- Učlanjen(a)
- 04.10.2009
- Poruka
- 5.207
Uticaj javne potrošnje na privredni razvoj Bosne i Hercegovine
Definisanje problema i hipoteze U Bosni i Hercegovini došlo je do rata u ap rilu 1992. godin e i to nakon Deklar acije o njenoj n ezavisnosti. Rat je trajao 3,5 godin e i za p osljedicu je imao ogromne materijalne štete, ljudske žrtve, raseljavanja veliko g broja p op ulacije i sl. Prema određen im p rocjenama Vijeća ministara Bosne i Her cegovin e ukup ne materijalne štete ( sa izgub ljeno m dobiti) na p rivrednim i drugim objektima i infr astrukturi iznosile su oko 82 milijarde1 , a p rema p rocjeni Sv jetske banke oko 57 milijardi2. Do sada utvrđeni bro j p oginu luh od Državne ko misije BiH iznosio je sa 31.12.2006. godine 96.895 lica. U inostranstvo je sa 31.12.2006.godine raseljeno 1.343.805 lica, a unutar Bosne i Hercegovine 153.840 lica. Uzroku sukoba u Bosni i Her cegovin i doprinijele su velike zapadne sile, koje su imale za cilj da r asture SFR Ju goslav iju i da njeno (p odijeljeno) p odručje stave p od svoju p olitičku, ekonomsku, geostratešku, komunikacijsku i svaku dru gu kontrolu, što su kasniji događaji nedvosmisleno p otvrdili. Kao arb itri mno gih do gađaja, zap adne sile su (uz Rusiju) dovele zaraćene strane u BiH u Dejton (SAD) i p risilile ih d a p arafiraju M irovni sp orazum (Dejtonski mirovni sp orazum) 21. novembra 1995. godin e. Ovaj Sp orazum je vanično potpisan u Parizu 14. decembr a 1995. godine. Ovim sp orazumima (Dejtonskim i Pariškim) određ ene su granice B iH i kreirana su dva entiteta: Federacija BiH(FBiH) i Rep ublika Srpska (RS). Nakon rasp ada SFR Jugoslav ije, socijalistički samoupravni sistem privređivanja, koji se zasnivao na društvenom vlasništvu sredstava za p roizvodnju i radničkom samoup ravljanju, zamjenjuje se kapitalističkim, tržišno usmjerenim sistemom, koji se zasniva na p rivatnom vlasništvu, slobodnom p oduzetništvu i koji je razvijen u državama zap adne zemljine hemisfere. Prelaskom sa socijalističkog na k ap italistički , tržišno orjentisani sistem p rivređivanja, uloga države se mijenja. Država reducira svoju u lo gu s glavnog regulatora p rocesa alokacije resursa u ulogu onoga ko osigurava pra vnu regulativu, koja je nužna za samoregu laciju i alokaciju sredstava unutar sistema i ko ja interveniše n a tržištima onih dobar a gdje je to neop hodno i gd je p rivatna inicijativa, k ao isklju čivo p rofitno motivisana, nema interesa. Današnji ekonomski stručnjaci skloni su tržištu kao glavnom mehan izmu koordinacije p rivrednih subjekata, odnosno r egulisan ju p rivrednih tokova. Tržište je p od određenim uslovima zaista i najsnažniji mehanizam racionalne alok acije resursa i u stanju je da na n ajbolji način dadne odgovor e na p itanja „što", „kako" i „za koga". M eđutim, tržište to dobro radi samo ako je obezbijeđena tzv."savršena konkurencija", koja onemogućava p ojedinom u česniku na tržištu značajan uticaj na visinu cijen a, koja omo gu ćava slobod an ulaz i izlaz iz tržišta, te p ostojanje dovoljno visoko g nivoa p ravovremene informisanosti učesnik a. S obzirom d a je n aveden e uslove p otrebno obezbijediti, u tome p rip omaže država. Postoje isto tako situacije kada tržište zbog tehničkih razloga nije u stanju da usp ješno djeluje kao regu lator p rocesa alokacije resursa. To su situacije p ri p onudi javnih dobara (i uslu ga), eksternalije, n egativna selekcija u osiguran ju, monop ol, p rerasp odjela dohotka i slično. - komp ar at ivn a analiza zas nov an a n a k omp ar ac iji ek ono msk ih m jer ila i pok azat elja u d in am ic i i pros toru. Od ost alih n aučn ih m eto da najv iše b i s e ko r ist ile s led eće m et od e: - op št a naučna metod a m od elir an ja, - op št a naučna metod a d ed ukc ije, in du kc ije, s int eze i an alize, - met od e za analizu pod at ak a: d eskr ipt ivn e m jer e, graf ič ka m eto da, an aliza ekst rem n ih vr ijed nost i. U f azi pr ikupljanja pod at aka i inf orm ac ija kor išć en e su meto d e uzor ko van ja, an kete, int erv jua i zap ažan ja. Kod upr av ljan ja m jer ilim a i ind ikator ima pos ebn o se pr im jen ju j e met od k oef ic ijenata, št o je rezu ltat širok e pr im jen e u kon kretn o j pr aks i. Pri svom djelovanju drža va vrši javnu potrošnju, t.j. stvaraju se javni rashodi, ko ji se dijele p rema različitim kriterijima. Postoje brojni rashodi na dobra, usluge i transfere, rashodi središnje državne vlasti, rashodi entitetskih vlasti, rashodi lokaln ih vlasti, budžetski i vanbudžetski, vojni i civilni, r edovni i vanredn i, p roduktivni i nep roduktivni, itd. Bez obzira na vrstu p odjele i način n a ko ji se an aliziraju javni rashodi, za sve njih vr ijed i da mor aju b iti strogo u funkciji ostvarivanja opšteg interesa i privrednog razvoja, te da se p oštuju načela umjerenosti i štednje koliko god je to mo guće. Pomenuta transformacija socijalističko g samoup ravnog sistema u kap iatlistički sistem u Bosni i Hercegovin i, utiče na visinu javne potrošnje i na javni dug, odnosno utiče na javne finansije. Isto tako, te p romjene utiču na zakonsku regulativu, način or ganizacije, otvorenost bh p rivrednog sistema i na nivo sp oljnotrgovinske razmjen e. Transformacija p rivredno g sistema, p osmatrana p reko tranzicije i p rivatizacije, trebala je naš p rivredni sistem učiniti efikasnijim od krutog socijalističko g sistema. Kao posljedica transformacije, bilo je za očekivati da će zbog redukcije uloge države doći do smanjenja visine javne potrošnje. M eđutim, p rema statističkim p odacima, vidljivo je da p ostoji konstantan rast javne p otrošnje u entitetima i u Bosni i Her cegovin i od 1995. do 2006. godin e. Rast javne p otrošnje p o strukturi, u ap solutnim iznosima i u p rocentima u odnosu na bruto društveni p roizvod, nep ovoljni su. Nep ovoljan rast javne p otrošnje u određenom p eriodu može se smatrati op ravdanim, kao p osljedica ratnih okolnosti u Bosni i Hercegov ini. M eđutim, nakon određeno g p erioda i usp ješno završene faze obnove (infrastrukture), javni izdaci rastu više od ekonomski podnošljivog iznosa i usmjeravaju se u neproduktivnu potrošnju ili u namjene koje ne rezultiraju rentabilnošću. Pored toga, dolazi do nov ih zahtjeva za javnom p otrošnjom, pri čemu se radi u glavno m o nep roduktivnim rashodima a koje aktuelne v lasti p rihvataju. Da b i se p odmirili rastući (postojeći) i novi zahtjevi, dolazi do po većanog p oreskog op terećenja bh p rivrede. S tolikim p oreskim op terećenjem ni u kom slučaju nije moguće biti konkurentan ne samo na međunarodno m, nego ni na domaćem tržištu, s obzirom na otvorenost naše p rivrede i na činjen icu da su tarifne stop e na uvoz određenih roba među najnižim ili su najniže od stop a svih tranzicijskih zemalja. Toliko p oresko opterećenje (za oko 10 % više od konkurentskih, tranzicijskih i drugih zemalja4), zap ravo znači povratak u sistem visoke intervencije države, koji je nep rihvatljiv s op šteg p rivrednog gledišta. Rast javne potrošnje, koji je praćen liberalizacijom sp oljnotrgovinskog djelovanja BiH inducirao je uvoz i deficit tekuće razmjene. Prezentirani p odaci ukazuju n a konstantno visok iznos deficita p latnog bilansa. Vrlo visok deficit (7.029 milion a sa 31.12 2006.) u robnoj razmjen i sa inostranstvom nije p osljedica razmjerno g smanjenja sklonosti izvozu već je p osljedica p ovećane sklonosti ka uvozu. To p ogotovu što domaća p roizvodnja tržištu može p o strukturi i količinski p onuditi vrlo ogran ičen broj traženih rob a. Do sp orog rasta domaće p onude dolazi usljed p romjena u strukturi tražnje i neekonomskih razlo ga. Niska domaća štednja utiče na to da se veliki dio investicija (53,86%) finansir a inostranom akumulacijom kroz deficit tekućih transakcija p latnog bilansa, koji p roizlazi up ravo iz robnog deficita. Imajući na umu n ap rijed izneseno o sp oljnotrgovinskoj razmjeni BiH, p ostavlja se pitanje u kojoj mjeri takvom stanju platnog bilansa dop rinosi javna p otrošnja i , ubuduće, koliko će tome dop rinositi javni dug. Javni dug je zbir svih zaduženja države p o osnovu unutrašnjih i sap oljnih obaveza. Javni dug je oblik d eficitnog finansir anja javne p otrošnje. Kao instrument ekonomske p olitike, javni du g u određenim okolnostima može biti vrlo korisno sredstvo, tj. „kamen zamašnjak" razvoja, a p od drugim okolnostima „kamen spoticanja" razvoja. Ekonomski teoretičari o javnom dugu imali su različita mišljenja. Tako je Adam S mith u javnom du gu vidio glavni pokazatelj nezdravih finansija. Na sup rot njemu, S chumpeter javnom dugu p rip isuje važnu ulogu u p odsticanju p rivrednog nap retka. Dakle, javni du g sam p o sebi nije a p riori ni dobar n i loš. Za investicije koje su p reduslov p rivrednog razvoja pogubna je visoka javna p otrošnja, koja nije efik asno locir ana već se koristi za p otp omagan je i održavan je na životu velik ih p reduzeća, gubitaša, a sve u cilju sp rečavanja njihov ih likvidacija i gubitka r adnih mjesta. Pored to ga za investicije je pogubna i neproduktivna ja vna pot rošnja kojom se fin ansira glo mazan, neef ikasan i stalno rastući drža vni aparat na svim nivo ima vlasti, p osebno u FBiH, koja ima više ministarstava nego jedna velika i razvijena zap adna zemlja. Stoga je u BiH p otrebno izvršiti transformaciju iz sirovinsko-bazične industrije u industriju sa dodatnom vrijednošću, kao prvi korak u bržem razvoju, te (uz povoljnu investicionu kilmu) privlačenje inv esticija. U BiH potrebno je takođe izvršiti smanjenje visoke javne potrošnje kroz restrukturiranje, iskorištavanje p otencijala vodećih industrija, p oboljšanje infrastrukture na nivo standarda EU, usmjerav anje istraživanja i razvoja p rema novim tehnologijama, usmjer avanja obrazovanja p rema uskim strukama i p ovećanje procenta strukovno obrazovanih ljudi (po uzoru na modele Irske ili Finske), te kao posljednji elemenat, smanjivanje birokr atije i ubrzavan je državne administracije. Na ovaj način bi se javna p otrošnja kao kočnica privrednog razvoja pretvorila u vrlo značajan faktor p odsticanja p rivrednog razvoja Bosne i Hercegovine.
Definisanje problema i hipoteze U Bosni i Hercegovini došlo je do rata u ap rilu 1992. godin e i to nakon Deklar acije o njenoj n ezavisnosti. Rat je trajao 3,5 godin e i za p osljedicu je imao ogromne materijalne štete, ljudske žrtve, raseljavanja veliko g broja p op ulacije i sl. Prema određen im p rocjenama Vijeća ministara Bosne i Her cegovin e ukup ne materijalne štete ( sa izgub ljeno m dobiti) na p rivrednim i drugim objektima i infr astrukturi iznosile su oko 82 milijarde1 , a p rema p rocjeni Sv jetske banke oko 57 milijardi2. Do sada utvrđeni bro j p oginu luh od Državne ko misije BiH iznosio je sa 31.12.2006. godine 96.895 lica. U inostranstvo je sa 31.12.2006.godine raseljeno 1.343.805 lica, a unutar Bosne i Hercegovine 153.840 lica. Uzroku sukoba u Bosni i Her cegovin i doprinijele su velike zapadne sile, koje su imale za cilj da r asture SFR Ju goslav iju i da njeno (p odijeljeno) p odručje stave p od svoju p olitičku, ekonomsku, geostratešku, komunikacijsku i svaku dru gu kontrolu, što su kasniji događaji nedvosmisleno p otvrdili. Kao arb itri mno gih do gađaja, zap adne sile su (uz Rusiju) dovele zaraćene strane u BiH u Dejton (SAD) i p risilile ih d a p arafiraju M irovni sp orazum (Dejtonski mirovni sp orazum) 21. novembra 1995. godin e. Ovaj Sp orazum je vanično potpisan u Parizu 14. decembr a 1995. godine. Ovim sp orazumima (Dejtonskim i Pariškim) određ ene su granice B iH i kreirana su dva entiteta: Federacija BiH(FBiH) i Rep ublika Srpska (RS). Nakon rasp ada SFR Jugoslav ije, socijalistički samoupravni sistem privređivanja, koji se zasnivao na društvenom vlasništvu sredstava za p roizvodnju i radničkom samoup ravljanju, zamjenjuje se kapitalističkim, tržišno usmjerenim sistemom, koji se zasniva na p rivatnom vlasništvu, slobodnom p oduzetništvu i koji je razvijen u državama zap adne zemljine hemisfere. Prelaskom sa socijalističkog na k ap italistički , tržišno orjentisani sistem p rivređivanja, uloga države se mijenja. Država reducira svoju u lo gu s glavnog regulatora p rocesa alokacije resursa u ulogu onoga ko osigurava pra vnu regulativu, koja je nužna za samoregu laciju i alokaciju sredstava unutar sistema i ko ja interveniše n a tržištima onih dobar a gdje je to neop hodno i gd je p rivatna inicijativa, k ao isklju čivo p rofitno motivisana, nema interesa. Današnji ekonomski stručnjaci skloni su tržištu kao glavnom mehan izmu koordinacije p rivrednih subjekata, odnosno r egulisan ju p rivrednih tokova. Tržište je p od određenim uslovima zaista i najsnažniji mehanizam racionalne alok acije resursa i u stanju je da na n ajbolji način dadne odgovor e na p itanja „što", „kako" i „za koga". M eđutim, tržište to dobro radi samo ako je obezbijeđena tzv."savršena konkurencija", koja onemogućava p ojedinom u česniku na tržištu značajan uticaj na visinu cijen a, koja omo gu ćava slobod an ulaz i izlaz iz tržišta, te p ostojanje dovoljno visoko g nivoa p ravovremene informisanosti učesnik a. S obzirom d a je n aveden e uslove p otrebno obezbijediti, u tome p rip omaže država. Postoje isto tako situacije kada tržište zbog tehničkih razloga nije u stanju da usp ješno djeluje kao regu lator p rocesa alokacije resursa. To su situacije p ri p onudi javnih dobara (i uslu ga), eksternalije, n egativna selekcija u osiguran ju, monop ol, p rerasp odjela dohotka i slično. - komp ar at ivn a analiza zas nov an a n a k omp ar ac iji ek ono msk ih m jer ila i pok azat elja u d in am ic i i pros toru. Od ost alih n aučn ih m eto da najv iše b i s e ko r ist ile s led eće m et od e: - op št a naučna metod a m od elir an ja, - op št a naučna metod a d ed ukc ije, in du kc ije, s int eze i an alize, - met od e za analizu pod at ak a: d eskr ipt ivn e m jer e, graf ič ka m eto da, an aliza ekst rem n ih vr ijed nost i. U f azi pr ikupljanja pod at aka i inf orm ac ija kor išć en e su meto d e uzor ko van ja, an kete, int erv jua i zap ažan ja. Kod upr av ljan ja m jer ilim a i ind ikator ima pos ebn o se pr im jen ju j e met od k oef ic ijenata, št o je rezu ltat širok e pr im jen e u kon kretn o j pr aks i. Pri svom djelovanju drža va vrši javnu potrošnju, t.j. stvaraju se javni rashodi, ko ji se dijele p rema različitim kriterijima. Postoje brojni rashodi na dobra, usluge i transfere, rashodi središnje državne vlasti, rashodi entitetskih vlasti, rashodi lokaln ih vlasti, budžetski i vanbudžetski, vojni i civilni, r edovni i vanredn i, p roduktivni i nep roduktivni, itd. Bez obzira na vrstu p odjele i način n a ko ji se an aliziraju javni rashodi, za sve njih vr ijed i da mor aju b iti strogo u funkciji ostvarivanja opšteg interesa i privrednog razvoja, te da se p oštuju načela umjerenosti i štednje koliko god je to mo guće. Pomenuta transformacija socijalističko g samoup ravnog sistema u kap iatlistički sistem u Bosni i Hercegovin i, utiče na visinu javne potrošnje i na javni dug, odnosno utiče na javne finansije. Isto tako, te p romjene utiču na zakonsku regulativu, način or ganizacije, otvorenost bh p rivrednog sistema i na nivo sp oljnotrgovinske razmjen e. Transformacija p rivredno g sistema, p osmatrana p reko tranzicije i p rivatizacije, trebala je naš p rivredni sistem učiniti efikasnijim od krutog socijalističko g sistema. Kao posljedica transformacije, bilo je za očekivati da će zbog redukcije uloge države doći do smanjenja visine javne potrošnje. M eđutim, p rema statističkim p odacima, vidljivo je da p ostoji konstantan rast javne p otrošnje u entitetima i u Bosni i Her cegovin i od 1995. do 2006. godin e. Rast javne p otrošnje p o strukturi, u ap solutnim iznosima i u p rocentima u odnosu na bruto društveni p roizvod, nep ovoljni su. Nep ovoljan rast javne p otrošnje u određenom p eriodu može se smatrati op ravdanim, kao p osljedica ratnih okolnosti u Bosni i Hercegov ini. M eđutim, nakon određeno g p erioda i usp ješno završene faze obnove (infrastrukture), javni izdaci rastu više od ekonomski podnošljivog iznosa i usmjeravaju se u neproduktivnu potrošnju ili u namjene koje ne rezultiraju rentabilnošću. Pored toga, dolazi do nov ih zahtjeva za javnom p otrošnjom, pri čemu se radi u glavno m o nep roduktivnim rashodima a koje aktuelne v lasti p rihvataju. Da b i se p odmirili rastući (postojeći) i novi zahtjevi, dolazi do po većanog p oreskog op terećenja bh p rivrede. S tolikim p oreskim op terećenjem ni u kom slučaju nije moguće biti konkurentan ne samo na međunarodno m, nego ni na domaćem tržištu, s obzirom na otvorenost naše p rivrede i na činjen icu da su tarifne stop e na uvoz određenih roba među najnižim ili su najniže od stop a svih tranzicijskih zemalja. Toliko p oresko opterećenje (za oko 10 % više od konkurentskih, tranzicijskih i drugih zemalja4), zap ravo znači povratak u sistem visoke intervencije države, koji je nep rihvatljiv s op šteg p rivrednog gledišta. Rast javne potrošnje, koji je praćen liberalizacijom sp oljnotrgovinskog djelovanja BiH inducirao je uvoz i deficit tekuće razmjene. Prezentirani p odaci ukazuju n a konstantno visok iznos deficita p latnog bilansa. Vrlo visok deficit (7.029 milion a sa 31.12 2006.) u robnoj razmjen i sa inostranstvom nije p osljedica razmjerno g smanjenja sklonosti izvozu već je p osljedica p ovećane sklonosti ka uvozu. To p ogotovu što domaća p roizvodnja tržištu može p o strukturi i količinski p onuditi vrlo ogran ičen broj traženih rob a. Do sp orog rasta domaće p onude dolazi usljed p romjena u strukturi tražnje i neekonomskih razlo ga. Niska domaća štednja utiče na to da se veliki dio investicija (53,86%) finansir a inostranom akumulacijom kroz deficit tekućih transakcija p latnog bilansa, koji p roizlazi up ravo iz robnog deficita. Imajući na umu n ap rijed izneseno o sp oljnotrgovinskoj razmjeni BiH, p ostavlja se pitanje u kojoj mjeri takvom stanju platnog bilansa dop rinosi javna p otrošnja i , ubuduće, koliko će tome dop rinositi javni dug. Javni dug je zbir svih zaduženja države p o osnovu unutrašnjih i sap oljnih obaveza. Javni dug je oblik d eficitnog finansir anja javne p otrošnje. Kao instrument ekonomske p olitike, javni du g u određenim okolnostima može biti vrlo korisno sredstvo, tj. „kamen zamašnjak" razvoja, a p od drugim okolnostima „kamen spoticanja" razvoja. Ekonomski teoretičari o javnom dugu imali su različita mišljenja. Tako je Adam S mith u javnom du gu vidio glavni pokazatelj nezdravih finansija. Na sup rot njemu, S chumpeter javnom dugu p rip isuje važnu ulogu u p odsticanju p rivrednog nap retka. Dakle, javni du g sam p o sebi nije a p riori ni dobar n i loš. Za investicije koje su p reduslov p rivrednog razvoja pogubna je visoka javna p otrošnja, koja nije efik asno locir ana već se koristi za p otp omagan je i održavan je na životu velik ih p reduzeća, gubitaša, a sve u cilju sp rečavanja njihov ih likvidacija i gubitka r adnih mjesta. Pored to ga za investicije je pogubna i neproduktivna ja vna pot rošnja kojom se fin ansira glo mazan, neef ikasan i stalno rastući drža vni aparat na svim nivo ima vlasti, p osebno u FBiH, koja ima više ministarstava nego jedna velika i razvijena zap adna zemlja. Stoga je u BiH p otrebno izvršiti transformaciju iz sirovinsko-bazične industrije u industriju sa dodatnom vrijednošću, kao prvi korak u bržem razvoju, te (uz povoljnu investicionu kilmu) privlačenje inv esticija. U BiH potrebno je takođe izvršiti smanjenje visoke javne potrošnje kroz restrukturiranje, iskorištavanje p otencijala vodećih industrija, p oboljšanje infrastrukture na nivo standarda EU, usmjerav anje istraživanja i razvoja p rema novim tehnologijama, usmjer avanja obrazovanja p rema uskim strukama i p ovećanje procenta strukovno obrazovanih ljudi (po uzoru na modele Irske ili Finske), te kao posljednji elemenat, smanjivanje birokr atije i ubrzavan je državne administracije. Na ovaj način bi se javna p otrošnja kao kočnica privrednog razvoja pretvorila u vrlo značajan faktor p odsticanja p rivrednog razvoja Bosne i Hercegovine.