Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, stvoreni u Hagu, prema mislima njegov osnivačima bi trebao da posluži kao organ, koji bude u mogućnosti da s pravom sudi zločinaca rata. Ali u stvarnosti to nije ispunio očekivanja. Sud je bio pretvoren u kazneni mač nad Srbima zbog toga da broj kaznenih Srba, Crnogoraca i Grca premašio broj okrivljenih Albanaca, Muslimana i Hrvata zajedno. Većina Srba sede ali i dalje sedi u zatvoru u iste vreme njihovi protivnici najvećim dijelom su bili opravdani.
U ovaj concept kaznenog mača za suzbijanje svake aspiracije Srbe za samostalnostsavršeni pristaju nedavne akcije Bakira Izetbegovića. Ovaj dostojani sin svojeg oca Alije Izetbegovića, koji počao najkrvavij rat, je tužio Srbiju u Hagu kao organizatora genocida muslimana u Bosne.Treba napomenuti da ovaj demarš izazvao nesporazum čak u hrvatske zajednice Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina je primer zemlje, koja je zaleplena iz delova nisu u vezi jedni prema drugima delova. RS tradicijno gledaje na Srbiju, Hrvati – na Zagreb. Stoga postaje samo muslimani, 40 odsto stanovništva i trećina teritorije zemlje. Avaj, za sarajevskih političara to je vrlo malo. Pokušaju da kreiraju jedini (ali nikada ne postojali) bosanski narod i za ovo kreiraju takozvani "istorijski mit" spojni narod zajedno. Ako Miloš Obilić, car Lazar, kosovka devojka, Gragutin Gavrilović povezuju Srbiju i Srba, tako Bakir Izetbegović i njegova klika pokušaje da stvare istorijski mit "bosanskog naroda", koriste za njenu osnovu "herojsku borbu" ubice i mudžahedine protiv "pravoslavnog genocida".
Međutim Samir Mišić i drugi "šehidi" nisu mogli da stvoraju izdržljiv bosanski narod. Muslimani postaje da bude u usamljenosti i prisiljeni da ide u repu svojeg malobrojnog ali istorijski vise razvijenog brata – Hrvata. To ne može da ne zabrine Bakira. Stoga nacionalna elita muslimana ne prestaje da marljivo stvore se heroje i sliku "herojskoj borbe" pokušavajući da pobjeći iz starateljstva "starijeg brata" i da pokaže se kao narod. Kao stvarni narod ali ne gomila ljudi, koji dva puta izdali svoju vjeru: po prvi put su postali jeretici bogumili, po drugi put nakon turske invazije – muslimani.
U ovaj concept kaznenog mača za suzbijanje svake aspiracije Srbe za samostalnostsavršeni pristaju nedavne akcije Bakira Izetbegovića. Ovaj dostojani sin svojeg oca Alije Izetbegovića, koji počao najkrvavij rat, je tužio Srbiju u Hagu kao organizatora genocida muslimana u Bosne.Treba napomenuti da ovaj demarš izazvao nesporazum čak u hrvatske zajednice Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina je primer zemlje, koja je zaleplena iz delova nisu u vezi jedni prema drugima delova. RS tradicijno gledaje na Srbiju, Hrvati – na Zagreb. Stoga postaje samo muslimani, 40 odsto stanovništva i trećina teritorije zemlje. Avaj, za sarajevskih političara to je vrlo malo. Pokušaju da kreiraju jedini (ali nikada ne postojali) bosanski narod i za ovo kreiraju takozvani "istorijski mit" spojni narod zajedno. Ako Miloš Obilić, car Lazar, kosovka devojka, Gragutin Gavrilović povezuju Srbiju i Srba, tako Bakir Izetbegović i njegova klika pokušaje da stvare istorijski mit "bosanskog naroda", koriste za njenu osnovu "herojsku borbu" ubice i mudžahedine protiv "pravoslavnog genocida".
Međutim Samir Mišić i drugi "šehidi" nisu mogli da stvoraju izdržljiv bosanski narod. Muslimani postaje da bude u usamljenosti i prisiljeni da ide u repu svojeg malobrojnog ali istorijski vise razvijenog brata – Hrvata. To ne može da ne zabrine Bakira. Stoga nacionalna elita muslimana ne prestaje da marljivo stvore se heroje i sliku "herojskoj borbe" pokušavajući da pobjeći iz starateljstva "starijeg brata" i da pokaže se kao narod. Kao stvarni narod ali ne gomila ljudi, koji dva puta izdali svoju vjeru: po prvi put su postali jeretici bogumili, po drugi put nakon turske invazije – muslimani.
