LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Španci biraju - evro ili pezeta
Izvor: Politika
Madrid -- Španija konsultuje stručnjake iz sveta – šta bi bilo kad bi napustila evro i vratila se španskoj nacionalnoj valuti.
Budilnik, brzi tuš, pa kafa u pabu na ćošku. – Koliko to košta? – Dvesta pedeset pezeta. – Pa samo pre neki dan kafa je bila evro i po. Kelner objašnjava da zaokružuje iznos samo minimalno u svoju korist, prema originalnom kursu iz 1998, kad je tek uspostavljeni evro vredeo 166,386 španskih pezeta.
Radnja se dešava u junu 2012. u predstavi koja se prikazuje u madridskom kafe-teatru. I desilo se nezamislivo: Grčka je uvela drahmu u aprilu. A za nešto više od mesec dana finansijski zemljotres zbrisao je evro iz Portugalije, Italija se vratila liri, a Španija svojoj staroj pezeti.
Zašto, pita madridski Pais i citira one retke koji smatraju da bi povratak na pezetu doneo Španiji određene povoljnosti.
[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]Sa evrom ili bez njega, Španiju čekaju teški dani
Kresanje budžeta, dvostruko veća nezaposlenost nego što je prosek u EU, istanjeno strpljenje stanovništva, pokret 15-M koji je nakratko prestao da okupira ulice i trgove, sve više beskućnika, odliv mozgova... Ipak, nove vlasti tvrde da će Madrid sva ta odricanja izdržati i da evro nema alternativu. Sem u pozorišnom komadu.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Analiza "Kapital ikonomiksa” ocenjuje da bi Španija sa pezetom bila u prilici da se vrati sopstvenoj monetarnoj politici. Mogla bi devalviranjem vrednosti pezete, i štampanjem novca, da otkupi svoj javni dug. Devalvacijom bi podstakla turizam i izvoz jer bi španska roba pojeftinila i postala konkurentnija.
Kupovna moć domaćih potrošača bi se znatno smanjila, standard bi opao. Ali sve bi to bilo nadoknađeno prilivom „deviznog evra” koji bi preplavio iberijske obale.
Ali, kako odvraća suprotstavljeni mnogobrojniji tabor ekonomista, kompanije i pojedinci nagrnuli bi na španske banke na najmanji nagoveštaj da se priprema kraj evra. Jer iskustvo govori da bi spoljni i većina domaćih dugova nastavili da se računaju u "čvrstoj valuti”. To bi ispraznilo depozite, pa bi hiljade kompanija u nemogućnosti da podignu kredite morale da stave katanac na vrata. Došlo bi do velike inflacije koja bi progutala pozitivne efekte devalvacije.
Veliku pažnju privukao je i ekonomski bestseler francuskog profesora u Lilu Erika Dora, koji je u oktobru objavio "Vodič za izlazak iz evrozone”. On, kao i mnogi drugi iz njegove struke, podseća da nema ekspresnog napuštanja aktuelne monete, a da tehnička priprema za uvođenje novog ili povratak starog novca ume da potraje. Zato bi se, u tom slučaju, na već postojeće evronovčanice udario štampani žig pezete, lire, ili franka, pa bi takve služile za plaćanje u prvo vreme.
Za to vreme, po ugledu na argentinski model iz 2001, celokupna suma novca u bankama bila bi konvertovana u pezetu, a štedišama bi bilo dozvoljeno da uzmu samo po sto "pravih” evra. Tako bi se otklonila opasnost od pražnjenja banaka. Ali bi se znatno povećao rizik od masovnih demonstracija i kraha političkih struktura, ko god da je na vlasti.
Novoizabrani premijer Marjano Rahoj
Argentinci su svoje pare pri tome držali u Majamiju, jer su naučili da ne veruju svojim bankama. Kada je došlo do devalvacije, neki od latifundista su doneli svoje milijarde iz Amerike i odlučili da za bagatelu otkupe ono što im treba. U Evropi je, čak i u ovakvoj krizi, takav scenario nezamisliv.
Zato, kako govore izvori iz njegovog štaba, novoizabrani premijer Marjano Rahoj, čija konzervativna vlada stupa na vlast tek pred Božić 23. decembra, i ne razmišlja da kafu plaća u pezetama.
Iako se još nije pojavio u javnosti, a njegova Narodna partija desnog centra je dobila apsolutnu većinu, iz okruženja budućeg premijera je procurilo da je već razgovarao sa Angelom Merkel. I da će "po svaku cenu” ispoštovati zahtev da budžetski deficit smanji hitno za sumu od 15 do trideset milijardi evra, prema različitim proračunima.
Izvor: Politika
Madrid -- Španija konsultuje stručnjake iz sveta – šta bi bilo kad bi napustila evro i vratila se španskoj nacionalnoj valuti.
Budilnik, brzi tuš, pa kafa u pabu na ćošku. – Koliko to košta? – Dvesta pedeset pezeta. – Pa samo pre neki dan kafa je bila evro i po. Kelner objašnjava da zaokružuje iznos samo minimalno u svoju korist, prema originalnom kursu iz 1998, kad je tek uspostavljeni evro vredeo 166,386 španskih pezeta.
Radnja se dešava u junu 2012. u predstavi koja se prikazuje u madridskom kafe-teatru. I desilo se nezamislivo: Grčka je uvela drahmu u aprilu. A za nešto više od mesec dana finansijski zemljotres zbrisao je evro iz Portugalije, Italija se vratila liri, a Španija svojoj staroj pezeti.
Zašto, pita madridski Pais i citira one retke koji smatraju da bi povratak na pezetu doneo Španiji određene povoljnosti.
[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]Sa evrom ili bez njega, Španiju čekaju teški dani
Kresanje budžeta, dvostruko veća nezaposlenost nego što je prosek u EU, istanjeno strpljenje stanovništva, pokret 15-M koji je nakratko prestao da okupira ulice i trgove, sve više beskućnika, odliv mozgova... Ipak, nove vlasti tvrde da će Madrid sva ta odricanja izdržati i da evro nema alternativu. Sem u pozorišnom komadu.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Analiza "Kapital ikonomiksa” ocenjuje da bi Španija sa pezetom bila u prilici da se vrati sopstvenoj monetarnoj politici. Mogla bi devalviranjem vrednosti pezete, i štampanjem novca, da otkupi svoj javni dug. Devalvacijom bi podstakla turizam i izvoz jer bi španska roba pojeftinila i postala konkurentnija.
Kupovna moć domaćih potrošača bi se znatno smanjila, standard bi opao. Ali sve bi to bilo nadoknađeno prilivom „deviznog evra” koji bi preplavio iberijske obale.
Ali, kako odvraća suprotstavljeni mnogobrojniji tabor ekonomista, kompanije i pojedinci nagrnuli bi na španske banke na najmanji nagoveštaj da se priprema kraj evra. Jer iskustvo govori da bi spoljni i većina domaćih dugova nastavili da se računaju u "čvrstoj valuti”. To bi ispraznilo depozite, pa bi hiljade kompanija u nemogućnosti da podignu kredite morale da stave katanac na vrata. Došlo bi do velike inflacije koja bi progutala pozitivne efekte devalvacije.
Veliku pažnju privukao je i ekonomski bestseler francuskog profesora u Lilu Erika Dora, koji je u oktobru objavio "Vodič za izlazak iz evrozone”. On, kao i mnogi drugi iz njegove struke, podseća da nema ekspresnog napuštanja aktuelne monete, a da tehnička priprema za uvođenje novog ili povratak starog novca ume da potraje. Zato bi se, u tom slučaju, na već postojeće evronovčanice udario štampani žig pezete, lire, ili franka, pa bi takve služile za plaćanje u prvo vreme.
Za to vreme, po ugledu na argentinski model iz 2001, celokupna suma novca u bankama bila bi konvertovana u pezetu, a štedišama bi bilo dozvoljeno da uzmu samo po sto "pravih” evra. Tako bi se otklonila opasnost od pražnjenja banaka. Ali bi se znatno povećao rizik od masovnih demonstracija i kraha političkih struktura, ko god da je na vlasti.
Novoizabrani premijer Marjano Rahoj
Argentinci su svoje pare pri tome držali u Majamiju, jer su naučili da ne veruju svojim bankama. Kada je došlo do devalvacije, neki od latifundista su doneli svoje milijarde iz Amerike i odlučili da za bagatelu otkupe ono što im treba. U Evropi je, čak i u ovakvoj krizi, takav scenario nezamisliv.
Zato, kako govore izvori iz njegovog štaba, novoizabrani premijer Marjano Rahoj, čija konzervativna vlada stupa na vlast tek pred Božić 23. decembra, i ne razmišlja da kafu plaća u pezetama.
Iako se još nije pojavio u javnosti, a njegova Narodna partija desnog centra je dobila apsolutnu većinu, iz okruženja budućeg premijera je procurilo da je već razgovarao sa Angelom Merkel. I da će "po svaku cenu” ispoštovati zahtev da budžetski deficit smanji hitno za sumu od 15 do trideset milijardi evra, prema različitim proračunima.