- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.979
Svaki kraj je novi početak
Dođe dan kada odlučite prihvatiti (kao da to uopće utječe na život) sve kako jest. Primjetite da u vama postoji do tada skriveni potencijal da imate/budete ono što ste zamislili. Još to ne izgleda kao sigurnost, već više kao prvi bebin korak, kojim se krećete lagano naprijed, pridržavajući se za što stignete, kako biste se održali stabilnim. Upravo u tom momentu stanete na nešto što se podvuklo pod tepih u nekoj točki prošlosti. Vaša omiljena stvar iz nekog perioda je bila gurnuta duboko, jer ste odavno shvatili da, kada je ona u vašem prisustvu, sve drugo gubi na važnosti. To je kao jedan od onih vama omiljenih predmeta kojem date ime, ulogu, s kojim pričate kada ste tužni, kojem povjeravate sve tajne, s kojim skačete od sreće i nikome o tome ne pričate. Ne zato što je tajna, već zato što ste shvatili da vas nitko ne razumije. Vi kažete da je stvaran, ali ni s kim osim s vama ne priča. Vi kažete da zna voljeti kao nitko prije, a drugi vam kažu da izmišljate. Sigurni ste da je to vaš vječiti prijatelj, Biće koje vas prihvaća u potpunosti, koje vas gleda i u sjaju sretnih događaja i u suznim momentima. Biće koje vam pruža topli plišani zagrljaj i koje upija sve što iz vas izlazi, a istovremeno vam pruža, na svim drugim mjestima nedobivenu podršku.
I tijekom vašeg otkrivanja svijeta, niste ni jednom posumnjali da vas voli i da vas bezuvjetno prihvaća, bez obzira što su drugi govorili. Ipak, primjetili ste jednu čudnu sklonost vašeg omiljenog društva – tendencija da se gubi, sakriva, nestaje. Mada nikad nije bilo do kraja jasno jeste li ga vi stavili na neko mjesto da biste ga sakrili od sebe ili sam nestaje? Zašto biste ga sakrivali od sebe? Pa zato što sve drugo prestaje biti bitno u vašem susretu, a pošto su skrivalice postale česte i vi ste počeli da sumnjate je li sve to samo san ili se stvarno događa?
I evo vas opet na istom mjestu. Najavljeno vam je nešto divno, novo, iskreno, nježno, jednostavno, a vama se pažnja opet zadržava na prethodno potisnutom sadržaju. Sve vam se vraća kao bumerang, sva sjećanja, sve osjećaje, postajete vaš otkucaj srca, osjećate stezanje u grlu i grudima, jer znate, da je vrijeme da se pozdravite. Da bez obzira na zadivljujuće zvuke vaših prethodno uspavanih stanica, samo nastavite održavajući fokus na uravnoteženosti vaše destinacije. Sve u vama vrišti i traži poznato, makar samo na kratko, ali taj nam je put već poznat. Scenario je kopiran u nekoliko milijuna primjeraka, te ishod odavno poznat. I ovako nestabilni, sad u još većoj sumnji, sklapate dlanove u visini srca i molite za preko potrebnu snagu, pokrivate čas oči, čas uši, tijelo vam drhti, dlanovi se znoje i ni sami ne znate odakle vam atomi snage da se krećete naprijed u to nešto novo, jednako nepoznato, ali svakako drugačije…
Mora da je u pitanju nešto izvan, nešto jače, nešto moćnije, nešto što vas ovdje i sada štiti, nešto što je sklonilo prethodno opisano društvo s puta i osvijetlilo novu stazu, Beskrajnom Inteligencijom vođenu i usmjeravanu. Ne prepoznajete sebe, ali ni ne dovodite svoje postupke u pitanje. Oni nisu vođeni osjećajem ugode, već osjećajem božanske hitnosti da se sada i odmah uskladite s najuzvišenijom vibracijom i da nastavite dalje.
Netko vam se obraća i govori: “Samo ostavi to, nešto mnogo bolje te čeka…”
Ima li garancija? Kako da znate? Vjerujete li? Je li sve ovo obmana? Tko to govori?
Vi ste garancija. Vi ste potpisali ugovor da ćete kreirati sreću u svom životu i sada je došlo vaše vrijeme da izađete na teren i da odigrate utakmicu života. Ne možete znati ništa. Jednostavno ulazite u igru, lopta je u vašim rukama i krenuli ste. Vjerovali ili ne, vrijeme otkucava. Sve je već počelo. Obmana – vrlo vjerojatno sve ovo kako ste do sada živjeli. Tko to govori? Hehe, a TKO to pita?
Budite u miru sa sobom. Otvara se nov put pred vama.
S lakoćom otpuštate staro i idete u novo. Život je spreman na vas, a vaša doživljena nespretnost je ovdje prilično irelevantna. Život preuzima od sada.
Sretno!
P.S. Život vas voli.
– BIljana Bedričić
Izvor: Pozitivnapsihologija.com
Dođe dan kada odlučite prihvatiti (kao da to uopće utječe na život) sve kako jest. Primjetite da u vama postoji do tada skriveni potencijal da imate/budete ono što ste zamislili. Još to ne izgleda kao sigurnost, već više kao prvi bebin korak, kojim se krećete lagano naprijed, pridržavajući se za što stignete, kako biste se održali stabilnim. Upravo u tom momentu stanete na nešto što se podvuklo pod tepih u nekoj točki prošlosti. Vaša omiljena stvar iz nekog perioda je bila gurnuta duboko, jer ste odavno shvatili da, kada je ona u vašem prisustvu, sve drugo gubi na važnosti. To je kao jedan od onih vama omiljenih predmeta kojem date ime, ulogu, s kojim pričate kada ste tužni, kojem povjeravate sve tajne, s kojim skačete od sreće i nikome o tome ne pričate. Ne zato što je tajna, već zato što ste shvatili da vas nitko ne razumije. Vi kažete da je stvaran, ali ni s kim osim s vama ne priča. Vi kažete da zna voljeti kao nitko prije, a drugi vam kažu da izmišljate. Sigurni ste da je to vaš vječiti prijatelj, Biće koje vas prihvaća u potpunosti, koje vas gleda i u sjaju sretnih događaja i u suznim momentima. Biće koje vam pruža topli plišani zagrljaj i koje upija sve što iz vas izlazi, a istovremeno vam pruža, na svim drugim mjestima nedobivenu podršku.
I tijekom vašeg otkrivanja svijeta, niste ni jednom posumnjali da vas voli i da vas bezuvjetno prihvaća, bez obzira što su drugi govorili. Ipak, primjetili ste jednu čudnu sklonost vašeg omiljenog društva – tendencija da se gubi, sakriva, nestaje. Mada nikad nije bilo do kraja jasno jeste li ga vi stavili na neko mjesto da biste ga sakrili od sebe ili sam nestaje? Zašto biste ga sakrivali od sebe? Pa zato što sve drugo prestaje biti bitno u vašem susretu, a pošto su skrivalice postale česte i vi ste počeli da sumnjate je li sve to samo san ili se stvarno događa?
I evo vas opet na istom mjestu. Najavljeno vam je nešto divno, novo, iskreno, nježno, jednostavno, a vama se pažnja opet zadržava na prethodno potisnutom sadržaju. Sve vam se vraća kao bumerang, sva sjećanja, sve osjećaje, postajete vaš otkucaj srca, osjećate stezanje u grlu i grudima, jer znate, da je vrijeme da se pozdravite. Da bez obzira na zadivljujuće zvuke vaših prethodno uspavanih stanica, samo nastavite održavajući fokus na uravnoteženosti vaše destinacije. Sve u vama vrišti i traži poznato, makar samo na kratko, ali taj nam je put već poznat. Scenario je kopiran u nekoliko milijuna primjeraka, te ishod odavno poznat. I ovako nestabilni, sad u još većoj sumnji, sklapate dlanove u visini srca i molite za preko potrebnu snagu, pokrivate čas oči, čas uši, tijelo vam drhti, dlanovi se znoje i ni sami ne znate odakle vam atomi snage da se krećete naprijed u to nešto novo, jednako nepoznato, ali svakako drugačije…
Mora da je u pitanju nešto izvan, nešto jače, nešto moćnije, nešto što vas ovdje i sada štiti, nešto što je sklonilo prethodno opisano društvo s puta i osvijetlilo novu stazu, Beskrajnom Inteligencijom vođenu i usmjeravanu. Ne prepoznajete sebe, ali ni ne dovodite svoje postupke u pitanje. Oni nisu vođeni osjećajem ugode, već osjećajem božanske hitnosti da se sada i odmah uskladite s najuzvišenijom vibracijom i da nastavite dalje.
Netko vam se obraća i govori: “Samo ostavi to, nešto mnogo bolje te čeka…”
Ima li garancija? Kako da znate? Vjerujete li? Je li sve ovo obmana? Tko to govori?
Vi ste garancija. Vi ste potpisali ugovor da ćete kreirati sreću u svom životu i sada je došlo vaše vrijeme da izađete na teren i da odigrate utakmicu života. Ne možete znati ništa. Jednostavno ulazite u igru, lopta je u vašim rukama i krenuli ste. Vjerovali ili ne, vrijeme otkucava. Sve je već počelo. Obmana – vrlo vjerojatno sve ovo kako ste do sada živjeli. Tko to govori? Hehe, a TKO to pita?
Budite u miru sa sobom. Otvara se nov put pred vama.
S lakoćom otpuštate staro i idete u novo. Život je spreman na vas, a vaša doživljena nespretnost je ovdje prilično irelevantna. Život preuzima od sada.
Sretno!
P.S. Život vas voli.
– BIljana Bedričić
Izvor: Pozitivnapsihologija.com