TOP 10: Šta bi bilo kad bi bilo?

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.982
TOP 10: Šta bi bilo kad bi bilo?


Izvor: B92

Istorija filma bila bi sasvim drugačija da su pojedini glumci razmislili dva puta pre nego što su odbili važne uloge. „Dejli telegraf“ je sastavio listu deset najvećih grešaka zbog kojih glumci i danas žale.

1.jpg


Šon Koneri kao Gandalf


Proteklih dana svetom je odjeknula vest da je Šon Koneri „izgubio“ 283 miliona funti u jednom trenutku – kada je rekao NE reditelju Piteru Džeksonu. Naime, Džekson je bivšem agentu 007 ponudio ulogu Gandalfa u filmskoj trilogiji „Gospodar prstenova“, nudeći mu uz fiksan honorar i 15 posto ukupne zarade filma. Koneri nije dovoljno verovao u scenario i Džeksonove ideje, pa je uloga pripaala Ijanu Mekelenu.


Keri Grant kao Džejms Bond
Glumac Keri Grant razmišljao je da li da prihvati ulogu tajnog agenta Džejmsa Bonda, na koju ga je nagovarao bliski prijatelj Albert Brokoli. U to vreme Brokoli je igrao ključnu ulogu u producentskom timu koji je stajao iza 007 filmova, a Grant je bio kum na njegovom venčanju. Da je prihvatio ulogu, možda bi istorija pisana po Bondu bila sasvim drugačija.


Bert Rejnolds kao Han Solo
Rejnolds je jednom prilikom izjavio kako je ono za čim, u profesionalnom smislu najviše žali upravo uloga u serijalu “Ratovi zvezda”. Daleke 1977. godine Rejnoldsu je ponuđeno da igra junaka po imenu Han Solo, koji je kasnije često biran za jednog od omiljenih filmskih junaka svih vremena. Međutim, Rejnold je odbio ulogu koja je u vrh Holivuda vinula Harisona Forda.


Vil Smit kao Neo
“Koncept Matriksa je veoma složen. Čitajući scenario nisam ništa mogao da shvatim. Gledao sam Kijanu Rivsa i moram da priznam – ja bih sve upropastio. U tom trenutnku jednostavno nisam bio dovoljno pametan glumac za tu ulogu”, priznao je jednom prilikom glumac Vil Smit koji je svojevremeno odbio glavnu ulogu u trilogiji “Martiks”.


Džejms Kan kao R.P. Mekmarfi
Sasvim drugačije razloge od Vila Smita naveo je glumac Džejms Kan koji je ispustio glavnu ulogu u kultnom filmu “Let iznad kukavičjeg gnezda”. “U to vreme mislio sam da sam genije, a film jednostavno nije bio dovoljno vizuelno raskošan. Sve se dešavalo u četiri zida. Nisam znao da je reditelj Miloš Forman toliko dobar kao što jeste”, priznao je Kan, žaleći što nije učestvovao u ovom filmu koji je tek jedan od tri filma u istoriji kinematografije sa osvojenih pet Oskara u najvažnijim kategorijama.


Moli Ringvald kao “zgodna žena”
Film “Zgodna žena” doneo je neslućenu slavu glumici Džuliji Roberts, a sve je moglo da bude drugačija da je glumica Moli Ringvald imala malo više strpljenja. “Čini mi se da sam videla ranu verziju scenarija pod nazivom ‘3000 dolara’. Ne sećam se da sam ga zaista odbila. Nije scenario bio loš, ali mora se priznati, Džulija Roberts je ta koja je iznela ceo film”, kazala je Ringvald.


Tom Selek kao Indijana Džons
Harison Ford je još jednom imao mnogo sreće jer mu je posle uloge u “Ratovima zvezda” pripala i uloga istraživača i avanturiste Indijane Džonsa. Ali ni ovoga puta on nije bio prvi izbor. Ulogu je pre njega dobio Tom Selek koji je imao preča televizijska posla i koji je mislio da film jednostavno nije dovoljno dobar.


Džon Travolta kao Forest Gamp
“Moja mama je uvek govorila da je život kao kutija čokolade - nikad ne znaš šta ćeš da dobiješ..." Ovu kultnu rečenicu, jednu od omiljenih filmskih replika, umesto Oskarom nagrađenog Toma Henksa mogao je da izgovori Džon Travolta, koji je kasnije priznao da je odbijanje te uloge jedna od najvećih grešaka u njegovoj karijeri.


Kevin Kostner kao Endi Dufren
Kostneru su svojevremeno nudili da glumi glavnu ulogu u “Bekstvu iz Šošenka”. Međutim, glumca je više vere imao u film “Waterworld”, u to vreme jednu od najskupljih produkcija koju je kritika kasnije sahranila bez milosti. Kostner i danas često ističe kako žali za ovom lošom odlukom.


V. K. Filds kao Čarobnjak iz Oza
Vilijam Klod Dankenfild, kako je pravo ime jednog od najpoznatijih komičara prve polovine XX veka, moglo se naći na špici najmagičnije filmske avanture – filma “Čarobnjak iz Oza”. Upravo za njega je bila pisana uloga čarobnjaka, ali ju je odbio zbog nepostizanja dogovora o honoraru sa studiom MGM. Ulogu je kasnije oberučke prihvatio Frenk Morgan.


MOŽDA NI OVO NISTE ZNALI
Film “Kad jaganjci utihnu” mogao je biti sasvim drugačiji da je Mišel Fajfer prihvatila glavnu ulogu. Ko zna kako bi izgledalo ostvarenje “Prohujalo sa vihorom” da smo umesto Skarlet O’ Hare gledali Beti Dejvis. “Noći bugija” zasigurno bi imale drugačije ritmove da Leonardo di Kaprio producentima nije rekao: “Neka, hvala.”



 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
29.12.2009
Poruka
144
Hm, svi ti likovi su se odavno tako dobro urezali u nasa pamcenja da nam je sada nemoguce da zamislimo nekog drugog na njihovom mestu, tj. poistovecujemo lik glumca sa karakterom uloge. Ali, hipoteticki, mogu da zamislim Konerija kao Gandalfa npr. Njegovo suskanje dok prica, plus fizicki izgled i gradja gorstaka (iako bi sa onom bradom, plastom i sesirom i ja mogao da licim na carobnjaka) bi mogli da se uklope u opis Gandalfa, mada je Mekelen jaci kao narator i pripovedac, nekako mi je vokalno snazniji i izrazajniji u momentima kada se pripoveda.
Sto se Bonda tice, Keri Grant je nekako streberast za tu ulogu, suvise stegnut i usukan u ona njegova savrseno iskrojena odela i kravate. A i bio je malo mator tada, Koneri je bio mladji i imao je taj smek hladnokrvnog ubice, spijuna, zavodnika. Grant je bio sav njanjav. Inace, uloga Bonda je nudjena i Brajanu Feriju. Bart Rejnolds nije Bart Rejnolds ako nema brkove, a Han Solo nije Han Solo ako ih ima. Vil Smita ne mogu da zamislim kao Nea, valjda su film i uloga toliko upecatljivi da je to tako kao sto jeste sveto pismo i ne moze drugacije. Dejms Kana mogu da zamislim u Letu, bio je tada veliki glumac, mislim i da ne bi bio los, ali je Nikolson Nikolson, ova uloga zajedno sa ulogom u Isijavanju je definisala Nikolsona. Za Seleka vazi isto sto i za Rejnoldsa. Dzontra bi mogao da odglumi nekog pajsera (kao u Mad City), ali je Henks Foresta doterao dotle da kad pomislimo na Henksa imamo sliku Forest Gampa pred ocima i obrnuto. Kostnera mogu da zamislim u Sosenku jer mi nekako film nije toliko upecatljiv zbog Tim Robinsa koliko zbog drugih stvari.
Sada je tako kako jeste, pa nema smisla pokusavati zamisljati nekog drugog na mestu onog prvog:) Svaki gest, recenica i pokret su izgradili likove i ucinili ih takve kakve ih pamtimo. Koliko nema smisla o tome razmisljati moze da kaze jedna stvar - ko zna sta bi u svaki lik uneo drugi glumac, sto mi naravno nikada necemo saznati, a mozda bi bas bilo fenomenalno i upecatljivo i mozda bismo ih bas po tome pamtili.
 
Natrag
Top