Trećina zakona neprimenjiva, jer nisu doneta podzakonska akta

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
[h=1]Trećina zakona neprimenjiva, jer nisu doneta podzakonska akta
[/h]
Zakono o planiranju i izgradnji čeka već 715 dana na donošenje pravilnika o tehničkim propisima i kvalitetu građevinskih proizvoda
ILU.jpg


Usvojeno zakonsko slovo je „mrtvo slovo na papiru” sve dok se ne donese i odgovarajući podzakonski akt za njegovo sprovođenje. Takav je slučaj sa Zakonom o planiranju i izgradnji usvojenim još septembra 2009. godine, koji, prema „Barometru propisa” NALED-a (Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj, nezavisnog udruženja kompanija, lokalnih samouprava i nevladinih organizacija koje rade na stvaranju povoljnog poslovnog okruženja) čeka tačno 715 dana na donošenje pravilnika o tehničkim propisima o kvalitetu građevinskih proizvoda.

Ista sudbina je i sa Zakonom o tržištu kapitala, koji je usvojen maja 2011, a rok za donošenje pravilnika o tarifi komisije za hartije od vrednosti istekao je pre 99 dana. I Zakon o optičkim diskovima je „na ledu”, budući da je rok za pravilnik o sadržini i načinu vođenja registra dodeljenih proizvođačkih kadrova prošlo 33 dana. Isti slučaj je i sa Zakonom o privrednim društvima, iz juna 2011. za koji još nema pravilnika o formi zahteva za upis novoizdatih akcija i njihovih imalaca u Centralni registar, a rok za njegovo donošenje istekao je pre 23 dana.

Ovo su samo neki iz pozamašnog „paketa” usvojenih zakona, ali ne i primenjivih u praksi. Vlatko Ratković, predsednik Zakonodavnog odbora Skupštine Srbije, na predstavljanju časopisa „Izazovi evropskih integracija” posvećenog unapređenju zakonodavnog procesa je rekao da se od 25 do 30 odsto zakona ne sprovodi, prvenstveno zbog toga što resorna ministarstva nisu u zakonom predviđenom roku usvojila tzv. sekundarno zakonodavstvo, uredbe i pravilnike koji su važan deo zakona.

Imajući u vidu da je u prethodne tri i po godine parlament izglasao više od hiljadu zakona, što je bio pravi „normativni cunami”, zaključujemo da je onda reč o 250 do 300 nesprovodivih zakona.

Nikola Jovanović, urednik pomenutog časopisa, podseća da su on i Vladimir Todorić, iz Centra za novu politiku, prošle godine uradili studiju o implementaciji evropskog zakonodavstva u nekoliko oblasti, počev od konkurencije do zaštite potrošača, u kojoj su upravo ukazali na brojne manjkavosti u primeni propisa. „Nesporno je da tu ima problema”, naglasio je Jovanović i dodao da je u toj analizi konstatovano da nedostaju podzakonski akti za Zakon o zaštiti potrošača. U to vreme čak nije postojao nijedan takav akt za ovaj zakon, koji je prihvaćen još u oktobru 2010. godine.

I Đorđe Vukotić, rukovodilac pravnog tima vladine kancelarije za reformu propisa, potvrđuje da je kašnjenje u donošenju podzakonskih akata „definitivno problem”, jer „ne postoji obaveza izrade analize efekata za podzakonska akta”. Ta obaveza je, prema njegovim rečima, nekada postojala, po Poslovniku vlade, ali je ukinuta. Savet za regulatornu reformu nekada je, kako kaže on, davao mišljenje na sprovedenu analizu efekata. Taj posao je kasnije preuzela Kancelarija za analizu efekata propisa. Bez obzira na to da li je to mišljenje pozitivno ili negativno, vlada može da usvoji određeni predlog zakona i uputi ga skupštini, jer je to njeno diskreciono pravo. A ni za jedan propis koji je radilo Ministarstvo pravde nije, prema rečima našeg sagovornika, rađena analiza efekata i nije traženo mišljenje Saveta za regulatornu reformu.

I predsednik Zakonodavnog odbora je, na pomenutoj promociji, naglasio da su identifikovani neki od problema u zakonodavnom procesu. To su, kako je rekao, nedovoljna javnost prilikom izrade nacrta zakona, jer „pojedina ministarstva često imaju ekskluzivitet”, zatim, izostanak prave analize efekata određenih propisa, kao i nedovoljno stručno osoblje koje radi na izradi zakona.

Slično misli i Mike Falke, vođa Projekta za pravne reforme u Srbiji Nemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ). On je rekao da je „odsustvo analize efekata zakona veliki problem, iako je zakonom obavezna”. Da li će biti urađena, zavisi, kako je istakao, najviše od kapaciteta ministarstva da je sprovedu.

Ali sudeći prema onome što se čulo, „čepovi” u institucijama koje kreiraju pravne akte mogli bi biti otklonjeni u naredne dve godine. GIZ, čiji projekat finansira vlada Nemačke, uskoro će dati preporuke za unapređenje zakonodavnog procesa u Srbiji, ali i konkretna rešenja kako da se te preporuke sprovedu u praksi. Ovaj projekat će trajati do 2018. a u prvoj fazi do 2013. biće urađena sveobuhvatna analizu zakonodavnog procesa i definisane mere za njegovo unapređenje.

Smer u kojem će se kretati te preporuke biće, kako je rekao Falke, potreba da se zakonski i podzakonski akti donose jedinstveno, da se poveća učešće javnosti u procesu donošenja zakona i da se ojačaju normativni kapaciteti posebno unutar resornih ministarstava. Takođe, potrebno je, prema njegovom mišljenju, unaprediti i veštine državnih službenika uključenih u izradu nacrta zakona, ali i pratiti praktičnu primenu već usvojenih zakona.

Politika
 
Natrag
Top