Slike Milana Konjovića u Galeriji SANU

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Slike Milana Konjovića u Galeriji SANU

Publika će do 27. septembra moći da pogleda 65 slika i 20 pastela iz bogatog opusa somborskog slikara

konjovic.jpg
Milan Konjović, Crkva u Kasisu, 1925. (fragment)

Retrospektivna izložba dela čuvenog somborskog slikara Milana Konjovića (1898-1993), pod nazivom „Stvaralaštvo jednog veka”, biće svečano otvorena sutra u 19 časova u Galeriji SANU u Beogradu. Publika će šetajući Knez Mihailovom moći da pogleda do 27. septembra, 65 Konjovićevih slika i 20 pastela, kao deo bogatog umetnikovog opusa, koji broji oko 6000 dela (ulja, pastela, akvarela, tempera, crteža, tapiserija, vitraža, mozaika, grafika, scenografija, skica za kostime). U Galeriji „Milan Konjović”, u rodnom Somboru nalazi se oko hiljadu dela slavnog slikara, tako da se u istom momentu mogu napraviti tri retrospektive na različitim lokacijama, a da sve budu kvalitetne, tvrde istoričari umetnosti. To rečito govori o energiji, talentu i posvećenosti koju je Milan Konjović, tokom svog 95 godina dugog života, gajio prema slikarstvu.
Nebojša Vasić, autor ove retrospektive, inače slikar i stručni saradnik somborske Galerije „Milan Konjović” je o tome šta ćemo u Galeriji SANU tačno moći da vidimo za „Politiku” rekao:

– Biće to svojevrsni presek Konjovićevog stvaralaštva, od 1913-1914. kada su nastala njegova prva dela pa do 1990. Dakle, izložba predstavlja umetnikovo osamdesetogodišnje stvaralaštvo. Jedna od slika iz ranog perioda koju će publika moći da vidi je „Šuma u potoku”, a tipična je za njegov rad pre Akademije, koju je naslikao kao đak somborske gimnazije. U ovaj izbor nisam uvrstio „Portret”, ni „Autoportret” iz 1933, niti „Žito” iz 1939, ni „Natur morte” iz 1953, jer su često izlagane, a i zato što je Konjović toliko izvanrednih dela ostavio iza sebe koje Beograđani nisu često viđali, a sada je prilika za to.

Retrospektivu sam koncipirao tako da iz svake razvojne faze Milana Konjovića predstavim po deset slika i to iz rane faze, potom iz plave, crvene, sive, kolorističke, asocijativne i bele tj. vizantijske faze na kraju njegovog opusa.

Milan Konjović je još kao gimnazijalac priredio prvu izložbu 1914. godine kada je izložio šezdesetak slika, a iste godine je dobio i nagradu za zapaženu sliku „Šuma”. Na Akademiju u Pragu upisuje se 1919. kod profesora Vlaha Bukovca, ali zbog strogih pravila akademizma posle godinu dana napušta studije rastrzan između ekspresionizma i prvih dodira sa kubizmom. Korisne savete potom dobija od češkog avangardnog slikara Jana Zrzavija, zatim odlazi u Beč, obilazi muzeje u Minhenu, Berlinu i Drezdenu. U Parizu, kako sam kaže, počinje stvarno da slika i tu boravi od 1924. do 1932. Po povratku u Sombor bavio se vojvođanskim pejzažima, slikao ljude, ambijente, ali i scene iz Dalmacije. Po povratku iz zarobljeništva 1942. nastaje njegova siva faza, i tada stvara i pastele. Od 1953. nastupa koloristička etapa do 1960, kada počinje asocijativna koja traje do 1989. Od 1985. umetnik slika sa varijacijama na vizantijsku umetnost.

Konjovića odlikuje specifičan stil, ekspresionističkog temperamenta, kako ocenjuje kritika. Održao je brojne samostalne i kolektivne izložbe u zemlji i širom Evrope i Amerike. Najviše njegovih radova čuva se u Galeriji u Somboru koja nosi njegovo ime. Bio je veoma dinamičan, slikao je gotovo do samog kraja, rado se družio i bio veoma otvorena osoba. Takvog ga se seća Irma Lang, istoričarka umetnosti koja je i autorka monografije posvećene slavnom slikaru. Langova je pored slikara provela 26 godina radeći u somborskoj galeriji, a tu je dočekala i penziju tako da se družila sa njegovim delima oko četiri decenije.

– Teško je izdvojiti upečatljive momente, ali se sigurno može reći da je Milan Konjović bio radan, što se vidi po njegovom opusu. Često je govorio: „Ne znam da se dosađujem” . Tako je stvarno i bilo. Ako nije slikao u ateljeu, svoje radove je evidentirao i pri tom je veoma racionalan. Želeo je da sva dokumentacija bude sređena za budućnost. Ispoštovao je svačiju ličnost, održavao prepisku sa savremenicima. Voleo je ljude , bio zainteresovan za drugog čoveka i to nije bila poza, već stvarna potreba da razume svet oko sebe – rekla je Irma Lang za „Politiku”.

B. Lijeskić
Objavljeno: 27.07.2011.
Izvor: Politika

 
Natrag
Top