Tramvaj zvani uspomena

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Tramvaj zvani uspomena



NIŠ - Pitate li danas nekog mlađeg Nišliju za tramvaj, većina će vas bez razmišljanja uputiti na istoimeni kultni kafe u Obrenovićevoj ulici, jedino mesto gde se još uvek u Nišu mogu videti šine na kaldrmi i čuti romantično zvonce koje sada, umesto dolaska i polaska vagona sa stanice, najavljuje pristizanje voćnih kupova i drugih poslastica.

180239_nis01-oprostaj-nislija-od-tramvaja_f.jpg

Oproštaj Nišlija od tramvaja: Emotivno, kao da je svima bio rod rođeni


No, nekada nije bilo tako - Niš je bio grad tramvaja. Tramvajski prevoz je bio sistem javnog prevoza u gradu na Nišavi čitavih 28 godina: od 16. novembra 1930. do 10. avgusta 1958. godine. Tramvaji su u Nišu dočekani kao velika novina i radost je su se za javni prevoz do tada isključivo koristile čeze i taljige, kao i oko 40 fijakera i 70 taksija.

- Tramvaj je u Nišu bio izgrađen od novca koji je uplatila Nemačka na ime ratnih reparacija iz Prvog svetskog rata. Suma od 21.274.928 dinara plaćena je za postavljanje pruge, tramvaja i tramvajske stanice. Zajedno s tim, izgrađene su dve električne stanice i mreža električne energije je proširena po gradu. Tramvaji su stigli u Niš 31. decembra 1922. godine. Tramvaj se kretao od tramvajske stanice do Niške banje. Za 28 godina, tokom upotrebe sistema, ukupno je prevezeno otprilike 7,5 miliona putnika - objašnjava istoričar Nebojša Ozimić iz niškog Narodnog muzeja.

Izgradnja tramvajske pruge i ostale infrastrukture bila je poverena češkoj kompaniji „Kolben i drugovi“ koja je postavila tramvajske koloseke, izradila remizu, dve ispravljačke stanice i postavila kontaktnu mrežu.

- Radovi na izgradnji tramvajske pruge su počeli 1928. godine, pod rukovodstvom niškog preduzimača Sotira Blagojevića (1880–1949), a završeni su u maju 1929. godine. Saobraćaj je zvanično uspostavljen u nedelju 16. novembra 1930. godine. Tramvaj je išao od Železničke stanice u zapadnom delu grada do Niške banje.

Ukupna dužina tramvajske pruge je bila oko 12 kilometara, a vozni park se sastojao od 10 tramvajskih motornih kola i po pet zatvorenih i otvorenih prikolica. Tramvajska pruga je bila jednokolosečna sa trinaest stanica i sekla je železničku prugu na dva mesta: kod Pirotske rampe u Ristićevoj ulici i niškobanjske rampe - priča Ozimić.

180244_nis08-nis-tramvaji_hs.jpg


Tramvajski saobraćaj je bio u sastavu Električnih preduzeća grada Niša, preduzeća koje je osnovala i kojim je upravljala niška opština.

- Direktor saobraćaja u Nišu je 1956. godine izjavio da će tramvaju biti prevaziđeni za javni saobraćaj. U 1958. godini, petnaest tramvaja je sklonjeno iz upotrebe i prodato. Autobusi su zamenili tramvaje na ceremoniji 10. avgusta. Po pisanju „Politike“, tog dana je preko deset hiljada Nišlija došlo da isprati svoje tramvaje, a vožnja tramvajima je tog dana bila besplatna - veli Ozimić.

Da li su niške vlasti napravile dobru procenu odlukom da se ukinu tramvaji? Odgovor je više nego jasan ako se zna da autobus za sat vremena preveze 2.400 putnika, a tramvaj za isto vreme 10 puta više, pri tom ne praveći nikakvo aerozagađenje.


Jedan tramvaj preživeo

Po ukidanju saobraćaja 1958. godine niški tramvaji nisu uništeni, već je napravljeno unikatno ekskluzivno naselje vikendica od tramvaja u Niškoj banji. Godine 2007. opštinske vlasti Niške banje proglašavaju naselje od tramvaja-vikendica za ruglo i uništavaju sve tramvaje osim jednog koji se nalazi u kompaniji „Resor” i čeka da se prikupe sredstva za restauraciju.

Trasa

180242_nis07-nis-tramvaji_hs.jpg


Tramvajska pruga išla je od Železničke stanice Prizrenskom ulicom (sada Dimitrija Tucovića) pored kasarne 16. puk do Ulice Jovana Ristića (posle Drugog svetskog rata Borisa Kidriča, do 1994. godine kada joj je vraćeno prvobitno ime). Iz ulice Jovana Ristića tramvaj je išao sredinom Trga knjaza Mihajla (Trg JNA, Trg Vojske Jugoslavije, danas Trg kralja Aleksandra) sa koga je skretao, pored Armije, u Ulicu kneginje Ljubice (Oktobarske revolucije, sada opet pod izvornim imenom), do Ureda gde je skretao u Ulicu Milojka Lešjanina i njome išao do Trga kralja Milana (Trg oslobođenja, sada opet Trg kralja Milana). Sa trga je pruga išla Voždovom ulicom, preko Sinđelićevog trga, pored Pozorišta i Sreskog načelstva (sada suda) do Crvenog pevca (raskrsnica s ulicom Vojvode Mišića). Od Crvenog pevca je pruga išla Znepoljskom ulicom (Bulevar braće Taskovića, sada Bulevar Zorana Đinđića), i pored male pijace (sada Trg radničkih saveta), remize (na raskrsnici sa Zetskom ulicom), građanske bolnice, vojne bolnice i Ćele-kule do Trošarine. Odatle je pruga išla levom stranom puta Niš – Niška banja (sada Bulevar svetog cara Konstantina) do centralnog parka u Niškoj banji.

Blic

 
Natrag
Top