Uzgoj smokava

[Nostradamus]

Staklenički će uzgoj, doduše, omogućiti dvije berbe na godinu, no ipak razmislite, jer je smokva lisnata voćka koja daje mnogo sjene.
Sljedeći se problem odnosi na zimsku zaštitu stabala koja uzgajamo na otvorenom. Ovogodišnji su plodovi bili na stablu i prosle godine, u obliku nerazvijenih plodića. Svi ti plodići, kao i mladi izboji, moraju biti pokriveni svaki za sebe. U sezoni rasta smokva traži i redovitu njegu – učestalo zalijevanje u sušnom razdoblju, čak dvaput na tjedan, orezivanje izboja u lipnju, a prekobrojni se plodovi moraju odstraniti krajem rujna.
Dva su tipa smokava – zelene sorte koje imaju zelenkastu pokožicu i svijetlo meso te Ijubičaste sorte sa smećkastom ili Ijubičastom pokožicom i crvenim mesom.
Shema sadnje stabla smokve:

 

[Nostradamus]

U zimskom razdoblju u našim se južnim krajevima obavlja prijeko potrebna rezidba smokava kojom se prorjeđuje njena redovito gusta krošnja. Jer smokva za svoj rast i rodnost zahtijeva velike količine sunčevog svjetla, što se jedino može omogućiti odgovarajućom zimskom rezidbom kojom prorjeđujemo samo središte krošnje.

Naime, ukoliko smokvini izbojci ostanu u sjeni, donosit će vrlo malo roda kojeg će odlikovati sitni plodovi loše, kakvoće. Ali, bitno je spomenuti kako se smokva mora rezati redovito svake godine, iz razloga što ona rez debljih grana nikako ne podnosi. Veliki rezovi su ujedno najveći uzročnici slabljenja,propadanja i nestanka stabala smokava. Uz to nezarasla rana postaje središte okupljanja štetnika i bolesti, iz nje oni najlakše prodiru, šire se u drvu i kori radi čega drvo sve više truli i propada. Stoga se deblje grane na stablima smokava režu isključivo u krajnjoj nuždi a sve zato što te velike rane na njenim stablima dosta teško i zarastaju. Ako se to pak ne može izbjeći, takvu ranu treba dobro zagladiti i potom odmah premazati voćarskim voskom.
Za smokvu slobodno možemo ustvrditi kako je rijetka ekološka voćna vrsta u čijem se uzgoju koriste zanemarivo male količine pesticida. Tim više što u našim klimatskim prilikama smokva nije osobito jako ni ugrožena napadom bolesti jer suh zrak i duge ljetne suše ne pogoduju razvoju bolesti. A bez vlage nema ni nastanka bolesti. Osim toga, smokva se tretira pesticidima u zimskom razdoblju iz razloga što je u vegetaciji veoma osjetljiva na primjenu velikog broja kemijskih pripravaka. Drugim riječima, često se zna dogoditi da se stabla smokava u vegetacijidok imaju lista, iz neznanja, prskaju insekticidima(primjerice, na bazi dimetoatai sl.), pritom ne znajući da će primijenjeni pripravak djelovati fitotoksično na smokvu.

 

[Nostradamus]

Poprskana smokva će vrlo brzo reagirati tako što će odbaciti veći dio ili cjelokupnu lisnu masu, što znači da te godine roda uopće neće biti. Zbog toga se redovito mora provoditi zimska zaštita. Njome se suzbijaju i bolesti i štetnici koji prezime na samom stablu i oko njega (na površini tla, odbačenom lišću, orezanim granama isl.). Navedena zaštita provodi se 3 %-nim bijelim uljem čime se uništavaju štitaste uši te nekim bakrenim preparatom (CuprablauZ, Champion, Bordoška juha i dr.) to dva puta (jednom u jesen nakon nakon bacanja lišća i drugi put pred početak vegetacije). Važno je spomenuti kako se kod izvođenja samog prskanja trebaju utrošiti veće količine vode što znači da stabla smokava treba dobro i poprskati tj. doslovce okupati.

 

[Nostradamus]

Pogrešno je mišljenje kako smokvu nije potrebno gnojiti i navodnjavati kao što se to prakticira s ostalim voćnim vrstama. Međutim, istina je da je riječ o relativno skromnoj voćnoj vrsti ali vrsti koja će u takvom ekstenzivnom uzgoju davati i vrlo malo ploda(cca 10-tak kg). Ali, znanstveno je dokazano kako stablo smokve s prinosom od 45-50 kg plodova iz tla iznosi 125 g dušika (N), 50 g fosfora (P) i 150 g kalija (K) te 120g kalcija (Ca). Tim količinama treba dodati još toliku količinu spomenutih hranjiva koja se troše za izgradnju stabla, korijenja, ali i ispiru kroz tlo kao i količine koji se kemijski vežu u tlu u nepristupačnom obliku.

Drugim riječima, stablo koje je dalo 40-tak kg plodova treba pognojiti s mineralnim gnojivom NPK 8-16-24 ili 7-14-21 u količini od 2 kg te sa 50 dkg dušičnog gnojiva KAN-a. Gnojivo se rasipa širom te potom ukopava.Dakle, pogrešno je gnojivo stavljati isključivo ispod debla. Uz navedena gnojiva trebalo bi barem svake treće godine u tlo unijeti i 5-6 kg zrelog stajskog gnoja po četvornom metru. Uz primjenu navedenih mjera smokvinim stablima znatnije možemo produljiti životni vijek.

 

[Nostradamus]

Rezidba smokve

Smokvu možemo uzgojiti s nadzemnim sustavom u obliku krošnje, s deblom niskim ili srednje visokim, ali i u obliku grma, s dvije, tri ili rjeđe više grana osnovnih vodilja iznad površine tla („kazan“). Grm se brže i, relativno lakše, formira i održava, na takvom uzgojnom obliku će prije proroditi, ali će poslije imati robusniju krošnju i smanjit će se prirodi u odnosu na smokvu-stablašicu, a teže će biti obavljati i određene radove u krošnji (obradu, rezidbu, zaštitu).

Ukoliko želimo uzgajati smokvu na postavkama voćarske struke uz intenziviranje uzgoja, trebali bismo se opredijeliti za stablo s krošnjom s visinom debla od 40 do 60 ili do 80 cm. Kod prostornih uzgojnih oblika, kako smo već rekli, skeletne grane se razvijaju u svim smjerovima, a od njih izdvajamo, kao važnije za smokvu: piramidalan oblik (obična i etažna piramida) i vaza.

 

[Nostradamus]

Piramida ima provodnicu kao produžetak debla i tri do pet na njoj raspoređenih debelih grana (primarne skeletne grane). Na provodnici skeletne grane mogu biti raspoređene na različitim udaljenostima, spiralno ili na etažama smještene, mogu biti različiti kutovi njihova otklona u odnosu na provodnicu, mogu biti različito razgranate tanjim skeletnim granama i obrastajućim izbojcima.
Vaza je uzgojni oblik bez provodnice s tri ili četiri skeletne grane s razmakom jedne iznad druge od 10 –15 cm, raspoređenih tako da međusobno zatvaraju kutove od 120°, odnosno 90°, a imaju položaj u odnosu na zamišljenu provodnicu pod kutom od 45°. Ovo je otvorena ili šuplja krošnja, kako ćemo često u literaturi naći kvalifikaciju, jer se krošnja maksimalno odozgo širi razgranavanjem u svim smjerovima unutar kružnog prostora. Kod ovog uzgojnog oblika dolazi do zadovoljavajućeg prodora svjetlosti, do bolje prozračnosti i minimalizirane pojave boljeg položaja i time favoriziranih grana, odnosno njihove jače aktivnosti i stvaranja podčinjenih zona krošnje smanjene aktivnosti i iskorištenosti.

 

[Nostradamus]

 

[Nostradamus]

ZIMICA

Stablo ove sorte je bujno. Zimica rodi samo jednom godišnje. Plod je okrugao, vrlo sočan, a boja mesa je tamno crvena, lako se ljušti. Meso je slatko, malo aromatično i preporuča se za svježu upotrebu, a može se i sušiti

Tip: zelena smokva
Veličina ploda: srednji do velik
Boja potkožice: zelena
Vrijeme berbe: kolovoz – listopad

 

[Nostradamus]

ZAMORČICA

Koristi se za potrošnju svježem stanju, ali i za sušenje. Dozrijeva od početka kolovoza pa sve do početka listopada.Sorta rađa obilno i redovito. Jednorotka je. Plod je srednje veličine, kožica je tanka i lako se guli, meso je bijelo do blago crveno, vrlo sočno i slatko.

Tip: zelena smokva
Veličina ploda: srednji
Boja potkožice: blijedozelena
Vrijeme berbe: kolovoz – listopad

 

[Nostradamus]

WHITE MARSEILLES

Ova sorta zori u isto vrijeme kad i Brown Turkey, no to je i jedina sličnost. Plodovi su prepoznatljiva kruškolikog oblika, a svijetlo im je meso gotovo prozirno. Sorta se pokazala dobrom za uzgoj u loncima.

Tip: zelena smokva
Veličina ploda: velik
Boja potkožice: blijedozelena
Vrijeme berbe: kolovoz – rujan