Uloga banaka na trzistu novca u RS-semibarski rad

Član
Učlanjen(a)
14.02.2010
Poruka
16
ULOGA BANAKA NA TRŽIŠTU NOVCA
U REPUBLICI SRBIJI


1. TRŽIŠTE NOVCA
1.1. Pojam tržišta novca

Mesto na kome se susreću ponuda i tražnja za kratkoročnim finansijskim instrumentima jeste tržište novca - jedan od najvažnijih segmenata finansijskog tržišta.

Kratkoročni finansijski instrumenti su oni instrumenti koji dospevaju u roku do jedne godine i još se nazivaju instrumenti tržišta novca.

Najpre moramo napraviti razliku izmedju tržišta novca i novčanog tržišta. Novčano tržište se sastoji iz sledećih tržišta:
1. kreditno tržište (tržište kratkoročnih kredita)
2. eskontovano tržište (otkup menice pre roka dospeća)
3. lombardno tržište (trgovanje lombardnim kreditima)
4. primarno tržište kratkoročnih hartija od vrednosti
5. sekundarno tržište kratkoročnih hartija od vrednosti
6. devizno tržište (trgovanje devizama i utvrdjivanje deviznog kursa)
7. tržište žiralnog novca (trgovanje depozitnim i žiralnim novcem)

Tržište novca je uži pojam od novčanog tržišta – to je prostor u odredjenom vremenu po kome se trguje po unapred utvrdjenim pravilima. Ciljevi ovog tržišta su:
1. omogućavanje nesmetanog odvijanja aktivnosti svih učesnika
2. obezbedjuje kratkoročne izvore sredstava za likvidnost
3. ostvarivanje ciljeva monetarne i kreditne politike
4. dopunski izvori prihoda se ostvaruju na njemu
5. zaštita od rizika

Tržište novca ima jasna i jednoobrazna pravila na kome se posluje na jedinstven način. Ono je internacionalno, što se ogleda u pridržavanju pravila koja su medjunarodno prihvaćena. Na njemu se posluje po pravilima tržišnih zakona, fer i korektno. Na tržištu novca se vodi računa o visokoj efikasnosti, tačnosti, preciznosti, ali tu vlada i visoka finansijska disciplina koja je posledica vrlo strogih i oštrih sankcija za prekršaje.

Tri najvažnije kategorije učesnika na ovim tržištima su:
• Centralna banka
• depozitne finansijske institucije
• posredničke i druge finansijske organizacije

Predmet rada tržišta novca je trgovina novcem, odnosno kupovina i prodaja kratkoročnih novčanih sredstava i hartija od vrednosti. Ponuda na tržištu novca i kratkoročnih hartija od vrednosti formira se od strane svih vlasnika ovih efekata koje žele da ostvare neka prava koja proizilaze iz vlasništva nad njima, dok tražnju formiraju subjekti koji raspolažu slobodnim novčanim sredstvima koji žele da u vidu određenih plasmana novca u kratkoročne hartije od vrednosti ostvare određenu dobit koja je iznad kamatne stope koju bi ostvarili da ova sredstva ulože na štednju kod poslovnih banaka.

Na tržištu novca se obavljaju sledeći poslovi:
1. Poslovi oko dnevnog novca – call money – to su promptne transakcije gde se trguje dnevnim viškovima žiralnog novca odnosno viškovima likvidnih sredstava. Trgovina žiralnim novcem se obavlja preko brokera i dilera. Kontakti potencijalnih učesnika se ostvaruju putem telefona ili posebnih kompjuterskih programa. Slanje dokumentacije i knjiženje u računovodstvu se obavlja kasnije. Najvažniji dokument koji se ovde javlja je zaključnica, a sastavlja se na osnovu naloga za kupoprodaju, specifikacije i tiketa.
2. Terminski poslovi, gde se ista trgovina vezuje za odredjeni period. Ovde se zapravo radi o pozajmicama koje imaju rok duži od jednog dana, tj. 24 časa, a može biti i 12 meseci.
U širem smislu, u tržište novca se često uključuje i devizno tržište (kupovina i prodaja devizai valuta). Ciljevi tako definisanog tržišta novca sumnogobrojni, od kojih, kao najvažnije treba spomenuti:
• Obezbeđenje i održavanje optimalne likvidnosti monetarnog i kreditnog sistema zemlje,
• Zadovoljavanje tražnje za novčanim sredstvima, aktera tržišta,
• Ostvarivanje dopunskih priadoh banaka i drugih učesnika na njemu.

Osim toga, ovim tržištem se obezbeđuju svi potrebni preduslovi da se, kroz cenu novca i kratkoročnih hartija od vrednosti koja se formira u procesu funkcionisanja tržišta novca, uravnotežuje ponuda i tražnja novčanih sredstava kao osnovni postulat stabilnog tržišta i tržišnog privređivanja.

Kraći rezime:
Subjekti koji raspolažu viškom likvidnih novčanih sredstava nude taj novac na kratak rok, subjektima kojima nedostaje likvidni novac (novac na kratak rok). Kratak rok na koji se nudi novac, odnosno na koji se traži novac jeste rok od jednog dana do najviše godinu dana. Mesto na kojem se susreće ponuda i potražnja novčanih sredstava jeste tržište novca. Tržište novca je mesto na kome se vrši transakcija novca od onih koji taj novac imaju prema onima kojima je on potreban, uz utvrđivanje roka povraćaja i cene (kamatne stope). Tako dolazi do novčanog toka prvo u smeru od onih koji imaju novac u momentu pozajmljivanja a potom obrnuto, u momentu vraćanja.

Mesto gde se susreću ponuda i tražnja različitih oblika kratkoročne finansijske aktive, čiji je rok dospeća kraći od godine dana (transakcije žiralnim novcem, uzimanje/davanje kratkoročnih kredita, eskontni poslovi, lombardni poslovi, poslovanje kratkoročnim hartijama od vrednosti), možemo nazvati tržištem novca.


1.2. Uloga tržišta novca


Tržište novca je visoko specijalizovani oblik finansijskog tržišta, koje ima značajnu ulogu u vođenju poslovne politike preduzeća, banaka i drugih finansijskih organizacija.

Funkcija tržišta novca je da omogući svakom privednom subjektu da dođe do kratkoročnih novčanih sedstava koja su mu potrebna za odžanje tekuće likvidnosti, za robni promet i proizvodnju.

Bez tržišta novca centralna banka ne bi mogla da sprovodi efikasno monetarnu-kreditnu politiku. Tržište novca omogućava uspešno regulisanje odnosa ponude i tražnje novca ikratkoročnih hartija od vrednosti, održavanje optimalne likvidnosti svih subjekata i banaka, bržu cirkulaciju finansijskih sredstava, ostvarivanje ciljeva moneterne i devizne politike, uspešno sprovođenje kreditne politike banaka, funkcionisanje javnog duga i politike kreditiranja države, odvijanje bez teškoća i zastoja privredne aktivnosti na monetarnom planu.
Tome se može dodati i osvarivanje optimalne stope privrednog rasta i stabilnosti ponude, odnosno cena.

Međubankarsko tržište žirlnog novca i kratkoročnih hartija od vrednosti, koje se u poslovnom žargonu naziva tržištem novca je najznačajniji segment novčanog tržišta i predstavlja visoko specijalizovani oblik operacija kupovine i prodaje žiralnog novca i kratkoročnih hartija od vrednosti.

Tržište novca omogućava da ukupni bankarski sistem (centralna banka i poslovne banke) deluju na ponudu i tražnju novca – ukupnu i po sektorima. Time monetarna politika i centralna banka mogu da osiguravaju dinamičan i stabilan ekonomski rast, zadržavanje stabilnosti novca i likvidnosti ukupnog privrednog sistema. Zapravo, regulišući ponudu i tražnju novca, kao i cenu novca (kamatu) centralna banka u osnovi reguliše konjuturu.


1.3. Oblici organizacije tržišta novca

U savremenim tržišnim ekonomijama egzistiraju tri osnovna oblika organizacije tržišta novca, i to:

• Institucionalizovano tržište novca, kao posebna, posrednička finansijska institucija koja se pojavljuje i pod nazivom „tržište novca“, „berza novca“,
• Neinstitucionalizovano tržište novca, i
• Tržište novca koje se javlja kao kombinacija institucionalizovanih (legalnih) i neinstitucionalizovanih (ilegalnih) trgovanja likvidnim novčanim sredstvima.



Institucionalizovano tržište novca ili takozvano centralizovano tržište novca predstavlja posebnu posredničku finansijsku organizaciju koja radi u svoje ime i sve transakcije za račun svojih komitenata na tržištu novaca.

Pogodnost ovog oblika tržišta je u tome što se ponuda itražnja novca koncentrisane na jednom mestu u određeno vreme, ššto olakšava proces trgovanja i efikasnije i realnije odrežuje kamatnu stopu kao cenu ponuđenog novca na tržištu.

Nedostatak ovog oblika tržišta je što je njegova likvidnost manja u odnosu na druge tipove i ne postoji potpuna konkurencija na strani ponude i potražnje.

Institucionalizovano tržište novca, je karakteristično za prelazak pojedinih privrednih sistema na tržišni način privređivanja i regulacije privrednih aktivnosti.

Neinstitucionalizovano tržište novca često se naziva i slobodno ili otvoreno tržište novca jer se na njemu pojavljuju svi privredni subjekti koji žele trgovati novčanim likvidnim sredstvima.

Krakteristika ovog tržišta je da je stepen konkurencije veći od intitucionalizovanih tržišta ali su u visokoj meri zastupljeni špekulativno-manipulativni poslovi u vezi sa očekivanom kamatnom stopom, deviznim kursom, stopom inflacije i dr.

Ova vrsta tržišta je kakrakteristična za krizne i predkrizne situacije, odnosno za vreme privredne i političke nestabilnosti. Zbog nemogućnosti da ga efikasno kontrolišu monetarne vlasti nastoje da administrativnim i drugim merama ograniče ili potpuno eliminišu dejstvo ovog oblika organizovanja novčanog tržišta.


Mešovito tržište novca je rezultat nastojanja industrijski najrazvijenijih zemalja da stvore tržište novca koje bi predstavljali kombinaciju pozitivnih elemenata dva predhodno prezentovana oblika organizovanja tržišta novca. Tržište novca u ovim zemljama je neinstitucionalizovano ali u isto vreme i centralizovano od strane najvažnijeg i najačeg ušesnika na njemu, od strane centralne banke.


2. UČESNICI NATRŽIŠTU NOVCA U REPUBLICI SRBIJI

Učesnike na finansijskim tržištima – tržištu novca čine finansijske institucije i finansijski posrednici.
Neke finansijske institucije nastale su pre finansijskih tržišta kao što su: banke, štedionice, a neke su njegova tvorevina kao što su: osiguravajuće organizacije, penzioni fondovi i investicione kompanije.
Možda je najprikladnija klasifikacija finansijskih institucija na sledeće:
• centralna banka
• depozitne finansijske institucije
• nedepozitne finansijske institucije
• berze
• berzanski posrednici

Centralna banka
Centralna banka ima poseban značaj jer vrši regulativnu ulogu na finansijskom tržištu posebno na tržištu novca gde određuje nivo novčane mase i kamatnih stopa, jer vrši zaštitu učesnika na tržištu novca a doprinosi razvoju finansijskog tržišta emitovanjem hartija od vrednosti i operacijama na otvorenom tržištu.
Uloga centralne banke kod nas je NBS kao „samostalna i jedinstvena emisiona ustanova monetarnog sistema“.
Centralna banka ima sledeće funkcije i zadatke:
• emisija novčanica, novca i kredita održavajući potrebnu količinu novca u opticaju i reguliše visinu kamatnih stopa na finansijskom tržištu
• sprovođenje mera kreditno monetarne politike i to putem instrumenata
• eskontna politika se sastoji u određivanju visine eskontnih stopa i uslova za odobravanje kredita (visinu i rok trajanja)
• operacije na otvorenom tržištu se sastoje u kupovini ili prodaji različitih hartija od vrednosti čime se ostvaruju određeni ciljevi. NBS kupuje hartije od vrednosti kada želi da poveća likvidnost banaka i njihov kreditni potencijal, čime se i povećava nivo novčane mase, dakle primena ekspanzivne monetarno kreditne politike i obrnuto prodaje hartije od vrednosti (HOV) u slučaju restriktivne monetarno kreditne politike.
• politika obaveznih rezervi čija je suština u utvrđivanju osnovice i stopi za izdvajanje iz depozitnih potencijala banaka u korist obaveznih rezervi kod centralne banke.
• politikom aktiviranja ili dezaktiviranja depozita centralna banka reguliše nivo novčane mase
• održavanje spoljne solventnosti centralna banka se angažuje na ostvarenju ciljeva devizne politike kao što su: međunarodna solventnost države, stabilan devizni kurs, otplata dugova, nesmetano obavljanje platnog prometa idr.
• određene poslove za račun države kao što su razni kreditni i fiskalni poslovi a kada su zakonom stavljeni u nadležnost centeralne banke.
• i druge kao sto su selektivno kreditiranje privrednih subjekata, kontrola rada banaka i drugih institucija, održavanje rezervi plemenitih materijala (zlatna politika)
Depozitno-kreditne institucije - Banke
Banka je institucija koja prikuplja slobodna novčana sredstva (depozite), odobrava kredite, i obezbeđuje transakcioni novac (plaćanja). Do sredstava dolaze prikupljanjem različitih vrsta depozita, po viđenju, na osnovu tekućih i žiro računa oročenih i slično. Ali to mogu biti i sopstvena sredstva kao i kreditni izvori kojima banke raspolažu. Zatim ta sredstva koriste za odobravanje različitih kredita.
Banke se dele na :
• Poslovne koje obavljaju kratkoročne i dugoročne bankarske funkcije sopstvenim finansijskim sredstvima a mogu biti vlasnici ili suvlasnici preduzeća preko čijeg profita uvećavaju svoj kapital
• Komercijalne su ovlašćene da drže to jest kreiraju depozite po viđenju koji posredno služe kao sredstva plaćanja, obavljaju i kreditnu funkciju što je slučaj kod nas
• Investicione posluju sa HOV što im daje mogućnost bavljena širim krugom poslova kao emisiju HOV, otkup i distribuciju, trgovinu HOV, restruktuiranje preduzeća, promena vlasničke strukture, konsalting i dr.
• Univerzalne koje obavljaju sve osnovne bankarske funkcije obezbeđenja plaćanja depozitne funkcije, kreditne funkcije i operacije HOV-a

Nedepozitne finansijske institucije
Do sredstava ne dolaze prikupljanjem depozita već na druge načine.
Tu spadaju:
• Ugovorne finansijske institucije koje do sredstava dolaze na ugovornoj osnovi, preko periodičnih uplata u određenim vremenskim intervalima.
Tu spadaju:
o osiguravajuće organizacije su finansijske institucije koje za utvrđenu naknadu (premiju) obezbeđuju isplatu ugovorene sume ukoliko se desi određeni osigurani slučaj. Dakle one kreiraju i prodaju svoje obaveze u obliku polise životnog osiguranja i raznih vrsta rizika i time prikupljaju fin. štednju, koju zatim u obliku kredita daju drugim fininansijskim institucijama i od njih kupuju obveznice, zapise, akcije i sl. čime transformisu fininansijsku štednju do deficitnih ekonomskih jedinica. Ako nisu u mogućnosti da pokriju veliki obim potencijalne štete pribegavaju koosiguranju ili reosiguranju (Londonski lojds)
o penzioni fondovi do sredstava dolaze iz uplata doprinosa zaposlenih poslodavaca obezbeđujući pojedincima sigurnost po završetku radnog veka i transferišu ih do deficitnih ekonomskih jedinica slično kao i osiguravajuća društva. Penzioni fondovi raspolažu znatnim fin. sredstvima.
• Investicioni fondovi su profesionalno vođene fin. institucije koje mobilišu kapital više pojedinaca radi ulaganja u skup HOV različitih emitenata. Imaju poseban oblik pasive jer je ona skoro u celini sastavljena od akcija investitora tako da se njihov rizik poslovanja kao posrednika direktno prenosi na investitora. Koriste se kao značajna poluga privatizacije privrede u bivšim socijalistickim zemljama. Kod nas još ne.
• Ostale finansijske institucije koje se nalaze u prostoru između izvornih vlasnika finansijske štednje i krajnjih korisnika kao što su: razne finansijske kompanije koje do sredstava dolaze emisijom svojih HOV ili uzimanjem kredita od komercijalnih banaka i investiraju ih u obveznice i akcije preduzeća ili kreditiraju preduzeća i fizička lica.


3. BANKARSKI SEKTOR U REPUBLICI SRBIJI - UČEŠĆE NA TRŽIŠTU
3.1. Bankarski sistem Srbije

Bankarski sitem Srbije sačinjavaju uglavnom banke koje posluju u više zemalja Evropske unije i Balkana, stoga one po medjunarodnim standardima moraju biti stabilne finansijske institucije i to nije i ne može biti zasluga guvernera i domaćih političara.
Kada je reč o poslovnim bankama, od ključne važnosti je kakvu vrstu usluga one nude gradjanima i privredi. Da li je cena tih usluga prihvatljiva za krajnje korisnike i kakav efekat tako ustrojen, ima na razvoj nacinalne ekonomije?

Jedna prosečna banka svojim klijentima u EU nudi preko dve stotine bankarskih usluga. Naše banke osnovane od strane evropskih banaka za sada našim gradjanima i preduzećima mogu ponuditi tekući račun, kredit, garanciju, akreditiv...Uglavnom usluge koje su našim gradjanima poznate već pedesetak godina.

Strane banke ušle su na srpsko tržište, generalno posmatrano, zbog mogućnosti da ostvare visoke profite, odnosno ekstraprofite, naročito u početnoj fazi u kojoj je postojala glad za kreditima, kako kod stanovništva, tako i kod i preduzeća. Reč je, inače, o procesu koji je već viđen u mnogim zemljama centralne i istočne Evrope, na početku tranzicije. Odgovornost za to što se srpsko tržište sasvim otvorilo za strane banke, a da prethodno nije utvrđena nikakva strategija razvoja bankarskog sektora u kome bi značajnu ulogu imale i domaće banke, snose predstavnici izvršne i monetarne vlasti koji su sejali iluziju da će rastuća konkurencija izazvati nagli pad kamatnih stopa. To se, ipak, nije desilo.

Bankarski sektor u Srbiji visoko je kapitalizovan. Učešće kapitala u pasivi na kraju 2008. godine iznosilo je 23,6 %, što predstavlja dobar štit od udara svetske finansijske i ekonomske krize. Na drugoj strani, to zadaje glavobolju bankama koje su natprosečno kapitalizovane, jer su u 2009. godini, zbog usporavanja i pada kreditne aktivnosti, zabeležili pad prinosa na akcionarski kapital. Država je liberalizovala tekuće i kapitalne transakcije, a banke se ponašaju racionalno i u skladu sa ambijentom u kojem posluju, uvećavajući svoj profit po svim osnovama, uključujući i unos deviza radi zarade na repo operacijama NBS (zbog visoke kamatne stope u prošloj godini), kao i prekogranične kredite koji su odobravani uz garancije domaćih banaka sa stranim kapitalom.

Zbog visokog kreditnog rizika, ali i potrebe da drže izuzetno visoku likvidnost banke će i dalje višak likvidnosti usmeravati pre svega u kupovinu hartija od vrednosti NBS i trezorskih zapisa.

Istraživanja pokazuju da se kamatne stope banka na kredite ponašaju nezavisno od referentne kamatne stope Narodne banke Srbije. Prema tome, snižavanje stope NBS , neće oboriti cenu kredita. Samo će olakšati državi da uz niže troškove prodaje trezorske zapise pokriva ogroman manjak likvidnih sredstava.


3.2. Instrumenti tržišta novca

Na tržištu novca predmet kuporodaje su hatrije od vrednosti, emitovane od strane centralne banke ili drugih subjekata kojima pozitivno pravo daje takvu mogućnost.
Pri tom se drži stava da li je neka hartija od vrednosti podobna za eskont ili reeskont tj. da li podležu uslovima na otvorenom tržištu.
Na razvijenom tržištu u razvijenim privredama koriste se razni instrumenti u trgovini hartijama od vrednosti.

Najznačajniji instrumenti su :
• Međubankarska kupoprodaja novca
• Kratkoročne hartije od vrednosti
• Međubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi


3.3. Međubankarska kupoprodaja novca

U dnevnim poslovanjima poslovnih banaka pojavljuju se na saldu njihovog dnevnog poslovanja viškovi i manjkovi. Novac se na organizovanom ili neorganizovanom tržištu novca pozajmljuje radi održavanja likvidnosti banaka, i drugih finansijskih institucija , kako u kratkim vremenskim intervalima npr. dnevna poslovanja tako i na određene vremenske intervale. Zato i možemo razlikovati dnevni odnosno noćni novac jer se transakcije obavljaju često tokom noći (što je u poslednje vreme primećeno i kod učešća organa lokalnih samouprava na tržištu novca), i razlikujemo terminski novac koji se posuđuje radi održavanja likvidnosti u dužem vremenskom intervalu. Taj interval može biti od jednog do tri meseca a najduže do godine dana. Iz tih razloga i razlikujemo poslove kupoprodaje dnevnog i kupoprodaje terminskog novca.

U vezi dnevnog poslovanja na tržištu novca poznajemo žiralni novac koji za predmet poslovanja ima trenutni višak likvidnih sredstava koje poslovna banka kao učesnik na tržištu novca ponudi drugim bankama najčešće na rok od jednog dana ili po astronomskom računanju vremena, na rok od 24 časa koji teče od trenutka kada zajmoprimac dobije na račun novac od zajmodavca. Žiralni novac se pozajmljuje i na duže rokove ali obično ne duže od 30 dana.

Postavlja se pitanje mehanizama odobravanja zajmova na tako kratko vreme i za kratko vreme. U tom pogledu nove tehologije i brza komunikacija izmedju banaka omogućavaju brzo prebacivanje novca sa jednog na drugi tekući račun. Moramo znati i da između banaka postoje dobri odnosi koji se zasnivaju na poverenju i baš iz tog razloga u praksi postoje i tkz. *telefonski zajmovi* koji su nekada bili osnovni instrument, mada danas zbog sigurnosti prometa postoje razni alternativni mehanizmi u vidu vrednosnih papira koji donekle formalizuju tj. učvršćuju takav postupak.

Moramo reći i to da ovaj vid zajmova prati i nešto viša kamata nego što je to kamatna stopa na blagajničke zapise, u cilju stimulisanja ovakvih zajmova, zarad održavanja likvidnosti učesnika na tržištu. To pravilo ne važi baš uvek povoljne ekonomsko političke situacije jesu stimulans pozajmice koje održavaju likvidnost u kratkim vremenskim intervalima. Od čega zapravo i zavisi kamatna stopa koja je dakle direktno uslovljena ponudom i tražnjom novčane mase ali i inflacijom.

3.4. Banke i njihovo učešće na tržištu novca danas

Na tržištu novca banke obavljaju sledeće poslove:
Poslovi oko dnevnog novca – call money – to su promptne transakcije gde se trguje dnevnim viškovima žiralnog novca odnosno viškovima likvidnih sredstava. Trgovina žiralnim novcem se obavlja preko brokera i dilera. Kontakti potencijalnih učesnika se ostvaruju putem telefona ili posebnih kompjuterskih programa. Slanje dokumentacije i knjiženje u računovodstvu se obavlja kasnije. Najvažniji dokument koji se ovde javlja je zaključnica, a sastavlja se na osnovu naloga za kupoprodaju, specifikacije i tiketa.
Pod dnevnim novcem, koji je predmet trgovanja na tržištu dnevnog novca, podrazumevamo višak potraživanja, odnosno trenutni višak likvidnih sredstava koje poslovna banka ponudi drugim bankama.Takav novac se obično nudi i traži na rok od jednog dana ili na 24 sata od trenutka kada zajmoprimac obično traži novac na svoj račun. Pored ovoga, dnevni viškovi likvidnih sredstava pozajmljuju se i traže na rok koji je u principu kraći od 30 dana.
Terminski poslovi, gde se ista trgovina vezuje za odredjeni period. Ovde se zapravo radi o pozajmicama koje imaju rok duži od jednog dana, tj. 24 časa, a može biti i 12 meseci. Terminski novac novac se obično nudi i uzima na rok od jednog do tri meseca a najduže do godinu dana.
3.4.1. Hartije od vrednosti na tržištu novca – predmet bankarskog trgovanja

S obzirom na emitenta, sve kratkoročne hartije od vrednosti možemo svrstati u tri osnovne grupe:

 Hartije od vrednosti države ili posebnih paradržavnih institucija (državne obveznice, državne menice i državni blagajnički zapisi),
 Hartije od vrednosti centralne banke (blagajnički zapisi) i
 Hartije od vrednosti privrednih preduzeća, drugih firmi ili privatnih lica, koje su akceptirane od strane ovlašćenih finansijskih institucija (bankarski akcepti i privatne diskontne hartije raznih vrsta).

Kratkoročne državne obveznice

Kratkoročna državna obveznica (Treasury bills) je obligaciona hartija od vrednosti kojom se emitent obavezuje da će u određenom roku imaocu obveznice vretiti iznos naznačen na obveznici uvećan za kamatni prihod. Izdaju se sa rokom dospeća od 1,3,6 i 12 meseci, I imaju obeležja diskontnih kratkoročnih finansijskih instrumenata.

Obveznice se prodaju na aukcijama koju organizuje NBS ili druga finansijska institucija koju ovlasti država. Kamatna stopa na ove obveznice predstavlja regulatornu kamatnu stopu na tržištu jer su kamate na ostale hartije na tržištu uslovljene ovom kamatnom stopom.

Blagajnički zapisi

Blagajnički zapisi su kratkoročne hartije od vrednosti koji glase na određeni novčani iznos deponovan u banci, sa rokom dospeća kraćim od godinu dana. Emitenti ovih hartija od vrednosti su država, NBS, poslovne banke I druge finansijske organizacije.

Blagajnički zapis je jedan od osnovnih instrumenata preko koga centralna banka vrši operacije na „otvorenom tržištu”. Kada centralna banka emituje i prodaje blagajničke zapise ona time prikupllja slobodna novčana sredstva I smanjuje količinu novca u opticaju.

Komercijalni zapisi
Komercijalni zapisi su dužnički vrednosni papiri koje izdaju preduzeća u svrhu pribavljanja kratkoročnih sredstava, radi obezbeđenja likvidnosti u uslovima poremećaja u prilivima i odlivima sredstava.
Po svojim karakteristikama i nameni, komercijalni zapisi su gotovo identični sa kratkoročnim obveznicama. Kratkoročno finansiranje nesklada u tokovima gotovine (engl. cash-flow) preduzeća mogu ostvariti:
• direktno (emisijom komercijalnih zapisa ili kratkoročnih obveznica preduzeća)
• indirektno (uzimanjem kredita od poslovnih banaka).
Rokovi na koje se te hartije emituju su najčešće 180 dana. Kamatne stope koje nose komercijalni zapisi su na najvišem nivou od svih hartija (kod nas i kreću se između 0,5 i 3,5% na mesečnom nivou), što direktno zavisi od kredibiliteta i boniteta kompanije koja ih izdaje.
Emisijom komercijalnih zapisa preduzeća supstituišu kratkoročne kredite banaka, pribavljajući tako jeftinija sredsvta, jer su kamatne stope na kratkoročne kredite banaka više od kamatnih stopa na komercijalne zapise jer sadrže i troškove finansijskog posredovanja.Sa stanovišta investitora, ulaganje u komercijalne zapise nose povećan kreditni rizik, al se on kompenzira višom kamatnom stopom u odnosu na kamatu kratkoročne državne obveznice.

Bankarska potvrda o depozitu – depozitni certifikat

Bankarska potvrda o depozitu nazivamo jos i depozitni certifikat, od svih tržišnih instrumenata on je najmlađi, prvi put se javio 1960god emitovan od strane američkih poslovnih banaka. Bankarska potvrda o depozitu je tipičan vrednosni papir koji izdaje poslovna banka.

Bankarska potvda o depozitu je dakle isprava kojom se potvrđuje da je novčani iznos, označen na certifikatu deponovan kod banke na određen rok i po utvrđenoj kamatnoj stopi. Taj rok može biti 7 dana, ali i duže od tri do dvanaest meseci.

Deponovanje novčanih sredstava rezervisano je kako za pravna tako i za fizička lica koja oročavaju sredstva kod poslovne banke, i depozitni sertifikat glasi na okrugle sume.Svrha depozitnog certifikata leži u mogućnosti mobilizacije i upotrebe novčanih sredstava i pre roka na koji su oročeni. Ulagač novčanih sredstava deo mase želi da povrati i upotrebi pre roka na koji su oročena, to se postiže posredstvom depozitnog certifikata koji se kao vrednosni papir prodaje na sekundarnom tržištu novca uz određeni diskont. Time se ne dira u depozitni novac uz zadržavanje kamate na oročeni iznos. Zadržavanjem depozita i produženjem njihovog oročenog roka, banke raspolažu većim mogućnostima pružanja kredita. Cilj koji se postiže je lako prenošenje depozita sa jednog na drugi subjekt, viši stepen likvidnosti, viša kamtne stopa na depozite. Depozitni certifikat dakle pruža mogućnosti ranijeg povratka sredstava zadržavanje visokog stepena likvidnosti ali i pravo na kamatu.

Bankarski akcept

Bankarski akcept je tipičan kratkoročni vrednosni papir komercijalnog tipa koji pod uslovima propisanim od strane centralne banke može biti predmet trgovanja na tržištu novca.Bankarski akcept je zapravo poslovna menica na koju banka stavlja akcept, potpis ovlašćenog lica i obećanje da će imaocu poslovne menice isplatiti sumu na njoj označenu o dospelosti. Prenosivost bankarskog akcepta je glavna osobina ovog vrednosnog papira sve do roka dospeća i poslednji imalac vrednosne isprave ima pravo na isplatu. Zbog svojih osobina bankarski akcept se najčešće koristi u unutrašnjem i spoljnotrgovinskom prometu, sa najčešćim rokom dospelosti od 30 do 90 dana. Kamata na koju kupac ima pravo sastoji se iz dva dela jedan je iznos koji prodavac daje kupcu na ime bankarskih troškova dok je drugi deo čist diskont. Poslovna banka kada akceptira menicu i reeskontuje je kod centralne banke, ona tada dobija novčana sredstva u visini diskontovane nominalne vrednosti kojom kreditira svog komintenta do roka dospeća. Kada dođe taj rok banka otkupljuje bankarski akcept od donosioca i zadužuje račun svog komitenta.

Prenošenje bankarskog akcepta se obavlja indosamentom ili cesijom. Poslovna menica na koju banka dodaje svoj akcept mora imati sledeće bitne sastojke: oznaka da je menica, neopziva naredba da se isplati određena suma, naznačenje osobe ili pravnog subjekta koji treba da izvrši plaćanje, rok dospeća,mesto isplate, potpis izdavaoca, oznaka akcepta ,potpis akceptanta, oznaka i elementi trgovačke transakcije.

Za razliku od eskontnog kredita, bankarskim akceptom banka ne daje svom komitentu ništa već njegov dug pretvara u sopstveni koji će isplatiti o dospelosti menice koju je izdao njen komitent, zatim se bankarski akcept kupuje i prodaje kao vrednosni papir na tržištu novca.


3.5. Međubankarska trgovina viškovima obaveznih rezervi

Centralna banka je vodeća ustanova kreditno monetarnog sistema čija je osnovna uloga da osigura nesmetano funkcionisanje bankarsko-finansijskog sistema. Njena osnovna uloga je dakle da kontroliše količinu novca u opticaju u cilju održavanja niske kamatne stope i nastanak ostalih negativnih pojava.

Jedan od mehanizama vođenja kreditno-monetarne politike je i sam odnos centralne banke i poslovnih banaka, da bi poslovne banke obvaljale svoju delatnost nužan preduslov je da polože obavezna novčana sredstva kod centralne banke čime se centralna banka obezbeđuje u mogućnosti kontrole novčane mase i kredtitnog potencijala poslovnih banaka ali i agregatne novčane tražnje.

Stopa obveznih rezervi je promenljiva, mogućnost njenog utvrđivanja ima centralna banka po sili zakona a na osnovu materijalnih činilaca u društvu. Ako u privredi postoje neusklađenosti tj. inflatorni skok ili tendencija njenog rasta centralna banka podiže stopu obaveznih rezervi, onemogućuje povećanje kreditnih aranžmana jer oni u tim situacijama stvaraju nerealnu kupovnu moć, i time usklađuje proizvodno-robne sa kupovnim fondovima.Stopa obveznih rezervi može biti maksimalna i kreće se od 20-30% na nivou, može se odrediti diferencirano tako da za depozite po viđenju ona je viša, a za dugoročne depozite niža.

Odnos u međubankarskom sektoru nastaje kao potreba za održavanjem likvidnosti, naime manjak novčane mase koja nastaje usled poslovanja nužno dovodi do nelikvidnosti tog subjekta, ali i sa druge strane neki subjekti ostvaruju višak obveznih rezervi kod centralne banke. Dovodeći ta dva subjekta u odnos pomenute oscilacije se ublažavaju.

Odnosi interbankarskog sektora se javljaju kada je reč kako o dnevnim, nedeljnim ali i neskladnosti na duže rokove. Od tih faktora i zavisi koju će formu imati tržišni instrument. Jedna poslovna banka dakle može biti kako zajmodavac tako i zajmoprimac, sve ove transakcije prati i kamatna stopa na date iznose koja zavisi od trenutnih ekonomskih ali i političkih momenata.

Zarad lakših obavljanja ovih operacija na tržištu se javljaju i posredničke firme brokerske i slične dovodeći u vezu banku sa viškom i onu sa nedostatkom sredstava. Ovakvi oblici poslovanja najrazvijeniji oblik dobili su u SAD gde ovo tržište nosi naziv ''federal funds market''.


Umesto zaključka

Srpsko finansijsko tržište, tek što je izmilelo, teško je obolelo i gotovo da je na umoru. Sve propuštene vozove danas nema smisla nabrajati jednostavno zato što ih, moguće, više i nema. Niti je ustanovljen pravni okvir za fer, efikasno i transparentno tržište, niti su zaštićeni njegovi učesnici, niti se meri sistemski rizik, niti se pribavio bilo kakav međunarodno kreditni rejting, pa makar i onaj najniži.

Umesto da najbolje srpske kompanije pogura i ohrabri za izlazak na berzu, umesto da svoje vlasništvo u već privatizovanim kompanijama ponudi, po u istočnoj Evropi višestruko oprobanom modelu inicijalnih javnih ponuda, umesto da akcionare u Srbiji učini bogatijim, umesto da novac iz slamarica naših građana uvede u zvanične tokove i usput ga oplodi, umesto da se i sama zaduži kod lokalnih investitora po uslovima koje kreira tržište, naša država čini sve upravo suprotno.
U Srbiji, najlikvidnija srpska hartija od vrednosti – obveznica devizne štednje, predmet je čudnovatog tretmana države koja od njenog nastanka do danas nije pokazala ni najmanji interes da se njome legitimiše na ozbiljan – ozbiljnoj državi dostojan način. Umesto toga, dozvolila je bankama da se razmahnu u igri obveznicama devizne štednje i doprinela potpunoj marginalizaciji njihove kreditne aktivnosti prema srpskoj privredi. Sa aspekta poslovnih banaka u Srbiji, račun je sasvim jednostavan: rizik ulaganja u obveznice devizne štednje postoji, ali je višestruko manji od rizika kreditiranja jedne srpske izvozne kompanije, na primer. Uostalom, zašto bi ijedna banka razbijala glavu oko galopirajućeg spoljnotrgovinskog deficita Srbije. S druge strane, prinosi iz preprodaje obveznica devizne štednje, daju se lako reinvestirati...
Ipak, izgleda da je pristup srpske države razvoju finansijskog tržišta konzistentan. Ni najnovija obveznica zajma za privredni preporod nije adresirana na berzu, odnosno organizovano tržište. Da li nekome smetaju pravila, ili je bez pravila lakše?
Beogradska berza, kao jedina institucija organizovanog tržišta kapitala u našoj zemlji, posluje od 1989. godine pod različitim društveno-ekonomskim i političkim okolnostima. Tokom devedesetih godina, bez obzira na veoma velike probleme u privredi i društvu, Berza je uspela da razvije kakvu-takvu tržišnu infrastrukturu, koja je nakon demokratskih promena bila solidna osnova za njen dalji ubrzani razvoj i uključivanje na medjunarodno tržište kapitala. Medjutim, do toga nije došlo. Široj javnosti je malo poznat podatak da je rukovodstvo Beogradske berze 2001. godine izvršilo opstrukciju sprovodjenja donacije Atinske berze, koju je obezbedilo Ministarstvo za ekonomske odnose sa inostranstvom. Realizacijom ove donacije bila bi izvršena potpuna reorganizacija berzanskog poslovanja po standardima Evropske unije i postavljen potpuno novi informacioni sistem. Pitamo se kome je to bilo u interesu?

Danas Beogradska berza na svom listingu nema nijednu kompaniju, što predstavlja apsurdnu situaciju i apsolutno dovodi u pitanje smisao i legitimitet ove institucije. Jedine hartije sa listinga A su obveznice Republike Srbije (obveznice stare devizne štednje). Trgovina obveznicama stare devizne štednje krajnje je diskutabilna i sa stručnog aspekta problematična, s obzirom da se najveći deo prometa obavlja na slobodnom tržištu a samo jedan manji deo prometa na berzi – posredstvom brokerskih kuća, ali bez ovlašćenih intervenata (market-mejkera), koji treba da neguju kurs ovih hartija, obezbedjuju likvidnost i legitimitet tržišta obveznica.

Bez uvođenja reda na naše finansijsko tržište, u smislu striktnog poštovanja zakona i depolitizacije vodećih tržišnih institucija, nije realno očekivati da finansijsko tržište bude tržište svih nas – da podjednako bude blisko i domaćicama i službenicima i radnicima, a ne isključivo bogatim pojedincima i ljudima koji se profesionalno bave ovom delatnošću. Sve dok je berza za veliku većinu građana jedna crna kutija sa nepoznatom i krajnje misterioznom sadržinom, moraćemo da se pomirimo sa činjenicom da glavni volumen investicionog kapitala na našem finansijskom tržištu neće dolaziti od strane individualnog sektora.

Organizovano tržište novca i kratkoročnih hartija od vrednosti potpuno uništeno, odnosno da niko danas pouzdano ne zna kolika je cena dinara – koja treba da bude osnovni reper za definisanje svih drugih odnosa na tržištu novca i kapitala – onda je veoma teško prihvatiti opredeljenje NBS o tržišnom formiranju deviznog kursa. Tržište novca je osnovni mehanizam preko kojeg svaka centralna banka svojim instrumentima ostvaruje ciljeve i zadatke monetarne politike. Situacija na tržištu novca predstavlja osnovni indikator stvarnog stanja u ekonomiji jedne zemlje.


LITERATURA


1. Prof. dr Milenko Dželetović, Finansijaka tržišta i instrumeni, Beoprint Petrović, Beograd 2008.g
2. Prof. dr Aleksandar Živković - Prof. dr Milenko Dželetović – Prof. dr Petar Bojović, Monetarne finansije, Čigoja štampa, Beograd 2008.g.
3. Prof. dr Milenko Dželetović - Prof. dr Aleksandar Živković – Prof. dr Petar Bojović, Bankarski menadžment, Čigoja štampa, Beograd 2008.g.
4. Prof. dr. Vojin Bjelica, Bankarstvo – teorija i praksa, Stilos Novi Sad 2001. godine;
5. Dr Veselin Perović, Ekonomski savetnik, 12.11.2009.g.
6. Prof. dr Đorđe Đukić, E kapija, 03.11.2009.
 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top