Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
Danas sam u poseti imao tri mudraca koji su mi pričom o svojoj veličini, došli mi uništiti popodne. Oni su najveći ljubavnici ali sada ostavljeni pa im treba pomoć i kao neki savet, došli mene da gnjave.
Prvome koji ima strah od nekakve konkurencije i koji mu navodno i preti rekoh: nitko ti ne može naškoditi osim ti sam sebi. Velika većina pretnji koje doživljavaš su obične i iracionalne gluposti, produkt odmetnutog uma koji ne razume samoga sebe. Najbolji način da razbiješ strah jest da učiniš ono čega se bojiš i posle se eventualno nosiš s posledicama jer mnogo je pametnije pogledati istini u oči nego imati strah od neizvesnosti.
Počeše mi sva trojica proturečiti i vikati na mene da ih ne razumem. Mirno i ironično im rekoh: vi jeste sebi veliki bogovi ali ste zaboravili da ste to zbog svoje ne previše velike inteligencije pa se zato se i ponašate tako. Veliki u svojoj neprolaznosti i lepoti, maleni u slabostima svoga tela, uma i emocija. Veliki sami sebi a da li i drugima?
Rekoh im da ima rešenje za njihove probleme jer postoji izvor, Bog jedini i mnogo veći od njih i da se ne zanose i ne uzdižu svoj značaj jer je on kao takav samo njima velik.
Rekoh im i da sve što traže, neka traže na izvora od Gospoda i sa srcem u veri da su to već dobili a ne kao prosijaci.
Rekoh im doboli ste sigurno samo vas to nikada nije zanimalo pa niste ni primetili koliko je Gospod bio blagonaklon prema vama. Potražite to u sebi. Pošto su otošli ljuti i šutke ne znam
da li su razumeli šta sam im rekao.
Vas koji ovo pročitate pitam jesam li bio pregrub i nerealan?
Ako jesam u čemu jesam?