SINEAD O'CONNOR
Sinéad Marie Bernadette O’Connor rođena je 8. decembra 1966. godine u Dublinu, u Irskoj. Ime je dobila po ženi tadašnjeg irskog predsjednika Éamon de Valera, Sinéad de Valera. Otac Jack bio je građevinski inženjer koji je kasnije postao advokat i bavio se zaštitom prava dece osnovavši „Divorce Action Group“. Roditelji su se rastali kad je Sinead imala osam godina. S još troje braće ostala je živeti s majkom Marie koja ih je zlostavljala. Pjesma ”Fire on Babylon” je ispoved vlastitog proživljavanja zlostavljanja zbog čega se Sinead čitavog života nastavila boriti protiv zlostavljanja dece.
1979. godine Sinead napušta majku i odlazi živeti s ocem i njegovom novom suprugom. Život u novim domu prekinut je kada je u dobi od 15 godina počela krasti po dućanima. Smestili su je u popravni dom „Grianán Training Centre“ koji su vodile časne sestre. Boravak u ovoj ustanovi opisala je: „Nikada nisam – i vjerojatno neću – doživjeti takvu paniku i teror i agoniju oko ičega.“
Možda jedina pozitivna stvar u tom periodu bilo je poznanstvo s volonterkom u domu koja je bila sestra Paula Byrnea, bubnjara banda „In Tua Nua“. S njime je Sinead snimila pjesmu ”Take My Hand”, no zaključak je bio da je još premlada da bi se pridružila bandu.
1983. godine otac je šalje u školu „Newton“ u Waterfordu gdje je uz podršku učitelja irskog jezika snimila demo s četiri pjesme od koje su dvije bile coveri, a dvije njene koje su se našle kasnije na prvom albumu.
Prvi band „Ton Ton Macoute“, koji je dobio ime po zombijima iz mitologije s Haitija, osnovala je sljedeće godine nakon što je upoznala Columba Farrellya. Band uskoro seli u Dublin, a njihovi nastupi počinju dobivati pozitivne kritike. Muzika koju su svirali bila je pod utjecajem Farrelyjeva interesa za mistično, vještice i world music. 1985. godine nakon što joj je majka poginula u saobraćajnoj nesreći, Sinead napušta band.
I ovo kratko pojavljivanje u Dublinu bilo je dovoljno da je uoče, pa Sinead započinje rad na jednom od svojih prvih većih projekata. S The Edgeom, gitaristom grupe U2 piše pjesmu ”Heroine” koja se našla na soundtracku za film „Captive“. Dok je s jedne strane uspješno krčila put k uspjehu, s druge je davala kontradiktorne izjave o IRA-i, te upućivala negativne kritike dečkima iz U2. U to vrijeme ostaje u drugom stanju s bubnjarom Johnom Reynoldsom. Iako su je iz izdavačke kuće nagovarali na pobačaj ona to nije učinila i u 20. godini, u sedmom mjesecu trudnoće, snima samostalni album.
Njena prva dva albuma „The Lion and the Cobra“ iz 1987. i „I Do Not Want What I Haven’t Got“ iz 1990. godine požnjeli su odlične kritike koje su se odnosile na njen vokal i originalan autorski rad. Dok su se na prvom albumu našle pjesme raznolikog žanra, od hip-hopa u „I Want Your Hands On Me“ do psihodelije u „Just Call Me Joe“, na drugom albumu našla se ”Nothing Compares 2 U”, obrada Princeove pjesme, zahvaljujući kojoj ju je snašla planetarna slava. Sam tvorac pjesme izjavio je da ju je ona tako dobro otpjevala da je pjesma - postala njena. U svakom slučaju ovo je jedan od rijetkih primjera u muzici da je „učenik nadmašio učitelja“, nakon njene verzije pjesme mnogi su zaboravili pravog autora. Sve je to još više pojačao i jednostavan a savršen spot Johna Mayburya, u kojem kroz cijelu pjesmu gledamo uglavnom Sineadino lice dok pjeva i plače. Pjesma je postala svjetski hit i dostigla prvo mjesto na ljestvicama širom svijeta, te bacila u drugi plan vrlo dobre autorske skladbe s albuma kao što su „Three Babies“ i „I Am Stretched On Your Grave“. O’Connor je nominirana za Grammy u kategorijama „Record of the Year“ i „Best Female Pop Vocal Performance“ te dobila Grammy za „Best Alternative Music Performance“ no nije se pojavila na dodjeli nagrada.
Sinead O’Connor surađivala je s mnogim priznatim glazbenicima, pa se tako 1990. godine pridružila gostima bivšeg člana Pink Floyd, Rogera Watersa u izvedbi pjesme „The Wall“ u Berlinu, te sudjelovala na albumu „Red Hot & Blue“ posvećenom Cole Porteru s pjesmom ”You Do Something to Me”. Iste je godine dobila priliku da nastupi u New Jerseyu u „Garden State Arts“ centru. Običaj je bio da se na samome početku izvede američka himna. O’Connor je to saznala pred sam nastup i odbila nastupiti ako puste himnu. Organizatori su popustili i O’Connor je nastupila, ali to joj je ujedno bio i njen jedini nastup u ovome centru jer su joj trajno zabranili koncentriranje. Svoj postupak je objasnila kao odluku da koncerte ne želi započinjati himnama bilo koje države, budući su te pjesme najčešće nastajale u doba ratova. Dodala je kako nije htjela iskazati nepoštovanje, ali da „neće izlazit na stage nakon nacionalne himne zemlje koja autorima nameće cenzuru“. Nakon ovoga je Sinead završila na naslovnicama, a pjesme su zabranjene na mnogim radio postajama.
Kako to već biva kod nje, malo suradnje s velikanima, što joj donosi pozitivne kritike pa malo iskazivanja vlastitih stavova što najčešće rezultira cenzurom, Sinead je nastavila po starom receptu i dvije godine kasnije snimila back vokale u pjesmama ”Come Talk To Me” i ”Blood of Eden” s albuma „Us“ Peter Gabriela. Nakon ove uspješne suradnje bilo je vrijeme za još jedan skandal, ali ovaj put cijena je bila visoka. 1992. godine nastupila je kao glazbena gošća u emisiji „Saturday Night Live“. Dok je izvodila a cappella pjesmu „War“ Boba Marleya, kojom je promijenivši riječ rasizam u zlostavljanje djece željela izraziti protest zbog seksualnog zlostavljanja u rimskoj katoličkoj crkvi, izvadila je sliku Pape Ivana Pavla II dok je izgovarala riječ zlo i poderala fotografiju na komadiće uz izjavu „Borite se protiv pravog neprijatelja“. Televizijsku postaju su momentalno zasuli pozivi tisuću nezadovoljnih gledatelja, a Sinead je otišla sa stagea potjerana zvižducima publike. Ploče su joj mahom uništavane, a radio postaje odbijale su emitirati njene pjesme. NBC je do travnja ove godine odbijao ponovo prikazati njen nastup, umjesto incidenta prikazivali su snimku s probe na kojoj drži sliku malog afrikanca.
Dva tjedna nakon nastupa u emisiji „Saturday Night Live“ trebala je nastupiti na koncertu posvećenom 30-godišnjoj karijeri Bob Dylana, kada je izašla na pozornicu zaglušili su je zvižduci i povici nezadovoljstva tisuća okupljenih u Madison Square Gardenu. Buka je bila toliko glasna da nije imalo smisla nastaviti, Sinead je uzela mikrofon i u njega izvikivala stihove pjesme „War“. Kada je završila, zastala je, pogledala publiku i otišla. Zbog svog se čina u kasnijim izjavama ispričavala da bi ga u sljedećoj izjavi ponovno opravdala.
Sav njen rad kasnijih godina nije postigao veliku medijsku pozornost, mnogi joj jednostavno nisu mogli oprostiti njene ispade. Svrgnuta sa svoga”trona” Sinead se sve više okretala majčinstvu i vlastitoj obitelji, te je povremeno nastavila snimati albume.
1993. godine sudjelovala je zajedno s Bonom na stvaranju soundtracka za izvrstan film „In the Name of the Father“ s pjesmom „You Made Me the Thief of Your Heart“. Tek 2005. godine mediji ponovno počinju pokazivati veći interes za ovu kontraverznu Irkinju. Izlazi album kojim je ponovno zaintrigirala znatiželjnike. „Collaborations“ je album kompilacija na kojem su se pojavili mnogi gosti, Peter Gabriel, Massive Attack, Moby, The Edge, U2 i drugi. Iste godine objavljen je i regge album, baziran na rastafarijanstvu „Throw Down Your Arms“ koji je po mnogim glazbenim kritičarima jedan od njenih najboljih albuma.
Dvije godine kasnije izlazi njen posljednji album „Theology“, dvostruki album na kojem su se našle i akustične verzije njenih pjesama. Instrumenti na albumu uključuju gitare, bubnjeve, bas, klavir, harfu, violine, čelo, francuski rog, flautu, prateće vokale, udaraljke i programiranje. Ideja o akustičnom albumu potekla je iz njenog običaja da svaki koncert započne petnaestominutnom solažom na akustičnoj gitari, uskoro je shvatila da je publici upravo to najdraži dio nastupa.
Sinead O’Connor je tijekom godina davala dvosmislene izjave o vlastitoj seksualnosti, dva puta se udavala, ima četvoro djece, a jedan od njenih ljubavnika bio je i Anthony Kiedis frontman grupe Red Hot Chili Peppers koji je o njihovom naglom prekidu napisao pjesmu „I Could Have Lied“.
U emisiji „Oprah Winfrey Show“ 2007. godine izjavila je da joj je četiri godine ranije dijagnosticirana bolest zvana bipolarni afektivni poremećaj, psihoza za koju je nekada bio uvriježen izraz „manična depresija“, te da se na 33. rođendan pokušala ubiti.
Discography
Studio Albums
1987: The Lion and the Cobra
1990: I Do Not Want What I Haven't Got
1992: Am I Not Your Girl?
1994: Universal Mother
2000: Faith and Courage
2002: Sean-Nós Nua
2005: Throw Down Your Arms
2007: Theology
2011: Home
EP's and Compilations
1990: The Emperor's New Clothes EP
1997: Gospel Oak EP
2003: She Who Dwells in the Secret Place of the Most High Shall Abide Under the Shadow of the Almighty
2005: Collaborations
Izvor:yuforum.net
Sinéad Marie Bernadette O’Connor rođena je 8. decembra 1966. godine u Dublinu, u Irskoj. Ime je dobila po ženi tadašnjeg irskog predsjednika Éamon de Valera, Sinéad de Valera. Otac Jack bio je građevinski inženjer koji je kasnije postao advokat i bavio se zaštitom prava dece osnovavši „Divorce Action Group“. Roditelji su se rastali kad je Sinead imala osam godina. S još troje braće ostala je živeti s majkom Marie koja ih je zlostavljala. Pjesma ”Fire on Babylon” je ispoved vlastitog proživljavanja zlostavljanja zbog čega se Sinead čitavog života nastavila boriti protiv zlostavljanja dece.
1979. godine Sinead napušta majku i odlazi živeti s ocem i njegovom novom suprugom. Život u novim domu prekinut je kada je u dobi od 15 godina počela krasti po dućanima. Smestili su je u popravni dom „Grianán Training Centre“ koji su vodile časne sestre. Boravak u ovoj ustanovi opisala je: „Nikada nisam – i vjerojatno neću – doživjeti takvu paniku i teror i agoniju oko ičega.“
Možda jedina pozitivna stvar u tom periodu bilo je poznanstvo s volonterkom u domu koja je bila sestra Paula Byrnea, bubnjara banda „In Tua Nua“. S njime je Sinead snimila pjesmu ”Take My Hand”, no zaključak je bio da je još premlada da bi se pridružila bandu.
1983. godine otac je šalje u školu „Newton“ u Waterfordu gdje je uz podršku učitelja irskog jezika snimila demo s četiri pjesme od koje su dvije bile coveri, a dvije njene koje su se našle kasnije na prvom albumu.
Prvi band „Ton Ton Macoute“, koji je dobio ime po zombijima iz mitologije s Haitija, osnovala je sljedeće godine nakon što je upoznala Columba Farrellya. Band uskoro seli u Dublin, a njihovi nastupi počinju dobivati pozitivne kritike. Muzika koju su svirali bila je pod utjecajem Farrelyjeva interesa za mistično, vještice i world music. 1985. godine nakon što joj je majka poginula u saobraćajnoj nesreći, Sinead napušta band.
I ovo kratko pojavljivanje u Dublinu bilo je dovoljno da je uoče, pa Sinead započinje rad na jednom od svojih prvih većih projekata. S The Edgeom, gitaristom grupe U2 piše pjesmu ”Heroine” koja se našla na soundtracku za film „Captive“. Dok je s jedne strane uspješno krčila put k uspjehu, s druge je davala kontradiktorne izjave o IRA-i, te upućivala negativne kritike dečkima iz U2. U to vrijeme ostaje u drugom stanju s bubnjarom Johnom Reynoldsom. Iako su je iz izdavačke kuće nagovarali na pobačaj ona to nije učinila i u 20. godini, u sedmom mjesecu trudnoće, snima samostalni album.
Njena prva dva albuma „The Lion and the Cobra“ iz 1987. i „I Do Not Want What I Haven’t Got“ iz 1990. godine požnjeli su odlične kritike koje su se odnosile na njen vokal i originalan autorski rad. Dok su se na prvom albumu našle pjesme raznolikog žanra, od hip-hopa u „I Want Your Hands On Me“ do psihodelije u „Just Call Me Joe“, na drugom albumu našla se ”Nothing Compares 2 U”, obrada Princeove pjesme, zahvaljujući kojoj ju je snašla planetarna slava. Sam tvorac pjesme izjavio je da ju je ona tako dobro otpjevala da je pjesma - postala njena. U svakom slučaju ovo je jedan od rijetkih primjera u muzici da je „učenik nadmašio učitelja“, nakon njene verzije pjesme mnogi su zaboravili pravog autora. Sve je to još više pojačao i jednostavan a savršen spot Johna Mayburya, u kojem kroz cijelu pjesmu gledamo uglavnom Sineadino lice dok pjeva i plače. Pjesma je postala svjetski hit i dostigla prvo mjesto na ljestvicama širom svijeta, te bacila u drugi plan vrlo dobre autorske skladbe s albuma kao što su „Three Babies“ i „I Am Stretched On Your Grave“. O’Connor je nominirana za Grammy u kategorijama „Record of the Year“ i „Best Female Pop Vocal Performance“ te dobila Grammy za „Best Alternative Music Performance“ no nije se pojavila na dodjeli nagrada.
Sinead O’Connor surađivala je s mnogim priznatim glazbenicima, pa se tako 1990. godine pridružila gostima bivšeg člana Pink Floyd, Rogera Watersa u izvedbi pjesme „The Wall“ u Berlinu, te sudjelovala na albumu „Red Hot & Blue“ posvećenom Cole Porteru s pjesmom ”You Do Something to Me”. Iste je godine dobila priliku da nastupi u New Jerseyu u „Garden State Arts“ centru. Običaj je bio da se na samome početku izvede američka himna. O’Connor je to saznala pred sam nastup i odbila nastupiti ako puste himnu. Organizatori su popustili i O’Connor je nastupila, ali to joj je ujedno bio i njen jedini nastup u ovome centru jer su joj trajno zabranili koncentriranje. Svoj postupak je objasnila kao odluku da koncerte ne želi započinjati himnama bilo koje države, budući su te pjesme najčešće nastajale u doba ratova. Dodala je kako nije htjela iskazati nepoštovanje, ali da „neće izlazit na stage nakon nacionalne himne zemlje koja autorima nameće cenzuru“. Nakon ovoga je Sinead završila na naslovnicama, a pjesme su zabranjene na mnogim radio postajama.
Kako to već biva kod nje, malo suradnje s velikanima, što joj donosi pozitivne kritike pa malo iskazivanja vlastitih stavova što najčešće rezultira cenzurom, Sinead je nastavila po starom receptu i dvije godine kasnije snimila back vokale u pjesmama ”Come Talk To Me” i ”Blood of Eden” s albuma „Us“ Peter Gabriela. Nakon ove uspješne suradnje bilo je vrijeme za još jedan skandal, ali ovaj put cijena je bila visoka. 1992. godine nastupila je kao glazbena gošća u emisiji „Saturday Night Live“. Dok je izvodila a cappella pjesmu „War“ Boba Marleya, kojom je promijenivši riječ rasizam u zlostavljanje djece željela izraziti protest zbog seksualnog zlostavljanja u rimskoj katoličkoj crkvi, izvadila je sliku Pape Ivana Pavla II dok je izgovarala riječ zlo i poderala fotografiju na komadiće uz izjavu „Borite se protiv pravog neprijatelja“. Televizijsku postaju su momentalno zasuli pozivi tisuću nezadovoljnih gledatelja, a Sinead je otišla sa stagea potjerana zvižducima publike. Ploče su joj mahom uništavane, a radio postaje odbijale su emitirati njene pjesme. NBC je do travnja ove godine odbijao ponovo prikazati njen nastup, umjesto incidenta prikazivali su snimku s probe na kojoj drži sliku malog afrikanca.
Dva tjedna nakon nastupa u emisiji „Saturday Night Live“ trebala je nastupiti na koncertu posvećenom 30-godišnjoj karijeri Bob Dylana, kada je izašla na pozornicu zaglušili su je zvižduci i povici nezadovoljstva tisuća okupljenih u Madison Square Gardenu. Buka je bila toliko glasna da nije imalo smisla nastaviti, Sinead je uzela mikrofon i u njega izvikivala stihove pjesme „War“. Kada je završila, zastala je, pogledala publiku i otišla. Zbog svog se čina u kasnijim izjavama ispričavala da bi ga u sljedećoj izjavi ponovno opravdala.
Sav njen rad kasnijih godina nije postigao veliku medijsku pozornost, mnogi joj jednostavno nisu mogli oprostiti njene ispade. Svrgnuta sa svoga”trona” Sinead se sve više okretala majčinstvu i vlastitoj obitelji, te je povremeno nastavila snimati albume.
1993. godine sudjelovala je zajedno s Bonom na stvaranju soundtracka za izvrstan film „In the Name of the Father“ s pjesmom „You Made Me the Thief of Your Heart“. Tek 2005. godine mediji ponovno počinju pokazivati veći interes za ovu kontraverznu Irkinju. Izlazi album kojim je ponovno zaintrigirala znatiželjnike. „Collaborations“ je album kompilacija na kojem su se pojavili mnogi gosti, Peter Gabriel, Massive Attack, Moby, The Edge, U2 i drugi. Iste godine objavljen je i regge album, baziran na rastafarijanstvu „Throw Down Your Arms“ koji je po mnogim glazbenim kritičarima jedan od njenih najboljih albuma.
Dvije godine kasnije izlazi njen posljednji album „Theology“, dvostruki album na kojem su se našle i akustične verzije njenih pjesama. Instrumenti na albumu uključuju gitare, bubnjeve, bas, klavir, harfu, violine, čelo, francuski rog, flautu, prateće vokale, udaraljke i programiranje. Ideja o akustičnom albumu potekla je iz njenog običaja da svaki koncert započne petnaestominutnom solažom na akustičnoj gitari, uskoro je shvatila da je publici upravo to najdraži dio nastupa.
Sinead O’Connor je tijekom godina davala dvosmislene izjave o vlastitoj seksualnosti, dva puta se udavala, ima četvoro djece, a jedan od njenih ljubavnika bio je i Anthony Kiedis frontman grupe Red Hot Chili Peppers koji je o njihovom naglom prekidu napisao pjesmu „I Could Have Lied“.
U emisiji „Oprah Winfrey Show“ 2007. godine izjavila je da joj je četiri godine ranije dijagnosticirana bolest zvana bipolarni afektivni poremećaj, psihoza za koju je nekada bio uvriježen izraz „manična depresija“, te da se na 33. rođendan pokušala ubiti.
Discography
Studio Albums
1987: The Lion and the Cobra
1990: I Do Not Want What I Haven't Got
1992: Am I Not Your Girl?
1994: Universal Mother
2000: Faith and Courage
2002: Sean-Nós Nua
2005: Throw Down Your Arms
2007: Theology
2011: Home
EP's and Compilations
1990: The Emperor's New Clothes EP
1997: Gospel Oak EP
2003: She Who Dwells in the Secret Place of the Most High Shall Abide Under the Shadow of the Almighty
2005: Collaborations
Izvor:yuforum.net
Poslednja izmena od urednika:
