- Učlanjen(a)
- 05.01.2011
- Poruka
- 214
Točka 8, stav 3 kaže:
Ove su odredbe morale doći zbog toga što nisu bili retki slučaji da kaluđeri napastvuju žensku čeljad koja bi se zatekla u njihovoj okolini. Dobro ugojeni, bezbrižni, zdravi i obesni, oni su često puta pravili takve izgrede prema ženskim licima, da bi se protivu njih uzbunila čitava sela i digla hajka kao na divlju zverad. Ovo utoliko pre, što je među njima bilo i takvih koji bi zašli po selima, i čim bi ulučili priliku da u kakvoj kući nema muškaraca, odmah bi napali žene i napastvovali ih. Takve su kaluđere seljani hvatali, vezivali i držali u hladnoj vodi, zatim tukli i izobličenju izlagali, pa ako ni to ne bi pomoglo, onda bi ih - uštrojili.
Štrojenje, kao kazna, primenjivano je i u Šumadiji protivu popova-ženskaroša, o čemu svedoči sledeći akt, koji u celini donosimo:
Načelnik Sreza Paraćinskog, aktom svojim od 11 septembra 1855 god. N 1764 javlja načelničestvu Okružja Ćuprijskog sledeće:
"U selu Buljunu, podrčja ovoga, boravi jedan antikrist u odjejaniju svešteničkom, po imenu Milun, udov od 35 godina, bez poroda, zdrav, besan i pomaman, koga parohijani nazivadu "Sotona" čerez njegovih sablažnjivih djela, koja čini iz dana u dan sprama ženskoj čeljadi. Od istoga "Sotone" ne može ni jedno žensko čeljade mirno da prođe, a da ga onn ne napastuje. Čerez toga narod se odpadio od crkve i od vere, pa niti se Bogu moli niti održava veru, jer neće ni da čuje za ovog odpadnika Božjeg. Isti bogohudni sveštenik Milun, premlaćivan je toliko puta od naroda, čerez njegovi zločesti djela sprama ženskim čeljadima, ama on je opetka terao svoj bes. Sad u prošlu svetu nedelju uvaćen je kod neke Kadifke, oko polak noći, i savitlan od komšija, pobegao je preko plota, ali je pola mantije svoje ostavio na plot begajući. Jučerke opetka, kad su čeljad Nikole Ikića najčednijeg domaćina bili u branje kukuruza, taman pred podne, upao je u kuću istog domaćina Nikole, i njegovu najmlađu snagu Živanu napastvovao je, a kad se na zapomaganje njeno sabrao svet, isti pop sotona uhvaćen je u klopku, i onda svet, kome već dodijaše zulumi ovoga đavola u mantiji, skleptaše ga u saglasju, vezaše u kvrge i onda pozvaše selskog štrojača Momira, koji popa uštroji kao vepra. Svi seljaci iz pomenutog sela, Buljuna, bili su kod mene i ovo izjavili i molili da se ova napast popovska ili odluči od sveštenodejstva ili progna iz sela ma gde.
Pokorno molim načelničestvo za uputstvije, šta ću da radim s ovim popom koga narod ne može ni da gleda. Doduše je uštrojen, ali opetka, treba da se ukloni i da se drugočasno svešteno lice odredi na njegovo mesto."
Načelnik Sreski
Mića Zdravković
Načelničestvo Okružja Ćuprijskog, aktom svojim od 15 septembra 1855 g. No 2842 odgovara načelniku sreskom ovako:
"Po predstavleniju Vašem od 11 septembra ove god. No 1764 od odnosno uštrojenog popa i njegovih čudesa koja pravi sa ženskom čeljadi u selu, poslao sam izvestija popečiteljstvu prosveštenija i pravosudija točno po Vašem predstavleniju i dok se po tom izvestiju ne donese kosatelno rešenije, neka ga pop u selu, jerbo sad kao uštrojen, ne može da bude opasan za žensku čeljad."
Načelnik Okruga
Nikodije Brzak
Vasojevički zakon je napisao(la):Duhovnici da se ostave žena, a koji se kurvarom obrete, i to se načisto dokaže, da se uštroji i od sveštenodejstva odluči.
Ove su odredbe morale doći zbog toga što nisu bili retki slučaji da kaluđeri napastvuju žensku čeljad koja bi se zatekla u njihovoj okolini. Dobro ugojeni, bezbrižni, zdravi i obesni, oni su često puta pravili takve izgrede prema ženskim licima, da bi se protivu njih uzbunila čitava sela i digla hajka kao na divlju zverad. Ovo utoliko pre, što je među njima bilo i takvih koji bi zašli po selima, i čim bi ulučili priliku da u kakvoj kući nema muškaraca, odmah bi napali žene i napastvovali ih. Takve su kaluđere seljani hvatali, vezivali i držali u hladnoj vodi, zatim tukli i izobličenju izlagali, pa ako ni to ne bi pomoglo, onda bi ih - uštrojili.
Štrojenje, kao kazna, primenjivano je i u Šumadiji protivu popova-ženskaroša, o čemu svedoči sledeći akt, koji u celini donosimo:
Načelnik Sreza Paraćinskog, aktom svojim od 11 septembra 1855 god. N 1764 javlja načelničestvu Okružja Ćuprijskog sledeće:
"U selu Buljunu, podrčja ovoga, boravi jedan antikrist u odjejaniju svešteničkom, po imenu Milun, udov od 35 godina, bez poroda, zdrav, besan i pomaman, koga parohijani nazivadu "Sotona" čerez njegovih sablažnjivih djela, koja čini iz dana u dan sprama ženskoj čeljadi. Od istoga "Sotone" ne može ni jedno žensko čeljade mirno da prođe, a da ga onn ne napastuje. Čerez toga narod se odpadio od crkve i od vere, pa niti se Bogu moli niti održava veru, jer neće ni da čuje za ovog odpadnika Božjeg. Isti bogohudni sveštenik Milun, premlaćivan je toliko puta od naroda, čerez njegovi zločesti djela sprama ženskim čeljadima, ama on je opetka terao svoj bes. Sad u prošlu svetu nedelju uvaćen je kod neke Kadifke, oko polak noći, i savitlan od komšija, pobegao je preko plota, ali je pola mantije svoje ostavio na plot begajući. Jučerke opetka, kad su čeljad Nikole Ikića najčednijeg domaćina bili u branje kukuruza, taman pred podne, upao je u kuću istog domaćina Nikole, i njegovu najmlađu snagu Živanu napastvovao je, a kad se na zapomaganje njeno sabrao svet, isti pop sotona uhvaćen je u klopku, i onda svet, kome već dodijaše zulumi ovoga đavola u mantiji, skleptaše ga u saglasju, vezaše u kvrge i onda pozvaše selskog štrojača Momira, koji popa uštroji kao vepra. Svi seljaci iz pomenutog sela, Buljuna, bili su kod mene i ovo izjavili i molili da se ova napast popovska ili odluči od sveštenodejstva ili progna iz sela ma gde.
Pokorno molim načelničestvo za uputstvije, šta ću da radim s ovim popom koga narod ne može ni da gleda. Doduše je uštrojen, ali opetka, treba da se ukloni i da se drugočasno svešteno lice odredi na njegovo mesto."
Načelnik Sreski
Mića Zdravković
Načelničestvo Okružja Ćuprijskog, aktom svojim od 15 septembra 1855 g. No 2842 odgovara načelniku sreskom ovako:
"Po predstavleniju Vašem od 11 septembra ove god. No 1764 od odnosno uštrojenog popa i njegovih čudesa koja pravi sa ženskom čeljadi u selu, poslao sam izvestija popečiteljstvu prosveštenija i pravosudija točno po Vašem predstavleniju i dok se po tom izvestiju ne donese kosatelno rešenije, neka ga pop u selu, jerbo sad kao uštrojen, ne može da bude opasan za žensku čeljad."
Načelnik Okruga
Nikodije Brzak