Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Srđan Hofman

srdjan_hofman.jpg

Srđan Hofman rođen je 1944. godine u Glini. Studije kompozicije završio 1968.godine u Beogradu, gde je potom i magistrirao. Bio je dekan FMU do 1998. U našu muziku uvodi različite pojave evropske avangarde. Tako je u delima kojima je zaključio svoj neoklasični period: Koncertantne epizode za violinu i orkestar, Zakonika posledovanije za klarinet i dva gudačka seksteta ispoljio jasnu tendenciju ka grupisanju materijala u određene celine koje teže nekoj sopstvenoj organizaciji odnosa.

Ciklus Heksagoni sačinjavaju: Monodrama za čelo, Pastorala za solo violinu, Farsa za violiu, čelo i klavir, Ritual muzička scena za 6 grupa devojaka, Orfov instrumentarij i dirigenta. Naslov (Heksagoni) upućuje na suštinu kompozicionog postupka odnosno način organizovanja njegove celokupne muzičke materije. Ona proističe iz određene šestotonske lestvice date na šest načina, modusa, iz po jedne transpozicije svakog od njih, kao i iz serije koju sačinjavaju početni tonovi transponovanih modusa.

U Monodrami neki od parametara imaju i unapred utvrđene vrednosti:

Tempo: 1. stalan 2. ubrzavajući 3. usporavajući

Dinamika: 1. stalna 2. stepenasta 3. usmerena

Način sviranja: 1. gudalom 2. drvetom 3. okidanjem žice

Registri: 1. kretanje u ograničenom registru 2.stepenasto korišćenje registara
3.kretanje ka drugom registru

U delu Ritual uz pomenute parametre, heksagonskoj organizaciji podležu tekst koji se sastoji od 18 monumena i prostor scene sa instrumentima koji su centri okupljanja u kretanju vokalnih grupa. Tako definisan muzički materijal dobija u svakom delu heksagona novi muzički i sadržinski vid, atmosferu... (ovde su prizvane pozorišne forme monodrame, pastorale, farse ’obreda’, rituala)

Taj Hofmanov odnos prema organizaciji materijala, antiautomatizam stvaranja i muzičkog toka upotpunjuje se u delu Pokretna ogledala za dva klavira koji izvode četiri izvođača. Hofman naročito razrađuje parametar ritma kombinovanjem postupaka striktnog organizovanja i aleatorike. Kompozicija je zasnovana na dve intervalsko ritmičke serije od po šest tonova koje imaju tačku preseka pretstavljene zajedničkim tonom e, i ritmičku vrednost polovine note.

Znakovi za flautu, čelo, klavir i živu elektroniku je uspešna zvučna interakcija klasičnog kamernog ansambla i žive elektronike. U svim fazama ovog dela dominira kompjutersko semplovanje zvučnih obrazaca (uzorkovanje) koji se specifično obrađuju. Upravo ovo je eksperiment. Organizacija odabranih zvučnih uzoraka je kreativan kompozicioni postupak koji ima sličnosti sa klasičnom orkestracijom. Hofman raspoređuje zvučne uzorke u dve grupe razdvojene po midi kanalima. Prva sadrži šest grupa sa po jednim semplom a druga četiri grupe sa po jednim semplom. Unutrašnja razvojnost sempla dominira u realizaciji forme. Pojedinačni odnosi semplova i instrumenata su izuzetno uspeli ’dueti’ i čine celovit zvuk čitavog ansambla.

Izvor: Muzička centrala



 
Natrag
Top