikaju i objasne neke nebeske "jednačine", druga je stvar.
Poenta je, dakle, u tome da ono što čini obilježje Boga, čime čovjek izražava svoje poštovanje prema njemu, bude što veće i što ljepše, primjereno veličini i ljepoti Boga.