Svjedočanstvo običnog čovjeka: Divljaci, a ne „izbjeglice“

[Angelus]

Kamil Bulonis, poljski putopisac i bloger, bio je proteklih dana na putovanju u Italiji. Prilikom povratka, na talijasnko-austrijskoj granici, Bulonis je 5. rujna posvjedočio o tome kako izgleda invazija ilegalnih imigranata i da su oni zapravo najobičniji – divljaci. Tekst preveden s poljskog prenosimo u cijelosti, a sve fotografije prikazuju talijansko-austrijsku granicu.

„Prije pola sata na granici između Italije i Austrije, vidio sam svojim očima veliko mnoštvo imigranata…

Sa svom solidarnošću s ljudima u teškim uvjetima, moram reći da ono što sam vidio izaziva užas… Ta velika masa ljudi – žao mi je što ću ovo napisati – ali oni su potpuni divljaci … Vulgarni, bacaju boce, urlaju ‘Želimo u Njemačku!’ – a da li je Njemačka danas raj?

Vidio sam kako su okružili auto jedne starije Talijanke, izvukli su ju za kosu iz auta i željeli su se odvesti u tom autu. Pokušali su prevrnuti autobus u kojem sam se i sam vozio, zajedno s drugima. Na nas su bacali fekalije, lupali su po vratima kako bi prisilili vozača da ih otvori, pljuvali su po vjetrobranskom staklu … Pitam se iz kojeg razloga? Kako će se ovo divljaštvo asimilirati u Njemačkoj?

Na trenutak sam se osjećao kao da sam u ratu … Doista osjećam žaljenje za ove ljude, ali ako oni dođu u Poljsku – ne mislim da će od nas dobiti bilo kakvo razumijevanje … Tri sata smo čekali na granici koju na kraju nismo prešli.

Cijela naša skupina vraćena je natrag u Italiju uz pratnju policije. Autobus je oštećen, prekriven fekalijama, izgreban i sa slomljenim prozorima. I to bi navodno trebala biti demografska ideja? Ove velike moćne horde divljaka?

Među njima doslovno nije bilo niti žena, niti djece – ogromna većina njih bili su agresivni mladi muškarci … Još jučer, dok sam o njima čitao na svim web stranicama, podsvjesno sam osjetio suosjećanje, zabrinuo se za njihovu sudbinu, ali nakon onoga što sam vidio danas, ja se samo bojim, a ipak sam sretan što nisu odabrali moju zemlju kao svoju destinaciju. Mi Poljaci jednostavno nismo spremni prihvatiti ove ljude – niti kulturološki, niti financijski.

Ne znam da li je itko spreman. Prema EU maršira patologija kakvu mi još nismo imali prilike nikada vidjeti i žao mi je ako je netko uvrijeđen ovim upisom …

Mogu dodati da su automobili došli s humanitarnom pomoći – većinom s hranom i vodom, a oni su jednostavno prevrnuli te aute …

Austrijanci su preko megafona obznanili da postoji dopuštenje za njih da prijeđu granicu – željeli su ih registrirati i pustiti ih dalje – ali oni nisu razumjeli te poruke. Oni ne razumiju ništa.

A ovo je bio najveći užas … Među nekoliko tisuća ljudi nitko nije razumio talijanski, ili engleski, ili njemački, ili ruski, ili španjolski … Ono što je jedino značilo bio je zakon šake … Tukli su se za dopuštenje da krenu dalje i dobili su to dopuštenje – ali nisu shvatili da su ga dobili!

Na francuskom autobusu otvorili su prtljažni prostor – a sve što je bilo unutra ukradeno je u kratkom roku, neke stvari su ostale ležati na podu …

Nikad u svom kratkom životu nisam imao mogućnosti vidjeti takve scene, a osjećam da je ovo tek početak.“

Riječi su to sasvim slobodoumnog čovjeka, koji eto, „nije još naučio biti multukulturalan“ i nikada nije bio u doticaju s primitivnim svijetom koji krasi Afriku, odakle dolaze čitave horde parazita, u doslovnom smislu, i priređuju na tlu Europe upravo ono što je Jean Raspail opisao u svojem remek-djelu Kamp svetaca. Kad malo razmislimo, možda je upravo ta knjiga nekome i dala ideju kako kolonizirati jedan čitavi kontinent bez ispaljenog metka. Sudbinu Europe koja je opisana u knjizi nećemo vam ovdje iznositi, nju možete i sami predvidjeti, a ako doista netko osjeća mržnju prema samom sebi, onda neka i dalje bude „human.“ Divljaci će sasvim sigurno znati prikladno zahvaliti.

Izvor: pandora.kreativisti.org