Trazim svoj otac :: TODOROVIC Aleksandar, rodjen 10/04/1929 u Beogradu

Član
Učlanjen(a)
25.07.2011
Poruka
1
Tražim oca :: Todorović Aleksandar :: rođen 10.04.1929 u Beogradu

Dobar dan svima,

Ja sam iz francuske, i jedan kolega francus trazi svoj oca,


Ostavljam vam ovu poruku koja sadrži kratki životopis, s nadom da će mi pomoći pronaći rođenog oca.
Rođen sam 1960., i majka me ostavila dok sam bio beba od 2 nedelje. Proglašen sam kao "napušten", i odrastao sam u porodici koja me je prihvatila. Država mi je promenila ime i prezime.
Pre 3 nedelje, trebao mi je kompletan izvod iz matične knjige rođenih koji sadrži i očinstvo, da bih izvadio biometrijski pasoš. U svim dosadašnjim administrativnim obavezama (venčanje, lična karta, pasoš itd.), uvek sam dobivao jednostavni izvod sam imenom koje sam nosio od detinjstva. Otišao sam u Pariz po taj dokument, i tada sam imao iznenađenje!

Otkrio sam da je moj otac priznao očinstvo nada mnom 2 nedelje posle mog rođenja (kad me majka napustila) i da je stanovao u susedstvu. Iz radoznalosti sam otišao na tu adresu, gde je sada stambena zgrada, a tada je bio hotel. Sasvim slučajno pretražujući okolinu sam upoznao stariji par koji je stanovao na toj adresi u to vreme.
Taj susret je bio zapanjujuć : čim sam stigao, gospođa je rekla da me prepoznaje (!?) a kada sam joj objasnio razlog posete, zaplakala je : kaže da posve ličim na oca.
U to vreme, cela priča nije ostala nezapažena. Majka je navodno napustila hotel, a otac koji se vraćao nakon par dana odsustva (navodno je radio u nekoj pilani) tada je vidio da sam nestao. Pošto skoro nimalo nije poznavao francuski jezik, pokušavao je tokom dve godine da me pronađe uz pomoć velikog dela jugoslovenske dijaspore. O tome postoji trag u obliku prijave u policijskoj stanici. Sudeći po tim svedočanstvima, taj gospodin mi je objasnio da moj otac više nije vodio nikakav normalan život (toga se dobro sećaju) i da je na kraju odustao pošto je saznao da su državne službe proglasile da sam "napušten".
Te iste osobe su ga videle 2 ili 3 godine kasnije, i jedina ideja u glavi mu je bila da me pronađe i da me uzme pod svoje starateljstvo : očigledno je francuska Država odlučila da do toga nipošto ne dođe!

Moj otac se zove TODOROVIĆ Aleksandar, rođen 10 aprila 1929 u Beogradu. Nakon boravka u Francuskoj, najverovatnije se vratio u Srbiju (predpostavljam).
Ja sam rođen kao TODOROVIĆ Miodrag-Alexandre


Telefonirao sam i pisao raznim administrativnim upravama u Francuskoj, bez uspeha. Sreo sam se sa šefom Konzularnog Odela Srbije koji je obećao da će mi pomoći.
Takođe sam se obratio Ocu Slaviši (svešteniku SPC u Parizu), i pristao je da mi pomogne, iako sam odgajan kao katolik.
Nedavno sam pisao Gradonačelniku Beograda, Predsedniku Republike Srbije, kao i Patrijarhu Ireneju.

Teško mi je odrediti koliko će mi srpski činovnici moći i hteti pomoći u ovoj potrazi.

Nemam nikakav način da saznam da li je moj otac još živ. Predpostavljam da imam i rodbine u Srbiji. Ako je još živ, najveći poklon koji bih mu mogao dati bi bio naš susret. Voleo bih i da upoznam rodbinu i vlastite korene.

Zato bih voleo da pokrenem lanac solidarnosti među srpskom zajednicom u svetu ali i u Srbiji, kako bi se moja poruka prenela na što više mesta. Prvi korak je bio da upoznam srpsku zajednicu u Francuskoj koja je i prevela ovaj tekst (predpostavili ste da ne razumem srpski).

Isto tako, voljan sam da stupim u kontakt sa ljudima koji se razumeju u internet, kako bi eventualno napravili stranicu koja bi bila optimizovana za pretragu na svim poznatim pretraživačima i na više jezika, ako je tako nešto moguće.

Ne znam koliko ova moja inicijativa ima šanse da bude uspešna, ali vam pišem sve što mi je na srcu.

Unapred hvala.

i ako imate neki cajt gde se moze traziti ljudi .... :)
 
Natrag
Top