- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.980
Slavko Štimac ponovo na pozorišnoj sceni: Duško se ne odbija
Filmski vuk Slavko Štimac, posle dvadeset godina, ponovo na pozorišnoj sceni. U "Klaustrofobičnoj komediji" Dušana Kovačevića u ulozi Teje Kraja
TREBALO je da prođe više od dve decenije, pa da jednog od najpopularnijih glumaca stare Jugoslavije i filmskog "čuda od deteta", ponovo vidimo na pozorišnoj sceni: Slavko Štimac, tek neki dan posle svog 55. rođendana, zaigraće ovog meseca u kultnom komadu Dušana Kovačevića "Klaustrofobična komedija" (režija Darko Bajić) u Zvezdara teatru.
Vest ekskluzivna sama po sebi: dok smo Štimca još od sedamdesetih godina i "Vuka samotnjaka" kontinuirano gledali na filmskom platnu (budući da se njegova karijera nije prekidala ni dok je živeo u Njujorku) - u teatru je tokom svih ovih godina ostvario tek nekoliko uloga. Junaka antologijskih filmova kao što su "Specijalno vaspitanje", "Sjećaš li se Doli Bel", "Čudo neviđeno", "Varljivo leto 68", "Živeti kao sav normalan svet", "Na putu za Katangu", "Braća po materi", "Turneja", "Koriolan" i mnogih drugih, u pozorište je posle duge pauze ponovo uveo Dušan Kovačević. Poziv reditelja Darka Bajića i uloga Teje Kraja, jednostavno, bili su izazov koji se ne odbija:
- Poslednji put zaigrao sam u pozorištu 1993. godine. Bilo je to "Čekajući Godoa" u Beogradskom dramskom. I inače, malo me je bilo je na sceni. U Bitef teatru, to u BDP, neke tri-četiri uloge i sve u tom istom, kratkom periodu od nekoliko godina. A posle, kako me put vodio - kaže za naš list Slavko Štimac u pauzi proba nove predstave.
Na pitanje šta je presudilo da se ponovo nađe u teatru, popularni glumac odgovara:
- Reditelj me je pozvao i ponudio mi ulogu. Kovačevićevi tekstovi su izuzetni, pisac je o kome ne treba ni govoriti. Nije bilo mesta premišljanju, pogotovo uz divnu ekipu s kojom radim. A "Klaustrofobična komedija", iako nastala pre gotovo tri decenije, i te kako je aktuelna. Uostalom, kao i svi Duškovi komadi.
Starija publika seća se i prvog izvođenja ovog komada, čije je premijera bila 6. novembra 1987. godine. U toj legendarnoj postavi uz Batu Stojkovića, glumački megdan delili su Seka Sablić, Miša Janketić, Danilo Lazović, Sofija Žugić, dok se u ulozi Teje Kraja pojavio Žarko Radić. Novu predstavu u Bajićevoj režiji gledaćemo 23. decembra. U ekipi su Ljubomir Bandović, Nevena Ristić, Marko Janketić, Zoran Cvijanović, Jovana Stojiljković, Ivan Janketić i, naravno, Slavko Štimac.
Ima li malo treme za "starog filmskog vuka" pred pozorišnu premijeru:
- Trema se savlada tako što se čovek dobro pripremi. To je jedini lek. Tremu i odgovornost glumac podjednako oseća pred pozorišnu kao i filmsku premijeru, s tim što ja bolje poznajem tehnologiju filma... Uostalom, i jesam filmski glumac - bez nekog velikog pozorišnog iskustva, ali sa sjajnom ekipom i vrsnim tekstom.
TREĆI SUSRET S PISCEM
ULOGA u predstavi Zvezdara teatra treći je susret Slavka Štimca i Dušana Kovačevića. Prethodna dva bila su na velikom platnu - u filmovima "Ko to tamo peva" i "Podzemlje" koji su, zaslugama i ovog glumca, ušli u anale naše kinematografije. Šijanovo ostvarenje proglašeno je najboljim jugoslovenskim filmom svih vremena, a Kusturičino je ovenčano "Zlatnom palmom" na festivalu u Kanu.
(Večernje novosti)
Filmski vuk Slavko Štimac, posle dvadeset godina, ponovo na pozorišnoj sceni. U "Klaustrofobičnoj komediji" Dušana Kovačevića u ulozi Teje Kraja
TREBALO je da prođe više od dve decenije, pa da jednog od najpopularnijih glumaca stare Jugoslavije i filmskog "čuda od deteta", ponovo vidimo na pozorišnoj sceni: Slavko Štimac, tek neki dan posle svog 55. rođendana, zaigraće ovog meseca u kultnom komadu Dušana Kovačevića "Klaustrofobična komedija" (režija Darko Bajić) u Zvezdara teatru.
Vest ekskluzivna sama po sebi: dok smo Štimca još od sedamdesetih godina i "Vuka samotnjaka" kontinuirano gledali na filmskom platnu (budući da se njegova karijera nije prekidala ni dok je živeo u Njujorku) - u teatru je tokom svih ovih godina ostvario tek nekoliko uloga. Junaka antologijskih filmova kao što su "Specijalno vaspitanje", "Sjećaš li se Doli Bel", "Čudo neviđeno", "Varljivo leto 68", "Živeti kao sav normalan svet", "Na putu za Katangu", "Braća po materi", "Turneja", "Koriolan" i mnogih drugih, u pozorište je posle duge pauze ponovo uveo Dušan Kovačević. Poziv reditelja Darka Bajića i uloga Teje Kraja, jednostavno, bili su izazov koji se ne odbija:
- Poslednji put zaigrao sam u pozorištu 1993. godine. Bilo je to "Čekajući Godoa" u Beogradskom dramskom. I inače, malo me je bilo je na sceni. U Bitef teatru, to u BDP, neke tri-četiri uloge i sve u tom istom, kratkom periodu od nekoliko godina. A posle, kako me put vodio - kaže za naš list Slavko Štimac u pauzi proba nove predstave.
Na pitanje šta je presudilo da se ponovo nađe u teatru, popularni glumac odgovara:
- Reditelj me je pozvao i ponudio mi ulogu. Kovačevićevi tekstovi su izuzetni, pisac je o kome ne treba ni govoriti. Nije bilo mesta premišljanju, pogotovo uz divnu ekipu s kojom radim. A "Klaustrofobična komedija", iako nastala pre gotovo tri decenije, i te kako je aktuelna. Uostalom, kao i svi Duškovi komadi.
Starija publika seća se i prvog izvođenja ovog komada, čije je premijera bila 6. novembra 1987. godine. U toj legendarnoj postavi uz Batu Stojkovića, glumački megdan delili su Seka Sablić, Miša Janketić, Danilo Lazović, Sofija Žugić, dok se u ulozi Teje Kraja pojavio Žarko Radić. Novu predstavu u Bajićevoj režiji gledaćemo 23. decembra. U ekipi su Ljubomir Bandović, Nevena Ristić, Marko Janketić, Zoran Cvijanović, Jovana Stojiljković, Ivan Janketić i, naravno, Slavko Štimac.
Ima li malo treme za "starog filmskog vuka" pred pozorišnu premijeru:
- Trema se savlada tako što se čovek dobro pripremi. To je jedini lek. Tremu i odgovornost glumac podjednako oseća pred pozorišnu kao i filmsku premijeru, s tim što ja bolje poznajem tehnologiju filma... Uostalom, i jesam filmski glumac - bez nekog velikog pozorišnog iskustva, ali sa sjajnom ekipom i vrsnim tekstom.
TREĆI SUSRET S PISCEM
ULOGA u predstavi Zvezdara teatra treći je susret Slavka Štimca i Dušana Kovačevića. Prethodna dva bila su na velikom platnu - u filmovima "Ko to tamo peva" i "Podzemlje" koji su, zaslugama i ovog glumca, ušli u anale naše kinematografije. Šijanovo ostvarenje proglašeno je najboljim jugoslovenskim filmom svih vremena, a Kusturičino je ovenčano "Zlatnom palmom" na festivalu u Kanu.
(Večernje novosti)
