- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.990
URUGVAJ
"Švajcarska" Južne Amerike
Urugvaj znači „reka obojenih ptica“. Ova, uslovno rečeno mala južnoamerička zemlja, veličanstvena je oaza zelenila i vodenih prostranstava. Urugvaj je prepun bujnih, raskrčenih i za izlete privlačnih šuma. Vazduh je svuda lak i kristalno proziran, jer ga ne zagađuje industrija
Istočna Republika Urugvaj (španski: República Oriental del Uruguay) je živopisna zemlja u Južnoj Americi. Graniči se sa Brazilom na severu, rekom Urugvaj na zapadu, ušćem reke La Plate na jugozapadu i Argentinom na suprotnim obalama obe reke, kao i Atlantskim okeanom na jugoistoku. Otprilike polovina stanovništva živi u glavnom, a ujedno i najvećem gradu - Montevideu. Urugvaj je druga najmanja država u Južnoj Americi i važi za jednu od politički i ekonomski najstabilnijih.
Gotovo polovina Urugvajaca živi u Montevideu, koji je i glavno kulturno središte te zemlje. Univerziteti, zdravstveni instituti, mnogobrojne biblioteke, muzeji, galerije nalaze se u glavnom gradu. Montevideo je i središte urugvajske industrije, u kojoj ima udeo od oko 75%. U njemu su smeštene velike klanice, hladnjače, fabrike mesnih konzervi, uljare, mlinovi, zatim rafinerije nafte, tekstilna, građevinska i hemijska industrija
„ŠVAJCARSKA JUŽNE AMERIKE”
Ime Urugvaj potiče iz guaranija, jezika urođenika ovog regiona, što znači „reka obojenih ptica“. Prvi Evropljani su u ovu oblast stigli u ranom 16. veku. I Španija i Portugal su želele da kolonizuju Urugvaj, ali su na kraju Španci preovladali. Buduća prestonica, Montevideo, osnovana je početkom 18. veka i postala je rival Buenos Ajresu. Montevideo je, međutim, smatran vojnim centrom španske imperije, dok je Buenos Ajres više bio komercijalni centar.
U ranom 19. veku pokreti za nezavisnost nicali su širom Južne Amerike, uključujući i Urugvaj (tada poznat kao Banda Oriental, ili Istočna oblast, što se odnosilo na oblast istočno od Rio de la Plate). Borba za nezavisnost od Španije doživela je prvi veći uspeh 1811, kada je general Hoze Hervasio Artigas porazio Špance u bici kod Las Pjedrasa. Urugvajsku teritoriju želele su da prisvoje nastajuće države, Brazil i Argentina.
Prvobitna populacija Čarua Indijanaca postepeno je desetkovana tokom tri veka, što je kulminiralo masovnim ubistvima kod Salsipuedesa 11. aprila 1831, koje je predvodio general Fruktuozo Rivera, prvi predsednik Urugvaja. Nakon tog datuma ono malo preostalih Čarua je raspršeno, a njihova kultura je nestala. Kasnije, tokom 19. veka, Urugvaj je učestvovao u Ratu trostrukog saveza protiv Paragvaja.
Urugvaj je zatim imao niz izabranih i postavljenih predsednika, i prolazio kroz sukobe sa okolnim zemljama. Tokom većeg dela 20. veka Urugvaj je bio ekonomski ravnopravan sa evropskim državama. Usled naprednog socijalnog sistema i stabilne demokratije, Urugvaj je postao poznat kao „Švajcarska Južne Amerike“.
OAZA ŠUMA I TERMALNIH VODA
Ova, uslovno rečeno mala južnoamerička zemlja, veličanstvena je oaza zelenila i vodenih prostranstava. Urugvaj je prepun bujnih, raskrčenih i za izlete privlačnih šuma. Vazduh je svuda lak i kristalno proziran, jer ga ne zagađuje industrija. Obilje izvora koji otiču u reke, prelepe lagune i termalne vode pogodne za lečenje reume i kožnih oboljenja, svakako obeležavaju turističku ponudu Urugvaja. Upravo to je i glavni razlog zašto stranci hrle u Urugvaj (u proseku skoro milion i po godišnje), i što se, uz srdačnost domaćina, osećaju udobno i opušteno.
Reljef Urugvaja se uglavnom sastoji od brežuljkastih nizina i niskih brdskih lanaca, kao i plodnog obalnog pojasa pokrivenog travom, idealnog za uzgoj goveda i ovaca. Najviši vrh zemlje je Kero Katedral koji se nalazi na visini od 514 metara. Klima u Urugvaju je umerena, ali prilično topla, pa su temperature ispod nule njenim stanovnicima nepoznate.
NAJVITALNIJI NAROD NA SVETU
Jedan od „rekorda” kojim se Urugvaj ponosi jeste podatak da je glavni poljoprivredni i izvozni artikal govedina. Potrošnja ovog mesa je apsolutno najveća u svetu – oko 80 kilograma po stanovniku. U Urugvaju se vodi računa o zdravoj ishrani i podstiče se preventivna medicina, te se Urugvajci mogu smatrati najvitalnijim narodom na svetu. Životni vek je dug, a godišnja stopa umiranja je niska. Nažalost, isto važi i za stopu rađanja. I što se kulture i obrazovanja tiče u Urugvaju se živi dobro: nepismenih gotovo da i nema, a visoko obrazovanih je veoma mnogo.
MONTEVIDEO
Arhitektonski prelep i kao suza čist glavni grad Urugvaja, Montevideo, vrlo je živ i atraktivan za turiste. U njemu živi, što je svetski rekord, skoro polovina svih žitelja Urugvaja. Najveći grad Urugvaja, u istoimenom departmanu na ušću La Plate, prema popisu iz 2004. godine brojao je preko 1.300.000 stanovnika. Osnovali su ga Španci 1726. godine. Godine 1807. zauzeli su ga Britanci, a 1817. Portugalci. U brazilskom posedu Montevideo je bio do 1828, kada je Urugvaj postao samostalan.
Gotovo polovina Urugvajaca živi u Montevideu, koji je i glavno kulturno središte te zemlje. Univerziteti, zdravstveni instituti, mnogobrojne biblioteke, muzeji, galerije nalaze se u glavnom gradu. Montevideo je i središte urugvajske industrije, u kojoj ima udeo od oko 75%. U njemu su smeštene velike klanice, hladnjače, fabrike mesnih konzervi, uljare, mlinovi, zatim rafinerije nafte, tekstilna, građevinska i hemijska industrija. Montevideo je i najvažnija luka Urugvaja i jedna od najvećih
južnoameričkih luka. Takođe je ishodište urugvajskih železničkih pruga. U okolini grada nalaze se moderna kupališta, pa je grad i turistički živ. Punto del Este, osim što vizuelno deluje kao da klizi u Atlantski okean, svetski je poznata i priznata plaža, ne manje cenjena od brazilske Kopakabane. Zapravo, u pitanju je niz istovetnih kupališta karakterističnih po sitnom pesku i kristalno bistroj vodi, a tu je i grad kao centar obalskog i podvodnog ribarenja, golfa, jahanja, tenisa, pa i dnevnih i noćnih kockarnica. Ukratko, mesta za odmor i beskrajnu razonodu ovde ima na pretek.
Montevideo je 1930. godine bio mesto održavanja prvog Svetskog prvenstva u fudbalu. Poznat je i po tome što je 1939. godine tu potonuo nemački vojni brod Admiral Graf von Spee.
KAO KOD SVOJE KUĆE
Sporazumevanje u Urugvaju prilično je lako. Pored zvaničnog španskog jezika u svim školama se temeljno uče engleski i francuski, i na gradskim ulicama teško ćete sresti čoveka koga ćete nešto pitati i koji će vam odgovoriti pomoću ruku. Verovatno i ovaj podatak potkrepljuje utisak da je ovde svaki putnik bilo s koje strane sveta da dolazi, bar tako tvrde domaćini, kao kod svoje kuće.
Izvor: Akter
"Švajcarska" Južne Amerike
Urugvaj znači „reka obojenih ptica“. Ova, uslovno rečeno mala južnoamerička zemlja, veličanstvena je oaza zelenila i vodenih prostranstava. Urugvaj je prepun bujnih, raskrčenih i za izlete privlačnih šuma. Vazduh je svuda lak i kristalno proziran, jer ga ne zagađuje industrija
Istočna Republika Urugvaj (španski: República Oriental del Uruguay) je živopisna zemlja u Južnoj Americi. Graniči se sa Brazilom na severu, rekom Urugvaj na zapadu, ušćem reke La Plate na jugozapadu i Argentinom na suprotnim obalama obe reke, kao i Atlantskim okeanom na jugoistoku. Otprilike polovina stanovništva živi u glavnom, a ujedno i najvećem gradu - Montevideu. Urugvaj je druga najmanja država u Južnoj Americi i važi za jednu od politički i ekonomski najstabilnijih.
Gotovo polovina Urugvajaca živi u Montevideu, koji je i glavno kulturno središte te zemlje. Univerziteti, zdravstveni instituti, mnogobrojne biblioteke, muzeji, galerije nalaze se u glavnom gradu. Montevideo je i središte urugvajske industrije, u kojoj ima udeo od oko 75%. U njemu su smeštene velike klanice, hladnjače, fabrike mesnih konzervi, uljare, mlinovi, zatim rafinerije nafte, tekstilna, građevinska i hemijska industrija
„ŠVAJCARSKA JUŽNE AMERIKE”
Ime Urugvaj potiče iz guaranija, jezika urođenika ovog regiona, što znači „reka obojenih ptica“. Prvi Evropljani su u ovu oblast stigli u ranom 16. veku. I Španija i Portugal su želele da kolonizuju Urugvaj, ali su na kraju Španci preovladali. Buduća prestonica, Montevideo, osnovana je početkom 18. veka i postala je rival Buenos Ajresu. Montevideo je, međutim, smatran vojnim centrom španske imperije, dok je Buenos Ajres više bio komercijalni centar.
U ranom 19. veku pokreti za nezavisnost nicali su širom Južne Amerike, uključujući i Urugvaj (tada poznat kao Banda Oriental, ili Istočna oblast, što se odnosilo na oblast istočno od Rio de la Plate). Borba za nezavisnost od Španije doživela je prvi veći uspeh 1811, kada je general Hoze Hervasio Artigas porazio Špance u bici kod Las Pjedrasa. Urugvajsku teritoriju želele su da prisvoje nastajuće države, Brazil i Argentina.
Prvobitna populacija Čarua Indijanaca postepeno je desetkovana tokom tri veka, što je kulminiralo masovnim ubistvima kod Salsipuedesa 11. aprila 1831, koje je predvodio general Fruktuozo Rivera, prvi predsednik Urugvaja. Nakon tog datuma ono malo preostalih Čarua je raspršeno, a njihova kultura je nestala. Kasnije, tokom 19. veka, Urugvaj je učestvovao u Ratu trostrukog saveza protiv Paragvaja.
Urugvaj je zatim imao niz izabranih i postavljenih predsednika, i prolazio kroz sukobe sa okolnim zemljama. Tokom većeg dela 20. veka Urugvaj je bio ekonomski ravnopravan sa evropskim državama. Usled naprednog socijalnog sistema i stabilne demokratije, Urugvaj je postao poznat kao „Švajcarska Južne Amerike“.
OAZA ŠUMA I TERMALNIH VODA
Ova, uslovno rečeno mala južnoamerička zemlja, veličanstvena je oaza zelenila i vodenih prostranstava. Urugvaj je prepun bujnih, raskrčenih i za izlete privlačnih šuma. Vazduh je svuda lak i kristalno proziran, jer ga ne zagađuje industrija. Obilje izvora koji otiču u reke, prelepe lagune i termalne vode pogodne za lečenje reume i kožnih oboljenja, svakako obeležavaju turističku ponudu Urugvaja. Upravo to je i glavni razlog zašto stranci hrle u Urugvaj (u proseku skoro milion i po godišnje), i što se, uz srdačnost domaćina, osećaju udobno i opušteno.
Reljef Urugvaja se uglavnom sastoji od brežuljkastih nizina i niskih brdskih lanaca, kao i plodnog obalnog pojasa pokrivenog travom, idealnog za uzgoj goveda i ovaca. Najviši vrh zemlje je Kero Katedral koji se nalazi na visini od 514 metara. Klima u Urugvaju je umerena, ali prilično topla, pa su temperature ispod nule njenim stanovnicima nepoznate.
NAJVITALNIJI NAROD NA SVETU
Jedan od „rekorda” kojim se Urugvaj ponosi jeste podatak da je glavni poljoprivredni i izvozni artikal govedina. Potrošnja ovog mesa je apsolutno najveća u svetu – oko 80 kilograma po stanovniku. U Urugvaju se vodi računa o zdravoj ishrani i podstiče se preventivna medicina, te se Urugvajci mogu smatrati najvitalnijim narodom na svetu. Životni vek je dug, a godišnja stopa umiranja je niska. Nažalost, isto važi i za stopu rađanja. I što se kulture i obrazovanja tiče u Urugvaju se živi dobro: nepismenih gotovo da i nema, a visoko obrazovanih je veoma mnogo.
MONTEVIDEO
Arhitektonski prelep i kao suza čist glavni grad Urugvaja, Montevideo, vrlo je živ i atraktivan za turiste. U njemu živi, što je svetski rekord, skoro polovina svih žitelja Urugvaja. Najveći grad Urugvaja, u istoimenom departmanu na ušću La Plate, prema popisu iz 2004. godine brojao je preko 1.300.000 stanovnika. Osnovali su ga Španci 1726. godine. Godine 1807. zauzeli su ga Britanci, a 1817. Portugalci. U brazilskom posedu Montevideo je bio do 1828, kada je Urugvaj postao samostalan.
Gotovo polovina Urugvajaca živi u Montevideu, koji je i glavno kulturno središte te zemlje. Univerziteti, zdravstveni instituti, mnogobrojne biblioteke, muzeji, galerije nalaze se u glavnom gradu. Montevideo je i središte urugvajske industrije, u kojoj ima udeo od oko 75%. U njemu su smeštene velike klanice, hladnjače, fabrike mesnih konzervi, uljare, mlinovi, zatim rafinerije nafte, tekstilna, građevinska i hemijska industrija. Montevideo je i najvažnija luka Urugvaja i jedna od najvećih
južnoameričkih luka. Takođe je ishodište urugvajskih železničkih pruga. U okolini grada nalaze se moderna kupališta, pa je grad i turistički živ. Punto del Este, osim što vizuelno deluje kao da klizi u Atlantski okean, svetski je poznata i priznata plaža, ne manje cenjena od brazilske Kopakabane. Zapravo, u pitanju je niz istovetnih kupališta karakterističnih po sitnom pesku i kristalno bistroj vodi, a tu je i grad kao centar obalskog i podvodnog ribarenja, golfa, jahanja, tenisa, pa i dnevnih i noćnih kockarnica. Ukratko, mesta za odmor i beskrajnu razonodu ovde ima na pretek.
Montevideo je 1930. godine bio mesto održavanja prvog Svetskog prvenstva u fudbalu. Poznat je i po tome što je 1939. godine tu potonuo nemački vojni brod Admiral Graf von Spee.
KAO KOD SVOJE KUĆE
Sporazumevanje u Urugvaju prilično je lako. Pored zvaničnog španskog jezika u svim školama se temeljno uče engleski i francuski, i na gradskim ulicama teško ćete sresti čoveka koga ćete nešto pitati i koji će vam odgovoriti pomoću ruku. Verovatno i ovaj podatak potkrepljuje utisak da je ovde svaki putnik bilo s koje strane sveta da dolazi, bar tako tvrde domaćini, kao kod svoje kuće.
Izvor: Akter