Svjetlosna terapija

Cupidon
VIP
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
5.207
Svjetlosna terapija





INFRACRVENO ZRAČENJE


Infracrvene zrake (lat. infra = "ispod"; kratica IR od eng. infrared) su dio elektromagnetnog spektra valne duljine između 770 – 15 000 nm. U fizikalnoj medicini ove zrake koriste se u svrhu površinskog zagrijavanja. Prema valnoj duljini IC zrake djele se na bliske ili kratkovalne – između 770 – 1 500 nm te daleke ili dugovalne – 1 500 – 15 000 nm. Izvori IC zračenja su sunce kao prrodni izvor te izvori s vidljivim zračenjem ( soluks lampe ) te izvori s nevidljivim zračenjem.


Prije postupka treba provjeriti integritet kože, stanje cirkulacije i osjeta. Razlikujemo tri stuplja jačine zračenja prema subjektivnom osjećaju pacijenta; osjećaj ugode i topline ( najčešće se koristi ) , odnosljiv osjećaj topline,osjećaj nepodnošljive topline ( ne kako ne bi došlo do stvaranja opeklina ).


Izvore koje koristimo moraju se postaviti okomito na površinu tijela koju tretitramo te ih treba udaljiti oko 40 – 60 cm ( vidljivo zračenje ) te 70 – 90 cm ( nevidljivo ) od tretirane površine. Trajanje tretmana je najčešće između 15 – 20 minuta. Nakon liječenja treba provjeriti pacijentovu kožu na kojoj možemo vidjeti 'infracrveni eritem' koji može potrajati i satima. Kod promjene IC zračenja nema promjena u pigmentaciji.


Prednost infracrvenog zračenja je mogućnost primjene na većim područjima, zagrijavanje bez kontakta, lagana opservacija ( pregled ) tretiranog područja dok su nedostatci isušivanje kože ( pacijent mora piti puno tekućine ), mogućnost opeklina ( najčešće na koštanim izbočinama ), kod nekih pacijenata osjećaj uznemirenosti.



ULTRALJUBIČASTO ZRAČENJE


Ultraljubičaste su zrake elektromagnetne zrake valne duljine između 180 – 400 nm. Prema valnoj duljini dijele se na bliske – valne duljine između 290 – 400 nm ( djeluju na fotosintezu, te pri stvaranju vitamina D ) te daleke – između 180 – 290 nm ( najčešće stetne, rabe se za sterilizaciju ) ili poznatije kao UVA – 320 – 400 nm, UVB – 290 – 320 nm i UVC zrake.


Smatra se da najveći biološki učinak imaju ultraljubičaste zrake valne duljine između 250 – 310 nm. Pozitivni fiziološki učinci ultraljubičastih zraka je pigmentacija, zatim eritem ( crvenilo kože ), pospješuje se cijeljenje rane povećanjem opskrbe krvlju. Možemo razlikovati četiri stupnja eritema kože:



  1. [FONT=&quot] [/FONT]prvi eritemni stupanj – lagano crvenilo, nestaje nakon nekoliko dana
  2. [FONT=&quot] [/FONT]drugi eritemni stupanj – jače izraženo crvenilo, osjećaj neugode koji nestaje nakon 3-4 dana, slijedi deskvamacije ( ljuštenje kože ) i lagana pigmentacija
  3. [FONT=&quot] [/FONT]treći eritemni stupanj – izrazito crvenilo, kože vruća i bolna, traje 7 dana, slijedi jača deskvamacija i pigmentacija
  4. [FONT=&quot] [/FONT]četvrti eritemni stupanj – jako crvenilo, eksudacija, bule ( mjehur ), kasnija pigmentacija potječe iz dubljih slojeva epidermisa.

Od ostalih pozitivnih učinaka tu je baktericidno djelovanje – upotrebljavaju se za uništavanje bakterija oko kožnih ulkusa i drugih rana, cijeljenje rana, zadebljanje epidermisa, stvaranje vitamina D, povećana proizvodnja eritrocita i drugih krvnih stanica, sniženje krvnog tlaka, povećanje tonusa mišića, podraživanje mijene tvari, psihološkim učinak.



Kako bi postigli najbolji teraoijski učinak a pri tome izbjegli moguća oštećenja prije primjene ultraljubičastog zračenja treba za svakog pacijenta odrediti minimalnu eritemnu dozu pomoću biodozimetra. Nakon navedenog postupka i registracije promotrene reakcije određujemo dozu. Treba uzeti u obzir i opće stanje organizma, suhoću i kiselost površine kože.



Svjetlosna terapija koristi se kod psorijaza, akni vulgaris,ulkusa, uremičnog puritisa, žutice, erizipel, lupus vulgaris, bolesti lokomotornog sustava , plućnih bolesti, disfunkcije vegetativnog živčanog sustava.


Ne smije se koristiti kod fotosenzitivnosti, porfirije, pelagre, diskoidnog eritematoznog lupusa, sarkoidoze, xeroderma pigmentosun, akutne infektivne bolesti, aktivne plućne tuberkuloze, teške srčane bolesti, slabo regulirana ili teža šećerna bolest, akutne kožne bolesti. Veliki orpez je kod osoba svjetle puti, sifilisom, alkoholičari, srčani i bubrežni bolesnici, akutni početni stadij psorijaze,akutni egzem, eritematozni lupus, plućna tuberkuloza, osobe koje su jele jagode, jaja ili školjke prije liječenja, bolesnici koji uzimaju neke lijekove a kojimogu prouzročiti fotosenzibilizaciju, bolesnici koji su prije primjene ultraljubičastog zračenja bili liječeni nekim od postupaka zagrijavanja.
 
Natrag
Top